Pratite nas

Hrvatska

Organizatori Hoda za život u Zagrebu: Bilo nas je 15.000-20.000.

Objavljeno

na

Foto: Hina

Četvrti po redu „Hod za život”, prema riječima organizatora, najbrojniji do sada jer se okupilo 15 do 20 tisuća ljudi, završen je oko 13 sati na zagrebačkome Markovu trgu s kojeg je poručeno da se želi živjeti u državi u kojoj zakoni štite pravo na život svakog čovjeka od začeća do prirodne smrti.

Nakon hoda, u kojem su sudjelovale brojne mlade obitelji s djecom, kao i njihovi roditelji, djedovi i bake od Zrinjevca kroz centar Zagreba do Markovoga trga te govora nekoliko koordinatora inicijative, okupljanje je završeno nastupom pjevača Marka Perkovića Thompsona.

Članica Inicijative „Hod za život”, predsjednica udruge „U ime obitelji” Željka Markić Hini je po završetku skupa rekla kako je nesumnjivo riječ o dosad najvećem broju ljudi okupljenih kako bi podržali život.

„Vidjeli smo da ima jako puno ljudi. Povorka se već kretala kroz Mesničku, a još ljudi nisu prošli Trg bana Jelačića. Ne znamo točnu brojku, ali pričekat ćemo da nam kaže ministar unutarnjih poslova, je li većina tih ljudi čekala tramvaj ili su doista došli na ‘Hod za život’”, dodala je.

Iz same Inicijative kasnije je Hini rečeno kako je njihova procjena kao organizatora da je u Zagrebu na “Hodu za život” bilo 15 do 20 tisuća ljudi, a iz zagrebačke policije je Hini rečeno da se okupilo oko 7 tisuća ljudi. Ranije procjena policije bila je da u “Hodu za život” sudjeluje 5 tisuća ljudi.

Okupljene na Markovom trgu, kao i one na Katarininom trgu na Gornjem gradu, gdje je bio postavljen video-zid, prva je pozdravila 28-godišnja Andreja Kotnik poručivši kako želi i traži da „Hrvatska bude država u kojoj se poštuje pravo na život svakog čovjeka, velikog i malog, od početka života, od začeća do prirodne smrti”.

„A znanost bez ikakve sumnje potvrđuje da život svakog čovjeka počinje na isti način – začećem. Da je kod začeća, spajanja jajne stanice i spermija, određen spol djeteta, boja kose, očiju, visina, talentiranost… Znanost pokazuje da je srce koje nam danas kuca u grudima počelo kucati 18. dan od začeća u trbuhu naše majke, a da dijete već osam tjedana od začeća štuca i zijeva…”, istaknula je, što su okupljeni pozdravili burnim pljeskom.

Naglasila je kako je svatko, pa i oni koji ih, kako je rekla, nastoje na nedemokratski način zaustaviti i poručuju da Inicijativa ne govori istinu, prošao sve faze života – zigota, embrij, fetus, novorođenče, dojenče, dijete vrtićke i školske dobi, adolescent, mladić i djevojka te na kraju žena i muškarac.

Izrazila je nadu da će Sabor i Vlada – „oni koji nekad sjede na ušima” – pošteno obavljati posao za koji im je dat mandat – osiguravajući zaštitu ljudskih prava i temeljnog ljudskog prava – prava na život od začeća do prirodne smrti”,

„Želim graditi društvo koje se brine o ženama, trudnicama, majkama i očevima nerođene djece, koji imaju pravi na točne informacije da njihovo dijete nije hrpa stanica, da je to drugo biće, drugi čovjek, koji raste u tijelu majke. Žene imaju pravo znati istinu da njihovo dijete kod pobačaja osjeća bol. Znanost je to izvan svake sumnje dokazala”, rekla je.

Filip Đekić iz Sesveta pozdravio je okupljene poručivši kako je dijete onih koji su 1990-ih branili Hrvatsku te poručio kako se „Hodom za život” danas bore za najranjivije kao što su se „očevi borili 1990-ih”.

Kao mladi liječnik pozvao je kolege ginekologe koji se bore za priziv savjesti, odnosno mogućnost da odbiju postupak koji bi mogao ugroziti život trudnice i nerođenog djeteta.

Magdalena Krpina Zdilar, majka 5-mjesečnog sina, rekla je kako je činjenica da 75 posto žena koje, nažalost, naprave pobačaj, to naprave zbog teške ekonomske situacije i zbog toga jer nisu imale podršku te nisu bile informirane da život počinje od trenutka spajanja muške i ženske spolne stanice.

„Zato je ovaj ‘Hod’ važan, da ukažemo na nužnost informiranja znanstvenih činjenica”, dodala je te pozvala sve okupljene da pomognu trudnicama, majkama, mladim obiteljima.

„Život je najbolja stvar u životu”, poručila je citirajući, kako je rekla, svoga supruga koji je također bio sudionik „Hoda za život”.

Predsjednica udruge „U ime obitelji” Markić u izjavi novinarima istaknula je kako je brojnost ljudi danas u Zadru, Splitu te Zagrebu, gdje se održavao „Hod za život”, poruka da u Hrvatskoj ima jako puno ljudi koji žele da na zakonski i svaki drugi način svaki ljudski život bude zaštićen od začeća do prirodne smrti.

Upitana je li za to da se i dalje zakonom omogućava pobačaj, Markić je odgovorila kako je svaki život počeo u trenutku začeća te da je ona za zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. „I zbog toga su ljudi ovdje, a neka naši zakonodavci pronađu rješenje da štite baš svaki ljudski život i pomognu svakoj ženi. Svi imaju na to pravo”, dodala je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Jandroković: Samo međusobnim uvažavanjem i tolerancijom možemo graditi budućnost Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković pozvao je u utorak sve u državi na međusobno uvažavanje i toleranciju, jer se samo tako, kazao je, može graditi budućnost Hrvatske.

Predsjednik Sabora to je rekao na zagrebačkom Mirogoju, gdje je državni vrh položio vijence u povodu Dana hrvatske državnosti, a nakon pitanja novinara vezanog uz slanje poziva organizatora na obilježavanje Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica pokraj Siska.

Jandroković je ponovio da poziv organizatora nije dobio što je, poručio je, lako provjerljivo. Smatra da to nije korektno, kao ni kasnije prozivke “od strane nekih koji su bili suorganizatori”.

“Međutim, to je iza nas. Ja sam dao jasnu poruku, čestitajući hrvatskim građanima Dan antifašističke borbe. Bio sam vrlo jasan kada je u u pitanju bio i Bleiburg i Jasenovac i Dan anatifašističke borbe. Pozivam sve da se međusobno uvažavamo, toleriramo, različiti smo, imao različite poglede i na povijest i na svjetonazore. Međutim, samo kroz suradnju, toleranciju, međusobno uvažavanje, možemo graditi budućnost Hrvatske”, poručio je predsjednik Sabora.

“Ne volim one koji su isključivi, koji prozivaju i koji misle da je jedino njihovo stajalište ispravno, a da sve ostale trebaju poništiti i ukloniti iz političkog života. To tako ne funkcionira”, zaključio je Jandroković.

Organizatori obilježavanja Dana “antifašističke borbe“, 22. lipnja, u šumi Brezovici bili su Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA), Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, a Jandrokovića je zbog nedolaska prozvala sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček.

(Hina)

 

Martin Pauk: Dan Komunističke borbe

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Kardinal Bozanić: Ne obescjenjujmo ono što je naše i čime se trebamo ponositi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: IKA

U crkvi Sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Dan državnosti misu za Domovinu.

U svečanom euharistijskom slavlju koncelebrirali su župnik preč. Vlado Magić, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić te dvadesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika.

Preč. Magić na početku slavlja pozdravio je kardinala Bozanića, istaknuvši zahvalnost Bogu na daru kardinalova biskupskog služenja u prigodi 30. obljetnice njegova biskupstva.

Homilija zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, crkva Sv. Marka, Zagreb, Dan državnosti, 25. lipnja 2019.

Liturgijska čitanja: Post 13,2.5-18; Mt 7, 6.12-14 1

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskoga sabora i saborski zastupnici, poštovani gospodine Predsjedniče hrvatske Vlade i svi predstavnici izvršne i sudbene vlasti.

Draga subraćo u episkopatu i prezbiteratu, dragi redovnici i sestre redovnice, poštovani pripadnici hrvatske vojske i policije, dragi hrvatski branitelji, poštovani predstavnici znanstvenih, obrazovnih i kulturnih institucija. Draga braćo i sestre u Kristu!

1 .U Isusovim riječima što nam ih je navijestilo Evanđelje jasno su prepoznatljive tri preporuke i naputka koji su za nas vjernike smjerokaz za kršćansko življenje, ali one su i više od toga. Te riječi nedvojbeno mogu poslužiti kao nosivi stupovi hrvatskoga društva i države.

Prva se preporuka tiče svetinja koje ne smiju biti obescijenjene tako da ih se daje u ruke onima koji ne znaju ili možda ne žele prepoznati njihovu vrijednost. Smisao tog izrijeka može se razumjeti, ako dopustimo da nas zahvati snaga Isusovih riječi. Ona je za sve, ali nisu svi raspoloživi i spremni slušati je i prihvatiti.

U tom smo slučaju pozvani paziti da se dragocjenosti ne rasipaju. Malo dalje u Evanđelju susrećemo Isusa koji šalje učenike govoreći im da, ako ih netko ne primi i ne posluša njihove riječi, izađu iz te kuće i otresu prašinu s nogu (usp. Mt 10, 14).

Nakon toga, Evanđelje nam prenosi tzv. »zlatno pravilo«. Ono postoji u raznim kulturama i predajama, izrečeno u niječnome obliku: Ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama. Matej ga donosi u poticajnome pozitivnom obliku: »Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima«.

Ispunjenje Zakona i proroka što ga je Isus donio na svijet (usp. Mt 5, 17-18) ima i treći korak koji nas usmjeruje prema izboru puta: širokoga ili uskoga. Iz cijelog Isusova naviještanja, a osobito iz njegova Govora na gori, vidljivo je da on nudi uski put kojim nije oduševljeno mnoštvo.

Mnogi Isusa slijede, dok se čini da je njegov put prostran, dobro ugažen; put pohvala i očekivanja koristi, sigurnosti i proslave. Isusovi učenici sve više osjećaju da njegov put nije takav. I jedini način da se njime ide jest srce puno pouzdanja u Boga i pogled usmjeren u Kristov križ i njegovo uskrsnuće.

2. Braćo i sestre, ako te preporuke želimo primijeniti na hrvatsko društvo, očito je da je prvi korak upravo prepoznavanje svetinja, dobra, bisera koji su nam darovani i povjereni. I najljepše je zapravo to što ih nije teško pronaći u našem narodu i u onome što smijemo zvati našim nacionalnim bićem.

Prvi je biser otajstvo života, dar životnoga ozračja, u kojemu se spajaju plemenitost ljudi i prirodne ljepote. Vrijednost i dar čovjeka je polazište koje se ne smije zanemariti niti uzeti kao samorazumljivo.

Taj evanđeoski biser je oplemenjenost ljudi darom Božje milosti, onim što ljudi ostvaruju nadahnuti snagom Duha Svetoga. Iz toga se rađa velikodušnost, zalaganje za dobro svojih bližnjih, briga za potrebite, svakidašnje izgaranje za neprolazne vrjednote. Ako ne cijenimo biser života, zanemarit ćemo vrijednost ljudi. A svaki je čovjek Božji dar.

Dostojanstvo se ne može oduzeti nijednom čovjeku: ni ljudskombiću u majčinu krilu, ni najdugovječnijemu starcu. Takvo dopuštenje, na koje čovjek nema pravo, stvara pustoš svake vrste u društvu. Hrvatski je biser svakako obitelj. Cijeneći je, jačajući obitelj, i ostali biseri postaju sjajniji. Izlažući obitelj pogibelji, nejasnoćama i poigravanjima, počevši od narušavanja braka, sve postaje upitnim.

Biser je i naša povijest koja je –kao i u drugim narodima – isprepletena raznim kušnjama, trpljenjima i stradanjima, ali i veličanstvenim darovima i djelima, osobito svetačkim likovima, zatim uzornim predstavnicima pojedinih područja, koji su dali poseban doprinosna području znanosti, kulture, gospodarstva i politike.

Biser je naša Domovina, taj dio stvorenoga svijeta, povjeren nama, da se brinemo za njega kao za dom svoje obitelji, da Domovinu ne nagrđujemo, negoje cijenimo kao Božji dar te naš prostor rada i slobode. Biser je osobito duhovna snaga koja je oblikovala naš narod. Ona je u vjeri, u odnosu s Bogom.

Za nas kršćane to je dar Isusa Krista, Spasitelja čijom smo smrću i uskrsnućem postali dionici vječnosti; čijim smo utjelovljenjem pozvani u svakom čovjeku vidjeti Isusa i poštovati ga. Odatle je naš narod očitovao i očituje solidarnost, suosjećanje, gosto ljubivost i miroljubivost. To su vrjednote koje trebamo prenositi novim naraštajima, poučavajući ih poglavito o izvoru toga bisera.

Isus upozorava na razboritost i razlučivanje. Odbacivati biserje znači gestu odricanja od svetoga, od bitnoga za naš život, što ima povratnu posljedicu: da budemo izvrgnuti nasilju i lišeni života. Život nema budućnosti, ako nema vrjednota.

3. Mnogo je drugih bisera, braćo i sestre, koji su vrijedni pozornosti i koji se odražavaju u hrvatskim ljudima. Ako ih drugi ne vide ili ne razumiju, to ne znači da nemaju vrijednosti i da ih se trebamo odreći. Iz tog dara u kojemu vidimo sebe, u zahvalnosti za primljeno, potječe odnos prema drugima, što Isus naglašava u »zlatnome pravilu«.

U njemu se mogu naći svi ljudi, općeljudske vrijednosti kao grane istoga stabla: ljubav prema bližnjima pretpostavlja ljubav prema Bogu i od njega dolazi. Činiti drugima ono što želimo da drugi nama čine zahtijeva iskrenost riječi i djela prema drugima i drukčijima, prepoznajući njegovo dostojanstvo. U tome se mogu susresti svi ljudi.

Mi, kršćani, unosimo naglaske koji su specifični u svjetlu Božjega milosrđa po Kristovu križu koji ne sadrži zakon sebičnosti. Kršćanske posebnosti nisu zaprjeka ljudskom dostojanstvu, niti mu išta oduzimaju, nego su razvoj toga načela koje vodi u sebedarje, u međusobno prihvaćanje, poštivanje i razumijevanje.

To »zlatno pravilo« omogućuje izgradnju zajedništva svih u našoj Domovini. A zajedništvo je biser koji je pokazao osobit sjaj, kada je Hrvatska bila napadnuta. No, taj sjaj lako izblijedi i potamni, ako se biser brižno ne čuva i ako ga se želi zamijeniti ukrasom lažnog sjaja.

4. Treći je naputak poziv da uđemo na uska vrata. Ona vode u radost. Moglo bi se pomisliti da ta vrata pružaju mogućnost samo nekima, izabranima, ući u radost i blaženstvo, u puninu života. Ali nije tako. Na uska vrata mogu ući svi, ali taj prolazak traži strpljenje, ponekad napor i odricanje od sebičnosti.

Nije li naša Domovina često bila, a i danas je, na kušnji širokih putova i vrata, pustih nerealnih obećanja i očekivanih promjena bez strpljenja i zalaganja? Ipak, najsretnija je bila kada se držala ove Isusove riječi, kada je s naporom, zalaganjem i nesebično ulazila na uska vrata. Ta su vrata Krist sam, koji je sebe nazvao i tim imenom. Na tu teološku definiciju nadovezuje se ova etička.

Nosivi trendovi, ponuđeno blagostanje i nerealna obećanja nerijetko pokušavaju stvoriti pritiske prema širokim vratima, toliko zaslijepiti da se i ne vide druga vrata, a zapravo se tra ži samo vlastiti probitak. Uska vrata su takva, jer su po mjeri onih koje Isus zove malenima, a to su ponizni i siromašni, ljudi koji nisu umišljeni, ni oholi.

Čovjek koji je privučen Isusovom ljubavlju prepoznaje uska vrata, postaje evanđeoski malen, postaje ponizan, da bi bio u zajedništvu s Kristom. Ta su vrata po mjeri Božjega kraljevstva u kojemu borave oni koji su nahranili gladne, pohodili bolesne i zatočene, zaogrnuli bijedne, ublažili boli ranjenima, sebe darovali bližnjima. Kroz uska vrata ulazi onaj tko je upoznao vrijednost biserja o kojem govori Isus u današnjem Evanđelju.

5. Braćo i sestre, slavimo Dan hrvatske državnosti u odmaku od trideset godina, kada se spominjemo povijesne godine 1989. Ta godina označava urušavanje komunističkog sustava u Europi, a što se zanimljivo dogodilo upravo o pedesetoj obljetnici ugovora što su ih godine 1939. sklopili Hitler i Staljin, moćnici i predvodnici naci-socijalizma i komunističkog socijalizma, te na temelju tih ugovora krojili i raspoređivali, dok im je bilo moguće, interesne sfere takozvanoga novog svjetskog poretka.

Promjene koje su ostvarene u većini srednjoeuropskih zemalja 1989. godine, u Hrvatskoj su se dogodile 1990. godine, prvim slobodnim demokratskim izborima nakon II. svjetskog rata. Ta godina može se u Hrvatskoj označiti kao, barem formalno na političkom području, godinom definitivnog oslobođenja od triju velikih zala dvadesetog stoljeća, kako ih je sveti IvanPavao II. definirao u Mariji Bistrici: zlo fašizma, nacizma i komunizma, iako njihove rane i baštine, više ili manje ostaju u srcima nekih osoba i skupina, koji ih se ne znaju ili ne žele osloboditi.

U ovoj prigodi želio bih samo spomenuti naš odnos prema žrtvama II. svjetskog rata i poraća, žaleći što objektivno proučavanje tog razdoblja još nije dovršeno, iako je monopol nad povijesnom istinom u nas prestao 1990. godine. Čini se da nekima, i s desne i s lijeve strane, odgovara to stanje.

Tako nalaze posao, pa i zaradu za svoja politiziranja, čak i na račun društvenog budžeta, a time samo unose nepotrebnu radikalizaciju u hrvatsko društvo. Braćo i sestre, samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putevima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas.

To isto vrijedi i za Domovinski rat. Pogledajmo samo kako je država Njemačka na našem Mirogoju uredila grobno polje svojih vojnika, koji su kod nas poginuli u Drugom svjetskom ratu. To je put civiliziranog društva. Dopustite mi da u ovoj prigodi pročitam dio pisma što ga je naš blaženi Alojzije Stepinac, 18. kolovoza 1945. godine pisao dr. Vladimiru Bakariću, predsjedniku tadašnje Vlade Federalne Hrvatske.

»Gospodine pretsjedniče! Stižu mi vijesti iz Varaždina, Zagreba i drugih mjesta, da se po nečijem nalogu niveliraju grobovi ustaša i Nijemaca, uklanjaju križevi s njihovih grobova po katoličkim grobljima, ne pitajući ni crkvene vlasti ni rođake pokojnika. Ovo je kulturni škandal prvoga reda. Vi ste, gospodine predsjedniče, pravnik, pa će Vam biti bez sumnje poznato, što pogansko rimsko pravo sudi de laesione sepulcri (o oskvrnjivanju grobova). Zar smo pali ispod pogana? …

Na grobljima nema više prijatelja ni neprijatelja, partizana ni ustaša ni Nijemaca ni Slavena. Na grobljima su samo mrtvi, koji čekaju zadnji pravorijek vječnoga Suca, koji će ih suditi samo po tome, kakovi su bili ljudi, da li su vršili Njegove zapovijedi ili ne, a ne po stranačkim pripadnostima ili nacionalnim« (J.BATELJA[ur.], Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi. Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije za vrijeme i nakon Drugoga svjetskoga rata, Knjiga 3, Zagreb 2010., str. 225- 226). Braćo i sestre, bilo bi više mira u hrvatskom društvu kad bismo poslušali taj poziv blaženog Alojzija Stepinca, čijem zagovoru preporučujemo zajedništvo u hrvatskom društvu.

6. Draga braćo i sestre, za što moliti na Dan hrvatske državnosti, u odmaku od trideset godina od pada komunističkoga totalitarizma, nego za ovotroje: da prepoznamo bisere koji su prenošenis koljena na koljeno, da ih zavolimo i čuvamo, da bismo njihovim sjajem radovali i sebe i druge. Zato molimo za hrvatsko zajedništvo. Oslobodimo se nepotrebne rad ikalizacije hrvatskoga društva, nemojmo naivno prihvaćati pusta i nerealna obećanja.

Molimo za zajedništvo nasuprot malodušnosti, cijenimo ono što smo postigli i što nam drugi priznaju. Ne obescjenjujmo ono što je naše i čime se trebamo ponositi. To prepoznaju ljudi i gosti koji dolaze u našu državu; to osjete i naši ljudi koji se udalje od Domovine.

Molim Gospodina da nas prati svojom snagom po kojoj nastojimo činiti drugima ono što želimo da nama bude učinjeno. Imamo bezbroj primjera za to iz nedavne prošlosti, o čemu svjedoče na dirljiv način hrvatski branitelji. Molim Gospodina da nas ne obeshrabre uska vrata, nestrpljenje i puka obećanja. Molim da ih sami zavolimo i vodimo naše mlade prema njima. Jer, nećemo im učiniti ništa dobro, ako im ponudimo široke putove.

Upravo suprotno: radost se krije iza uskih vrata. I Domovina je sretna i blagoslovljena, kada ima ljude koji su po mjeri tih vrata; koji u poniznosti služe tuđoj radosti. Dragi prijatelji, prepoznajmo dobro u svojoj sredini, govorimo o to me i širimo to ozračje. Budimo blagoslov jedni drugima i svojoj Domovini!

Blagoslovljena budi, domovino naša Hrvatska! Amen.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari