Pratite nas

Ono što želimo je da Hrvati ostanu u BiH u kojoj žive stoljećima

Objavljeno

na

Nakon 14 godina od donošenja odluke na Franjevačkom kapitulu da se krene s izgradnjom nove zgrade Muzeja Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici, projekt izgradnje i uređenja Muzeja je završen. Započeo ga je fra Janko Ljubos, nastavio fra Mirko Majdandžić, a završava fra Nikica Vujica, sadašnji gvardijan fojničkoga samostana. Franjevcima su u završetku ovog iznimno vrijednog projekta kojim su uspjeli od propadanja spasiti neprocjenjive muzejske eksponate, vrijedan arhiv te knjižnicu s oko 10.000 naslova, zbirku umjetnina…, pomagali mnogi.

milanović bih

Najveću financijsku potporu dobili su od Vlade Hrvatske koja je samo u ovoj godini preko Ministarstva kulture i Državnog ureda za pomoć Hrvatima izvan BiH za potrebe uređenja Muzeja u Fojnici izdvojila 560 tisuća kuna (143.000 KM). Otvorenje Muzeja okupilo je u Fojnici kompletan politički vrh BiH na čelu s Vjekoslavom Bevandom, predsjedateljem Vijeća ministara BiH. Poseban gost svečanosti otvaranja bio je Zoran Milanović, predsjednik Vlade RH, koji je, simbolično, i otvorio Muzej. U vrlo emotivnom obraćanju s oltara samostanske crkve Duha Svetoga Milanović je priznao da prvi put u svojoj političkoj karijeri drži govor u crkvi. “Nisam mislio da ću posjet Fojnici doživjeti s toliko emocija”, priznao je hrvatski premijer na početku obraćanja u kojemu se dotakao odnosa RH prema Hrvatima u BiH, ali i budućnosti ove zemlje koju vidi isključivo u EU, piše današnji Večernji list.
“BiH poznajem dovoljno da je shvatim, ali nedovoljno i da je tumačim. RH oduvijek je grlila BiH, a nekad bi je znala i gušiti. Mi ne želimo biti ni mentori ni tutori. Naša je želja da u skladu sa željama ovdašnjih ljudi pomognemo BiH da prvi put postane zemlja slobode i sigurnosti, unutar EU. Nije mi namjera idealizirati EU, ali smatram da je to realna ljudska tvorevina koja može BiH pomoći da postane puno bolje mjesto za život nego što je danas. Mi ćemo se unutar institucija EU zalagati da BiH ne bude na margini događaja te da joj se ne postavljaju nemogući uvjeti za članstvo”, izjavio je hrvatski premijer u Fojnici iz koje je otputovao put Bruxellesa.

Pomoć Hrvatima u BiH

Milanović se u obraćanju dotaknuo i odnosa RH prema Hrvatima u BiH. “Što se Hrvata u BiH tiče, mi ćemo nastaviti pomagati ma tko bio na čelu Vlade, to je naša dužnost i kultura srca. Ono što želimo je da Hrvati ostanu u BiH u kojoj žive stoljećima, naravno na to ih ne želimo prisiljavati, želimo da im ovdje bude dobro toliko da ne požele otići”, prenosi Večernji list izjavu Milanovića. Upravo o stoljećima života Hrvata prije svega svjedoče i eksponati Muzeja Franjevačkog samostana u Fojnici, uporabni predmeti, arhivski dokumenti, čuvena ahdnama, zapisi, časopisi i knjige među kojima je i 13 inkunabula, knjiga pisanih rukom, prije izuma tiskarskog stroja.

Stoljećima su ih prikupljali fojnički franjevci, a zahvaljujući prikladnom prostoru u koji su konačno smješteni, bit će sačuvani i za naraštaje koji dolaze. “Bez ovakvih mjesta Bosna i Hercegovina sasvim sigurno ne bi bila ono što jest. Nama ostaje samo da franjevcima odamo priznanje za sve što su učinili na očuvanju kulture i identiteta Hrvata i ostalih naroda koji žive u BiH”, izjavio je Vjekoslav Bevanda. Nakon Vlade RH, drugi po visini izdvojenih sredstava za gradnju Muzeja je Vlada FBiH koja je u ove namjene izdvojila 19.000 KM. Osim vlada RH i FBiH, potpora su bile i druge institucije i pojedinci koji su željeli svojim prilozima pomoći franjevcima u očuvanju povijesnog blaga koje u sebi krije Franjevački samostan, jedan od tri najstarija u BiH.

Na svečanosti otvorenja Muzeja okupio se i kompletan politički vrh BiH, od Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, predsjednika Vlade FBiH Nermina Nikšića do čelnika zakonodavne, izvršne i političke vlasti SBŽ-a na čelu s Lidijom Bradarom, predsjednicom ŽO HDZ BiH SBŽ, Josipom Kvasinom, predsjedateljem Skupštine, i Tahirom Lendom, predsjednikom Vlade SBŽ, veleposlanici RH i Turske Ivan Del Vechio i Ahmed Yildiz i Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za pomoć Hrvatima izvan RH, te predstavnici Islamske zajednice u BiH. Stručnu pomoć uređenju Muzeja Franjevačkog samostana u Fojnici pružili su djelatnici Zemaljskog muzeja i Arhiva Bosne i Hercegovine.    AP/Foto:VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Lajčak: Izborom Komšića Hrvati će se osjećati još više marginaliziranima

Objavljeno

na

Objavio

Za razliku od svog starijeg kolege Wolfganga Petritscha koji je izrazio zadovoljstvo što je Željko Komšić izabran za hrvatskog člana u Predsjedništvo BiH, njegov mlađi kolega i bivši visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak zbog ishoda izbora u BiH izrazio je zabrinutost. Bivši visoki predstavnik u BiH, donedavni predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda, i ministar vanjskih poslova Slovačke Miroslav Lajčak listu Emerging Europe izjavio je kako “Hrvati u BiH smatraju da nisu zastupljeni”, piše Večernji list BiH.

Dalekosežne posljedice

“Hrvatskog člana Predsjedništva Željka Komšića izabrali su Bošnjaci, a Hrvati koji su se uvijek osjećali marginaliziranima sada će se još više osjećati tako. Za njih su u Predsjedništvu dva člana bošnjačka i jedan Srbin, ali nijedan Hrvat”, kazao je Lajčak. On traži od Europe i njezine diplomacije da se više fokusira na zapadni Balkan i da za to područje ne izgubi zanimanje, pogotovo nakon izbora u BiH i referenduma oko novog imena Makedonije. “Jako me zabrinjava posljedica ovih izbora.

Milorad Dodik, za kojeg nije tajna da ne vjeruje u budućnost BiH, sada je član Predsjedništva i sumnjam da će upotrijebiti svoju ulogu u jačanju BiH“, kazao je Lajčak. I on je izrazio bojazan kako će se posljedice izbora u BiH loše odraziti na cijelu regiju i traži, kako ističe, od EU-a jasno definiranu politiku za prostor Balkana. Svi analitičari i strani mediji ističu kako je pred BiH duga ustavna kriza oko formiranja vlasti na svim razinama te blokada započetih reformskih procesa i pogoršanje ionako loše ekonomske situacije.

“Ono što će posebno obilježiti ove izbore jest prijeteća institucionalno-ustavna kriza zbog neriješenog pitanja Izbornog zakona BiH. Čini se kako je neizbježno da idemo u dugu krizu formiranja vlada, to jest kriza formiranja vlasti FBiH, kao i u državi, nema brzog rješenja na vidiku”, tvrdi Bodo Weber, suradnik u organizaciji Associate of the Democratization Policy Council, dodajući kako će sve to definitivno zaustaviti euroatlantske integracije BiH na neko dulje vrijeme.

Zabrinutost i analize

Analitičari britanskog dnevnika The Guardian još dan prije izbora istaknuli su kako je situacija u FBiH, gdje politički sudjeluju Bošnjaci i Hrvati, najkompliciranija. “Mnogi Hrvati u BiH osjećaju da ih politički sustav diskriminira. Dok etnički Srbi imaju svoj vlastiti entitet, Republika Srpska, Hrvati i Bošnjaci moraju dijeliti drugi entitet Federaciju BiH, gdje se taktičkim glasovanjem može dopustiti da hrvatski član Predsjedništva BiH bude izabran bošnjačkim glasovima”, objavio je The Guardian. A time kakve će posljedice na bh. ekonomiju i društvo zbog lošeg Izbornog zakona imati predstojeća ustavna kriza, još su se ranije bavili ekonomski analitičari međunarodne agencije za ocjenu državnog (suverenog) kreditnog rejtinga Moody’s Investors Service.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi – Grozote Odese

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska povijest je magla, gusta magla da bi se skrivala od hrvatskog naroda brojna slavna ali i vrlo tragična događanja, koja se jednostavno nisu smjela znati – radi političke koncepcije suživota na ovim balkanskim vjetrometinama koju je nametnula velikosrpska koncepcija vlasti. Kroz obje Jugoslavije nije se smjelo znati ni što je u hrvatskoj povijesti Gvozdansko, junaštvo bez premca dotad nezabilježeno u svjetskoj historiografiji, nije se smjelo znati ni o Jurišiću tadanjem hrvatskom Leonidi, i jednom od najvećih junaka u svjetskoj povijesti, i brojna druga slavna povijesna događanja koja oslikavaju hrvatski narod kao jedan od najherojskijih naroda u svijetu uopoće.

Ali nažalost, ne samo da su prešućivani slavni događaji, već su jednako tako prešućivani i tragični događaji, jer bi dali potpuno drugu – vrlo ružnu sliku o nekim južnoslavnskim narodima, jer je ta ružna slika rezervirana samo za Hrvate, a ne za druge narode na Balkanu. Nažalost, ni mlada hrvatska država RH, ne trudi se gotovo nikako da se ta slavna i tragična povijest zapamti i da bude dostupna cijelome narodu, ali i svjetskim povjesničarima. To je prepušteno samo pojedincima da tu i tamo o tome napišu koji članak.

Godine 1916. na istočnim frontovima pod utjecajem Jugoslavenskog odbora i srpske vlade, počelo se novačiti hrvatske domobrane iz ruskog zarobljeništva (što nije bilo u skladu s međunarodnim ratnim pravom), kako bi stvorili neku jugoslavensku dobrovoljačku postrojbu na solunskom bojištu. Okupljeni u Odesi, Hrvati-dragovoljci tražili su da budu upućeni na bojište pod jugoslavenskim, a ne srpskim imenom i znakovljem, čemu su se protivili srpski časnici. U napetu ozračju, punom nepovjerenja, izbijali su sukobi s tragičnim posljedicama. Među njima najpoznatiji je pokolj prvih 18 dragovoljaca u listopadu 1916. godine. Dovoljni sami sebi, Srbi, ne samo da nisu cijenili dragovoljce nego su radili sve da bi im zagorčali život: Dragovoljci-časnici bili su neravnopravo materijalno tretirani, kazne nad vojnicima bile su drastične a bilo je i nasilnog regrutiranja tzv. »silovoljaca«. Slučaj s dobrovoljcima u Odesi bio je nagovještaj odnosa u budućoj državi ako pobijedi srpska koncepcija o njezinu stvaranju.

Tako su još tijekom 1916. i 1917. godine Srbi i ruski Kozaci prisiljavali hrvatske vojnike u ruskom zarobljeništvu da pristupe jugoslavenskoj legiji. Pri tome su se služili fizičkom prisilom (premlaćivanjem), obrednim ponižavanjima (hrvatske vojnike su tjerali da kopaju vlastite grobove), ubojstvima (nabijanjem na kolce) i ponižavanjem mrtvih tijela (bacanjem istih u more).

Prema podacima dr. Slavka Pavičića i ing. Franje Perše, počinitelji su Srbi i ruski Kozaci. Mjesto zločina je Odesa. Točan broj nikada se neće saznati, a prema tim izvorima on se kreće i do nekoliko tisuća hrvatskih vojnika i časnika koje su Srbi i ruski Kozaci na razne načine pobili i bacili u Crno more.

Razlog zašto su smaknuti je taj što su odbili pristupiti tzv. jugoslavenskoj legiji pod srbijanskim insignijama, šajkače, kokarde i sl. Osim što je prisilna mobilizacija ratnih zarobljenika nedopustiva, tzv. jugoslavenska legija je bila i nacionalno ponižavanje hrvatskih zarobljenika, jer ih se u njoj tjeralo da se odreknu hrvatskog imena i da postanu Srbi.

Već prije toga su Srbi brojne hrvatske zarobljenike nabili na kolce ili su ih osakatili žive, odrezavši im djelove tijela Zabilježeno je svjedočenje jednog grobara iz Odese koji je rekao da su mu Srbi jedne noći dovezli tijela 18 Hrvata da ih ukopa. Kad je zaiskao osobne podatke mrtvih Hrvata, jer se to moralo po propisima, Srbi su mu doslovno odgovorili: “To su Hrvati, pa ne morate znati”. Dr Aleksandar Horvat, predsjednik Čiste stranke prava, doznavši o odeskim grozotama, reagirao je 6. srpnja 1918. u Hrvatskome državnom saboru interpelacijom naslova – Grozote u Odesi.

Tom prilikom mu, u tadanjem Hrvatskom saboru, nitko nije povjerovao u istinitost tih događanja, a kamoli da su iz svega toga izvukli neku pouku. Događanja u Odesi bila su prvi i vrlo uvjerljivi dokaz što se Hrvatima piše ako uđu u zajedničku tvorevinu – Jugoslaviju.

O tome je Miroslav Krleža pisao:

“U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u »Kanatnom zavodu«, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, »jer to su Hrvati«. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici.”

Gotovo cjelokupna povijest dvadesetog stoljeća (od 1916. do 1995. g.) bila je u znaku masovnog stradanja Hrvata po uzoru na prva odeska masovna stradanja 1916. i 1917. g.

Pouke svega toga ni do dan danas nisu sjele u glave i srca mnogih ljudi u Hrvatskoj, a poglavito ne u glave nekih političara. Ne smijemo zatvoriti svoju knjigu povijesti da bismo znali voditi svoj narod u budućnosti. Vuk nije kriv što je zaklao ovce, već pastir koji ih nije čuvao. Permanentna komponenta hrvatske politike je – politička naivnost sve do dana danas. A dobri politički pastiri u hrvatskom narodu vrlo rijetko se rađaju da bi ga mogli voditi u slobodi i dostojanstvu.

Nikada ne zaboravljajmo povijest jer je najveća učiteljica života, a posebno malim narodima. Događaji u Odesi iz 1916. i 1917. g. moraju nam uvijek biti pred očima kao opomena da se čuvamo i u budućnosti. Povijest se često puta – ponavlja. Povijest i patnja nas uče cijeniti slobodu.

Ništa nije sažalnije vidjeti do li političara kad izgubi političku moć,
a toga nije svjestan. Političari za razliku od umjetnika,
uglavnom spadaju u – zaboravnu kategoriju.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari