Pratite nas

Komentar

Ono što je narod odlučio demokratskim putem na referendumu, branitelji su proveli u stvarnost

Objavljeno

na

Prije 25 godina građani su, u tijeku pregovora o razrješenju državne krize imeđu republika tadašnje SFRJ, 19. svibnja 1991. godine odlučivali o budućnosti Hrvatske odgovarajući na dva referendumska pitanja.

[ad id=”93788″]

Na temelju biračkih popisa na referendum je moglo izaći 3.652.225 glasača.

Povjesničar Ante Nazor osvrnuo se na glasače, a bilo ih je 3.051.881 koji su izašli na referendum od ukupnog broja registriranih.

“Očito na referendum nisu izašli Srbi, ako uzmemo u obzir broj 85 posto otprilike kojih je izašlo na referendum. Znamo postotak stanovništva, znači da jedan dio građana srpske narodnosti nije izašao. Dalje možemo nagađati da su to Jugoslaveni i oni koji nisu željeli Hrvatsku, a sad koji su to teško je reći imenom i prezimenom kad je riječ o referendumu”, rekao je Nazor.

Nazor se prisjetio atmosfere koja je vladala za vrijeme ove povijesne građanske odluke.

“Bila je sjajna domoljubna, puna nade da se skidaju okovi jednoumlja i da dolazi nešto što se zove demokracija i sloboda. Svi smo očekivali gospodarski uspon”, naglasio je.

Napravio je usporedbu atmosfere tog referendumskog dana s onom koju danas imamo u Hrvatskoj.

“Nekoliko zadnjih desetljeća, u odnosu na ono, vlada apatija. U odnosu na onaj zanos koji smo imali!”, rekao je i naglasio:

“Ono što je narod odlučio demokratskim putem na referendumu, branitelji su proveli u stvarnost, a to je samostalna država. Važno je naglasiti – branitelji su išli u rat, između ostaloga, da bi volju naroda koja je na referendumu vrlo jasno izražena proveli u djelo”, zaključio je Nazor.

Na osnovi neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor usvojio 8. listopada iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Lovro Kuščević: Vrlo brzo će netko odgovarati za laži i manipulacije

Objavljeno

na

Objavio

Ministar uprave Lovro Kuščević uoči sjednice Vlade komentirao je aferu s nekretninama. Kazao je da je već sve obrazložio i da se radi o organiziranom napadu na njega.

– I danas smo mogli u medijima pročitati niz fabrikacija, laži, manipulacija, fotomontaža, zlonamjernih zaključaka. Na sve sam već argumentirano odgovorio i predočio potrebnu dokumentaciju. Radi se o organiziranom napadu na mene kao političkog tajnika, kao ministra na moj integritet i na članove moje obitelji. Vjerujte, vrlo brzo će netko za to odgovarati, rekao je Kuščević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: GDJE SU NESTALI MUŽEVI?

Objavljeno

na

Objavio

Muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi. U takvom prostoru on je inferioran ženama, pa jedino što može postići jest da je svednevice razočarava.

U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako on mora brinuti tek o obitelji, i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje, te tu i tamo popraviti pokoji kvar… Sa svojom obitelji odlaziti na idilične izlete, piknike, u dvorištu se igrati sa sinčićem… Gajiti dobre odnose sa punicom i njenom rodbinom… Ta, i sveti Josip je bio baš takav?

Ja u to ne vjerujem. Meni je ta slika okljaštrena. To nije cjeloviti muškarac. Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet? Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma, i vidjeti kako tamo stvari stoje. On je taj koji ima zov uspeti se na najviše planine koje ga okružuju, i na najudaljenije pučine, i tamo svijet staviti pod kontrolu.

Jer, kad opasnosti dođu do praga obiteljskog doma, onda ni njonjavi muškarac koji u njemu prebiva, i koji je do tada uredno slušao svoju ženu, neće moći zaštititi ni svoju ženu, ni dječicu, ni svoj parkić, ni kućicu, ni tepih, ni šoping, ni svoja idilična popodneva, ni igrice sa sinčićem…

Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu. On se i pred materom i pred svim ženama mora izboriti za svoj poziv da bude muškarac: ratnik, lovac, fajter, političar, aktivist, lider, vođa, vladar i čuvar svega svijeta – da ne bi iz njega krenula neka aždaja prema onima koje treba i mora štititi.

Muškarac nije samo poslan svojoj obitelji. Laž je da je svetom Josipu samo to bilo na srcu. Muškarac je domoljub. On ima potrebu, i u srcu dužnost, da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe. I to toliko da on smije, i ima poziv, ako treba, i ostaviti svoju ženu i djecu, te za domovinu i čovječanstvo umrijeti. To je, kladim se i tvrdim, i sveti Josip bio spreman, i sav svoj život nosio u srcu. Nezamislivo mi je da bi Bog nekom Josipu, koji nije osjećao zov Domovine, povjerio svoga sina.

Svakomu normalnom muškarcu je tijesno u četiri zida vlastitoga doma sve dok nema uvid kako stvari stoje oko kuće, sela, grada, u državi, svijetu. No, tek ako je i tamo prisutan, i dao svoj doprinos, i tek iz te perspektive, on može uspostaviti i sa svojim domom iznutra, jer tek tada on može biti otac svojoj djeci koji odiše sigurnošću, mirom i snagom, i prema svojoj ženi.

Nezamislivo mi je kako neki muž može sebi objasniti kako i zašto je prepustio drugima da se brinu za sigurnost društva i svijeta, dok se on samo bavi svojom obitelji. Kome je to onda prepustio? On i pred drugim muškarcima mora biti muškarac, a to ne može ako s njima nije bio u društvenim borbama od kojih živi. On, takav, mora biti njonjav pred njima, i pred djecom i ženom, i pred sobom samim.

Muškarac ne mora po sebi biti ni fizički ni intelektualno superioran nad drugim muškarcima. Kakve god da talente nosi, on može biti pravi muškarac – onaj koji revno i spremno bdije nad cijelim okružjem u kojemu je njegov dom, dajući sve od sebe. Sve to je u sebi nosio u Muž Marijin.

Uvjeren sam da je, prije nego mu je Bog povjerio jedinstvenu zadaću, sa svom pozornošću i aktivnošću, pratio i davao sve od sebe da uredi društvo u kojemu će živjeti i podizati obitelj. Je li se znao tući? Rukovati oružjem? Naravno! Rješavati razmirice, ukrotiti nasilnike? Pa naravno! Preuzeti inicijative u svomu gradu, organizirati zajednice? Pa naravno: sve to i puno više od toga.

Ako vam ovaj fragment u portretu svetoga Josipa nedostaje, korigirajte ga hitno.

Ako vam ova crta u portretu idealnoga muškaraca nedostaje, korigirajte ju hitno, bilo da ste žena, bilo da ste muž.

Ako vam ova karakterna crta nedostaje, ili je želite učvrstiti kako bi je mogli dalje promicati, učinite to.

A za one koji žele hitno i više; koji baš u sebi žele brutalno obrisati sve te floskule o muškarcu koji čuči doma, uspni se na Visoravan.
Prijavi se i dođi na kamp KUPREŠKA VRATA. Ondje ćeš o tome sve naučiti.

Kamp traje od 20.-27.7. – za mladiće od 20-30 godina.
Ako te zanima, pronaći ćeš sve.

potraži na stranicama udruge MAGIS, ovo je važno.

Pater Ivan Ike Mandurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari