Pratite nas

Povijesnice

Osamnaesta obljetnica mirne reintegracije, traume još postoje

Objavljeno

na

Mirna reintegracija kojom je 15. siječnja 1998. u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje, ostala je u svijesti mnogih građana tog dijela Hrvatske kao najvažniji poslijeratni prijelomni događaj kojim je Hrvatska očuvala svoju cjelovitost.

[ad id=”93788″]

Nedvojbeno je riječ o prijelomnom događaju, ocijenio je demograf Dražen Živić, znanstvenik iz vukovarske podružnice Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, dodajući da je proces mirne reintegracije općeprihvaćen kao uspješan.

„Međutim, mirna reintegracija nije samo povratak i obnova. To je trebao biti proces koji bi omogućio da se uklone i druge posljedice rata, od trauma do kažnjavanja zločina i pronalaska nestalih osoba. Kada gledamo i tu cjelinu, možemo zaključiti kako proces reintegracije nije dovršen do kraja“, rekao je Živić. Po njegovim riječima, upravo zato što proces mirne reintegracije u Podunavlju nije dovršen, danas baštinimo posljedice koje izazivaju prijepore, poput prava na dvojezičnost u Vukovaru.

„Ostala su otvorena i pitanja kažnjavanja ratnih zločina, nestalih osoba, pa i same politike pojedinih manjinskih zajednica za čije predstavnike nisam siguran koliko su prihvatili realnost postojanja suverene hrvatske države“, ocijenio je Živić i dodao kako je, po njegovu mišljenju, pravi proces mirne reintegracije trebao slijediti tek nakon 15. siječnja 1998. U vezi s Vukovarom i prijeporima o dvojezičnosti, Živić je ocijenio da su oni rezultat toga što u dovoljnoj mjeri nisu uklonjene posljedice trauma Vukovaraca iz 1991. godine.

„Traume se najbolje liječe tako da se uklone posljedice koje su dovele do njih. Ako je netko bio silovan, za izlječenje je potrebno da silovatelj bude kažnjen, a do toga nije došlo u dovoljnoj mjeri, već su stvari gurane pod tepih i nastojalo se živjeti kao da se ništa nije dogodilo“, istaknuo je, ocjenjujući kako je rat svojim razornim djelovanjem ostavio strašne traume, poglavito na Vukovarce, koji su bili izloženi velikoj patnji i kojih se u rodni grad nakon procesa reintegracije nije vratilo ni 60 posto.

„To je jako mali postotak i puno je razloga za to“, ocijenio je, dodajući kako oprezno treba gledati i na službene podatke posljednjeg popisa stanovništa iz 2011. godine po kojima u Vukovaru živi 27.683 stanovnika od kojih je 15.881 Hrvata, ili 57,37 posto, a Srba 9654 ili 34,87 posto.

„Mnogi misle kako te brojke nisu realne te smatraju kako danas u Vukovaru ne živi više od 22.000 stanovnika. Koliko nas je točno, ne želim nagađati, ali zbog niza pokazatelja oprezno treba gledati na službenu statistiku“, rekao je.

Prije početka procesa mirne reintegracije u studenome 1995. potpisan je Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznatiji kao Erdutski sporazum. Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja počeo je 15. siječnja 1996., kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 i osnovalo posebnu prijelaznu upravu u istočnoj Slavoniji (UNTAES). Za prijelaznog upravitelja imenovan je umirovljeni američki general Jacques Paul Klein. Za provedbu aktivnosti u procesu mirne reintegracije osnovan je Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu, a za predstojnika je imenovan današnji osječki gradonačelnik Ivica Vrkić.

Sporazum o završetku razvojačenja potpisan je u vukovarskoj vojarni 27. lipnja 1996., a nadzor nad svim vojnim objektima u tom području preuzela je prijelazna uprava UN-a. Nakon razvojačenja 1. srpnja počela je djelovati i prijelazna policija, koja je polovicom prosinca iduće godine uključena u MUP RH. Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja službeno je završio 15. siječnja 1998. svečanim činom predaje uprave hrvatskog Podunavlja iz ovlasti UN-a pod ingerenciju hrvatskih vlasti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. – Osnovana Specijalna jedinica policije PU Zagrebačke ‘ALFA’

Objavljeno

na

Objavio

Krenuli su iz Zagreba 1991. ne znajući što ih čeka. Sudjelovali su u svim najvažnijim vojnim akcijama za obranu naše domovine.

Specijalna jedinica policijske uprave zagrebačke ALFA osnovana je 23.7.1991. godine. U Domovinskom ratu prešla je gotovo sva ratišta Banovine, Zapadne slavonije, Like pa sve do Dubrovnika.

U Alfama je bilo 369 aktivnih i 454 pričuvna djelatnika. To su bili uglavnom dragovoljci i ljudi koji su radili u policiji.

U borbenim akcijama ubijeno je 8, a ranjeno 100 pripadnika. Zahvaljujući profesionalizmu Alfe su jedna od rijetkijh jedinica čiji je odnos gubitaka nanesenih neprijatelju 10 puta veći od gubitaka.

Jedinica je pohvaljena Ukazom predsjednika dr. Franje Tuđmana 1991. za osvajanje vojarne Velika Buna. Odlikovana je i Grbom grada Zagreba, Medaljom Grada Zagreba i Redom Nikole Šubića Zrinskog. Alfe su odigrale i značajnu ulogu u Oluji, ulazak u Zagreb su okarakterizirali kao najsretniji dan za njih.

 

9. kolovoz 1995. – Doček Specijalne Jedinice Policije ALFA u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

21. srpnja 1992. – Predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisali sporazum o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i BiH

Objavljeno

na

Objavio

21. srpnja 1992. predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali su u Zagrebu Sporazum o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ugovor je u zajedničkom interesu obje ratom zahvaćene države potpisan mjesec dana nakon što je Predsjedništvo BiH proglasilo ratno stanje i opću mobilizaciju, a kao agresore imenovalo Srbiju, Crnu Goru, „bivšu JNA“ i ekstremistički dio bosanskih Srba.

Sporazum je omogućavao vojno djelovanje hrvatskih snaga u pograničnim područjima, a što je pospješilo napadajne akcije Hrvatske vojske na Južnom bojištu.

Prigodu potpisivanja važnog sporazuma državna delegacija BiH iskoristila je kako bi zahvalila Hrvatskoj na zbrinjavanju izbjeglica iznad njezinih mogućnosti

Naime, uz 260 tisuća prognanika sa svojih okupiranih područja, Hrvatska je već u prva dva mjeseca rata primila 270 tisuća izbjeglica iz BiH. Sporazumom je oružani dio Hrvatskog vijeća obrane sastavni dio jedinstvenih oružanih snaga BiH.

S obzirom na to da velikosrpska agresija nije jenjala, Tuđman i Izetbegović su 23. rujna 1992. u New Yorku potpisali Dodatak Sporazumu o prijateljstvu i suradnji između Hrvatske i BiH kojim su predviđene zajedničke vojno-obrambene aktivnosti protiv srpskoga agresora.

Oba sporazuma nisu podrazumijevala cjelovito vojno savezništvo, kao Splitski sporazum koji je potpisan tri godine poslije i koji je bio temelj za oslobađajuće operacije na teritoriju Hrvatske i BiH, stoga ostaje nagađati u kojoj mjeri je taj nedostatak u ugovorima utjecao na sukob Bošnjaka i Hrvata koji je uskoro uslijedio.

No unatoč silnom stradanju Bošnjaka i Hrvata, Izetbegović je nakon potpisivanja sporazuma u srpnju 1992. izjavio da još nije vrijeme za vojni sporazum, jer bi to srpski narod „sigurno shvatio kao prijetnju“, te da bi „bilo bolje ostaviti još malo prostora za djelovanje međunarodnih faktora“.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari