Pratite nas

Komentar

VIDEO: Oslobođenje Gotovine i Markača Dan žalosti za Jutarnji list, Documentu, Jasnu Babić i sličnu bulumentu

Objavljeno

na

Prije dvije godine medijsku javnost u Hrvatskoj, velikosrpske fašiste i samozvane borce za ljudska prava iz Documente Centra za legalno izvlačenje novaca iz državnog proračuna šokirala je vijest o puštanju na slobodu hrvatskih generala Mladena Markača i Ante Gotovine.16. studeni, koliko god Hrvatska postojala kao država, a neće dugo ukoliko se ovako nastavi, zauvijek će ostati značajan datum u hrvatskoj povijesti, iako, naravno, ni osuđujuća presuda u Haagu hrvatskim generalima ne bi značilo da su oni krivi.

meronjutarnji

Isječak naslovnice Jutarnjeg

Političke presude, političkog suda, nikada ne odražavaju realno stanje na terenu. Pogotovo ne suda koji nije sudio glavnim zločincima JNA, koji je privremeno na slobodu pustio Vojislava Šešelja, koji je propustio priliku osuditi Miloševića i koji je praktički oslobodio vukovarske krvnike.

Naime, žalbeno vijeće haškog suda, na čelu s američkim sucem Theodorom Meronom, pravomoćnom presudom oslobodilo je hrvatske generala, na taj način Oluja je i pred političkim sudom u Haagu postala legitimna i čista vojno redarstvena operacija, s čime se do danas mnogi nisu pomirili, prije sve Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Eugen Jakovčić i slični trgovci ljudskim pravima, profiterima ljudske nesreće u Hrvatskoj. Tog 16. studenog 2012. godine Zoran Pusić ispričavao se velikosrpskom fašisti, bivšem ‘ministru’ nacističke paradržave takozvane Krajine, Savi Štrbcu, Eugen Jakovčić, obliven suzama, javljao se Trga bana Jelačića na kojem se okupilo oko 150 000 Hrvata kako bi dočekalo svoje heroje, Vesna Teršelič, pretjerano govoreći, bila je na rubu samoubojstva, utješio ju je samo novac iz državnog proračuna koji joj je pomogao da ublaži tugu. Stjepan Mesić 16. studenoga 2012. izgubio je pet godina života, zbog čega će živjeti mjesec dana manje od neuništivog Josipa Manolića, hrvatskog Metuzalema i crvenog monarha.

Međutim, vijest o oslobođenju hrvatskih generala ponajprije je šokirala Jutarnji list i jedan dio hrvatskih novinara te medija koji su najavljivali ‘konačnu presudu Hrvatskoj Franje Tuđmana’. Sjetimo se fašističkog pamfleta Snježane Pavić u Jutarnjem listu nekoliko minuta prije nego što je sud oslobodio hrvatske časnike, pamflet je vrlo brzo uklonjen, no sramota Jutarnjeg lista ostala je kao trajni podsjetnik Hrvatima koji su shvatili s kim imaju posla kad  s Jutarnjim listom imaju posla, režimsko glasilo osramotilo se po tko zna koji puta. Upravo je Jutarnji list i izdanja ephazijskog medijskog kartela godinama progonio generala Gotovinu proglašavajući ga kriminalcem i pljačkašem, prednjačili su Davor Butković, Snježana Pavić, Gordan Malić te skandalozna Jelena Lovrić, koja je po nekim tvrdnjama nekih njenih bivših drugova komunista zazivala vojni udar JNA kako bi srušili demokratsku vlast u Hrvatskoj.

Nije samo bulumenta iz Jutarnjeg lista izbezumljeno promatrala slavlje hrvatskog naroda diljem zemlje, reakcija kontroverzne novinarke, Jasne Babić, koja je tijekom devedesetih bauljala na relaciji Zagreb-Beograd, podsjećala je na reakciju Borisa Dežulovića kad je Tito umro, a ovaj navodno pao pod stol u birtiji u Splitu shrvan tugom. Dakle, nisu svi slavili oslobođenje hrvatskih generala, vođa posrnule partije nije zaboravio podsjetiti Hrvate da su dva suca bila protiv oslobađajućih presuda hrvatskim generalima, kao da to nije redovita praksa suda u takvim prilikama, pogotovo suda čija je uloga prije svega politička.

Hrvatima, naravno, nije trebala sudska presuda kako bi znali da su generali nedužni. (tinolovka-news)

Podsjetimo: Na današnji dan prije dvije godine Ante Gotovina i Mladen Markač izišli su iz haškog pritvora.

Žalbeno vijeće Haškog suda odbacilo je prvostupanjske presude od 24 i 18 godina kazne i, uz tvrdnju da nije postojao udruženi zločinački pothvat, oslobodilo hrvatske generale.

Gotovina i Markač pušteni su na slobodu i Vladinim su se zrakoplovom vratili u Hrvatsku, gdje ih je na glavnom zagrebačkom trgu dočekalo mnoštvo građana.

Domovinski rat završio je Olujom, ali danas je ovo pravna oluja. Naš Domovinski rat je čist, on je temelj na kojem gradimo budućnost, ona pripada nama, poručio je prije dvije godine Ante Gotovina i dodao koliko je sretan što vidi suborce od kojih su neki sada i sijedi. Okupljenom mnoštvu Gotovina je zahvalio i rekao kako je to naša zajednička pobjeda. Ovo je točka na “i” da rat pripada povijesti i okrećemo se budućnosti. Iza nas su i ratnička Oluja i pravna oluja.

Moj ponos je bio srušen optužnicom da sam sudionik zločinačkog pothvata. Jako me pogodila optužnica, mislio sam da ću umrijeti ako se takva presuda donese, kazao je general Markač. Usto je rekao kako je sretan što će naša generacija i one poslije nas moći govoriti kako Hrvatska nema nikakvu mrlju, gradimo budućnost bez ikakve mrlje na svojoj povijesnoj karti.

Kako Tužiteljstvo nije podnijelo zahtjev za reviziju postupka, oslobađajuća je presuda postala pravomoćna prije godinu dana, simbolički 18. studenog – na Dan sjećana na vukovarsku tragediju.   Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fenomen ”kome kad se svi iseljavaju”

Objavljeno

na

Objavio

KJKP Vodovod i kanalizacija doo Sarajevo

Zanimljiv fenomen posljednjih godina prati gotovo sve vijesti lokalnog karaktera. Bez obzira na sadržaj vijesti, njenu pozitivnu ili negativnu konotaciju, vijest na društvenim mrežama biva popraćena zgražavanjem kako se „svi iseljavaju“!

Bilo da se radi o novom pločniku, tvornici, aparatu u ambulanti, ponudi nekog poduzeća, nečijem dostignuću ili neuspjehu, ispod se može naći zajedljiv komentar tipa „kome kad se svi iseljavaju“, piše Tvrtko Milović.

Fenomen sam uočio na nekoliko zaista pozitivnih vijesti koje ne traže nikakav komentar, eventualno neki oblik podrške. Na vijest o novoj prometnici slijedi komentar – „kome kad se nitko njome neće voziti“. Na vijest o novoj tvornici – „kome kad su svi u Njemačkoj“. Na vijest o novom aparatu u ambulanti – „tko će radit kad su i liječnici i pacijenti vani“ itd.

Količina zajedljivosti i neoriginalnog cinizma doslovno zatrpava sve lokalne vijesti, dok su one s „državne“ razine u pravilu lišene te vrste komentara.

Da bih (sebi) objasnio ovaj ružan fenomen, prošao sam kroz profile onih najupornijih kritičara. Oni u pravilu negativno komentiraju svaku lokalnu vijest, nad svime se zgražaju i sve osuđuju. Njihovi komentari su ogorčenost na sve, bez ikakvog ulaska u sadržaj vijesti. Tako će vijest o uspješnom poljoprivredniku komentirati opaskama kako je samo pitanje dana kada će i on iseliti iz BiH ili slično. Zanimljivo, dežurni hejteri svega u pravilu kritike upućuju na lokalnu vlast (!?) i u pravilu ne žive u BiH!

Odavno je jasno da većina građana nema pojma za što koja razina vlasti služi pa za sve probleme u državi i društvo jednostavno optužuju načelnika svoje općine. Ipak, nejasno je otkud energija (i vrijeme) ljudima koji su već napustili BiH da toliko ustrajno potiču i druge da isele. Ili, ako već ne isele, da se barem osjećaju loše što nisu odselili!?

Drugo, zašto se uopće bave pitanjima zemlje u kojoj ništa ne valja? Odluka o iseljenju iz domovine nije samo puko preseljenje s točke A na točku B. To je odluka i o napuštanju zajednice kojoj su pripadali i priključenje sasvim drugoj zajednici. Naravno, emotive veze ostaju, pa i interes za životom bivše zajednice. Ali otkud onda potreba da se toliko pljuje po svemu što je „ostalo“?

Moje je mišljenje da se oni koji još imaju potrebu pljuvati po svemu u BiH (i ružnom i lijepom) ustvari nisu integrirali u društvo u koje su došli. Oni su tamo samo radnici koji su mentalno ostali u BiH. Oni ne idu na okupljanja lokalnog stanovništva niti događaje lokalne zajednice. Njima ništa ne znači novi pločnik, nova tvornica, nova sprava u Domu zdravlja. Oni nisu dio uspjeha te lokalne zajednice. Oni će naći vremena komentirati (negativno) novi put u svom selu u Bosni, dok ih otvaranje nove autoceste tamo gdje žive – nimalo ne zanima. Svoje facebook komentare će ostavljati na zavičajnom facebook Pageu, dok njemačke web stranice i društvene mreže i ne otvaraju. Dijelom što ne znaju jezik, a dijelom što znaju da njihovo mišljenje tamo nikog ne zanima.

Ovaj fenomen posebno groteskno izgleda kada neki „naš“ iseljenik optužuje svoju bivšu općinu u BiH zbog nezaposlenosti a kada je odlazio vani, sigurno nije posao tražio u općini.

Fenomen podle dijasporske zajedljivosti moguće da ima veze i sa neostvarenim ambicijima vani, a možda i generalnom osjećaju otuđenosti u stranom društvu. Odatle tolika prisutnost dijaspore na društvenim mrežama u komentarima lokalnih tema. One „državne“ jednostavno ne razumiju pa se njima i ne bave. Ali popravku kanalizacije itekako razumiju. To im je lako i komentirati. Jer, tko će srati kad su sve seronje iselile u Njemačku!? Komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Za ovaj Uljanik je gotovo, nedopustivo, ali predvidivo

Objavljeno

na

Objavio

Za ovaj Uljanik je gotovo. Nedopustivo, ali predvidivo. Nema budućnosti, ali zato ima za njegove hijene koji i dalje dobivaju novce i nagrade, kao i za neodgovorne političke oce iz Istre koji su ga doveli do propasti i sada uživaju pravosudnu zaštitu, te jedu i piju na račun poreznih obveznika.

Ali bitno da se hrvatski mediji bave ministrovom kućom koja ne košta milijun, nego 2.5 milijuna kuna, a ne istarskim dužnosnicima koji ulaskom u politiku nisu imali ništa, a danas njih 50-70 teže je od 3, 4 mil. Eura. Jedan istarski načelnik sada npr. istovremeno gradi 4 vile i svaka košta min 300.000 Eura.

Rastureno, pokradeno i pozamašan broj propalih istarskih tvrtki. Puno mladih bez posla, droge posvuda, premreženost i hobotnica. Lokalna vlast koja za Uljanik nije učinila baš ništa, umjesto da pokaže spremnost da se solidarizira sa uništenim društvom, sada polemizira i moralizira.

Bila je šansa 2018. kada je Vlada usmjerila cca 900 mil. kn pulskom brodogradilištu, ali ni uprava, ni NO, ni sindikati ni lokalna samouprava nisu imalu hrabrosti reći da je nužno restrukturiranje po cijeni da se cijelu nadgradnju pošalje kući kako bi jezgra istarske industrije preživjela.

Što radi lokalna vlast? Mijenja prostorne planove i otvoreno sudjeljuje u izboru strateškog partnera. Umjesto Debeljaka biraju Končara kojemu je u to vrijeme Jakovčić bio na čelu NO Afaraka, nepravomoćno kažnjenog sa 150 mil. €. Dovlače u V. Lenac Palumbo grupu čiji su vlasnici pred godinu dana nepravomoćno kažnjeni sa 6 god. zatvora.

Grad Pula mijenja prostorne planove u dosluhu sa upravom, a 2017. pojavljuje se program “diverzifikacije”, u kojem se na otoku planira gradnja 2 hotela, marina, itd. Župan Flego, kada sam mu spomenuo tu namjeru u emisiji Otvoreno, na to se osvrnuo riječima: “Mi govorimo o konju, a ne muhi ispod konjskog repa”. Tako je naša svetinja Uljanik “puštena” niz vodu.

Što će se dogodit? Obveze društva ostavit na postojećem društvu kojem slijedi likvidacija, te će se pokrenuti osnivanje novog društva koje bi si moglo iz imovine jaružara osigurat neki inicijalni start ako prethodno ne ustupe pomorsko dobro nekom špekulantu, te ako ne rasprodaju svu imovinu.

Sve je moglo biti i drugačije, ali pod vodstvom lokalne vlasti, koja je sve znala, te uprave moralo je biti upravo tako.

Ono najtragičnije jest da su se brodovi ugovarali sa programiranim gubitkom pri sklapanju ugovora, (2011-15), a na što bi se redovito kalemio i stvarni gubitak pri gradnji.

Sve je to rezultiralo 2018/19 naplatom 4.5 mlrd. kn jamstava i odlaskom na zavod 2800 pulskih radnika. Radnici na zavodu ili u inozemstvu, uprave u vilama, a samouprava u foteljama, komentirao je bivši saborski zastupnik Damir Kajin jučerašnju odluku o likvidaciji Uljanika d.d

HDZ: Uljanik je preživio dva svjetska rata, ali nije uspio preživjeti pustošenje ‘najvećih istarskih sinova’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari