Pratite nas

Povijesnice

Operacija Južni potez – Zašto je zaustavljen napad na Banja Luku?

Objavljeno

na

12. listopada 1995. Operacija Južni potez – Zašto je zaustavljen napad na Banja Luku?

Zauzimanjem Banja Luke, svaki otpor Srba u BiH bio bi zaustavljen, neprijateljska vojska potpuno poražena i danas bi politička i geostrateška situacija na Balkanu izgledala drukčije.

Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na samo 23 kilometara od Banja Luke, nezaustavljivo napredovale progoneći srpsku vojsku u bijegu.

Srpski civili u panici bježe prema Srbiji, a sve točke otpora do samog grada Banja Luke su slomljene u prethodnim žestokim borbama (Šipovo, Mrkonjić grad, HE Bočac).

Banja Luka je bila na dlanu hrvatskog vojnika u zenitu njegove vojne snage.

Srpske snage, I. i II. korpus bosanskih Srba, potpuno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se velika kolona desetina tisuća srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci i namjeravale bježati prema istočnoj Bosni i Srbiji.

Posvuda se glasno špekuliralo o padu Banja Luke, panika u redovima demoralizirane srpske vojske je bila na vrhuncu. Srpski vrh je u panici: eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina.

Sve to bi potpuno demoraliziralo Srbe u Bosni i Hercegovini, pa bi padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao ili u ruke HV-a ili ABiH. piše blog.dnevnik.hr

No, politička i geostrateška situacija nije bila sklona ulasku savezničkih hrvatskih i bošnjačkih snaga, u središte srpske paradržave u BiH nastale na genocidu -Banja Luku. Valja napomenuti da je Banja Luka, čak i prije ovog posljednjeg rata, uvijek imala dominantnu hrvatsku i muslimansku većinu, a osobito prije II. svjetskog rata.

Sve je to učinjeno prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala, čak i eventualnim ulaskom vojske Srbije u BiH.

Stoga je počeo znatan pritisak međunarodne zajednice na vođu pobjedničke Hrvatske vojske –  predsjednika dr. Franju Tuđmana.

Naime, HV je bila glavni nositelj sloma i poraza Srba u Hrvatskoj i BiH. Tražilo se da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO, premda je Alija Izetbegović poručivao Franji Tuđmanu da je on spreman riskirati i ipak zauzeti Banja Luku.

Akcija Južni potez je tako prekinuta na ultimativni zahtjev međunarodne zajednice u trenutku dok su se hrvatske snage u velikom napredovanju nalazile na samo 23 kilometara od Banja Luke, a Armija BiH na ulazu u Prijedor.

Pad tih gradova znači da je sljedeći veliki grad istočno pod kontrolom Srba bio tek Brčko (cestovno udaljen gotovo 200 km od Banja Luke), a  koji bi pao kao „latica od ruže“ zbog svog nezavidnog položaja u odnosu na Hrvatsku i južnu tuzlansku regiju pod kontrolom Bošnjaka. A do granice sa Srbijom bi ostala samo Bijeljina, neveliki grad u sjevernoj Bosni.

Padom Banja Luke pala bi cijela fašistička tvorevina – Republika Srpska.

Što je htjela, zapravo, Europa i međunarodna zajednica?

Europa, kao i zapadna diplomacija, je uvijek bila leglo cinizma i to se moglo iščitati i na primjerima tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, a poglavito u politici prema Bosni i Hercegovini.

Nakon pregršt optužbi u smjeru Tuđmana kako je otvoreno planirao izvršiti podjelu BiH, Europa i SAD čine upravo to – Daytonskim sporazumom. Ali to rade mudro i lukavo. U trenutku kada je bilo jasno da snage HV-a i ABiH nezaustavljivo napreduju i da će Srbi potpuno biti poraženi, alarmni sustavi po svim euro državama su se upalili.

Dok je Hrvatska krvarila, dok se događao Vukovar i Srebrenica, nije bilo nikakvog takvog vojnog pritiska ili djelovanja NATO snaga kontra višestruko nadmoćnije JNA i Srba protiv braniteljskih snaga.

Što se ustvari događa?

Odlučnom diplomatskom reakcijom, dapače i uz prijetnju uporabe NATO snaga protiv savezničkih HV-a i Armije BiH, međunarodna zajednica zaustavlja veliku vojnu operaciju i spašava Srbe unaprijed određenim mirovnim planom, prema kojemu Srbi dobivaju 49 % teritorija BiH s koridorom koji ih spaja sa Srbijom!

Jedan od glavnih razloga može biti upravo taj što međunarodna zajednica u tom trenutku nije htjela stvarati dominantno prevladavajuću bošnjačko-muslimansku BiH, jer bi egzodus Srba iz BiH i prisutnost bitno malobrojnijih Hrvata u BiH mogao značiti upravo to.

Ustvari, to je još jedno potencijalno osiguranje u slučaju nekakvog budućeg vojnog pokušaja Bošnjaka, pa Bošnjaci, zajedno s Hrvatima dobivaju tek preostalih 51 posto teritorija BiH (danas se vidi da je to bitno na štetu Hrvata).

Ta formula i taj omjer bio je dovoljan da održi vagu u vodoravnom položaju jedno duže vrijeme.

Razlog može biti i taj što se BiH htjelo stvoriti „stanje ravnoteže“ u odnosu na Hrvatsku i Srbiju, stanje bez stvarnog ratnog pobjednika i gubitnika, te ostaviti BiH kao potencijalno trajno „bure baruta“ u nekakvim budućim preslagivanjima svijeta.

Zato je i Srbima dopušteno toliko (pre)velikih ustupaka, iako su bili doslovno slomljeni i vojno poraženi do kapitulacije, jer ako oni, kao druga po veličini etnička zajednica u BiH, imaju autonomiju unutar tripnarodne države, onda će na taj način uvijek uspijevati, naravno uz pomoć međunarodne zajednice, obuzdavati želju Bošnjaka za potpunom kontrolom Bosne i Hercegovine.

Kada se tu još uključe i Hrvati, što je bilo za očekivati, onda Bošnjaci više nemaju većinu i mogućnost stvaranja većinski muslimanske države u Europi, što je možda tada bio i glavni cilj međunarodne zajednice.

Bosna i Hercegovina i danas potencijalna tempirana bomba

Danas, nakon više od dvadeset godina, karte su u Europi izmiješane dosta drugačije. Europa je velikim djelom bitno promijenila svoj identitet i izgled, milijuni izbjeglica iz Afrike i Azije, većinom muslimana, su pristigli su velikih marševima preko „otvorenih granica“ EU u samo srce Europe. Bombe, eksplozije i teror vladaju diljem velikih gradova Europe.

U međuvremenu, Rusija je pod Putinom vratila status svjetske velesile, a Kina postala jedna od najutjecajnijih država svijeta, te čak i ona ima (ekonomskih) interesa na ovim prostorima. Kao i Njemačka. Turska pod Erdoganom planira u BiH provođenje Davatogluovog plana neosmanizma, oslanjajući se i na svoj jak utjecaj u dominantno islamskom Kosovu i Albaniji, ali i utjecaju na velike turkofilne zajednice u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj.

Dok pokreti za neovisnost ili jake autonomije jačaju u Kataloniji, Škotskoj, Vojvodini, Korzici i drugdje, kao voda na mlin fašističkoj tvorevini stvorenoj na genocidu – Republici Srpskoj.

Karte se ponovno naveliko miješaju, a BiH ostaje nakon 140 godina od ulaska vojske Austro-Ugarske i dalje potencijalna ratna bomba broj jedan u Europi.

Je li zaustavljanje HV-a pred ulaskom u Banja Luku, što bi vjerojatno i značilo izbijanje savezničkih HV-a, HVO-a i Armije BiH na granicu sa Srbijom na Drini, bio mudar potez međunarodne zajednice pokazati će dani i godine koje dolaze…

 

Srpski general Slavko Lisica: Što glumi Dodik i diže tenzije, mi smo izgubili rat

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1944. godine rođen heroj Blago Zadro

Objavljeno

na

Objavio

Blago Zadro rođen je na današnji dan 1944. godine u Donjim Mamićima u blizini Gruda u BiH.

Kao desetogodišnjak iz rodne Hercegovine s obitelji seli u Borovo Naselje gdje završava školu te se zapošljava u “Borovu” i osniva obitelj.

Početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru.

Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja.

Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja.

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera.

Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi, no iz jedne se nije vratio.

Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.

Blago Zadro uvijek je bio sa svojim ljudima, na prvoj crti, u vatri i u paklu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

31.3.1991. – ‘Krvavi Uskrs’ na Plitvicama

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, prije 29 godina, srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili policajca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.

Josip Jović je hrvatski dragovoljac koji je 5. kolovoza 1990. pristupio u postrojbe MUP-a u čijem sastavu prije odlaska na Plitvice sudjeluje na terenima u Pakracu i Petrinji.

Događaju na Plitvicama prethodila su burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata, kao i prijetnje koje su postale sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine.

Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće Hrvatske vojske.

Spomenuti događaji i pokušaj samoproglašene srpske milicije da se na Plitvicama otcjepe od ostatka Hrvatske tražili su žurnu intervenciju državnog vrha. U svrhu uspostave nadzora i mira put Plitvica noć uoči Uskrsa upućene su hrvatske redarstvene snage (pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a Rakitje, Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko)

U ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991., na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je iz okolne šume izvršen napad iz različitih vatrenih oružja, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina koja, na sreću, nije eksplodirala jer iz iste nije bio izvučen osigurač.

Hrvatski specijalci su munjevito izišli iz vozila i zalijegali uz cestu, otvorili vatru u pravcu iz kojeg je pucano, te brzo napredovali po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Josip Jović bio je najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte gdje su se nalazili srpski pobunjenici. Iako je na sebi imao pancirku, metak srpskih terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela.

Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, nakon čega su srpski pobunjenici bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među kojima je bio i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a, te Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvom poginulom branitelju iz Domovinskom ratu, policajcu Josipu Joviću iz Aržana, te devet ranjenih pripadnika specijalne policije.

Prisjećajući se danas žrtve Josipa Jovića, trebamo se prisjetiti i svih hrvatskih branitelja poginulih i stradalih za Hrvatsku, koji su vodili pravedan obrambeni i oslobodilački rat protiv velikosrpskog agresora.

Njima i svim hrvatskim domoljubima, koji su kroz dugu, tešku i krvavu povijest na bilo koji način stradali, trpjeli i podnosili žrtvu za naš narod i domovinu Hrvatsku, izrazimo svoju zahvalnost i iskreno poštovanje. Bez njihove hrabrosti, domoljublja, odricanja i žrtve danas ne bi bilo niti slobodne i neovisne Republike Hrvatske, komentirao je Petar Škorić

Premijera dokumentarnog filma ‘Krvavi Uskrs’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari