Pratite nas

Vijesti

Oni su nas uništili!

Objavljeno

na

VLADA Ivice Račana u četiri godine mandata zadužila je Hrvatsku za oko 33,2 milijardi kuna, sedam godina vladavine premijera Ive Sanadera zadužilo nas je za oko 40 milijardi kuna, a dvije i pol godine vladavine Jadranke Kosor ostat će zapamćeno po zaduženju većem od 40 milijardi kuna na domaćim i međunarodnim financijskim tržištima.
U manje od dvije godine Linić već prešišao četiri godine Račana!
Slavko Linić koji je ministar financija manje od dvije godine svog mandata mogao bi ih sve “prešišati”. Naime, on se od početka svog mandata na domaćim i inozemnim tržištima zadužio za više od 35,2 milijarde kuna. I to za manje od dvije godine!
Naime, danas je potvrđeno kako se Hrvatska dodatno zadužila kad je izdala 10-godišnju obveznicu u vrijednosti od 1,75 milijardi dolara, uz prinos od 6,2 posto. Prije toga Linić se na domaćem tržištu zadužio dva puta i to 10. srpnja ove godine za iznose od 2,7 milijardi kuna na pet godina uz 5,25 posto kamata i 750 milijuna eura na 11 godina u kamatu od 5,75 posto.
Na inozemnim tržištima Linić se zadužio 27. travnja prošle godine na iznos od 1,5 milijardi dolara na 5 godina uz kamatu od 6,25 posto. Ponovno se zadužio 27. travnja ove godine i to na iznos od 1,5 milijardi eura na deset godina uz 5,50 posto kamata. Kako smo već napisali, Linić se danas dodatno zadužio za 1,75 milijardi dolara.
U Washingtonu pred MMF-om rekao da se više neće zaduživati ove godine
Sukladno politici ministra Linića da ono “što kaže jučer, ne vrijedi za danas” valja naglasiti kako je nedavno oštro demantirao pisanja o novom zaduženju. Štoviše, ministar Linić je prije malo više od mjesec dana, točnije 13. listopada, na redovitom godišnjem zasjedanju Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu naglasio kako se Hrvatska ne namjerava ove godine više zaduživati na inozemnom tržištu.
Naravno, napravio je suprotno od toga. Štoviše, najavio je i dodatna zaduživanja.
“Hrvatska će se idućih 5 do 6 godina neprekidno zaduživati”, najavio je nedavno ministar Linić nastavljajući tako praksu svojih prethodnika ministra Šukera i ministrice Martine Dalić. Izgovor za nova zaduženja Linić traži u bivšim Vladama za koje tvrdi da su prethodne kredite trošili “u potrošnju, a ne u razvoj”.
U isto vrijeme dok Vlada Zorana Milanovića trpi kritike međunarodnih i domaćih ekonomskih stručnjaka da opet ne pokreće reforme, Linić tvrdi upravo suprotno – da će se novac iz kredita uložiti upravo u – reforme!
Uz rekordna zaduženja ide i prodaja
No, koliko se zapravo zadužujemo? Konsolidirani dug opće države dolaskom Jadranke Kosor na vlast iznosio je oko 120,4 milijardi kuna. Do dolaska na vlast Kukuriku koalicije iznosio je 170,4 milijardi kuna. Krajem prošle godine iznosio je 183.273 milijuna kuna, a prema projekcijama Ministarstva financija na kraju godine bi mogao biti 190.388 milijuna kuna ili 56,6 posto BDP-a!?
Naglasimo i da je udio konsolidiranog duga 2009. godine bio 36,6 posto BDP-a, 2010. godine 44,9 posto, 2011. godine 51,6 posto, 2012. godine 55,5 posto, a na kraju ove godine mogao bi biti na razini 56,6 posto!
Prekomjerni deficit
Isto tako valja naglasiti kako je Hrvatska 2012. zaključila s manjkom opće države od gotovo 16,35 milijardi kuna ili pet posto BDP-a pa smo tako ušli u proceduru prekomjernog deficita prema kojem bi EU trebala odrediti  mjere koje se moraju provesti kako bi se uravnotežile javne financije i spriječile fiskalne poteškoće. Kada već govorimo o zaduživanju, prema kriteriju iz Maastrichta javni dug mora biti ispod 60 posto BDP-a, a kako smo napisali – trenutno je na razini od 56,6 posto.
Prema podacima Europske komisije javni dug Hrvatske sljedeće bi 2014. godine po prvi mogao prijeći granicu od 60 posto. Za dvije godine, predviđa Europska komisija, on bi mogao biti na razini na razini od čak 69 posto BDP-a!
Uz rekordno zaduživanje ova Vlada Zorana Milanovića ne odustaje ni od privatizacije dijela državnih i javnih tvrtki te monetizacije autocesta.
dugovi2

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari