Pratite nas

Povijesnice

‘Operacija Otkos’: prva velika oslobodilačka akcija ZNG-a i oslobođenje Bilogore

Objavljeno

na

Operacija Otkos 10 bila je jedna od prvih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Izvedena je na području Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije, a započela je 31. listopada 1991. i završila 4. studenog 1991. Oslobođen je okupirani dio Bilogore od oko 300 četvornih kilometara.

Cilj operacije

Budući da je cilj srpskih snaga na zapadno-slavonskom bojištu bio snagama 5. korpusa JNA (Banja Luka) napredovati smjerom Pakrac-Grubišno Polje i spojiti se sa snagama 28. partizanske divizije na Bilogori te presjeći Podravsku magistralu i izbiti na granicu s Madžarskom, cilj hrvatskih obrambenih snaga bio je potisnuti JNA iz sjevernog dijela zapadnoslavonskog teritorija. Ponajprije se to odnosilo na područje Bilogore i Papuka, kako bi se osjetno skratila crta bojišnice i time olakšala obrana Pakraca i Lipika.
Dodatni je razlog ofenzivnih djelovanja bio i u srpskom ugrožavanju Podravske magistrale, ključne za povezivanje s ostatkom Slavonije.

Tijek operacije

Dana 31. listopada 1991. počela je akcija Otkos 10. Tog dana neprijatelj je unatoč snažnom otporu odbačen na pričuvne položaje uz znatni broj poginulih i ranjenih s obje strane. Oslobođena su naselja Gornja Kovačica, Velika Barna, Gornja Rašenica, Rastovac i Treglava.

Drugog dana akcije 1. studenog pobunjeni su Srbi započeli s evakuacijom civila, a oslobođene su Lončarica, Zrinska, Sibenik i Cremušina.

Trećeg je dana, 2. studenog, nakon spajanja hrvatskih snaga iz nekoliko pravaca oslobođena prometnica Virovitica – Grubišno Polje, čime je okončana prva faza.

Četvrti dan, 3. studenog, hrvatske su snage ušle na poligon JNA u Gakovu, da bi zatim uspostavile nadzor zapadno od prometnice Virovitica -Grubišno Polje.

Naposljetku, petoga dana, 4. studenog, oslobođene su Munije, Turčević Polje i Dijakovac, te 13. studenog Brđani Bastajski, nakon čega je zauzeto “izmješteno zapovjedno mjesto” 28. partizanske divizije, gdje su zarobljene i znatne količine naoružanja i opreme.

Rezultat operacije

Oružane snage RH su tijekom operacije Otkos 10 zaustavile velikosrpski prodor na području Bilogore. Oslobođeno je 300 četvornih kilometara s dvadesetak sela i zaselaka.
Operacijom Otkos 10 sačuvana su materijalna bogatstva Virovitice, Grubišnog Polja, Bjelovara, Daruvara od daljnjih razaranja, a stanovništvo tog prostora od stradavanja. Otvorena je prometnica Grubišno Polje-Virovitica, izuzetno važna u razdoblju od studenoga 1991. do svibnja 1995., tj. do završetka operacije Bljesak.

U operaciji zarobljeni pripadnici neprijateljskih postrojba korišteni su za razmjenu hrvatskih, od strane Srba i JNA zarobljenih, civila. Zarobljena je i znatna količina oružja, streljiva, minsko-eksplozivnih sredstava i neprijateljske dokumentacije. Praktičkim uništenjem neprijateljske postrojbe snage brigade znatno je urušen moral neprijatelja.

Velikosrpski projekt ujedinjuje različite ideologije za progon i uništenje Hrvata

Zanimljivo je primijetiti da su pobunjeničke snage na tom području zajednički činile postrojbe regularne komunističke JNA, postrojbe domaćih Srba koje su nosile ime 28. partizanske divizije, četničke postrojbe Belih Orlova koje su kasnije počinile velike zločine u Voćinu i razne druge postrojbe. To govori da su se u velikosrpskom projektu ujedinile razne političke ideologije sa različitim znakovljem (službena JNA, kokarde, crvena petokraka i dr.) sa ciljem protjerivanja i uništavanja Hrvata na područjima gdje su živjeli.

Na hrvatskoj strani su se borile postrojbe Zbora narodne Garde, policije i narodne zaštite isključivo i samo pod hrvatskim znakovljem u jednoj ideologiji – oslobođenje okupirane domovine.

Izvor: CIA (Central Intelligence Agency)

Izvor: Narod.hr/kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

8. prosinca 1638. umro Ivan Gundulić – Jedan od najvećih hrvatskih književnika

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 8. prosinca 1638. umro je u 49 godini života Dubrovčanin Ivan Gundulić, jedan od najvećih hrvatskih književnika uopće. Njegova tri djela: Suze sina razmetnoga, Dubravka i Osman ostaju zauvijek upisana u antologiju hrvatske i europske književnosti.

Bio je duboko pobožan čovjek, kršćanin, tako da su pod utjecajem pjesnikove vjere u Boga njegove jedine dvije kćeri otišle u časne sestre redovnice franjevačkog i benediktinskog reda.

Bio je član jedne od najstarijih i najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku, odgojen u plemićkoj obitelji, od oca Frana Ivana Gundulića i majke Džive Gradić. Kada su mu bile tri godine, odrekne se otac brige o malome Dživu (dubrovački oblik imena Ivan) i preda sve zakonske ovlasti u vezi s njegovim odgojem trojici skrbnika, piše narod.hr

Tihe i mirne ćudi, zatvoren u sebe, kontemplativan, misaon, duboko religiozan i zaokupljen brigama o budućnosti svoga grada – republike, ne odviše sklon humoru, strastven u ljubavi prema Dubrovniku, duboko i iskreno religiozan, odličan poznavalac ljudskih naravi, ljudskih mana i slabosti, proživio je Dživo Gundulić svoj kratki životni vijek u rodnome gradu, u kojemu se školovao i gdje je obnašao – kao plemić – redom sve dužnosti što su ih po običaju Dubrovačke Republike obnašali svi sinovi njegova staleža.

Bio je dvaput i knez u Konavlima (1615. i 1619.), senator, član Malog vijeća. Godine 1628. pjesnik se oženio Nikom Šiška Sorkočevića, s kojom je imao petero djece: tri sina i dvije kćeri. Najstariji njihov sin Frano bio je pukovnik u austrijskoj vojsci, srednji, Šiško, bavio se pjesništvom, a najmlađi, Mato, vjerojatno je napisao raspravu o kršćanstvu u turskoj državi.

Obje Gundulićeve kćeri, Dživa i Mada, otišle su u samostan: jedna je postala franjevka, druga benediktinka. Ivan Gundulić je umro mlad, ne napunivši ni pedeset godina, od neke opake i nagle bolesti, bolesti koja ga je pokosila u punoj stvaralačkoj snazi, 10. prosinca 1638. godine. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.

Književnim radom Ivan Gundulić bavio se tokom cijelog života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u zrelim se godinama priklonio “zrelijim” temama i problemima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija djela: Dubravka (1628.) – pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621.)– refleksivna poema, te Osman (1621. – 1638.) – ep. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.

Književnim radom Ivan Gundulić bavio se tokom cijelog života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u zrelim se godinama priklonio “zrelijim” temama i problemima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija djela: Dubravka (1628.) – pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621.)– refleksivna poema, te Osman (1621. – 1638.) – ep. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.

Gundulićeva „Himna slobodi“ bila je i jest nadahnuće mnogih generacija hrvatskih domoljuba, često recitirana i govorena u najtežim trenucima opstanka hrvatske kulture i jezika, a osobito u nedavnovrijeme nasilne srbizacije hrvatskog jezika u komunističkoj Jugoslaviji, kada se hrvatski jezik čak morao zvati srpsko-hrvatski po prijetnjom kaznenog progona.

„Himna slobodi“
O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!
(Ivan Gundulić)

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

7. prosinca 1991. – Badinterova komisija proglasila “smrt Jugoslavije”

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku Europska zajednica ustanovila je u kolovozu 1991. arbitražnu peteročlanu komisiju koja je po Francuzu koji je njome predsjedao dobila naziv Badinterova komisija.

Njezin je zadatak bio na temelju jugoslavenskog Ustava iz 1974. i Ustava Republike Hrvatske iz 1990. riješiti sporna pravna pitanja hrvatske samostalnosti te pomoći mirnom rješenju krize u bivšoj Jugoslaviji.

U dva mjeseca koliko se sastajala daleko od očiju političara i medija Komisija je zaključila da se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija raspala i da više ne postoji kao država, piše HRT

Naglašeno je da nijedna država sljednica nema pravo nastaviti članstvo SFRJ u međunarodnim organizacijama. Posebna je pozornost usmjerena na ljudska prava i slobode etničkih i nacionalnih manjina.

Već 7. prosinca 1991. na pitanje predsjedavatelja Mirovne konferencije o Jugoslaviji lorda Carringtona postoji li uopće Jugoslavija, arbitražna je komisija objavila da se ta država raspala. Zbog toga je francuski pravnik, znanstvenik i političar Robert Badinter u srbijanskm medijima prozvan “grobarom Jugoslavije”.

Zaključci komisije postali su jedan od temeljnih uvjeta za međunarodno priznanje Hrvatske ali i za sve buduće pregovore o granicama između novih država. Bila je to prva velika diplomatska pobjeda Hrvatske i nagovještaj njezina priznanja.

Ministarsko vijeće Europske zajednice najavilo je priznanje Hrvatske za mjesec dana uz uvjet da se zajamče prava srpskoj manjini. Hrvatski je Sabor ubrzo donio Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.

Badinterova je komisija taj zakon ocijenila pozitivnim pa je 15. siječnja 1992. Europska zajednica priznala Republiku Hrvatsku, a potom su priznanja i čestitke stigle i iz drugih država sa svih kontinenata. Robert Badinter je 2003. primio titulu počasnog doktora zagrebačkog Sveučilišta.

Tom je prigodom novinarima izjavio da su na povijesnu odluku njegove komisije više utjecala hrvatska ustavna rješenja nego Titov ustav države u raspadu. Samostalnost Hrvatske bila je neizbježan proces u traženju nacionalnog identiteta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari