Pratite nas

BiH

Osim policije, svi znaju tko je Hrvatima u BiH ubio generala i ministra

Objavljeno

na

Likvidacijom i prikrivanjem ubojica generala Šantića bh. Hrvatima poslana je jasna poruka – odlazite! Kratak je put od političkih ubojstava do bombaša samoubojica čiji geleri neće birati žrtve samo jedne nacije

[dropcap]S[/dropcap]travična priča o nestalom ratnom zapovjedniku obrane Bihaća, hrvatskom generalu Vladi Šantiću, protekloga tjedna potresla je BiH. Jednom pokajniku proradila je savjest. Nazvao je redakciju Avaza i otkrio tajnu skrivanu 19 godina. Priznao je da su generala HVO-a mučki ubili. To su ionako svi znali osim policije. Međutim, monstruoznost kako su to učinili je zaista šokantna. Šantića su 8. ožujka 1995. oteli, na smrt premlatili, potom “ovjerili” s četiri metka i strpali u bačvu.

Zalili su ga benzinom i gipsom. I zakopali u vrtaču. Prije nekoliko dana na tom mjestu su pronašli bačve. I ostatke ljudskog tijela. Čeka se DNK analiza. Iako je Bihać bio u enklavi okružen srpskim snagama, odmah nakon nestanka generala procurila je vijest kako su ga likvidirali pripadnici vojne policije Petog korpusa Armije BiH kojim je zapovijedao Hamdija Abdić Tigar, jedan od najbližih suradnika generala Atifa Dudakovića.

jozo leutar

Jozo Leutar

Oni su u tom hermetički zatvorenom prostoru bili gospodari života i smrti. Danas je pitanje samo zašto su istražitelji dva desetljeća manipulirali tragičnom sudbinom generala Šantića?! U zadnjem intervjuu koji smo radili s generalom Šantićem, on je istaknuo kako je suradnja HVO-a i Armije dobra. Govorio je da zajedno brane enklavu i ako bilo tko izgubi bitku, “za sve je izgubljen rat”. Šantićeve riječi zvučale su krhkim optimizmom o savezništvu Hrvata i Bošnjaka. Koji nikako nije zaživljavao. A Washingtonski sporazum je tada već bio na snazi gotovo godinu dana. Ubojstvo generala HVO-a dogodilo se u trenutku kada su u Bonu vođeni pregovori o bržoj uspostavi Federacije. Hrvati su pokazivali konstruktivnost.

I tada, baš kao i u sličnim situacijama ranije, čim pregovori dobro počnu, dogodi se neki incident. Veliko-bošnjačkoj politici nije bilo u interesu da prostor Federacije dijele bilo s kim. Hrvate je trebalo isprovocirati i proglasiti krivim. Potom, politički zagospodariti teritorijem. Međutim, iako su im ubili generala, Hrvati su ostali smireni. Štoviše, samo pet mjeseci nakon zločina, Hrvatska vojska deblokirala je opkoljeni bihaćki džep i spasila tamošnje stanovnike, uglavnom Bošnjake, od sudbine kakvu su njihovi sunarodnjaci doživjeli u zaštićenoj UN- ovoj zoni u Srebrenici. Nikada to bošnjačka politika nije iskreno priznala, a još manje cijenila. Naprotiv. One institucije koje su godinama odbijale istražiti i procesuirati “slučaj Šantić” danas čine novu nepravdu prema njemu, njegovoj obitelji i suborcima. Više nego uvredljivo zvuči to što danas likvidaciju hrvatskoga generala pokušavaju pravno, politički i medijski karakterizirati kao klasično ubojstvo, a ne ratni zločin.

To je jednako kao što su podmetnuli Hrvatima da su ubili svog doministra policije Jozu Leutara. Treba li uopće spominjati da je 15 godina poslije još nepoznato tko je u središtu Sarajeva izvršio ovaj atentat. Zločin se vješto skriva. Što i nije teško. Jer su vjerojatno nalogodavci oni koji imaju mogućnost upravljati istragama. Čak je iz početne dokumentacije nestao film o atentatu koji su snimile osobe iz američkog Veleposlanstva i Leutarova torba. Nestao je i geler izvađen iz glave ubijenog doministra koji je bio smješten na Intenzivnom odjelu sarajevskog Kliničkog centra. To je svakako mogla učiniti samo službena osoba. Ostalo je nerazjašnjeno još na desetke političkih ubojstava Hrvata. Većina njih učinjena je s istom porukom: iseljavajte se! Za isti cilj Hrvate se politički razvlašćuje, biraju im predstavnike, montiraju im političke procese… Je li tome došao kraj?!

Nažalost, Bosna i Hercegovina ne ide u dobrom smjeru. Ponajviše zbog srpskog separatizma i bošnjačkog unitarizma. I jedni i drugi žele svoju (bošnjačku i srpsku) republiku. Hrvati su smetnja. Želi ih se zastrašiti, protjerati! Zato su im vjerojatno ubili i generala, i ministra, i mnoge druge. Ne bude li aktualna bošnjačka politika zaustavila političko razvlašćivanje najmal-obrojnijeg naroda, zemlja će otići u kaos. Šantićevo ratno upozorenje “ako izgubimo ( Hrvati) bitku, svi (BiH) ćemo izgubiti rat”, ostvarit će se u miru. BiH se radikalizira. Pa i zbog toga što se atentatima pokušavaju ostvariti politički ciljevi. Iz Sirije u BiH vraćaju se “sveti ratnici”. Koji su se za svoje ideje spremni na bh. ulicama boriti kao bombaši samoubojice.

Njihov radikalizam uskoro nitko neće moći kontrolirati. Pa čak ni oni koji su zbog sličnih ideja dali nalog za ubojstvo hrvatskoga generala i ministra. Kratak je put od političkih ubojstava do bombaša samoubojica. A njihovi geleri neće birati žrtve samo jedne nacije.

Jozo Pavković/VL

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari