Pratite nas

Povijesnice

Operacija Tigar (04. – 07. srpnja 1992.) – deblokada Dubrovnika

Objavljeno

na

Operacija Tigar je oslobodilačka operacija Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata. Operacija je trajala od 4. – 13. srpnja 1992., a cilj je bio izvršiti deblokadu Dubrovnika.

Operacija „Tigar“ je napadna i oslobodilačka akcija Hrvatske vojske kojom je izvršena potpuna deblokada Dubrovnika. Tom akcijom je Hrvatska vojska izbila na na dominantne kote oko Dubrovnika i tako u potpunosti otklonila opasnost napada na grad.

Prvotni i početni cilj operacije „Tigar“ bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, a osobito Golubovim Kamenom, ogromnom stijenom koja na 422 m nadmorske visine koja dominira ovim krajem. Kontrolom Golubovog Kamena neprijateljska vojska je imala kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.

Tu najzahtjevniju zadaću je dobila 3. bojna 4. brigade koja je više puta napadala Golubov Kamen zbog vrlo jakog otpora neprijatelja, a na kraju ga i osvojila. Istovremeno smjelim napadom koji je vodio pokojni heroj Andrija Matijaš Pauk zauzeto je izuzetno važno topničko uporište Uskoplje.

Istovremeno 1. brigada je napredovala iz Slanog prema rubovima Popovog polja i njegovim dominantnim kotama, dok je 2. Brigada zauzela srpsko uporište Ivanicu.

Pratile su ih pričuvne postrojbe kao strateške rezerve i preuzimale položaje, te istovremeno čuvale bokove.

Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom vršila do 13. srpnja 1992. godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četnika, uz povremene pješačke protunapade od kojih je najopasniji bio 15. kolovoza 1992. godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominatna kota s koje se može napadati Dubrovnik.

Takvi udari i protuudari su se događali sve do 20. listopada 1992. godine, odnosno do početka iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala, ali bez pomicanja linije sukoba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1995. – Vlak slobode prošao kroz oslobođenu Hrvatsku (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Dana 26. kolovoza 1995. iz Zagreba se ka Splitu uputila željeznička kompozicija čime je nakon više od četiri godine iznova uspostavljena željeznička veza između ta dva grada.

Djelatnici Hrvatskih željeznica velikim trudom uspjeli su u 20-ak dana sanirati uništene dijelove pruge, tako da je već 15. kolovoza kompozicija s tri vagona prevezla izbjeglice iz Splita u Knin. Simbolično nazvan „Vlak slobode“ krenuo je ispraćen tisućama Zagrepčana u 8 sati i sedam minuta.

Na povijesnu vožnju vlakom uputio se i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te mnogi uglednici, kulturni i javni djelatnici, ali i veliki broj prognanika koji se na simboličan način vraćao svojim uništenim domovima. Naime, u to je vrijeme Hrvatska još uvijek brinula za 380 tisuća protjeranih građana.

Kako je prolazio, „Vlak slobode“ izazivao je slavljeničko oduševljenje na putu od Zagreba preko Karlovca te Gospića i Knina do Splita. Na svim postajama Tuđman se oduševljenom narodu obraćao kratkim podsjećanjem na tegobe Domovinskog rata okončane operacijom „Oluja“, naglašavajući potrebu za što bržim povratkom prognanika u svoje domove. Predsjednik je vrlo jasno osudio sve incidente i pozvao Hrvate da se ne osvećuju nad napuštenom imovinom izbjeglih Srba.

Osobito svečan bio je doček u Kninu gdje su predsjednika i putnike pozdravili postrojeni pripadnici Četvrte i Sedme gardijske brigade, koji su zajedničkim snagama oslobodili kraljevski grad.

U 18 sati i 11 minuta vlak je stigao u Split. Deseci tisuća Splićana oduševljeno su pozdravili dolazak „Vlaka slobode“ i pratili Tuđmanovo obraćanje na splitskoj rivi.

Njegov govor bio je mnogo puta prekidan oduševljenim pljeskom i skandiranjem, a trenutak za povijest uslijedio je kada je predsjednik okupljen narod upitao: Što mi još preostaje da vam obećam?

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

25. kolovoza 1991. – Početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući i zrakoplove.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.

Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).

Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari