Connect with us

Komentar

Opći kolaps vanjske politike premijera Milanovića i ministrice Pusić

Objavljeno

on

Baš kad se učinilo da će se uzavrelo diplomatsko ljeto barem malo primiriti do proslave Oluje, srbijanski mediji (tabloid Kurir i srpska verzija Newsweeka) izvukli su vrući krumpir, Slovenci imaju nadasve blesavu diplomaciju. Dakle, ovo što su Slovenci napravili, nije ništa čudno. Diplomacija je najbliža budizmu. Kažu da za budiste nije sramota krasti, sramota je kada te uhvate. Isto vrijedi za diplomaciju, nije sramota kada se namješta arbitraža, sramota je kada te uhvate s prstima u pekmezu, piše Mislav Miholek/Politikaplus

[ad id=”68099″]

[su_pullquote align=”right”]Ministrica ino-poslova Vesna Pusić nije dorasla svome poslu. Imamo dobre obavještajce, imamo dobre diplomate, ali vodstvo ne postoji. Ove četiri godine ostat će crna rupa u povijesti hrvatske vanjske politike. Nadajmo se da će sljedeća vlast shvatiti da Hrvatska nije Zoran sam na svijetu. [/su_pullquote]

    Inače, diplomacija je umijeće. Jedna od najfinijih djelatnosti na svijetu. Srbi su u prednosti u tzv. regiji jer su im Turci dali državu daleko ispred svih ostalih, pa imaju najdužu tradiciju. Hrvati su imali državnost u sklopu svih mogućih mađarsko-njemačkih država u kojima su se nalazili, ali zadnji neovisni hrvatski diplomat prije 1991. zvao se kralj Dmitar Zvonimir, a umro je 1076. Hrvatska diplomacija u nastajanju se svela na umijeće SFRJ kadrova koje je Zdenko Svete povukao za rukav, zatim na nekolicinu krajnje sposobnih doktora medicine, te na satniju novinara iz vanjskopolitičkih redakcija. Mlada je to tradicija, ali naša diplomacija nije tako loša. Štoviše, ima podosta umnih i sposobnih ljudi.

    Veleposlanici i sva sila diplomatska osoblja primarno su sluge ministra vanjskih poslova i trenutne vlade. A budimo realni, trenutni premijer ima tendenciju da se posvađa sa svim živima i sa svim neživima. Baš me zanima u kakvom je stanju daljinski upravljač Zorana Milanovića. Suosjećam s istim. U zadnje tri i pol godine vladavine našeg dragoga premijera, Hrvatska nije imala značajnije diplomatske pobjede. Ulaz u EU je izvela vlada Jadranke Kosor. U duetu s Ivom Josipovićem, Zoki je doveo Hrvatsku u međunarodnu izolaciju. Usred mira, usred Europske unije, usred jednoga razdoblja koje je trebalo biti trijumf hrvatske vanjske politike. A nijedna saveznica ne želi stupati s Hrvatskom vojskom na proslavi Oluje.

    Danas je Hrvatska članica NATO saveza i  Europske unije. Hrvatske vanjske granice, iako nisu definirane do kraja, sigurne su od svake vanjske ugroze. Srpska država je jaka na riječima, ali srpska vojna sila je u raspadnom stanju i muče je puno više Albanci na jugu nego bilo što drugo. Iako navodno postoji tzv. “Memorandum SANU II”, koji pokazuje tendencije srpske vanjske politike k espanziji prema Hrvatskoj, sve je to nemoguće u ovim gospodarskim uvjetima. Srbi su jaki na riječima i strašno uživaju u tome. Kao što vidimo, tihi Slovenci su puno veći problem. Sve dok ih netko veći ne uhvati u raboti.

    Ovo što je iskrslo u Srbiji, dar je neke veće sile koje ima kapacitete prisluškivanje slovenskih dužnosnika i nije produkt obezglavljenih hrvatskih obavještajnih službi, koje su inače za cijeloga rata prisluškivale Slobodana Miloševića i vrh Srbije sve dok Šestorka nije nadobudno objavila transkripte u Globusu pred 15 godina, time uništivši mukotrpan rad hrvatskih obavještajaca. Uostalom, hrvatski špijuni su oduvijek bili svjetska klasa. Najbolje je spomenuti Krunoslava Draganovića i Antu Topića Mimaru, takve obavještajne lisce rijetko je koja zemlja dala.

    Presjednica Grabar-Kitarović krpa image hrvatske države, izvodi snažnu diplomatsku ofenzivu, otvorena su joj sva vrata širom, tako da je grle majke Srebrenice, a za nekoliko dana odmah iza toga, prima je srdačno premijer Izraela Benjamin Netanjahu. Predsjednica na jednu stranu, vlada na drugu.

    Sasvim je sigurno da postoji jedan jaz između Kolinde Grabar-Kitarović i vlade Zorana Milanovića. Ministrica ino-poslova Vesna Pusić nije dorasla svome poslu. Imamo dobre obavještajce, imamo dobre diplomate, ali vodstvo ne postoji.  Ove četiri godine ostat će crna rupa u povijesti hrvatske vanjske politike. Nadajmo se da će sljedeća vlast shvatiti da Hrvatska nije Zoran sam na svijetu.

Mislav Miholek/Politikaplus

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari