Pratite nas

Komentar

VIDEO: Oslobođenje Gotovine i Markača Dan žalosti za Jutarnji list, Documentu, Jasnu Babić i sličnu bulumentu

Objavljeno

na

Prije dvije godine medijsku javnost u Hrvatskoj, velikosrpske fašiste i samozvane borce za ljudska prava iz Documente Centra za legalno izvlačenje novaca iz državnog proračuna šokirala je vijest o puštanju na slobodu hrvatskih generala Mladena Markača i Ante Gotovine.16. studeni, koliko god Hrvatska postojala kao država, a neće dugo ukoliko se ovako nastavi, zauvijek će ostati značajan datum u hrvatskoj povijesti, iako, naravno, ni osuđujuća presuda u Haagu hrvatskim generalima ne bi značilo da su oni krivi.

meronjutarnji

Isječak naslovnice Jutarnjeg

Političke presude, političkog suda, nikada ne odražavaju realno stanje na terenu. Pogotovo ne suda koji nije sudio glavnim zločincima JNA, koji je privremeno na slobodu pustio Vojislava Šešelja, koji je propustio priliku osuditi Miloševića i koji je praktički oslobodio vukovarske krvnike.

Naime, žalbeno vijeće haškog suda, na čelu s američkim sucem Theodorom Meronom, pravomoćnom presudom oslobodilo je hrvatske generala, na taj način Oluja je i pred političkim sudom u Haagu postala legitimna i čista vojno redarstvena operacija, s čime se do danas mnogi nisu pomirili, prije sve Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Eugen Jakovčić i slični trgovci ljudskim pravima, profiterima ljudske nesreće u Hrvatskoj. Tog 16. studenog 2012. godine Zoran Pusić ispričavao se velikosrpskom fašisti, bivšem ‘ministru’ nacističke paradržave takozvane Krajine, Savi Štrbcu, Eugen Jakovčić, obliven suzama, javljao se Trga bana Jelačića na kojem se okupilo oko 150 000 Hrvata kako bi dočekalo svoje heroje, Vesna Teršelič, pretjerano govoreći, bila je na rubu samoubojstva, utješio ju je samo novac iz državnog proračuna koji joj je pomogao da ublaži tugu. Stjepan Mesić 16. studenoga 2012. izgubio je pet godina života, zbog čega će živjeti mjesec dana manje od neuništivog Josipa Manolića, hrvatskog Metuzalema i crvenog monarha.

Međutim, vijest o oslobođenju hrvatskih generala ponajprije je šokirala Jutarnji list i jedan dio hrvatskih novinara te medija koji su najavljivali ‘konačnu presudu Hrvatskoj Franje Tuđmana’. Sjetimo se fašističkog pamfleta Snježane Pavić u Jutarnjem listu nekoliko minuta prije nego što je sud oslobodio hrvatske časnike, pamflet je vrlo brzo uklonjen, no sramota Jutarnjeg lista ostala je kao trajni podsjetnik Hrvatima koji su shvatili s kim imaju posla kad  s Jutarnjim listom imaju posla, režimsko glasilo osramotilo se po tko zna koji puta. Upravo je Jutarnji list i izdanja ephazijskog medijskog kartela godinama progonio generala Gotovinu proglašavajući ga kriminalcem i pljačkašem, prednjačili su Davor Butković, Snježana Pavić, Gordan Malić te skandalozna Jelena Lovrić, koja je po nekim tvrdnjama nekih njenih bivših drugova komunista zazivala vojni udar JNA kako bi srušili demokratsku vlast u Hrvatskoj.

Nije samo bulumenta iz Jutarnjeg lista izbezumljeno promatrala slavlje hrvatskog naroda diljem zemlje, reakcija kontroverzne novinarke, Jasne Babić, koja je tijekom devedesetih bauljala na relaciji Zagreb-Beograd, podsjećala je na reakciju Borisa Dežulovića kad je Tito umro, a ovaj navodno pao pod stol u birtiji u Splitu shrvan tugom. Dakle, nisu svi slavili oslobođenje hrvatskih generala, vođa posrnule partije nije zaboravio podsjetiti Hrvate da su dva suca bila protiv oslobađajućih presuda hrvatskim generalima, kao da to nije redovita praksa suda u takvim prilikama, pogotovo suda čija je uloga prije svega politička.

Hrvatima, naravno, nije trebala sudska presuda kako bi znali da su generali nedužni. (tinolovka-news)

Podsjetimo: Na današnji dan prije dvije godine Ante Gotovina i Mladen Markač izišli su iz haškog pritvora.

Žalbeno vijeće Haškog suda odbacilo je prvostupanjske presude od 24 i 18 godina kazne i, uz tvrdnju da nije postojao udruženi zločinački pothvat, oslobodilo hrvatske generale.

Gotovina i Markač pušteni su na slobodu i Vladinim su se zrakoplovom vratili u Hrvatsku, gdje ih je na glavnom zagrebačkom trgu dočekalo mnoštvo građana.

Domovinski rat završio je Olujom, ali danas je ovo pravna oluja. Naš Domovinski rat je čist, on je temelj na kojem gradimo budućnost, ona pripada nama, poručio je prije dvije godine Ante Gotovina i dodao koliko je sretan što vidi suborce od kojih su neki sada i sijedi. Okupljenom mnoštvu Gotovina je zahvalio i rekao kako je to naša zajednička pobjeda. Ovo je točka na “i” da rat pripada povijesti i okrećemo se budućnosti. Iza nas su i ratnička Oluja i pravna oluja.

Moj ponos je bio srušen optužnicom da sam sudionik zločinačkog pothvata. Jako me pogodila optužnica, mislio sam da ću umrijeti ako se takva presuda donese, kazao je general Markač. Usto je rekao kako je sretan što će naša generacija i one poslije nas moći govoriti kako Hrvatska nema nikakvu mrlju, gradimo budućnost bez ikakve mrlje na svojoj povijesnoj karti.

Kako Tužiteljstvo nije podnijelo zahtjev za reviziju postupka, oslobađajuća je presuda postala pravomoćna prije godinu dana, simbolički 18. studenog – na Dan sjećana na vukovarsku tragediju.   Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zorica Gregurić: Ratna odšteta se ne može vezati uz odluke haškog suda jer je činjenica da je izvršena agresija na RH

Objavljeno

na

Objavio

U kolovozu 1996. donesen je Sporazum prema kojem su se Hrvatska i Srbija obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nije dogodilo i naknada do sada nije isplaćena.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, u razgovoru za Narod.hr ističe kako je u svakom slučaju za to odgovorna Vlada RH.

“U vrijeme kada je imala priliku, obzirom da je potpisan Sporazum, oni ga nisu proveli. To stoji i dalje. Ratna odšteta se ne može vezati na bilo kakve odluke haškog suda jer je činjenica da je Srbija i Crna Gora uz pomoć JNA izvršila agresiju na teritorij RH.”

Gregurić se sjeća napada i razaranja za koja je Hrvatska trebala tražiti odštetu:

“S teritorija Republike Srbije prvi napad na Hrvatsku je Erdut. Što se tiče bombardiranja iz zraka, njih je bilo i ranije, ali prvi zemljani napad s teritorija na teritorij bio je 25. srpnja 1991. godine. Poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je ranjeno.

O Vukovaru ne moramo uopće govoriti. Postoje zapisi, video zapisi, svjedočenja, sudske odluke itd. Republika Hrvatska s punim pravom može tražiti odštetu za ratna razaranja od Srbije i od Crne Gore. Ovdje govorim o ratnim razaranjima. Moraju biti uključene i odštete za bespravna i protupravna zatočenja, mučenja pripadnika HV-a i redarstvenih snaga, a jednako tako i civila.”

Nastavlja kako Hrvatska prema međunarodnom pravu može tražiti odštetu.

“Postoje pravni temelji. Međutim ono što nikome u Hrvatskoj nije jasno je to da kada netko treba platiti za razaranja, smrti, sakaćenja, invalidnost, zatočenja… Kako god nazvali takva razaranja i uništavanja, nije jasno zašto nijedna vlast do sada nije potraživala odštetu. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, pripadnicima redarstvenih snaga i specijalne policije, jednako kao i o civilima”, kaže Gregurić.

Osvrnula se i na Zakon o braniteljima:

“Kao što je bilo zadnjih dana prilikom izglasavanja Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, glavni napad je bio to da smo veliko opterećenje za proračun, da smo privilegirani… Umjesto da glavni prigovor bude zašto Vlada RH do sada nije potegnula pitanje plaćanja. Ne mora uopće potezati to pitanje. Zašto nije samo proveden Sporazum?”, pita se Zorica Gregurić.

Narod.hr

 

Vesna Balažević i Zorica Gregurić dobrovoljno su otišle u vukovarsku bolnicu 1991. i ostale do kraja

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari