Pratite nas

Opet se bliži nova jugokomunistička orgija u Kumrovcu

Objavljeno

na

Hrvatski se narod neće osloboditi titoističke tragedije sve dok se njegovo ime bude slavilo po Kumrovcu i nalazilo na Kazališnom trgu u Zagrebu i bilo gdje drugdje na tlu Hrvatske.

Kurmovec

Spomen na ime maršala Tita izaziva novo krvarenje starih rana milijuna Hrvata. I kada će se Hrvati osloboditi toga imena najvećeg zločinca u povijesti hrvatskog naroda, kojemu su dodijeljena tri odličja narodnog heroja na hrvatskim žrtvama.

Prvi orden dobio je za ustanak u NDH, drugi za genocid bleiburške tragedije i treći za slom Hrvatskog proljeća. Onaj koji je međunarodnim ocjenama svrstan među deset najvećih zločinaca svijeta XX stoljeća još uvijek se slavi u Hrvatskoj pod vladajućom klikom. I još uvijek se ponavljaju njegove krvoločne riječi protiv hrvatskoga naroda iz njegove genocidne ere nad Hrvatima.

Tijekom njegove ratne partizanije po NDH nad Hrvatima je vladalo krvoločno razdoblje. Ubijalo se masovno sve Hrvate koji mu se nisu htjeli priključiti. Rušene su katoličke crkve, ubijani svećenici, razarane prometnice i mostovi. Sijana je mržnja među Hrvatima na sve moguće načine.

Nakon rata izvršen je najveći zločin u povijesti Europe i njezinih naroda. Pobijeno je preko pola milijuna, protjerano na stotine tisuća te zatvarano cijelo vrijeme njegove vladavine nebrojeno mnoštvo Hrvata. Na Bleiburgu se predalo Englezima milijunsko mnoštva hrvatske vojske i hrvatskoga naroda, koji se povlačio s tom vojskom koje su Englezi izručili krvniku maršalu Titu 15. svibnja 1945. kada je počelo masovno ubijanje Hrvata na najgroznije načine po jamama i ratnim rovovima od Bleiburga do Đevđelije u Makedoniji, gdje ima preko tisuću i pet stotina velikih grobišta kao što su u Sloveniji Kočevski rog, Huda Jama, Tezno, Macelj, Jazovka.

Maršal Tito je osobno nadzirao likvidiranja Hrvata sa poznatim izjavama “Hrvatski smrad će svjetlost dana gledati samo do prvih jama.”, “Treba pobiti svu ranjeničku đubrad po bolnicama.”, “Trebaju nam koncentracijski logori za istrebljenje Hrvata.” i tolike druge grozote cijelo vrijeme njegove vlasti.

Izjavljivao je također kako Stepincu neće prijeći kardinalski šešir granicu dok je on predsjednik SFRJ, a u vrijeme Hrvatskog proljeća kako će prije Sava poteći prema Ljubljani nego što će Hrvati imati svoju vojsku i državu. Još u službenom izvješću iz vremena 1952. od pobijenih “narodnih neprijatelja” u ukupnom broju od 586 tisuća 500 tisuća se odnosi na Hrvate do onda. A tek koliko je Hrvata pobio kasnije sve do kraja titoističke vladavine.

Na pitanje Ivana Meštrovića na Brijunima, zašto je ubijao Hrvate, Tito mu je jasno odgovorio: “Kako bi zadovoljio Srbe!” Tito je bio voljan pobiti i zadnjeg Hrvata da bi mogao doživotno vladati! I ove će godine jugokomunistički orgijaši slaviti Tita valjda posljednji put u Kumrovcu i Hrvatskoj. Nadamo se da će jednom i veliki njemački narod ukinuti odličje koje mu je dao Willy Brandt, nakon ove istrage nad Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem! Nema slobodne Hrvatske s imenom zločinca Tita po njezinim trgovima!

MateĆavar/dnevno.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke.

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: ‘Političke elite’ ostale bez maske

Objavljeno

na

Objavio

Nije im nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva

Hrvatski građani od nedjelje 13. svibnja do uključivo nedjelje 27. svibnja imaju priliku podržati dvije građanske inicijative koje su započele prikupljati pismene potpore za raspisivanje dvaju referenduma te imaju time priliku očitovati da se osjećaju odgovornima za boljitak stanja u Hrvatskoj.

Pružanje pismene potpore za oba ta predviđena referenduma jedna je od rijetkih prilika da svi građani, a osobito građani katolički vjernici, pokušaju utjecati na usmjeravanje i političko funkcioniranje društvenoga života u Hrvatskoj.

Sudjelovanje u parlamentarnim izborima do sada vrlo je očito pokazalo da glasovi dani određenoj političkoj stranci ili određenim vrjednotama koje političke stranke u predizbornim kampanjama zastupaju mogu biti u potpunosti iznevjereni, izigrani, čak i zloporabljeni za nešto za što određeni birač nikada ne bi dao svoj glas.

Pismena potpora za raspisivanje dvaju referenduma, bude li prikupljen zakonom određen potreban broj podupiratelja, ne može ni na koji način biti iznevjerena ili zloporabljena, a može stvoriti novu izrazito demokratsku situaciju, tj. izjašnjavanje na koje bi bili pozvani svi građani s pravom glasa i na kojem bi onda mogli u duhu neposredne demokracije natjerati političare na poteze koje oni bez toga pritiska ne žele poduzeti.

Svaka osoba s pravom glasa u Hrvatskoj trebala bi se radovati zbog pokretanja referendumskih inicijativa jer one ništa unaprijed ne nameću, nego, uspiju li, pružaju priliku za slobodno izjašnjavanje i opredjeljivanje glede predmetnih pitanja.

Referendum, pružajući mogućnost da do izražaja dođe uvjerenje stvarne većina u hrvatskom društvu, nije samo izraz neposrednoga političkoga odlučivanja birača, političkoga naroda, nego je i slika stvarnih opredjeljenja u hrvatskom društvu u kojem manjine, zahvaljujući nedoraslim ili instrumentaliziranim političarima, prečesto uzurpiraju položaj većine.

Stoga je pismena potpora građanskim inicijativama za raspisivanje referenduma tek minimum koji se očekuje od svakoga čovjeka dobre volje da dadne svoj doprinos boljitku društvenoga života u Hrvatskoj.

Političari udaljeni od građana

Očekivalo bi se da su baš svi hrvatski političari i sve hrvatske političke stranke zainteresirani za stvarni boljitak društvenoga života u Hrvatskoj, no, pokazuje se, sudeći po otporu koji većina političkih stranka i političara iskazuje samim tim građanskim inicijativama koje su inicirale sadašnji postupak za raspisivanje referenduma, da su većini političara i političkih stranka važniji neki drugi ciljevi i interesi od boljitka hrvatskoga društva.

Zapanjujuća je spoznaja da su se političari u hrvatskom nominalno i formalno pluralnom i demokratskom društvu toliko udaljili od građana, od svojih birača kao da bi željeli stvoriti neku novu kastu ili neku povlaštenu klasu, što bi značilo da im je zaklinjanje na tobožnju demokraciju tek puka maska.

Iznenađujuće su riječi predsjednika Vlade: »Izborni sustav i izborno zakonodavstvo treba ostaviti predstavničkim institucijama.

Ne znam u kojoj se zemlji izborni sustav definira referendumom« jer zapravo očituju da su političari spremni o narodu odlučivati bez naroda.

Predstavničke institucije imale su punih dvadeset godina prilike ukloniti nelogičnosti, manipulacije i sprječavanje sposobnih iz izbornoga zakonodavnoga sustava, no oni koji su u njima djelovali nisu pokušali ni prstom maknuti.

Zahtjevi za promjenom izbornoga sustava u Hrvatskoj prisutni su od vremena mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske, no za njih nije bilo sluha, a nije ih željela poduprijeti ni većina medija jer je previše sljubljena s »političkim elitama« kojima je postojeći izborni sustav zapravo optimalan: ta bez muke dijele katkad do trećine glasova koji nisu bili dani njima u potporu!

Razumljivo je da je u takvim okolnostima i u takvim izbornim pravilima »političkim elitama« u interesu da se izborno zakonodavstvo ne mijenja, da što manje građana iziđe na izbore i da relativni izborni pobjednici kapitaliziraju glasove onih koji su bili namijenjeni strankama ili koalicijama koje nisu dosegnule propisani izborni prag.

Osobni i grupni interes kao božanstvo

Dok je osobni i grupni interes svojevrsno božanstvo u Hrvatskoj, nije iznenađenje što su »političke elite« protiv sadašnjih inicijativa za raspisivanje referenduma, no političari su pokazali da mogu postupati još gore, još netolerantnije.

Čelni političari u Rijeci i mjestu Gradcu usudili su se posegnuti za apsolutno nedemokratskim mjerama te su verbalno doslovno pokušali zabraniti prikupljanje pismenih potpora za raspisivanje referenduma.

Od takvih ipak nedemokratskih i u demokratskom društvu nezamislivih stajališta i očitovanja nisu daleko ni oni čelnici lokalnih vlasti koji su odlučili naplaćivati javna mjesta na kojima se prikupljaju potpisi, koji se ponašaju kao da su oni vlasnici javnoga prostora.

Hoće li sutra takvi političari početi naplaćivati uporabu javnoga prostora i za sva druga javna okupljanja? Dokle to mogu ići političari u Hrvatskoj protiv svojih građana i njihovih legalnih i legitimnih interesa?

Obje građanske inicijative samim postupkom prikupljanja pismenih potpora za raspisivanje referenduma još su jednom vrlo uspješno skinule maske s lica pripadnika »političkih elita« i velikoga dijela medija razotkrivši da im nije do stvarnoga slobodnoga čak ni očitovanja, a kamoli odlučivanja građana, da im nije nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva.

»Političke elite« stavljene su na jednostavan, demokratski test, no nisu ga položile. Hoće li barem dobronamjerni i demokratski orijentirani članovi svih političkih stranka iz toga izvući pouku za budućnost svoju, svojih političkih stranaka i Hrvatske?

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati