Connect with us

Gost Kolumne

Opasne Crošenkove rabote – na buvljak Arizona s njime

Objavljeno

-

Foto: Hina

Za razliku od bjeloruskog Lukašenka koji moguće lavira zbog vlastite guzice i pokušava „krivo informirati“ ruiniranog Vladimira Vladimirovića, hrvatski rusošenko snažnije od Orbana i pojedinih Putinovih olirgaha ili ponekog silovika bezpogovorno izvršava sve mu dodijeljene zadaće.

Revnošću potpuručnika isparnog mozga s vojnih akdemija krvnika Broza on odano kliče: Razzumem, vrlo dobro-služim  Putinu i gromoglasno pjeva: Ko drukčije kaže, kleveće  i laže, osetit Putnovu će pest.  Nažalost, zajedno sa svojim nalogodavcima on još uvijek ženje salve pobjeda, ali zaboravlja kako se kolo sreće neprestamce u krug vrti. Vidjet ćemo na koncu tko će biti gore, a tko dolje!    

Napisao: Zdenko LOZO

Prijatelj i istomišljenik  Zorana Milanovića alijas Crošenka, jedan iz Putinove najveće blizine ili njegova rotirajuća stolica Dmitrij Medvedev obznanio je kako je hrvatski Branković  navodno na nekakvim ukrajinskim listama za odstrel. Bilo bi realnije da je hrvatski Crošenko zabrinut glede tajnih ruskih listi, budući bi im mogao biti kandidatom čim obavi svoju zadaću. Po uvježbanom staljinističkom receptu mogao bi zaboraviti govorit (Trocki, Berija i Hrušćov makar okruglasti bijahu barem tri glave iznad njega).

Politički credo i jugo formacija trnjanskog štemera

Piše:  Zdenko Lozo

Pustimo otrcanu rusku propagandu, ostanimo pri čvrstom uvjerenju kako je Crošenko, izabrani predsjednik RH, istinski neprijatelj Ukrajine i što je još strašnije istinski ruski lakej i sljedbenik. Da kojim slučajem RH funkcionira kao pravno i politički ustrojena i suverena država te stvarna demokracija, koja štiti svoje interese i vodi zdravu nacionalnu politiku, ona – ponajprije, ne bi izabrala iznimno problematičnu osobu svojim predsjednikom države. Potom bi u iznimno složenim i neizvjesnim sigurnosnim prilikama te svekolikim problemima  pokrenula, zakonitim putem, opoziv takve osobe- na buvljak Arizona  snjime! Ovo iz razloga što je njegovo jedino poslanje na funkciji predsjednika države, od prvog dana ustoličenja, sijanje kaosa, destrukcije i kompromitacija njenih institucija, nedvojbeno za čiji račun. To radi ostrašćenije od mentora mu Putina, tog velikog demokrata koji „denacificira“ siroticu Ukrajinu – naravno za njeno dobro.

Gubitkom tako žuđenog drugog mandata hrvatskog premijera ova veoma problematična osoba, okružena s nekoliko sebi ravnih likova, ne šalje poruku o tome kako će kao vođa oporbe poticati konstruktivnost i političku zrelost – riječju bolju viziju i uređenost RH, već kako će novoj vlasti (čitaj vlastitoj državi) stvarati i stvoriti samo dno pakla.

Nakon potpunog njegova potopa SDP-a, raskola i loma stranke čiji je predsjednikom bio, na trenutak se činilo kako napušta politiku i kreće u „poduzetničke“ vode i to ne manje doli kao lobist, konzultant i prodavač magle.  Čitavi svoj život on nije žlicu soli zaradio u realnom sektoru, u svoj struci  ili na koji drugi častan način.

Crošenko  je izdanak politički podobne obitelji,  u Jugoslaviji je kao vojnik regrutiran u Titovu gradu, gdje će postati uzoriti omladinac i komunist. Pišući zamolbu za prijam u SKJ-u ističe kako se nije u Partiju učlanio u Zagrebu jer je tamo nacionalizam razarač Jugoslavije, a jedino nju može održati JNA.  U Odluci o prijamu u Partiju navodi se njegova „zapažena aktivnost na kursu marksističkog obrazovanja“, a pri koncu obrazloženja stoji: „Njegova želja, a ujedno i želja svih nas da drug Milanović Zoran bude primljen u SKJ jednoglasno je podržana“.

 

Od komunističkog apartčika u vrhove višestranačja

Rame uz rame uz predsjednika UJDI-a, notornog Žarka Puhovskog, Rusošenko- tada još partijski junoš, na utemeljivačkoj skupštini ove zlokobne jugo-levice u dvorani Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao napredni omladinac otvorio je glavnu  raspravu (SD 3. veljače 1989.). Još će jedna napredna omladinka iz te družine Jadranka Kosor postati hrvatskom premjerkom! O vremena, o događaji!

Otac hrvatskog Crošenka podrijetlom iz slavne partizanske obitelji, još slavinijeg sinjskog sela Glavice početkom 90-tih na vrijeme konvertira i posredstvom lobija iz Cetinskog kraja dolazi u blizinu Franje Tuđmana, kao pomoćnik ministra, a sina će „trnjanskog velikog štemera“ skloniti u zavjetrinu diplomacije, daleko izvan Hrvatske i tako ga spasiti od ratnih kušnji. Tek 1999. Crošenko pristupa  SDP-u, a navodnim amanetom Ivice Račana postaje predsjednikom te obnoveljene kom-partije, obnovljene u naletu višestranačja pod imenom SKH-SDP. Na novopridošlim parlamentarnim izborima nakon isteka  mandata sedmoglave aždahe komunisti sa svojim inačicama gube vlast od samozvanih demokršćana. Zaslugom barba Ive i njegove desne ruke drugarice Jace, Crošenko po prvi puta bilježi ozbiljan politički trijumf te se penje na tron premijera RH. Pod njegovom palicom i vodstvom ta će Vlada postati potpuna hrvatska katastrofa, a na samom kraju njenog mandata će RH isplatiti krvavi račun, ne samo u novcu, za obranu Udbinih perjanica Perkovića i Mustača, podjednako opakih u Yu i Tu- goslaviji.

Crošenkova „specijalna operacija“ u RH

Ovo bi bio kratak presjek jedne potpuno morbidne biografije koja će se nastaviti u pajdašiji s vrlim suverenistom Miroslavom Škorom šefom Putinova pričuvnog ešalona. Između dva iznimno problematična kandidata hrvatski birači, i tko sve ne, izabiru gore riješenje i Putinov čovjek s ranijim dekleriranim programom o paklu u RH počima blistati te danomice bujati uz obilat suport jugoslovenskih  meinstream medija u RH. Osokoljen iznimno problematičnom Plenkovićevom Vladom sastavljenom od trgovačkih društava i krimogenih ministara, nerijetko duboko spregnutih s ruskim ovdašnjim interesima, a čije  smjene teku brzopokretnom vrpcom, Crošenko žestoko udara samu glavu te družine. Izvježbani politički klaun uspjeva nametnuti otrcanu priču naslova Očevi i sinovi (kao da je kod njega bolja prošlost). Usput, ovdje su u prvom planu sinovi, koji s očevima ne bi trebali djeliti pokoru grijeha. Tako Crošenku rastu akcije –  kod Plenkofoba, pauperiziranih kasta i bh Hrvata koji oduvjek drže crtu Velež-Vran-Staretina prirodnom granicom hrvastava. U hibridnom ratu progamiranom za RH, u planiranoj ruskoj invaziji i genocidu nad Ukrajinom i njenim žiteljima, Crošenko ubrzano kreće Petenovim stopama. Nalogodavci, bili oni iz Moskve ili Beograda uz glavnog aktera računaju na brojne svoje spavače, žestoku medijsku zagađenost i pretežiti angažman tzv. oporbe uključujući i onu samozvanu desnu struju imena MOST. Hrvatski je narod dobro idenificirao Rogljićeve štićenike i miljenike i sveo ih na brojku manju od 3% po političkom utjecaju. Ne videći ozbiljniju strukturu na političkom planu u Hrvata bračni par Raspudić je zaigrao časovito pragamatičnu igru za sebe i dugoročno problematičnu za hrvatske perspektive.

Ovdje ističem širi konteks epidemije koju Crošenko obilato širi još od konca prošle godine, jasnim imenom: vrlo prljave ruske promidžbe sa svim mu zadanim sredstvima, čitaj zapovjedima. I on to obavlja solidno od samih njegovih iskakanja oko protivljenja NATO-u svim sredstvima, od udjela HV-a u združenim snagama, preko diktata istom NATO-u gdje će se i kad širiti, do traženja polaganja računa Zapadne alijanse za rat Ukrajini – dakako, njemu osobno, i sličnim idijotarijma. Naravno ni riječi o Putinovu barbarogeniju.

U ovu je priču ušla čitava kompozicija bisera, no svakako najprovidniji i ujedno najopasniji  je, ruskim rukopisom izdiktiran, detalj s BiH kao novim kriznim žarištem – koje toliko željkuje Putin. U njegovoj pak glavi čije intelektualne i moralne osobine nisu teško usporedive s njegovim lakajem Crošenkom, to bi bila trenutna relaksacija od ukrajinskog fijaska. Naime, računa se kako je tu vječiti vazal Srbija, neupitno lojalni Orban i kaotično stanje na zapadnom Balkanu, pa bi dobro došla i potpuna podjela hrvatskog društva oko akutne vrlo dramatične svjetske geopolitičke podjele.

Hrvatskog Crošenka –  Dodikova i Čovićeva kumpanje (i naglo od njega otkrivena antihrvata, dojučerašnjeg mu prijatelja Željka Komšića), zanima stanje hrvatskog naroda u BiH proporcionalno veličini njegova znanja o ovom vrlo trusnom i poviješću pritrujenom komadićku kugle zemaljske, prekrasne i prkosne Bosne.  To je znanje identično iskustvu domorodnih Bušmana o svemirskim letovima.

U svojim sve histeričnijim i manijakalnijim istupima na ovu temu Crošenko s lakoćom izbljuje kako su hrvatske snage u sjevereozapadnoj Bosni ratovali i ginuli protivno svojoj volji i za interese USA. Tome su ga očito poučili Perkovićevi generali i njegovi intimusi s prestižmim diplomama svjetskih elitnih vojnih akademija i briljantih ratnih karijera te neupitno čistog obraza u poratnim pljačkama i privilegijama – ili ipak kokošari i ratni profiteri.

Dva su osobita bisera među njima, kakve bi zetovima poželile sve normalne mame, a to su Ljubomir Be; pardon Roys i nešto ipak opskurniji čiča Čermak – Tuđmanov privatni general bez vojske i rata. O Roletu je tek djelić priče ispričao časni pukovnik Lasić, vitez mnogih bojeva moćne IV. g.br. HV-a. No, o njemu govori najplastičnija anegdota iz školskih dana, ispričana u više inačica od kojih je napoznatija slijedeća: Ljubo Ćesiću kaži ti nama što je to marksizam. Nakon dužeg zamuckivnja Roys se osokolio i lupio – marksizam, mislim marksizam, ovaj marksizam je pun kamion Švaba. Kad su to čuli ovi na Prometnom faksu, odmah su mu udijelili diplomu, pazi sad – magistra prometa.  E moj Đapa – Lapa!

Ekskurzije zla

Osim izranjene Bosne Crošenko se naglo se počeo pojavljivati u HDZ-ovim utvrdama, a evo ga konačano i u Vukovaru.

U onom Vukovaru koji je nakon svih strahota dočekao njegove brutalne batinaše u nasilnoj provedbi ćirilizacije Grada.

Ćipa, Penava Josiću i družino, svega vam na svijetu, oladite malo. Borba za drugačiju i konačno uljuđenu i uređenu Hrvatsku ne vodi se samo ambiciom za vlast po svaku cijenu. Da li ste zaboravili kako tu nije bilo mučilište i ubojstvo samo časne uspomene Darka Pajičića, nego sve perverzije Crošenkova lutka – reinkarnacije jednog drugog Rankovića, zadojenog istom mržnjom svojeg uzora prema svemu hrvatskom i ideološkog mu subrata. Crošenkova slavna armija u kojoj je on iniciran, uz nešto kukavelji četničke su trajne  i duboke rane ostavile na našem biser gradu i vama slavnim braniteljima, nalik onima iz hrvatskog Odžaka u jednom drugom zlovremenu ili Mariupolja čijom sudbinom ravna strašni krvnik i mentor osobe koju ste vi doveli na pragove – kako bi još jednom, po tko zna koji put, obesčastio vašu i žrtvu čitavog našeg rata za Neovisnost i Slobodu.

Zajapureni i vidno crvenih obrazina hravatski Crošenko danomice valja bisere od Njonje i mame do svojeg neupitnog veta na Finski i Švetski ulazak u NATO. Ukoliko koji narodni poslanik slučajno ipak glasa protivno njegovoj volji Crošenko će lično da interveniše – progonit će izrode ne kao Bog maglu, već kao đavao svoju dušu.

Kad bi ovaj đavao imao na trenutak razum propao bi ponovno u dno pakla iz kojeg je stigao i kajao bi se zbog vlastitog doprinosa neviđenim mukama ukrajinskog naroda, tražio bi udžbenik i informacije što je staljinistički sojuz učinio nedužnim Fincima – početkom jednog drugog svjetskog rata, a ne bi lamentirao o geopolitičkim previranjima, surovosti međunarodnih odnosa i sličnim temama jer o tome zna jednako koliko gologuzi majmun iz kakvog osrednjeg ZO vrta iz poneke periferne euro metropole.

Budući se zločesto dijete poziva na mamine savjete otkrit ću nešto što možda nije korektno, napose jer zadire u obiteljku intimu, makar se nažalost postvarilo.

Neposredno po izboru komunističkog junoša za premijera RH u dvorani Lisinskog u Zagrebu su se po dogovoru našli njegovi roditelji sa svojim prijateljima, čestitim bračnim parom Sinjanima sa zagrebačkom adresom. Oni su im iskreno htjeli čestitati na tom i njihovom životnom postignuću. Otac našeg današnjeg Crošenaka jetko je otprilike odgovorio: Nemate nam na čemu nažalost čestitati, nije ovo posao za Zorana kojeg dobro poznajem. Slutim kako će uništiti sebe, svoju užu obitelj i čitavu našu širu obitelj. Pokojnji Stipe nije dodao – i Hrvatsku, što sa sigurnošću dodajem ja kao bivši politički uznik, vrlo značajan sudionik onih priča oko Banja Luke i Amera i na kraju koji, iz profesionalne karijere u hrvatskom sigurnosnom sustavu, dosta toga lošeg o njemu zna.

Pjevati mi je ovako oporim jezikom jer sluge zla razumiju jedino njega, a na drugoj strani volja za moć često je puta vođena posve lošim namjerama. I još nešto, umilno blejanje redovito nema autentičnu pozadinu, već vješto skrojene kulise.

Na kraju, raduje da je Bidenovoj administraciji i previše hrvatskog Crošenka pa je naglo počela dovoditi u red, one rijetke meinstream medije u Hrvatskoj nad kojim još ima šapu, a to je primjerice TV N1.

Zdenko Lozo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari