Pratite nas

Komentar

Oni se obračunavaju sa BILO KOJOM I BILO KAKVOM hrvatskom državom!

Objavljeno

na

Jugoslaveni i velikosrbi, potpomognuti od veleposlanstava UK i SAD, (kojima su u ruke predane palice sa koncima na kojima “vise marionete”), krenuli su u ozbiljan obračun sa hrvatskom državotvornom idejom. Ne sa Ustašama, NDH, njenim režimom. Ne usuđuju se napadati režim i zločine, (kojih je bilo), iz jednostavnog razloga što je njihov režim bio neusporedivo gori, zločinačkiji, broj žrtava neusporedivo veći.

[ad id=”93788″]

Danas, kada su nam poznati zločini velikosrpskog režima u periodiu 1918.-1941.,(u miru), zločini četnika izvršeni u ime iste te velikosrpske politike u periodu 1941.-1944. (45.) (u stanju rata), zločini partizana, koji glede odnosa prema hrvatskoj državi i državnosti “koincidiraju” na crti njenog uništenja i obnove Jugoslavije (razlikujući se jedinio na ideološkoj razini), masovni zločini boljševičke razularene bande (nalik onima u Rusiji 1917.) u periodu 1945. 1947./8., (u miru), te pojedinačni koji se provode u kontinuitetu do 1990., zločini u brutalnoj, krvavoj velikosrpskoj agresiji 1991.-1995.,( (koji su rezultirali vojnim porazom velikosrpske soldateske i blistavim trijumfom Hrvatske Vojske), onaj tko želi vidjeti istinu, MOŽE.

Dokaza je dovoljno.

U nemogućnosti negiranja svojih stravičnih zločina, koji daleko premašuju čak i njihove IZMIŠLJENE brojke o zločinima NDH, zbunjeni “isplivavanjem” činjenica za koje su mislili da su trajno pokopane, pokušavaju obraniti svoju zločinačku velikosrpsku ideju, u čemu im Jugoslaveni nesebično pomažu.

I na toj crti nema pomirbe.

Hrvatska država i svi njeni atributi, moraju se beskompromisno braniti. Bez hrvatske države, nema prosperiteta hrvatskog naroda. I da, ne obračunavaju se oni  samo sa “ponekim oblicima hrvatske državnosti u povijesti”.

Oni se obračunavaju sa BILO KOJOM I BILO KAKVOM hrvatskom državom!! Konkretno sa Republikom Hrvatskom, samo se to ne usuđuju reći!! Ne žele oni ponovno pobiti Ustaše koje su već, (bez suda i dokaza), pobili 1945.godine. Nisu toliko glupi.

Oni žele pobiti NAS koji smo stvorili i od krvave agresije obranili OVU Republiku Hrvatsku. Nas koje proglasiše ustašama zbog prevelikog grijeha koji je po njihovim mjerilima neoprostiv. Grijeha koji se zove  hrvatska država. Bilo koja. Da, o pomirbi mogu govoriti oni koji u stvaranju i obrani Republike Hrvatske 1991.-1995.godine nisu sudjelovali. Koji imaju „plan B“.

No, što će biti s nama koji smo „prešli Rubikon“?!!

NDH je bila takva kakva jest. Ima dovoljno dokaza temeljem kojih objektivni povjesničari mogu sastaviti mozaik. I slažem se, ostavimo taj posao njima. NDH je nestala. UBIJENA je 1945.godine, no nikada, kao ni njena Domovinska vojska (na prijevaru razoružana i zločinački pobijena) nije sahranjena.

Mi, djeca i unuci, pobijenih imamo pravo na istinu, nadgrobni spomenik i ime na njemu. Nemamo nikakvog razloga „obnavljati“ NDH, prije svega zbog činjenice da imamo Republiku Hrvatsku, modernu, demokratsku, međunarodno priznatu državu. I nije ugrožena NDH. Nje već odavno nema. Ugrožena je Republika Hrvatska!!

Na kraju,  evo jednog citata „iz usta“ Vladimira Bogdanića, (iz židovske općine Zagreb) izrečenog nedavno na HRT-u

 „Kad jednom steknete iskustva s tajnim službama, UDBA-om ili KOS-om, a ja sam imao tu sreću, morate biti svjesni da je diskvalifikacija fašizmom klasična metoda diskvalifikacije svog političkih protivnika. Od 1945. do 1990. i danas tko je sve bio žrtva takvih diskvalifikacija, to je strašno” , naglasio je Bogdanić .

Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari