Pratite nas

Kolumne

Orjunaši opet jašu

Objavljeno

na

Da čovjek u najboljim godinama šakom u nos može udariti staricu od gotovo osamdeset godina, mora biti sačinjen od onog istog materijala od kojega i kruna kojim je prije nekoliko mjeseci okrunjen Ante Tomić. U obranu 77-godišnje Ružice Ćavar neće se javiti ni jedna civilna udruga za zaštitu ženskih prava, nijedna udruga za promicanje tolerancije i ljudskih prava, a bome ni udreuga ”Glas razuma”. Koja je, uz još neke slične nevladine aspirante na državne jasle, organizirala skup na kojemu je gospođa Ćavar brutalno pretučena.

A i kako bi kad je hrabri udarač njihov pristaša, cvijet ”urbane mladeži” u poodmaklim srednjim godinama. Oni se sada, doduše, ograđuju od nasilnika koji nije bio dovoljno lukav da umakne policiji, štoviše pokušavaju preko svojih medija proturiti vijest da je riječ o ”prolazniku” iako je prvotno javljeno da je riječ o sudioniku protukatoličkog skupa na Cvjetnom trgu. Jer, pošteno je skup nazvati protukatoličkim ako se već gospođu Ćavar napadno naziva ”katoličkom aktivisticom”.

cvjetni_prosvjed9_F

Incident na Cvjetnom po svojoj biti i nije incident nego je već postao svojevrsno pravilo. Orjunaši već dugo posežu za nasiljem protiv neistomišljenika. Lani su napadali i palili štandove inicijative ”U ime obitelji”, a valja se prisjetiti i miniranja pruge u Podsusedu, komandira Šamila, razbijene glave branitelja Pejčića, nedavnog oskvrnuća spomenika hosovcima u Splitu i brojnih drugih provokacija. Definitivno, orjunaši opet jašu. I batinaju. Za sada starice i aktivistice konzervativnih udruga, no ne stane li im se na put, ohrabrit će se i za ozbiljnije napade. A smiješne ograde huškačkih udruga kako batinaši s njima nemaju veze, možemo uzeti u koliko-toliko ozbiljno razmatranje tek kada oni sami priznaju da statisti u ustaškim odorama na Thompsonovim koncertima nemaju nikakve veze s Thompsonom. Ako oni ne odgovaraju za stotinjak okupljenih na svojim skupovima, kako bi Thompson mogao odgovarati za stotinjak tisuća ljudi na svojim koncertima!?

Neku večer gledam egzaltiranu Tomićevu družinu u HTV-ovu dokumentarcu o Miloradu Bibiću Mosoru. Pjevaju raspojasani ”utorkaši” partizanske pjesme u nekom otužnom birtijskom okružju. Naspram kojega su i ”minhenske pivnice” pristojna mjesta. Godine su ih, vidi se, načele, ali ne daju se stari mladići, još je živ u njima duh Mosora i zloduh ”mosorske pojate”, i pjevaju li, pjevaju, o tome kako će ”život, mladost itd.” dati za tekovine ”bolje prošlosti”. Iskreno, gledajući ih, čovjeku je odmah jasno da nemaju što dati, ako su nešto i imali, to je davno potrošeno. A pjesma im toliko lijepo zvuči koliko i Tomićeva ”kruna” lijepo miriše.

Ipak, zlo nikada ne treba podcjenjivati. Dadne li mu neočekivani splet okolnosti priliku, ono se razmaše. Sjetimo se 1918., 1941., 1945., 1991.!  Jer: čovjek koji je spreman nokautirati 77-godišnju staricu, spreman i na još štošta. Ako mu se pruži prilika. I, da se razumijemo, ništa bolji od njega nije onaj pijanac koji je u Dubrovniku namlatio devetnaestogodišnju djevojku pitajući je gdje je bila ’91. Riječ o komplementarnim aberacijama hrvatske tranzicijske zbilje. A što se tiče zahtjeva za raskidom ugovora Republike Hrvatske s Vatikanom, prvi sam zato da Katoličku crkvu poreznim doprinosom financira onaj tko to želi, ali isto pravilo onda neka vrijedi i za ostale crkve i građanske udruge. Pa tko želi neka njegov porez ide Crkvi ili kojoj drugoj organizaciji po izboru, a ne ovako da razni ”Bauci” i razne ”Zlatarke” odlučuju gdje će ići naš novac. Ta nekoliko godina u Hrvatskoj bi se stvari razbistrile, a Cvjetni trg bi opet postao mjesto ugodno za šetnju ili kavicu s društvom. Bez da čovjeka živciraju raznorazni kreštavci, udarači po loncima, performeri i drugi nezasitni aspiranti na državne i gradske novce. Naime, Crkva bi opstala, dok za raznorazne udruge, bojim se, ne bi. U svakom slučaju, ne bi im padalo na um da traže neku NGO-ovsku žnjoru kako bi slali kćeri na rekreacijsko jahanje u Mongoliju ili koju drugu egzotičnu destinaciju.

Naime, vrijedi se prisjetiti da je Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica udruge ”Protagora”, jedne od udruga koje su organizirale prosvjed na Cvjetnom, svojedobno razaslala svojoj ”udrugaškoj” bratiji email sljedećeg sadržaja: ”Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i jahala po Mongoliji.” Ne znam gdje Tamara trenutno jaše, no ORJUNA, kako rekoh, opet jaše.

Damir Pešorda/hrsvijet

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki proces zbog dva stola na tržnici

Objavljeno

na

Objavio

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi “U ime obitelji” prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Što je tu kriminalno? Bit će nemoguće dokazati kako je Bandić od tog posla imao neku materijalnu korist ili da je Grad Zagreb nešto izgubio, pa će optužnica najvjerojatnije biti odbačena. I mladi zastupnik optužbe djelovao je zbunjeno i nesuvislo jer se našao u nezgodnoj situaciji okrivljivanja bez krivnje. Kome je, prema tome, ovaj proces bio potreban?

Milan Banidć nije svetac, to već svatko zna.Osim što je politički prefarban svim mogućim duginim bojama, pa će ponosno staviti bedž s Titovim likom na rever da bi uklonio naziv trga s njegovim imenom, a sve za potrebe političkog trenutka, dugogodišnji čelnik glavnoga grada raspolaže enormnim bogatstvima, a sve to zahvaljujući svojem nesebičnom političkom radu za građane.

Uspio je čak podići i dvorac u Poganoj Vlaki. Našao se čak jednom prilikom u pritvoru zbog daleko ozbiljnije optužbe za korupciju i zloupotrebu položaja, ali to je već stavljeno ad acta, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Zato se ovaj proces zbog štandova ili banaka za potpise može razumjeti kao manevar tužiteljstva da, kad već nisu ulovili Bandića zbog nečeg velikog, barem nečim opravdaju svoju kampanju protiv njega, ili pak kao namjerno prikrivanje onoga što je teže i delikatnije.

Slično je svojedobno Ivo Sanader u suradnji s Državnim odvjetništvom, dok je bio na vlasti, aferom “Indexi” htio uvjeriti javnost i Bruxelles u vlastitu čistoću.

I nije samo Bandić u pitanju. O nesposobnosti ili (lošim) namjerama pravosudnih tijela (odvjetništava i sudova) svjedoči čitav niz drugih pokrenutih ili nepokrenutih slučajeva protiv visokih državnih dužnosnika (Sanader, Vidošević, Kalmeta, Jakovčić…) koji su, umjesto da štite državu, državu organizirali kao pljačkašku instituciju. Svi se ti slučajevi vuku godinama. Ili su optužnice loše sastavljene, ili sudovi zakone pretvaraju u sofističku filozofiju, pa i ako se donese neka presuda, u pomoć priskoči Ustavni sud.

U ovom Bandićevu procesu moguća je još jedna pretpostavka. Ovaj bi proces lako mogao biti i proces protiv Željke Markić i njezine udruge. Ako im se ne može (a možda i može) suditi, može ih se zastrašiti, uzdrmati, obeshrabriti, kompromitirati. Njihove referendumske inicijative ozbiljno drmaju jedan sustav koji je po mjeri vladajuće kaste. Vidimo kakvi se sve napori ulažu kako bi se pronašla kakva pogrješka u prikupljenim potpisima.

A ako je netko trebao sjesti na optuženičku klupu u vezi s referendumom, onda to nije trebao biti Bandić, koji je pomogao akciju jedne civilne udruge, nego onaj riječki gradonačelnik, koji je neustavno zabranio njezino prikupljanje potpisa u svojem gradu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Benjamin Tolić: Penavin proboj

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Vijest je grunula iznenada. I još uvijek orlja poput potmule grmljavine koja izdaleka navješćuje oluju.

Što je u toj vijesti uzbudilo javnost? Ponajprije činjenica da je Penava HDZ-ov gradonačelnik. A kada je koja HDZ-ova niža vlast osudila postupanje ili nepostupanje HDZ-ove više vlasti? Događaj se osim toga doima kao prkos Plenkoviću. Penava je svoju tiskovnu konferenciju održao unatoč tomu što mu se nad glavom klatio još posve svjež primjer ličko-senjskoga župana i HDZ-ova veterana Darka Milinovića. Toga je HDZ-ova dužnosnika Plenkovićeva paradigmatična „inkluzivnost“ (uključivost) presudom svoga „visokoga časnog suda“ bez imalo oklijevanja isključila iz HDZ-a. „Visoki“ se „časni sud“ pri tomu držao malo previsoko: nije dopustio Milinoviću da izloži svoju obranu. Tim okolnostima treba dodati i neobično oštru obrazložbu Penavina poziva na prosvjed:

“Želim da prosvjed bude miran, apolitičan, bez stranačkih obilježja, a za afirmaciju temeljnih ljudskih prava. Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih služba i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti. Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću i stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje.“

Državna se vlast zgranula. Nije ju toliko prenerazio poziv koliko ju je osupnula lutherovska strast koja izbija iz svake riječi vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ovi su obnašatelji državne vlasti upali u neobičan klanac zatvoren s obiju strana. Nisu mogli ni naprijed ni natrag. U prvom bi slučaju morali javno odbiti kazneni progon počinitelja ratnih zločina; u drugom slučaju izgubili bi Milorada Pupovca i – vlast, a dobili Ivana Penavu i – oporbu. Stoga su se malko pogubili, pa su s najviših mjesta padale neobične opaske o Penavinu pozivu.

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu.

Naravno, ružičasti su mediji, Večernji list i HTV, odmah razumjeli kojim smjerom treba krenuti da se te dvije mudrosti temeljito razrade. Tako su se tamo čihala i još će se čihati „demokratska“ pitanja: Tko stoji iza prosvjeda? Koje udruge branitelja iz Domovinskog rata? Tko je taj vukovarski gradonačelnik? Što hoće taj čovjek? Zašto baš 13. listopada?

A nitko ne će ući u bit Penavina vapaja.

Ipak, malko su nas prosvijetlili. Ivana Puljić Šego, ona novinarka što je prijetila da će se iseliti na Mjesec ako Donald Trump bude izabran za američkoga predsjednika, poučila nas je, na Jandrokovićevu tragu, da suverenisti nemaju (?!) monopol na domoljublje, a Branimir Glavaš, na Plenkovićevu tragu, da se braniteljske udruge iz Domovinskoga rata ne smiju ponašati poput SUBNOR-a (?!).

Priopćili su nam i ponešto što nikomu od nas ne treba. Na primjer, da je Ivan Penava podrijetlom iz posuškoga Batina. I ponešto što svima nama treba. Na primjer, da nadnevak prosvjeda 13. listopada čuva uspomenu na onaj nesretni dan kada je godine 1991. propao pokušaj proboja hrvatskih oružanih snaga u opkoljeni Vukovar.

Što na to reći? Samo: Puno sreće Ivanu Penavi! Dao Bog da protivne sile ne osujete njegov prilično zakašnjeli, ali svakako plemeniti pokušaj proboja u srce i dušu hrvatskoga naroda.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari