Pratite nas

Kolumne

Osvrt na izbore u HDZ-u – HDZ više nije Škiljo iz Zagvozda

Objavljeno

na

foto HINA

U krajnje neobičnim vremenima, kad među Hrvatima Herceg-Bosne pozdrav „ćao“ izaziva veću nelagodu nego povik „allahu ekber“, održani su izbori za 6 vodećih dužnosnika HDZ-a Hrvatske. S jedne strane nepotrebni izbori, a s druge ipak nužni. Nepotrebni, promatraju li se s gledišta rezultatske (ne)izvjesnosti, jer ti su isti izbori praktički već održani prije nepuna tri mjeseca u sklopu prvog kruga predsjedničkih izbora. No, ipak nužni, zato što demokracija razumijeva formu i proceduru kako bi struktura vodstva stranke odražavala prevladavajuće raspoloženje članstva.

Dvaput isti izbori unutar tri mjeseca

U prilog tvrdnji da su unutarstranački izbori u HDZ-u nedavno već održani, govori i to što je istovjetnu negativnu emociju prema predsjedniku HDZ-a Plenkoviću kao sada Opcija za promjene, k tome i građenu na istim temeljima, isijavao predsjednički kandidat Miroslav Škoro. A dodatno ju pojačava usporedba s rezultatima prvog kruga predsjedničkih izbora održanih 5 godina ranije, u kojem je HDZ-ova kandidatkinja Grabar Kitarović dobila 37% glasova. Ona pokazuje kako je HDZ-ovo biračko tijelo omjerom od 26,5% (njezin rezultat iz 2019.) naspram preostalih 10,5% (postotak njezinih glasova iz 2014., koji se sad prelio uglavnom Miroslavu Škori) podržalo trenutno vodstvo i maticu stranke uvjerljivom 70%-tnom većinom.

Kako se omjer glasova za Plenkovića i Kovača, zbog evidentne razlike među njima u svakom pogledu, ne može uzeti kao reprezentativno mjerilo odnosa snaga unutar HDZ-a, prikladnije je za to rabiti omjer glasova izbora za zamjenika predsjednika HDZ-a (Medved – Penava = 70:30), koji se gotovo navlas poklapa s onim Grabar Kitarović 2019. i njezinih birača iz 2014. prebjeglih Škori (26,5:10,5). Pritom bolji poznavatelji statistike ne će vidjeti ništa neobično u tome što se preferencije članstva HDZ-a i birača te stranke u širem smislu manje-više podudaraju. Ukratko, razumno je zaključiti kako su HDZ-ovci, koji su u nedjelju birali Penavu, mahom birali Škoru na predsjedničkim izborima.

Glasovanje protiv HDZ-ove kandidatkinje, čime je ozbiljno ugrožen njezin ulazak u drugi izborni krug, postupanje je koje se ni uz primjenu najblažih kriterija ne može okarakterizirati unutarstranačkom demokracijom, nego prije odmetništvom, otvorenim iskazom nelojalnosti stranci. A ohrabrivanju takva ponašanja dobrano su pridonijeli i neki viđeniji HDZ-ovci šaljući nejasne, dvosmislene i logički neodržive poruke ili se, pak, držeći po strani kao da se njih to ne tiče. Ako bi nakon početnog nećkanja i dali verbalnu potporu HDZ-ovoj kandidatkinji, izgledali bi kao da su netom prije progutali žlicu ricinusova ulja. Takvim djelovanjem nisu mogli privući HDZ-u nikoga ni na europskim ni na predsjedničkim izborima, ali su zato stvarajući dojam nesloge odbijali birače od HDZ-a i usmjerili ih drugima.

Pogubljenost Opcije za promjene

Osim što rezultati u prvom krugu predsjedničkih izbora Opciji za promjene nisu dali dostatan vjetar u leđa uoči unutarstranačkih izbora, njihovoj vjerodostojnosti sigurno nije išlo na ruku ni to što uporno tvrde da stranka ide u pogrešnom smjeru, a sve ovo vrijeme isti taj smjer u Saboru podržavaju zajedno s onim koalicijskim partnerima koje vodstvu stranke spotiču kao jedan od uzroka odmicanja dijela HDZ-ova biračkog tijela od stranke.

Kako bi povratili to biračko tijelo HDZ-u, oporbena su šestorica ponudila parolu „vratimo dite materi“, koja u njihovu aranžmanu djeluje poput inverzije biblijske priče o sinu razmetnome. Kao kad bi otac krenuo za odmetnutim sinom slijedeći ga na putu u propast ponavljanjem svih njegovih ludosti, a ne strpljivo čekajući da se sin dozove pameti, vrati se ocu (a onda valjda i materi), pokaje i zatraži oprost, nakon čega jedino može uslijediti potpuna radost. K tome im nije bilo strano i samima sebi skočiti u usta samo kako bi omalovažili stranku. Tako su isprva tvrdili kako je upitno ima li HDZ i stotinu tisuća članova, da bi se potom nekako dočepali adresa 164 tisuće članova i uložili 200 tisuća kuna kako bi im poslali pisma. Ha,… ima se,… može se… za Plenkovićeve vladavine.

Neki su se služili i začudnim, logički proturječnim akrobacijama. Znakovita je izjava Davora Ive Stiera da ne će napadati Škoru jer naš je protivnik Milanović, čime je zapravo neuvijeno poručio kako mu je svejedno tko će pobijediti – Kolinda ili Škoro. Sličan rezon će uskoro preuzeti i sâm Škoro zauzevši ekvidistancu između Kolinde i Milanovića, i time u biti osiguravši pobjedu kandidatu ljevice. Nasuprot tomu, zdrava logika kazuje kako je ključni politički protivnik tijekom kampanje onaj koji ti može oduzeti najviše glasova, onaj koji se bori za tvoje biračko tijelo. Bit je izborne utakmice dobiti što više glasova na svom političkom polu, u bazenu u kojeg možeš zagrabiti, i tako nadmašiti suparnika koji to isto pokušava učiniti na svojem polu. A to nije moguće napraviti tako da šutke promatraš kako te izravni suparnik na tvom polu besprizorno gadi svim sredstvima. Jer čak i kad bi se opredijelio za taktiku okretanja drugog obraza, konkurent bi našao načina inscenirati ekscese protiv sebe i optužiti tebe da stojiš za njih. Sva je prilika da upravo takva konstrukcija leži iza slučaja zagrebačke frizerke, čije su klijentice navodno bile i Kolinda i Škorina žena, a koja se zgražala zbog krvnih zrnaca potonje, da bi to potom medijski mainstream (poglavito Večernji list) spremno iskoristio u kampanji u Škorinu korist. Ukratko, raskol se nipošto ne može spriječiti nečinjenjem i podilaženjem raskolniku. Time mu zapravo bez borbe prepuštaš da zauzme tvoje mjesto. Ako si u HDZ-u, a naznačuješ da ti je svejedno između HDZ-ova i suparničkog kandidata, to zapravo znači da efektivno djeluješ u korist suparnika.

Zanimljivo, upravo je Stiera u HDZ-ovim izborima favorizirala anketa RTL-a, televizije ne baš odveć zainteresirane za slogu unutar HDZ-a, a već mjesecima ranije i Večernjakov novinar, samoborski mu susjed koji se pokazao gorljivim Škorinim pristašom za vrijeme predsjedničke kampanje, da bi, evo, u zadnje vrijeme i suverenista Milanovića, čijoj je pobjedi ne manje od zdušno od Škore pridonio, uspoređivao s Trumpom.

Što je ostalo iza Mire Kovača?

Pomalo u sjeni udaraca ispod pojasa upućenih od strane izazivača Mire Kovača predsjedniku Plenkoviću, među kojima se ističu izjave navodno izrečene u četiri oka, a čija se istinitost nikako ne može provjeriti pa se od njih i nije moguće obraniti, ostao je najupečatljiviji trenutak njihova sučeljavanja. Trenutak istine nastupio je, naime, kad je Kovač stao ponavljati – kad je on bio u vrhu HDZ-a, Plenković je bio prvi na listi za Europske izbore, a njemu sad Plenković nije dao da bude broj jedan na toj listi. I kako onda ne primijetiti u čemu leži glavni izvor Kovačeva nezadovoljstva i povrijeđenosti?

Kovač je tijekom kampanje velikodušno nudio Plenkoviću kako će ga kooptirati u Predsjedništvo stranke nakon što pobijedi. Svjestan slabih mu izgleda, time je zapravo neizravno molio Plenkovića da on njega kooptira. No, kako sad stvari stoje, čini se da Kovač ima veće izglede da ga u svoj prezidij kooptira Miroslav Škoro, u novije vrijeme zvan i – „Domovinski pokret“. Bez obzira što se „Domovinski pokret“ prema toj mogućnosti zasad drži prilično suzdržano, ne može se tek tako zanemariti kako je Kovačev nastup u sučeljavanju s Plenkovićem silno oduševio istaknutog člana Škorina prezidija, Igora Peternela. Kovača bi u to jato moglo privući i što tamo, kako već sam naziv Pokreta govori, nema ni ‘f’ od faraona. A u okruženju ljudi koji misle jednako kao on sigurno bi se bolje osjećao i mogao lakše disati. Samo, veliko je pitanje bi li i tamo u bilo čemu mogao biti broj jedan, budući je i ta bara sve manja, a u njoj i oko nje sve više krokodila. Tako da se ne može posve isključiti ni mogućnost da Miro Kovač zapjeva onu prezimenjaka Miše – „Ostani tu, tu je tvoja mati…“

Štogod odlučio, kao jedina opipljiva posljedica Kovačeva nastupa ostat će to što je medijskim dobošarima, poglavito onima koji se iz samo njima znanih razloga smatraju domoljubnima, nabacio naramak novih etiketa koje će do mile volje lijepiti Plenkoviću (neprovjerljive „istine“ navodno izrečene u 4 oka sad će upornim ponavljanjem učiniti općeprihvaćenim istinama). I to nakon što su im se od prekomjernog korištenja već pomalo izlizale one izvorno Milanovićeve, koje su prigrlili jednako zdušno kao i njegov čisti, nepatvoreni suverenizam.

Čelnik Opcije za promjene čitavo se vrijeme kampanje, pa i ranije, ponašao kao zapovjednik poražene vojske koja primjenjuje taktiku spaljene zemlje, uništavajući svu infrastrukturu, rušeći sve od mostova do željezničkih pruga, samo kako bi spriječio pobjednika u napredovanju. Pa kako onda očekivati da će mu se poslije toga vjerovati? Napokon, je li onda baš tako čudno da se ono što su Kovačevoj družini bliski krugovi prorokovali Plenkoviću – manje dobivenih glasova nego prikupljenih potpisa – dogodilo baš njemu?

Ipak, poraženima ostaje utjeha što je ljevica (doduše, ne baš sva, recimo Aleksandar Stanković je na izborni dan pružio potporu „alternativcima“ pozvavši u emisiju njihova istomišljenika, novopečenog mostovca Marina Miletića) mahom stala na Plenkovićevu stranu u srazu unutar HDZ-a. No, varljiva je to utjeha. Jednostavno, virusima i parazitima je u interesu da organizam domaćina na kojem su se naselili opstane, a ne da podlegne. Sudeći prema dosad prikazanom, alternativna HDZ-ova opcija ni izbliza nije jamstvo za takvo što. Da bi to primijetili, toliko razuma imaju i ljevičari.

HDZ više nije Škiljo iz Zagvozda

Izbore u HDZ-u okarakterizirala je više nego pristojna izlaznost (skoro 75 tisuća birača), napose uzmu li se u obzir opće okolnosti prijeteće pogibelji javnome zdravlju, ali i činjenica da izborna mjesta nisu bila baš na svakom ćošku kao u slučaju državnih izbora. Ipak, izbori održani po načelu „jedan čovjek – jedan glas“ urodili su rezultatima koji vodstvu stranke daju slobodne ruke, za razliku od prethodnih izbora po delegatskom načelu koji su znali iznjedriti oporbene situacije u samome vrhu stranke (primjerice, slučaj „Karamarko – Prgomet“). A ni Plenković u prvome mandatu predsjednika stranke nije mogao računati na nepodijeljenu potporu u samom vrhu stranke. Šteta je tek što on i Milijan Brkić nisu uspjeli izgraditi međusobno povjerenje, jer po komplementarnim vrlinama bi se savršeno nadopunjavali. I dok za ostatak gubitničke družine kojoj se priklonio vrijedi ona – „Sidi di si, ni za di si nisi!“ – Milijan Brkić je zapravo jedini igrač iz redova gubitnika koji ima kapacitet igrati u pobjedničkoj momčadi. Vješt je u odnosu s ljudima, taktički dobro potkovan, fali mu tek još strateški zor. Ipak, iza njega nešto vrijedno ostaje, ma koliko se poslovično skroman time ne hvali. Utro je put dolasku Andreja Plenkovića na čelno mjesto HDZ-u, a odigrao je i nezanemarivu ulogu prilikom promjene nelojalnog, ideološki bezbojnog koalicijskog partnera, ideološki nesukladnim, ali ipak odanim partnerom.

Niti jedna ljudska organizacija, bila to obitelj, tvrtka, lovačko društvo, udruga pčelara,… pa tako ni politička stranka ne može funkcionirati tako da jednim okom gleda u Brač, a drugim u Biokovo, kako bi svog vječnog suparnika, Škilju iz Zagvozda, karakterizirao Kikaš iz Raosovih (i Vrdoljakovih) Prosjaka i sinova. Slično bi znao reći i predsjednik Tuđman nadovezujući se na onu kako u HDZ-u ima mjesta za sve – i za lijeve i za desne, i za one u sredini – naravno, ako imaju potrebne vještine, kvalitete i dobru volju. Ali uz jednu važnu ogradu – samo dok su spremni slijediti državnu politiku, jednu i jedinu, a ne dvije ili više njih. Ako, pak, to ne bi bili spremni činiti, Predsjednik bi, zauzevši karakterističnu pozu, sa žaljenjem šireći ruke običavao kazati – „E, pa molit ću lijepo…“ I nije tu posrijedi nikakva odmazda nego obična zdrava logika.

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Miljenko Stojić: Oni se ne bi dali iz sedla

Objavljeno

na

Objavio

U Sarajevu ponovno nije mirno. Prođe sv. misa zadušnica za hrvatske žrtve pa stigoše zabašureni računi na naplatu. Tko je i kako nabavljao neuporabljive respiratore za vrijeme pošasti zvane koronavirus?

Uhitiše tamo neke, a Bakir se Izetbegović prope na zadnje noge da ih spasi. Poče neviđeni pritisak na tužiteljstvo, sud. Rasplet se još očekuje. Rekoše da trag vodi do Sebije Izetbegović, Bakirove supruge. Ali po svemu sudeći ima tu i unutarbošnjačkog razračunavanja. Kamo žele krenuti? Na Zapad ili na Istok, dublji od onog Bliskog?

Može to biti i prema Erdoganovoj Turskoj gdje ovih dana ponovno pokušavaju da negdašnja najveća crkva kršćanskog svijeta Sveta mudrost (Aja Sofija) postane ponovno džamija kao nakon njezina zauzimanja 1453. U međuvremenu se javilo i veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Stava su da policija i tužiteljstvo trebaju djelovati profesionalno, bez političkog utjecaja. Neki u bošnjačkom svijetu to protumačiše kao neizravnu poruku Hrvatima.

Hrvati, pak, s druge strane zgradu Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru obasjaše bojama američke zastave, uz natpis »Zajedno protiv korupcije«. Očito oni to sve drukčije shvaćaju, prisjećajući se ujedno da su Bošnjaci znali i prečesto Stari most obasjavati bojama turske zastave. To je ta Bosna o kojoj određeni pričaju, dok Hercegovinu izostavljaju. Po Tvrtku Miloviću pridružuje im se i hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Sabolić. Nazočio je obljetnici HVO Sarajevo koju je organizirao Marinko Pejić, član HNV-a. Ali je dotični i član »notorne asocijacije intelektualaca Krug 99«, poznate po tomu što redovno ugošćuje izlagače koji tumače da je Hrvatska agresor na BiH. I to će se morati pročistiti kao i nabavka respiratora pa kamo god trag odvede.

Pejić nije u P.E.N. centru BiH, ali nije Krug 99 daleko od toga. Dotični pozvaše na otpor fašizmu i revizionizmu, imajući pred očima kardinala Puljića i spomenutu sv. misu zadušnicu u katedrali. Nisu zaboravili ni razne ulice i ustanove po Sarajevu koji nose imena istaknutih ličnosti iz NDH, muslimanskog ishodišta. Sve bi oni to poravnali po kratkom postupku. Onako kako su ravnali »oslobodioci« 1945. kad uđoše u to Sarajevo. Dotični su njih zaboravili, a ubijali su danima dok im se nije učinilo da je grad dostatno »oslobođen«. U svemu ovome pridružuju im se i neki koji govore da je »Sarajevska misa za Bleiburg subverzivna provokacija čije posljedice tek dolaze«. Mitropolit dabrobosanski Hrizostom nije imao kad na to čekati nego je odmah prekinuo sve odnose s Vrhbosanskom nadbiskupijom i zalupio vrata ekumenizmu. Ta njegova budnost pokazala se i dok su kokarde i zvijezde petokrake nastojale ovladati Bihaćem. Podupirao ih je svom snagom, kako govore dostupni medijski zapisi. Nekako i razumljivo za njega u svjetlu svetosavlja, ali što je s nekima u redovima Katoličke crkve u Hrvata (usput, oni ne vole ovaj naziv)?

Kako ne prepoznaju žrtve svoje pobijene braće i sestara? Od svega neka samo uzmu obljetnicu maceljskih događaja i sve će im biti jasno. U toj predivnoj gori, Maceljskoj, jugokomunisti su pogubili oko 15.000 Hrvata. Među njima 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Do sada je njih nešto preko 1.200 otkopano i dostojno pokopano. Zar tu išta treba reći ljudskom srcu, ne samo hrvatskom?

Ništa čudno da je jugokomunizam tako djelovao. Staljin mu je davno pokazao put. Nažalost određenima pokazuje i danas. Prozvali su se antifašistima ili antifama te jašući na tom valu taru sve oko sebe. Bilo je tako i u Sarajevu prošlih dana, a u SAD-u je još uvijek. Ne trpe drukčiju sliku svijeta, silom nameću svoju. No, američki predsjednik Trump ih se ne boji i ne ulaguje im se. Spreman ih je spriječiti po svaku cijenu, iako neki razvikani mediji u hrvatskom društvu kažu da Amerika gori dok Trump twita. Koja drskost i podvala! Takvima je neizravno odgovorio kardinal Bozanić u povodu sv. mise za Domovinu 30. svibnja. Opomenuo ih je da je nerazborito politički se poigravati kalendarom zajedničkog nacionalnog spomena. Treba se s tim složiti, iako 25. lipnja također nije bilo kakav nadnevak.

No, vratili smo se na 30. svibnja i neka tako ostane. Ali zaboravismo Trumpa. Osim što se bori protiv antifa, bori se i protiv progona vjere u suvremenom društvu. Potpisao je ukaz o vjerskoj slobodi u svijetu, nakon što je posjetio crkvu Sv. Ivana Pavla II. i tamo se, naravno, pomolio. Dotle su antife urlale po ulicama, razbijale i palile, također i crkve. Sve u ime borbe protiv rasizma, jer je bijeli policajac proteklih dana skrivio smrt crnca Georgea Floyda. Koliko je njima stalo do toga u povodu čega navodno prosvjeduju kazuje i podatak da su vandalizirali kip poljsko-američkog junaka Kościuszka koji se zalagao za slobodu i obrazovanje robova. Ozbiljni promatrači kažu da samo provode naloge totalitarne globalističke elite iz sjene vođene demonima. Taj mrski Trump ne samo da je dopustio služenje katoličke sv. mise u Bijeloj kući, nego je dopustio i unošenje kipa Gospe Fatimske. A taman se sve lijepo počelo privoditi kraju nakon što je ubijen Kennedy, nakon što su Bijelom kućom gospodarili Clinton i Obama. Sve to nažalost nije uspio prepoznati washingtonski nadbiskup Wilton Gregory. Napao je Trumpa zbog njegove molitve u spomenutoj crkvi i zbog rastjerivanja prosvjednika. Oni su za njega izgleda nevina dječica. Poput antifa u hrvatskom narodu ili poput onoga seljaka koji je, nadajući se bogatom daru, izdao posljednjeg hrvatskog bosanskog kralja Stjepana Tomaševića Kotromanića čiju smo smrt po turskim rukama nedavno obilježili.

Uhvatit nam je se zaista u koštac s antifama oko nas i u nama. Zlo je to. Neka nam u tomu pomogne rečenica: »Ne može se biti antifašist, ako u isto vrijeme nisi i antikomunist«. Prestat će tada razne hajke, zavladat će mir. Učinimo to što prije.

Miljenko Stojić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tihomir Dujmović: Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

Objavljeno

na

Objavio

U politici, kao i u životu, morate znati što hoćete, morate izabrati prioritete i tek onda ima smisla zasukati rukave. Ako ne znate kamo točno idete, nikad do cilja nećete doći! Mogu li akteri na desnici na tren podignuti ručnu i uzeti u ruke kalkulator? Želi li desnica i desni centar na vlast ili Škoro iznad svega želi dokazati da HDZ jednostavno ne valja čak i pod cijenu da SDP dobije izbore?

I tako ponoviti fatalni scenarij s predsjedničkih izbora? Nek padne Kolinda Grabar-Kitarović, premda došao Zoran Milanović! Je li to opet isto ludilo? Želi li pak HDZ iznad svega dokazati da Škoro ne valja, da su njegovi rani radovi prekompromitantni, pod cijenu da i oni izgube izbore, ali samo da dokažu da se tu krije suspektna politička prošlost?

Hoće li se jedni i drugi proždrijeti samo da jedno drugom napakoste, dok se za to vrijeme SDP žičarom već penje na Gornji grad, a oni gledaju sa strane kako im Bernardić podrugljivo maše iz kabine?

Ima li mozga, ima li pameti, ima li svijesti, ima li pilota u tim zrakoplovima? Hoće li jedni i drugi u kampanji izgovoriti toliko gadarija jedni o drugima da zapravo suradnja sutra više neće biti moguća? Želite li vi potući jedni druge na desnici i tako asfaltirati put ljevici na vlast ili želite spriječiti scenarij koji stiže, jer kad god ljevica stiže na vlast tresu se temelji hrvatske države? Jesu li jedni i drugi svjesni da je to što rade voda na mlin ljevice? Može li onda netko zauzdati bratoubilački rat na hrvatskoj desnici?

Petir nije htjela dopustiti da se rasipaju glasovi na desnici

Marijana Petir je dugo pregovarala i sa Škorom i s HDZ-om, da bi na kraju kao partnera odabrala HDZ. Objašnjavajući odluku ona je dala do znanja da je imala pristojnu ponudu od Škore, rekla je da on ide dobrim putem, da joj je cijelo to društvo srazmjerno blisko, ali da je odabrala HDZ, jer da nije htjela dopustiti da se glasovi rasipaju na desnici i da tako bude sukrivac za dovođenje bivših komunista na vlast, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Dakle, prioritet je bio da se ne dopusti dolazak bivših komunista na vlast, jer su oni, između ostaloga, do samog kraja upropastili poljoprivredu, resor koji je Petir blizak, a njoj je kristalno jasno što će se dogoditi ako SDP pobijedi. Dakle, njen slogan je jasan: SDP ni pod koju cijenu! To je prioritet! Idem kao neovisni kandidat na listi HDZ-a, zato prijatelji moji, jer samo i jedino HDZ na desnici može dobiti mandat za sastav nove Vlade, idem dakle pomoći onome tko jedini može zauzdati SDP jer je to nacionalni imperativ, želi li se uistinu spriječiti “zlo”.

Zašto? Pa zato, kaže i misli Petir, jer od svih “nas” u ovom trenu, jedino HDZ može dobiti mandat za sastavljanje Vlade i tako zauzdati dolazak bivših komunista. Idem tom scenariju pomoći, a ne odmoći! I to je kapitalna prednost HDZ-a pred Domovinskim pokretom! U tom smislu stav Petir je zapravo jedini logični stav. Nažalost tijekom predsjedničkih izbora to nije bio stav Škore! Bilo je važno pod svaku cijenu srušiti Kolindu! I uspjelo se! I naravno, došlo je “zlo”! Je li moguće da se sad tragedija ponovi?

Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

S obzirom na to da nema sumnje da će HDZ dobiti više glasova od Škore i tako samo on na desnici biti u prilici dobiti mandat za sastav Vlade, Petir savršeno razumije da ako HDZ  ne bude relativni pobjednik na izborima da će Milanović mandat za sastav nove Vlade dati SDP-u i Bernardiću! A znate kako oni pregovaraju! Znate kako se otima, potkupljuje, ucjenjuje kad im manjka nekoliko  mandata! Bar smo  se toga nagledali.

Dakle, bude li SDP relativni izborni pobjednik od mogućnosti da se uopće sastavi desna Vlada neće biti ništa! A ako će ovaj bratoubilački rat na desnici trajati do posljednjeg daha, nema dvojbe da će SDP pobijediti jer će se desnica klati, uzajamno si rušiti rejtinge, a sve istine od pune istine o vjetroelektranama, do podsjetnika da nam jedan obiteljski nasilnik stiže u ministarske redove bit će zatomljena kao i more drugih istina! Kad su vas posljednji put mediji ili političari podsjetili na epizodu obiteljskog nasilja budućeg ministra Lalovca? Na Stazićev žal što na i oko Bleiburga nije bilo više likvidacija? Na Ostojićevu ulogu u akciji Cash? Na gotovo 50 milijardi oproštenih u predstečajnim nagodbama? Na gospodarske zločine koji su pratili vođenje poljoprivrede u doba ministra Jakovine? Nigdje ni riječi o tome.

Jesmo li tako blesavi da smo već zaboravili da je Milanović pobijedio dok su se Grabar-Kitarović i Škoro i njihovi pristaše uzajamno istrebljivali? A pogledajte kakav smo ceh platili. Taj čovjek ne priznaje ni biste, ni himnu, ni zakone, ni običaje. Samo sud svoje partije! Nastavi li ovako njegov opoziv će biti nužan! A na vlast je došao zahvaljujući glupostima na našoj strani. Grabar-Kitarović i Škoro su zajedno imali u prvom krugu 53 posto! Dakle, pobjeda je bila na dlanu! Jesmo li tako ograničeni da ne razumijemo da će se predsjednički izbori ponoviti ako se sad ne konstatiraju ovi prioriteti?

Jedino s HDZ-om možete na vlast

Dakle, možete mrziti HDZ koliko hoćete, ali ga mjesec dana prije izbora ne možete obrisati gumicom s političke scene. Nego jedino s njim i možete na vlast! Ako se žele ispraviti pogreške HDZ-a, ako se želi promijeniti politika desnog centra, to je jedino moguće ako se stigne na vlast. A na vlast Škoro ne može bez HDZ-a i obratno. A ako je uistinu prioritet onemogućiti dolazak bivših komunista na vlast, onda je posljednji trenutak da se tome prilagodi i taktika i strategija. Shvate li naime i jedni i drugi da imaju puno većeg protivnika i istinskog ideološkog neprijatelja tome bi već jednom morali prilagoditi aktualnu borbu.

Upravo je to napravila Marijana Petir. Kao primjerice i Davor Ivo Stier. Petir, koja je na europskim izborima imala rezerve prema Plenkovićevom HDZ-u, danas je “štreberski” odgovorna spram nacije, Stier je pak otvoreno ušao u klinč s Plenkovićem, ali danas razumije gdje je zlo, što prijeti i koji je sad jedini izbor pred nacijom. Plenković ili Bernardić. Nema druge dileme u ovom trenutku. Tko misli da su isti, taj griješi kao u priči o Kolindi i Milanoviću. Tko misli da on može biti u tom finalu umjesto njih dvojice, taj ne živi u realnosti.

“Ova kampanja jasno je definirana i naš su glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sad je važno naglasiti da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara i zato bi svako rasipanje glasova, od centra pa nadesno, moglo zapravo pomoći SDP-u da dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića”, reći će ovih dana Stier. I to je sukus cijele priče.

Logično je da se HDZ i Škoro okrenu pravom protivniku

Ako u takvoj situaciji Domovinski pokret isključivo samo i jedino napada i sotonizira HDZ, to automatski zaziva odgovor druge strane i u tim “uličnim borbama”, nema nikakve dileme da će profitirati samo SDP. Ali, molim, više se ne može reći da se ova jednostavna logika ne razumije! Može se samo spekulirati je li moguće da se to radi namjerno. Jer, nenamjerno se ne može raditi! Pogotovo ne nakon iskustva s predsjedničkih izbora. Ako se nakon izbora kao logična i jedina prirodna koalicija nadaje suradnja HDZ-a i Škore, nije li logičnije da se i jedni i drugi okrenu prema svom pravom protivniku i razobličavaju njihovu politiku

Ja sam u tome laik, ali primjerice mislim da je Ćorić u aktualnoj aferi potpisao kriminalno loš ugovor, mislim na INA-u, prijevoz nafte i JANAF. No, puna i prava je istina ta da su Ivica Račan, Jurčić i Linić te tadašnja SDP-ova garnitura prodali INA-u ugovorom koji je savršeno jasno definirao prodaju kompletne INA-e. Dakle, nisu oni tada samo prodali 25 posto INA-e. Oni su tada prodali 25 posto INA-e, dali upravljačka prava Mađarima i de facto precizno odredili kako će se prodati ostatak INA-e.

Originalnu štetu s vjetroelektranama napravio je Vrdoljak

Dakle, s prvih 25 posto prodanih udjela de facto je detaljnim člancima ugovora definirana prodaja kompletne kompanije! INA-u je molim lijepo, prodao SDP, to je jedina prava i puna istina o tom gospodarskom zločinu. Ako su točni svi navodi koje mediji objavljuju, Josipa Rimac se pokazuje kao pravi drumski razbojnik, čovjeku se želudac diže od beskrupuloznosti jedne pljačke. Ali, originalnu štetu s vjetroelektranama je napravio Ivan Vrdoljak, kada Josipa Rimac nije znala što je vjetroelektrana. Ugovor kojim je izravno dopuštena, kako Čačić ovih dana konstatira, šteta od barem milijarde kuna potpisana je samo dan prije nego je zakon promijenjen. Da je ugovor potpisan dan kasnije uštedjeli bismo milijardu kuna. Što je pogodovanje ako ovo nije pogodovanje? I Vrdoljak ne bježi od odgovornosti, on samo veli da je on još smanjio štetu, jer da je po “Čačićevim zakonima” prijetilo sedam milijardi štete!!!

Ne amnestiram Josipu Rimac, niti Ćorića, ni najmanje, prva se pokazuje kao lopov prvog reda, drugi kao čovjek koji u najmanju ruku ne razumije nacionalne interese, ako razina pogreške nije puno veća. Samo hoću reći da je u aktualnim temama gdje se sotonizira HDZ, istina voda duboka! Zašto u tom smislu budući partner na desnici, dakako ne bježeći od HDZ-ove krivnje, ne objašnjava naciji punu istinu? Onu koja u prvi plan baca SDP!

Najbolji kadrovi Mosta  prelaze u Škorine redove

Miroslav Škoro je posljednjih dana doveo niz uglednih, važnih, poznatih imena i pokazuje se kao izvrstan pregovarač. U njegovim redovima danas se nalaze brojna imena na kojima sutra mirno može počivati dobar dio vlasti. Bučnu desnicu ne samo da je uspio staviti pod isti kišobran, nego je sada uzeo i dio njihove stare slave, mislim u prvom redu na suvereniste, njihov sjajan rejting na europskim izborima, koji je sada on stavio u svoj džep. S Mostom je dugo pregovarao i u njima je bio toliko koncilijantan da sada najbolji kadrovi Bože Petrova prelaze u Škorine redove.

Koji šamar! Koji obrat! Škoro se dakle pokazuje kao vrlo potentan političar koji je na desnici okupio ono što nikad nikome nije uspjelo. Sada bi taj kapital trebalo predočiti u detaljan program, jer koalicija Škore i HDZ-a koja je jedina ispravna matematika za hrvatske nacionalne interese ne bi trebala, niti smjela, biti puka tehnička koalicija bez detaljnog sadržaja, kako je dva puta izgledala koalicija HDZ-a i Mosta. Ako je ovo sad koalicija koja će ispraviti sve pogreške, preporoditi Hrvatsku, izmijeniti sve relacije koje su posve neadekvatne, reformirati državu, podići poljoprivredu na noge i naći formulu kako se hrvati s gospodarskom katastrofom koja stiže na jesen, onda je idealno vrijeme da se na tom detaljnom programu počne raditi i kod Škore i kod HDZ-a. I da to budu teme dana!

Posljednja ura da se stane na balun

Da se sutra od prvog dana krene točno označenim putevima i da  se ne baulja šest mjeseci kakva je obično praksa kod nas nakon formiranja vlasti. Uz temeljiti rad na tom programu, na konstituiranju svojevrsne druge Republike, zaluđenom, zavedenom i neupućenom narodu su i jedni i drugi dužni objasniti što nas sve skupa čeka ako na vlast stignu bivši komunisti. Ako pak postoji figa u džepu na bilo kojoj strani, ako se na koaliciju sa SDP-om tajno ipak gleda kao na realnu mogućnost, onda one koji snatre o tome treba obavijestiti da tako nešto mogu samo jednom napraviti i da će nakon toga nestati. I oni i njihove stranke. A zemljom će marširati Radničke fronte, Možemo i Nova hrvatska ljevica čija kompletna inspiracija stiže s Ovčara i Kablara!  Ako se to želi spriječiti, posljednja je ura da se stane na balun, rekli bi moji dragi Dalmatinci, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Anušić: ‘Nakon Milanovića, Škorina je nova zadaća dovesti SDP na vlast’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari