Pratite nas

Vijesti

Opraštamo se od kandidata za predsjednika RH, dr. Milana Kujundžića s pjesmom „Moj Milane, kad u vojsku pođeš“

Objavljeno

na

Dana 14. prosinca, na devetnaestu obljetnicu potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, u Hrvatskom domu „Herceg Stjepan Kosača“ u Mostaru, dr. Milan Kujundžić, kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, održao je svoju predizbornu tribinu. Zanimljivo je kako su njegovoj pratnji nazočili dr. Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH, Željko Koroman, predsjednik Hrvatskog pravaškog bloka, Bojan Stanić, ispred HDZ-a 1990 i Pero Barbarić – Pepi, predsjednik HKDU-a „Hrast“.

Ono što smo jučer čuli od predsjedničkog kandidata, dr. Milana Kujundžića, podsjetilo nas je na vremena kada je hrvatskom državom predsjedavao predsjednik Stjepan Mesić.

BiH treba sačuvati kao suverenu i cjelovitu državu u kojoj će sva tri naroda imati ravnopravni položaj, te nikako ne podržavam treći entitet jer cijepanje države odgovora samo grupici ljudi.

Rješenje je cjelovita i suverena BiH s tri ravnopravna naroda, s maksimalnim poštivanjem sve tri nacionalne skupine, njihovim međusobnim uvažavanjem i stoljetnim oblikom suživota kakav ovdje postoji“, naveo je Kujundžić.

BiH bi trebala biti podijeljena na više kantona s tim da svi narodi imaju svoj suverenitet, a to ne smije biti zatvaranje u neke entitete gdje jedni druge nadglasavaju. Cijepanje BiH u tri male državice nije dobro ni u kojem slučaju, a podjela BiH odgovora samo grupici u jednom, drugim ili trećem narodu“, naglasio je Kujundžić, dodavši kako rješenje za BiH sigurno nisu tri male državice i cijepanje u tri entiteta. Po njegovom mišljenju to je korijen zla i nestanaka BiH. „To je sjeme novih razora, a to ovim narodima ne treba. Ovdje su narodi znali živjeti zajedno neovisno o tome tko je išao u džamiju, a tko u pravoslavnu ili katoličku crkvu. Ovdje su narodi znali biti kumovi i pomagati jedni drugima i kada gori, i kada je poplava i kada se ore i kada se žanje i na tome treba raditi, na uvažavanju različitosti“, rekao je Kujundžić tijekom svoje posjete Mostaru.

U svojoj biografiji dr. Milan Kujundžić navodi kako je u razdoblju od ožujka 1993. pa do travnja 1994. bio na specijalizaciji u Americi. Upravo u tom razdoblju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini doživio je brutalno etničko čišćenje koje danas ima sve elemente genocida izvršenim nad hrvatskim narodom u BiH, od strane onih s kojima su živjeli zajedno neovisno o tome tko je išao u džamiju ili pravoslavnu crkvu, od strane onih koji su znali biti kumovi i pomagati jedni drugima i kad gori, i kad je poplava, i kad se ore, i kad se žanje, i upravo zahvaljujući onima s kojima smo bili zajedno i kojima smo pomagali u Domovinskom ratu, danas, dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata, na prostore s kojih su Hrvati prognani, nije se vratilo ni 1% hrvatskog prijeratnog stanovništva.

O tome najbolje govore riječi koje je Duje Marasović uputio Damiru Kajinu, komentirajući navijačku „solidarnost“ Hrvata i Bošnjaka pri odigravanju nogometnog susreta BiH-Argentina vs. Hrvatska-Brazil. „Ostavite vi kući to vaše bratstvo i jedinstvo mačku o rep. I to je njihova zahvala Hrvatskoj što smo im primili pola milijuna izbjeglica, što smo ih najeli, napili, naoružali, pomogli im stvoriti državu, liječili ih u Splitu“, nabrajao je Marasović tvrdeći da Hrvatska prima zahvale u vidu brazilskih zastava u Zenicu, Mostaru, Sarajevu. „Hrvatska je i za vrijeme Juge pomagala cijeloj Jugoslaviji, a vidjeli ste što je Jugoslavija napravila Hrvatskoj“, naveo je Marasović.

Postoji jedna izreka u Imotskoj krajini koja točno oslikava dr. Milana Kujundžića, kandidata za predsjednika RH, a glasi ovako: “Pedalj muža, lakat jezika”. Evidentno je kako je dr. Milan Kujundžić osoba koja nema nacionalni i državni karakter, povijesno pamćenje niti je svjestan realnosti koja je nastala nametnutim Daytonskim mirovnim sporazumom, i zadnje što je Hrvatima u Bosni i Hercegovini potrebno jest osoba kojoj politika služi kao sredstvo za osobnu afirmaciju, osoba koja oko sebe okuplja političke gubitnike kakav je i on sam, odnosno osoba koju će povijest pamtiti samo kao još jednog liječnika u nizu koji je pogazio Hipokratovu zakletvu mijenjajući humanost, svojstvenu svim liječnicima, za političke i materijalne privilegije.

Budući da dr. Milan Kujundžić, prema izjavi dr. Andrije Hebranga, nije ni sudjelovao u Domovinskom ratu, mi, branitelji oboljeli od PTSP-a, koji podržavamo Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao jednu od tri federalne jedinice u Bosni i Hercegovini, opraštamo se od kandidata za predsjednika RH, dr. Milana Kujundžića s pjesmom „Moj Milane, kad u vojsku pođeš“

Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH

IZ DOMOVINSKOG RATA

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Tuđman opet među nama

Objavljeno

na

Objavio

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Da, tako i jest: srce mi je zbog njih na mjestu. Ali ovdje i sada nije riječ o umjetniku i umjetnini. O njima su u svom jadu i čemeru neumjesno i nepristojno u javnim priopćivalima cviljeli jugani (jarmoljubci) staroga kova teško pogođeni postavljanjem spomenika. Razumijem njihovu neuljuđenu tugu. Razumijem i stanovitu uljuđenu suzdržanost jugana novoga kova. Ipak, lagao bih kad bih rekao da suosjećam s njima, i jednima i drugima. To je možda krivo? Možda. Ali što mogu, ne zapovijedam svomu osjećaju, a hinjena mi se sućut gadi. Možda je krivo samo to reći? Ako je tako, ni tu mi nema pomoći. Kakav sam, takav sam.

Srce mi je dakle na mjestu, ali uznosan bi izraz zadovoljstva bio posve neumjestan. Zašto? Zbog okolnosti u kojima je spomenik otkriven. Kakve sad okolnosti? Razmotrimo to.

Nikada nisam dvojio da će Tuđman i u Zagrebu dobiti spomenik. Stoga nisam ni iznenađen. Nikad mi, kao ni kiparu Kovačiću, nije bio dvojben ni politički smjer ni državnički format Franje Tuđmana. Svi spomenici podignuti prvomu hrvatskom predsjedniku diljem domovine spomenici su – hrvatskomu suverenizmu. U tomu se svi politički Hrvati slažu.

Domoljubcima je to razlog štovanja, a domomrzcima razlog zatiranja Tuđmanove uspomene.

Tuđmanova se uspomena zatirala okrutno: ocrnjivanjem i blago: reinterpretacijom. Ocrnjivačima – juganima staroga kova – Tuđman je bio i ostao samo zločinac bez premca. Reinterpretima – juganima novoga kova – Tuđman je prikriveni globalist.

Ocrnjivanje je u velezločinca sažeo Zoran Erceg izgredom na svečanosti otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu. Reinterpretaciju Tuđmanova suverenizma osmislio je Zdravko Tomac na jednoj od komemoracija u povodu Tuđmanove smrti u zagrebačkom Povijesnom institutu. „Vjerodostojni“ je profesor nazočnicima priopćio da mu je pokojni Tuđman „u četiri oka“ rekao: Borba za samostalnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji [tj. za odbacivanje samostalnosti i suverenosti]. To je humus iz kojega je niknula ideologija Sanaderova „novog“ HDZ-a. Tako su novi hrvatski jarmoljubci, Sanaderovi eurohrvati, god. 2003. od starih jarmoljubaca, Račanovih jugohrvata, preuzeli vlast i nastavili proeuropski „detuđmanizirati“ Hrvatsku.

Najžešće razdoblje „detuđmanizacije“ označila je HDZ-ova idila s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). U to je vrijeme HDZ-ova vlast bjesomučno progonila hrvatsko „plemstvo mača“. Junaci Domovinskoga rata degradirani su u hulje i ništarije, zatvarani i osuđivani, a njihovu mrtvom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu vlast je šutke, a oporba glasno priznavala status vođe i organizatora „udruženoga zločinačkog pothvata“. Kako je svršilo to protuhrvatsko mahnitanje? Haaško je sudište nepostojeći „Udruženi zločinački pothvat“, koji je maknulo s Republike Hrvatske, lani konačno pripisalo vojnomu i civilnomu vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne i drastično ga kaznilo. A kada je general Slobodan Praljak, za čitanja presude, u sudnici počinio samoubojstvo odbijajući živjeti nedužan sa stigmom ratnoga zločinca, Hrvatski je generalski zbor u povodu toga tragičnog događaja organizirao svomu ratnom drugu komemoraciju u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Nitko se iz vrha državne vlasti nije usudio nazočiti komemoraciji.

Doda li se tomu da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine 19. obljetnicu Tuđmanove smrti i Dan ljudskih prava obilježila javnim druženjem s nekadašnjim neslužbenim glasnogovornikom Carle del Ponte Ivanom Zvonimirom Puhovskim te da je u isto vrijeme ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Marakešu prihvatio u ime Republike Hrvatske nekakav neobvezujući sporazum o migracijama koji redom odbijaju suverenistričke vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, što se o svemu tomu može misliti?

Ali vratimo se na polazište. Nakon punih 19 godina detuđmanizacije neprispodobivi je „Palmin burazer“ okupio cijeli trovrh državne vlasti i mnoštvo iskrenih štovatelja Tuđmanove uspomene podno veličanstvenoga spomenika hrvatskomu suverenizmu. Samo on, stjecajem nesretnih okolnosti, nije došao. Što mislite, je li to suverenističko pokajništvo hrvatskih globalista ili samo visoka himba? Što god bilo, dobro je da ih div podsjeća na njihovu neznatnost.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari