Pratite nas

Pregled

Opasne veze – Josipović, Dujmović i pater Tolj

Objavljeno

na

Oni koji čitaju kolegu Dujmovića, znaju da se radi o čovjeku koji se ne libi reći istinu. Stav o njemu vjerojatno je podijeljen. Uostalom, nema društvene sfere u kojoj današnja Hrvatska nije podijeljena. Tihomir Dujmović jedan je od rijetkih novinara u Hrvatskoj koji je zbog istine dva puta bio politički strijeljan, osuđen i pokopan.

ivan_tolj_styria

Tada, osim ponekih necenzuriranih medija i portala, nitko, ali nitko nije stao u obranu svojega kolege. Zavladala je grobna medijska tišina.

Vratimo se malo na naslov ovog teksta. Nadam se da mi kolega Dujmović neće zamjeriti što sam plagirao ime njegove popularne tv emisije na jednoj lokalnoj televiziji. No valjda ga taj naziv prati sve do današnjih dana. Bivši predsjednik Josipović i glavni menadžer Styrije za jugoistočnu Europu velečasni Ivan Tolj nezaobilazni su protagonisti u životu kolege Dujmovića. Gle čuda, u njihovo vrijeme Dujmoviću je po drugi puta u samo četiri godine otkazana suradnja s Večernjakom. Prisjetimo se zašto.

U onom nacionalnom zanosu i euforiji kad je hrvatski narod jecao od sreće povodom oslobađajuće presude hrvatskim generalima 16.11.2012. Dujmović piše kolumnu znakovitog naziva „Nisu svi plakali od sreće!“ (dostupna na internetu). U toj kolumni Dujmović se dotakao komorne atmosfere na HRT-u, rotimovskog pogleda Ive Josipovića, rezigniranosti premijera Milanovića.

„Sve je bilo spremno za egzekuciju“ piše Dujmović. Pažljivo i bez zadrške (kakav i je), Dujmović secira jednu po jednu devijantnu pojavu u hrvatskom društvu i lustrira (rasvjetljuje) one koji se oslobađajućoj presudi jednostavno nisu mogli radovati.

No taj tekst samo je prelio čašu i nikada nije objavljen u Večernjaku. Jedan drugi tekst bio je početak kraja kolege Dujmovića. U tom tekstu Dujmović tematizira netom pronađene masovne grobnice u Gračanima gdje su koncem Drugog svjetskog rata jezivo skončali pitomci srednje zrakoplovne škole, mahom na pragu punoljetnosti te bolesnici plućne bolnice Brestovac. Ne bi vjerojatno u tom tekstu bilo ništa sporno da Dujmović nije spomenuo lijepe kape partizanke koje su tadašnjem predsjedniku toliko omiljele, a po Dujmoviću odgovorne za masovno strijeljanje djece i teških bolesnika. Još kad se na to nadoda spominjanje pukovnika Ivana Grujića kao suradnika UDBE, nije teško zaključiti kako su profesionalnu eliminaciju kolege Dujmovića naredili obožavatelji lijepih kapa partizanki i udbaškog podzemlja, a u stvarnost proveo velečasni Tolj, siva eminencija Večernjeg lista i bliski Josipovićev intimus.

Nije mi bila namjera posebno braniti kolegu Dujmovića. On je već dokazao da je sam sebi najbolji odvjetnik. Želio sam samo skrenuti pozornost na slobodu govora o kojoj je, u svjetlu posljednjih terorističkih napada, brujao cijeli svijet. Nažalost, o slobodi govora g. Dujmovića nije se oglasio nitko ili malo tko.

No kako to obično biva, istina na kraju uvijek pobjeđuje.

Josipović će otići u svoje prirodno okruženje, na Pravni fakultet. Prema nekim izvorima upravo zbog velečasnog Tolja otišao je i donedavni glavni urednik Večernjaka, Goran Ogurlić. I to ni manje ni više, već u konkurentski Jutarnji list u kome nova uprava radi čistke Pavićevih kadrova.

Medijski jataci bivšeg predsjednika, na čelu s Ivanom Toljem i zajedno s agencijama za istraživanje javnog mnijenja, ostali su na vjetrometini zabluda pokošeni rezultatima predsjedničkih izbora. Ali s obzirom da su spomenuti kadrovi danonoćno maltretirali javnost s namještenim anketama i suprotno svim standardima kreirali mišljenje javnosti na jedan reketarski način, možda bi se našlo materijala i za DORH. Pogotovo u ugovorima između određenih agencija i nekih medijskih kuća. Na to je pažnju skrenuo upravo Dujmović. Što bi rekli, kolo sreće se okreće.

Tomislav Stipić
izvor:HR Svijet

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Za herojem tragali 29 godina: Naš Žarko našao je svoj mir…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: 24sata

U masovnoj grobnici u Marincima našli su posmrtne ostatke heroja iz Bogdanovaca. Obitelj će Žarka Manjkasa pokopati u Brodskom Stupniku uz njegovu majku. Ona nije dočekala da joj pronađu sina…

Ana Manjkas, Žarkova majka, nikad se nije pomirila sa sinovim nestankom. Čeznula je za mjestom na kojemu bi sinu jedincu mogla zapaliti svijeću, pokloniti se, isplakati… Mjesto utjehe za nju je u stanu bio ugao sobe koji je pretvorila u oltar za sina.

Na njemu su stajali cvijeće, sinova slika i njegovi predmeti. Sve do smrti molila je Boga samo da nađe sinove kosti. Umrla je i nije ga našla.

Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su jučer na Zavodu za sudsku medicinu na zagrebačkoj Šalati. Pronašli su ga, uz još troje ljudi, u masovnoj grobnici 18. siječnja u Marincima nedaleko od Vukovara. Uz njega su našli i kosti branitelja Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića.

‘Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao brata’, rekao je Žarkov najbolji prijatelj…

Konačno da se ta priča završila, da zatvorimo to poglavlje. Žarkov otac preminuo je 1968., a majka 2012. Želimo ga pokopati u Brodskom Stupniku, uz majku koja ga nije dočekala, rekao je Manjkasov bratić Nikola Vidmar, pišu 24sata.hr

Kaže kako se u trenutku Žarkova nestanka našao na istom ratištu. Nažalost, od suboraca tad ništa nije uspio doznati, nego ga je na povratku kući dočekao lampion pred vratima.

– Mislio sam da mi je umro djed koji je imao 91 godinu. Ušao sam u kuću i vidio majku kako plače. Rekla je da je poginuo Žarko. Pitao sam se kako, kad sam i sam bio ondje, a nisam ništa čuo – prisjetio se Vidmar.

Pomoćnik ministra branitelja Stjepan Sučić rekao je kako su osnovnu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici, koja je nađena u siječnju, dobili prije deset godina. Tad je nisu pronašli, no u suradnji s drugim institucijama odlučili su sustavno pregledati teritorij u okolici Marinaca.

Sestra identificiranog Antuna Petričića, Marija, kaže kako je njezin brat prije nestanka ušao u minsko polje i poginuo.

‘Znamo gdje ćemo ga pokopati’

– Pretužni smo, no u jednu ruku smo presretni što smo ga pronašli. Sad barem znamo gdje ćemo ga pokopati – kaže Marija. Peta jučer identificirana žrtva rata je Cvita Mihaljević. Njezine ostatke našli su u Negoslavcima.

Od početka izdavanja serijala “Nestali” još je dvoje sugovornika našlo svoje najmilije – Marija Raužan identificirala je i pokopala supruga Marijana, a Mira Nikl sina Vladu

O hrabrom junaku Bogdanovaca, Žarku Manjkasu Crvenkapi, 24sata.hr pisali su lani u lipnju. Njegov zapovjednik, pukovnik u mirovini Damir Radnić i školski prijatelj Stjepan Dugan prisjetili su se života i posljednjih dana neustrašivog heroja koji je uništio 12 tenkova. Kažu da je bio sjajan mladić.

Prvu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici u Marincima dobili su prije 10 godina. Tad je nisu našli pa su odlučili cijelo područje sustavno pretražiti…

– Te ratne 1991. imao je 24 godine. Sa simpatičnom baby facom nalikovao je 20-godišnjacima, kojih je bilo najviše u našoj ekipi. Nas dragovoljaca HOS-a u Vukovaru bilo je 58, a Žarko je bio jedan od nas – s ponosom u glasu govori nam Radnić.

Žarko se njihovoj postrojbi pridružio u Zagrebu tijekom rujna 1991. godine. Prva ratna iskustva stjecao je tijekom okruženja vojarne Borongaj i već se tad pokazao kao strašno hrabar momak. Za Vukovar su, raspoređeni u tri grupe, krenuli 26. rujna, a putovali su dan i pol. Nakon nekoliko dana na Sajmištu, Crvenkapa je s još sedam dragovoljaca HOS-a raspoređen braniti Bogdanovce. U selo su neopaženo ušli 1. listopada 1991. u tri sata nakon ponoći.

– Dan kasnije uistinu je uslijedio veliki i žestoki napad kojim je selo trebalo biti okupirano i pasti kao što su pali Marinci i Cerić. U selo je ušlo jako puno tenkova, nastala je panika. I ja sam razmišljao na koju stranu ići – prema Vinkovcima ili Vukovaru. Osim što ti je sve nepoznato, ne znaš odakle ti prijeti veća nesreća. I tad se dogodio Žarko Manjkas Crvenkapa.

Uništio je 12 tenkova

Od tada počinje njegova legenda. Uzeo je ručni bacač, valjda prvi put u životu, i pogodio tenk T84. I to je prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Bio je pun eksploziva, granata, čak mu je kupola odletjela nekoliko metara u zrak, pala naopako i nasadila se na tenk. I tad se u našim glavama dogodila promjena od 360 stupnjeva. Kao da nam je netko upucao adrenalin.

Počeli smo kao osice jurišati na te tenkove i transportere. Samo taj dan uništili smo 12 tenkova i transportera, Žarko čak četiri komada – svjedoči Radnić. Od tog 2. listopada Žarko Manjkas je postao protuoklopna zvijezda. “Gdje god je frka, zovi Žarka”, bio je slogan ekipe. A Radnić svjedoči da je sve obavljao s nevjerojatnom lakoćom. Nažalost, hrabri Crvenkapa izgubio je život 10. studenog 1991. godine tijekom proboja iz Bogdanovaca u “štafeti smrti”.

Pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a krenuli su u proboj s civilima koje su pokupili iz podruma. Do slobodnog teritorija dijelilo ih je minsko polje. Prvi su išli vojnici. Na čelu s Crvenkapom. Ako netko i stane na minu te strada, drugi bi ga zamijenio sve dok civili ne stignu na sigurno.

– Crvenkapa je zapeo nogom za minu, aktivirala se još jedna i stradalo je svih 11 branitelja. Lakše je ranjeno i nekoliko civila koji su nastavili dalje te su stigli u Nuštar. Uz Crvenkapu, na toj livadi ispod Marinaca na licu mjesta poginuli su još Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić, dok su Ivica Jurčan, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo i Đuro Kovačević teško ranjeni, ali su preživjeli – rekao nam je tad Radnić i dodao:

Žarko ih je sve zadužio…

– Žarko nas je sve zadužio, ne samo djelom, nego poštenjem, nadahnjujućim visokomoralnim, a s druge strane naivno dječjim ponašanjem. Nastavit ćemo štovati njegov lik i djelo.

A Dugan, Žarkov najbolji prijatelj, još tuguje za prijateljem kojeg je volio kao brata.

– Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao rođenog brata – kroz suze je zaključio Stjepan Dugan, pišu 24sata.hr

Ispovijesti obitelji nestalih objavljene su u dvije knjige koje su 2017. i 2019. promovirane u Zagrebu, Osijeku i Vukovaru. Za doprinos u rješavanju sudbina nestalih u Domovinskom ratum, autorice Romana Bilešić i Danijela Mikola lani su odlikovane redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski.

Pronađen Crvenkapa: Identificirano pet osoba nestalih u Domovinskom ratu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Nino Raspudić: Najvažniji politički igrač u BiH je američka ambasada

Objavljeno

na

Objavio

U podcastu Bura gost Jurice Gudelja bio je Nino Raspudić, filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj i publicist…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari