Pratite nas

Magazin

Osvrt na knjigu Blanke Matković o komunističkim zločinima na engleskom jeziku

Objavljeno

na

Blanka Matković, kandidatkinja dr.sc. na sveučilištu Warwick, Ujedinjeno Kraljevstvo, upravo je na engleskom jeziku izdala u knjižnom izdanju svoju dizertaciju sa studija Magistar Filozofije. Naziv knjige je “Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime” [Hrvatska i Slovenija na koncu i nakon Drugog svjetskog rata (1944-1945): Masovni zločini i kršenja ljudskih prava koje je počinio komunistički režim].

Knjiga je napisana izuzetno dobro, a primjer je i istaknutog autorstva – činjenična, jasna, neodoljiva i bitna. Kroz svoje istraživanje te pažljivo kopanje po državnim i drugim povijesnim arhivama Matković iskopava brojne masovne grobnice komunističkih zločina, donosi u našim mislima u život mnoštvo žrtava i strašne posljednje trenutke njihovih inače ponosnih života, te u knjizi otkriva do sada nepoznate detalje o komunističkim zločinima.

«Ova se knjiga usredotočuje na događaje koji su se dogodili krajem 1944. i 1945. u Hrvatskoj i Sloveniji kada je intenzitet nasilja bio najsnažniji. U to je vrijeme Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), koju je potpomogla Narodna oslobodilačka vojska Jugoslavije, Vojska Jugoslavije, Odjel za zaštitu naroda (OZNA) i Korpus Narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) provodila organizirani teror, ne samo zastrašivanjem, progonima, mučenjima i zatvaranjima, nego i egzekucijama velikog broja građana koje je KPJ smatrala nelojalnim, pasivnim, ideološkim neprijateljima ili klasnim neprijateljima. Međutim, istraživanje ratnih i poslijeratnih zločina počinjenih od strane komunističkog režima nije bilo moguće do 1990. godine, odnosno nakon demokratskih promjena u Jugoslaviji. Ova knjiga se temelji na dokumentima koji se čuvaju u arhivima Hrvatske, Slovenije, Ujedinjenog Kraljevstva i Srbije. Mnogi od njih, osobito oni u Hrvatskoj, nedavno su postali dostupni javnosti, što ih čini izuzetno vrijednim izvorom podataka akademicima i studentima ovog područja i koji rasvjetljavaju ove povijesne događaje …» (citat sa stražnje korice knjige)

S ovom knjigom Blanka Matković donosi jednu od najstrašnijih i najbolnijih priča svih vremena. Komunistički zločini. Ovo je rijetka knjiga na engleskom jeziku po brojnim mjerama, od kojih je najvažniji način na koji je Matkovic obuhvatila veličinu komunističkih zločina nad hrvatskim narodom. Ono što je zastrašujuće i tragično je stvarnost u Hrvatskoj, prepuna komunističkih potomaka na vlasti, među kojima ima mnogo onih koji neprestano okreću glavu od tih zločina i tako čine neoprostivu nepravdu svojoj zemlji i narodu.

Ova knjiga pokazuje kako su se teror, ideologija i masovno ubojstvo integrirali i institucionalizirali u sferu opresivnog uspona na vlast komunističke partije u Jugoslaviji. Kroz izvore prikazanih činjenica, knjiga pruža čitatelju izvorne uvide i anegdote o načinima na kojima su komunisti počinjavali zločine protiv političkih protivnika – nevinih ljudi – tako stvorivši naciju žrtava što već generacijama cijelom narodu ne da mira.

Iako knjiga otkriva hladne i brutalne dokumentirane i istražene činjenice o masovnim komunističkim zločinima počinjenim protiv hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Sloveniji, ista se čita kao potresujući žanrovski “Real Crime” roman – t.j., teško ga je spustiti iz ruku dok se u cijelosti ne pročita. Ovo je ujedno i knjiga koja otvara oči o tome kako su politička provođenja  komunističkog terora nemilosrdno razarala hrvatsko biće u njegovim nastojanjima za slobodom i neovisnosti. Ova je knjiga i brižljiva, široka studija smrzavajućih činjenica o masovnim ubojstvima i pokazuje kako su bivše jugoslavenske komunističke institucije zajedno sa svojim partizanskim oružanim snagama opustošivale i samu dušu hrvatske slobode i nezavisnosti, a ova neriješena krvava prošlost i dalje otima hrvatsku današnjicu te prijeti zadaviti njezinu budućnost.

Opasna je staza slijediti istinu o komunističkim zločinima. Komunistički su zločini gotovo pet desetljeća komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji karakterizirali i samu bit tog režima. Većina iz vladajućih elita u Hrvatskoj tijekom proteklih par desetlijeća potječe izravno iz komunističkog režima, uključujući i njegovog aparata terora. Malo je vjerojatno da će oni dobrovoljno sami sebe osuditi i privesti pravdi, a ovu knjigu, zajedno s drugim objavljenim na istoj temi, uglavnom zanemaruju pristrani mediji kako to čine i vladajuće elite. Imajući ovo u vidu, kako se Hrvatska uopće može smatrati ozbiljnom demokracijom koja se riješila totalitarnog režima? Hrvatska je ranih 1990-ih godina podnijela krvavi rat kako bi postigla otcjepljenje od komunističke Jugoslavije, ali se još uvijek danas odbija suočiti sa svojom komunističkom, totalitarnom prošlošću i pri tome ugrožava blagostanje i dobrobit vlastitog naroda.

Knjiga Blanke Matković također služi kao jedno značajno razbijanje šutnje nad strahotama komunizma u Jugoslaviji koji je izazvao toliko puno patnje – detaljna otkrića mnogobrojnih masovnih zločinačkih događaja diljem Hrvatske i Slovenije posebna su dokazivačka snaga ove knjige. Čitaju se kao dramatična “kaznena optužnica” protiv totalitarnog komunizma popraćena popisom činjeničnih dokaza grozota. Optužnica postaje daleko nadmoćna ako uzmemo u obzir velika područja pogođena komunističkim zločinima dokazanim u ovoj knjizi, dajući istinski kolosalnu evidenciju kostura i, osim izopačenja političkog bijesa, apsolutno nedokučivoj patnji.

U svojoj knjizi Matković pokušava pružiti odgovore na pitanja koja tijekom proteklih sedamdesetak godina zanimaju mnoge, a ta pitanja su:

  1. Koliko je ljudi ubijeno u Jugoslaviji tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata i koliko ih je postalo žrtvom komunističke represije?
  2. Koje su vojne postrojbe počinitelji?
  3. Kako su izvršili smaknuća?
  4. Je li nasilje sustavno organizirano i izvedeno pod zapovjedništvom Jugoslavenske vojske i Komunističke partije Jugoslavije?

Nakon čitanja ove knjige, svaki će se čitatelj/čitateljica sigurno zapitati: što sada? Matković transportira čitatelje u ona tragična vremena komunističkih zlodjela, pa čak i ako prezentirani dokazi ne mogu, nakon više od sedamdeset godina, poslužiti kao dokazi za postupak krivičnog suda, sigurno služe kao dokaz za moralno suđenje protiv komunizma, koje bi, ako će Hrvatska uopće stati na noge zdrave države, moralo biti postavljeno kao nacionalni prioritet u Hrvatskoj. Ina Vukic, prof. (Zgb); B.A., M.A.Ps.(Syd)

Ovu knjigu Blanke Matković se može naručiti i kupiti preko internetskih portala kao što su www.croatiarediviva.com,  Amazon, Book Depository, Barnes and Noble, Books A Million, Booktopia i drugi.

(Prijevod s engleskog jezika/objavljeno 5. studenog 2017. www.amazon.com)

(https://www.amazon.com/Croatia-Slovenia-After-Second-1944-1945/dp/1627346910/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1509872908&sr=8-1&keywords=blanka+matkovich)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Ivan Rakitić: Najveći dio moga srca pripada Hrvatskoj. Uvijek je

Objavljeno

na

Objavio

Ivan Rakitić za Players Tribune napisao je prekrasnu priču o odrastanju u Švicarskoj, odluci da nastupa pod hrvatskom zastavom, što je to značilo njegovom ocu i jednom posebnom dresu, najvažnijem u njegovu životu

Na emotivan način, Ivan Rakitić objasnio je svojim riječima za portal The Players Tribune odnos prema Švicarskoj u kojoj je rođen i u kojoj je igrao, ali i za Hrvatsku.

U detalje je objasnio kako je donio odluku da igra za Hrvatsku i tko je za to zaslužan. Piše i o tome kako se osjeća kada igra utakmicu pred hrvatskim navijačima.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Onog trenutka kad ih je otac izvadio iz kutije, moj brat i ja smo znali da ih nikada nećemo skinuti. Kad je paket stigao u našu kuću u Švicarskoj, nismo znali što je unutra. Na vrhu bio je bila našarana povratna adresa iz Hrvatske, zemlju koju smo nazivali domovinom , ali u kojoj ja ni moj brat do tada nismo nikad bili.

U kući smo govorili hrvatski i u našem gradu u Švicarskoj je živjelo puno Hrvata, ali Hrvatska mi tada bila nešto daleko. Moji su roditelji otišli kad je 1991. izbio rat i nikada se nismo vratili. Moj brat, Dejan i ja smo rođeni u Švicarskoj.

Hrvatska koju smo znali bila je ona koju smo vidjeli na televiziji i fotografijama koje su mi roditelji pokazali. I svi oni njihovi telefonski razgovori koje smo slušali! Bilo je teško kao dijete razumjeti što se događa na Balkanu. Moji roditelji mi nikada nisu govorili o ratu – razumljivo, oni zapravo nisu htjeli razgovarati o tome.

Sjećam se kako su ponekad plakali kad su bili na telefonu s nekim iz Hrvatske. Samo sam se osjećao kao..ne znam kako to objasniti. Možda kao da loše sanjam? Imali smo sreće. Bili smo daleko od toga pa nismo vidjeli što se događa, ali mojim roditeljima je to uvijek bilo na pameti.

Puno njihovih prijatelja i rodbine su ostali tamo a i izgubili su većinu onih koje su voljeli. A onda, sjećam se kad sam imao oko četiri ili pet godina, gledao sam na televiziji jednu reportažu. Vidio sam slike i snimke o ratu. Te noći ležao u krevetu razmišljajući kako je to nemoguće. Kako se tako nešto može dogoditi?

Čak i prije nego što je Hrvatska službeno proglasila svoju neovisnost, naša reprezentacija već je igrala. Mislim da vam to govori koliko nogomet znači nama ili za bilo koju zemlji i njene ljude – bez obzira gdje žive.

Tako, kad je moj tata uzeo nož i otvorio kutiju, izvadio one dvije hrvatske nogometne majice za mog brata i mene.. bio je to snažan trenutak. U smislu:“ Da, i mi smo dio toga…“ Spavali smo u tim majicama.

Sutradan smo ih nosili u školu. I dan poslije. Nismo ih htjeli skinuti. Vau, imamo hrvatsku majicu! Bijele i crvene kockice, ali bez imena na leđima. Željeli smo ih imati ih deset jer nismo htjeli nositi ništa drugo. Bile su nam tako posebne!

Kad sam počeo igrati nogomet, nisam nosio hrvatsku majicu. Nosio sam dres svoje druge domovine, Švicarske. Moram biti iskren.. kažem ljudima: “Ja sam Švicarac”. I uvijek dobijem onaj čudan pogled od ljudi. „Švicarac? Ivan Rakitić? “Ali sam rođen u Švicarskoj, odrastao sam u Švicarskoj, išao u školu u Švicarskoj, moji prijatelji su iz Švicarske. I bio sam jako ponosan što sam pet godina nosio švicarsku majicu dok sam igrao u mlađoj reprezentacij, ali najveći dio moga srca pripada Hrvatskoj. Uvijek je.

Nekoliko godina nakon rata, moji roditelji, moj brat i ja konačno smo mogli posjetiti Hrvatsku. A kad smo stigli, rat još nije bila tema o kojoj su ljudi htjeli pričati. Bilo je to kao:“ Moramo ga zaboraviti nastaviti živjeti i samo ga ostaviti iza sebe.“ Hrvatska me podsjetila na Möhlin, naš rodni grad u Švicarskoj.

Mnogo Hrvata se preselilo u taj grad, pa smo u našem susjedstvu imali mnogo hrvatskih restorana i obitelji. Godine 1998., kada je Hrvatska igrala u prvom Svjetskom kupu, hrvatske zastave su visjele s prozora i u trgovinama. Svi su poludjeli! Svjetski kupi 1998., moj brat i ja smo gledali u Švicarskoj, u našem domu s ocem – u hrvatskim majicama – i nije nam bilo dopušteno razgovarati.

Tih 90 minuta, sve što je bilo važno bila je utakmica na televiziji. “Možemo razgovarati poslije”, rekao bi moj otac. “Sada samo gledajte utakmicu.” Ako pitate bilo kojeg Hrvata znat će o četvrtfinalu protiv Njemačke. Kako ne bi?

Mi smo službeno bili priznati kao momčad 1992. i ovdje smo, šest godina kasnije igrali protiv Njemačku u našem prvom Svjetskom kupu u četvrtfinalnoj utakmici! Moj tata je bio izvan sebe! Mislim da nisam upoznao „nogometnijeg“ čovjeka nego što je moj otac Luka. A to govori netko koji igra u Barceloni!

Kad je preselio u Švicarsku on se bavio građevinom. Jak je to momak! A kad je bio mlađi, i on je igrao nogomet. Bio je obrambeni vezni igrač koji je nosio broj 4. I nakon što je Hrvatska pobijedila Njemačku?

Da, letio je. Puno puta danas osjećam se kao da živim snove za nas obojicu. Igrao je na vrlo visokoj razini u Bosni prije nego što je donio odluku o preseljenju u Švicarsku. I jednom kad je prestao igrati, učinio je sve kako bi mogao gledati mene kako igram.

Nogomet i Hrvatska mu toliko puno znače! A kad je došlo vrijeme da se odlučim hoću li igrati za Švicarsku ili Hrvatsku, dok sam zagovarao sa švicarskim trenerom mogao sam ga čuti kako hoda gore dolje ispred mojih vrata od sobe. Da budem iskren, postojalo je vrijeme kada sam mislio da nikad neću igrati za bilo koga drugoga osim Švicarsku. Nikada nisam mislio da je moguće!.

Izrastao sam kao nogometaš igrajući za Švicarsku. To je bila moja momčad. Međutim, prije deset godina Slaven Bilić i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza došli su u Basel kako bi me gledali kako igram. Nakon toga smo se upoznali i razgovarali.

Prije svega, biti u istoj sobi sa Slavenom? Mogao je bilo što reći, a ja bih bio odgovorio: “O. K., želim ići s tobom, molim te!” Bio je moj junak! Međutim u tom trenutku nije vršio nikakav pritisak na mene. Samo mi je iznio svoje planove za svoju momčad i rekao kako želi da ja to budem u njoj. “Dođi sa mnom”, rekao je. “Dođi igrati za našu zemlju. Učinit ćemo to na najbolji način. ” U sebi sam govorio: „Ja sam s tobom!“.

Pokazao je da u mene ima toliko povjerenja i meni je to bilo: „Wow, samo me pusti da idem s tobom. Idemo!“ Što mogu reći o Slavenu? On je jedan od najvažnijih ljudi koje sam upoznao u svojoj nogometnoj karijeri. Ne samo kao trenera, već kao osobu. On je drugačiji! Tako je poseban! Ima nešto što vas tjera da želite danas, sutra i opet i opet igrati za njega. I igrat ćete najbolje jer on će to izvući iz vas. I jer znate: „J *** ga, ovaj čovjek će sve učiniti za mene.“

Ali čak i sjedeći preko puta Slavena i čuvši sve što je imao reći, znao sam da nisam mogao donijeti odluku tada. Švicarska mi je dala toliko! Zato sam uzeo malo vremena kako bi promislio. Moj ugovor s Baselom je istekao i kratko vrijeme sam bio kod kuće prije nego što sam krenuo prema Njemačkoj igrati za Schalke.

Odluka za koju reprezentaciju se opredijeliti me je opterećivala dugo. Trebao sam donijeti odluku prije nego što sam otišao u Njemačku. Htio sam početi igrati u novom klubom s bistrim i fokusiranim umom. Sjedeći u sobi, još uvijek nisam znao što ću učiniti. Razmišljao o svim ljudima koji su me doveli do mjesta gdje sam bio. A onda sam samo razmišljao o onome što je u mom srcu.

Podigao sam slušalicu i počeo tipkati broj. Prvi poziv bio je upućen švicarskom treneru. Tijekom cijele svoje karijere bio sam dio švicarske momčadi i bilo mi je važno da najprije zovem njega, da mu objasnim zašto ću igrati za Hrvatsku. Rekao sam mu da nije bila odluka protiv Švicarske. To je bila samo odluka za Hrvatsku. I poslije toga nazvao sam Slavena.

“Idem s tobom. Ja ću biti dio toga. “

“Svi će Hrvati biti jako ponosni što si s nama. Nemoj misliti ni o čemu drugom, samo uživaj u nogometu. ” – odgovorio mi je Slaven. Oba poziva nisu dugo trajali ali sam cijelo vrijeme čuo očeve korake u hodniku. Kad sam konačno otvorio vrata, samo se zaustavio i pogledao me.

Nisam mu ranije rekao što sam odlučio, ali mi je govorio da bez obzira na to što izaberem on će me podržati. Ovo je bio veliki trenutak za obojicu. Odlučio sam se malo našaliti s njim. “Ja ću nastaviti igrati za Švicarsku”, rekao sam mu. “O,” odgovorio je . “OK! Dobro!” “Ne, ne”, nastavio sam smijući se.. “Ja ću igrati za Hrvatsku!” Oči su mu se ispunile suzama i počeo je plakati.

Razmišljam o mom ocu u onom trenutku kad krenem na teren igrati za Hrvatsku. Znam da bi on želio biti tu gdje sam ja u mojim kopačkama. Znam da bi to htjeli i mnogi Hrvati: igrati za svoju zemlju i braniti njene boje…osjećaj koji se ne može opisati riječima. Ljudi iz Hrvatske su posebni. Imaju ono nešto… ima nešto posebno u njima.

Kad stojim sa reprezentacijom ispred naših navijača, gotovo je, nikada ne želim da utakmica završi. To je kao, ne znam, kao … samo želim svima dati veliki zagrljaj ili nešto. Ne želite otići. Želite igrati svaki dan s njima. Želite biti tamo svaki dan. Smiješno, puno sam stariji nego što sam bio kad je paket stigao u našu kuću. Ali još uvijek ne želim skinuti majicu. Postoji pritisak koji dolazi s njenim nošenjem. Ali, to je dobar pritisak, mislim.

Želite pokazati svijetu što Hrvatska može učiniti. Želite nastaviti igrati kao što su to radili Slaven i Davor Šuker. Mislim da još uvijek pokazujemo svijetu što možemo učiniti. Naša kvalifikacijska utakmica protiv Grčke bila je najbolja koju smo odigrali u pet ili šest godina.

Nakon utakmice, Rekao sam momcima u garderobi: “Idemo nastaviti ovako!” Luka Modrić i ja smo se pogledali u smislu: „Vau, zašto ovo nismo napravili ranije?“ Kao što ste možda već ranije negdje pročitali, moja vlastita obitelj je rasla u više zemalja.

Moja supruga je Španjolka, a dvije kćeri podižemo u Barceloni. To je posebno jer moje kćeri imaju isto iskustvo kao i ja – potičem iz više zemalja i gledam na život na drugačiji način. Moje su male djevojčice moji najveći fanovi, to je sigurno.

Dakle, prije početka nogometnog prvenstva, imao sam jednu posebnu narudžbu… Jednog dana sam se vratio kući s paketom za njih. Dvije nove hrvatske nogometne majice! Rekli su mi da ih nikada ne žele skinuti.  Znam kako se osjećaju!

*Ivan Rakitić napisao je ovaj tekst za portal The Players Tribune.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Bazga – najljekovitija europska biljka

Objavljeno

na

Objavio

Biljke na bezbroj načina ulaze u naše svakodnevne obroke i napitke. Među njima je i bazga. Ova superjunakinja raste uz putove i puteljke, proviruje iz mnogih dvorišta, a njezin se miris ovih dana ne može mimoići.

Bazga se može pronaći na mnogim livadama i poljima, ali treba znati koji dio biljke koristiti. Najviše je ljekovit njen cvijet i plod. Kod plodova i kore treba biti oprezan. Cvjetovi se beru u proljeće, a plodovi i kora sakuplja u jesen. Lišće bazge možemo brati tijekom cijelog perioda vegetacije, ali samo ono posve razvijeno.

Ljekovita svojstva bazge

Cvjetovi bazge bogati su glikozidima, taninima, flavonoidima, karotenima i vitaminom C. U bobicama možemo pronaći alkaloide, karotene i tanine. Bobice bazge sadrže i organske kiseline te vitamina A, B i C. Glavni razlog ljekovitosti bazge je u flavonoidima koje sadrži jer su oni moćni antioksidansi koji štite naše stanice od oštećenja.

Ovo su ljekovita svojstva bazge:

  • koristi u liječenju degenerativnih bolesti
  • prevenira nastanak karcinoma
  • sprečava gripe i prehlade
  • jača imunitet
  • ima antivirusno i antimikrobno djelovanje
  • koristi pri upali dišnih puteva
  • olakšava simptome astme
  • pomaže pri peludnim alergijama
  • pospješuje izlučivanje toksina iz limfnih žlijezdi
  • pomaže kod akni i kožnog osipa
  • djeluje kao laksativ i diuretik
  • pomaže pri mršavljenju

Branje bazge

Cvjetove bazge možete brati kada su topli dani, nikako poslije kiše. Uhvatite nekoliko suhih dana i tek onda krenite u branje. Koristite ju neposredno nakon branja. Cvjetove bazge možete sušiti obješene na propuhu kako bi ostali prirodne bijeložute boje. Osušene cvjetove možete samljeti i čuvati na suhom i tamnom mjestu u staklenim posudama s poklopcem ili celofanskim vrećicama. Ne čuvajte suhe cvjetove bazge dulje od 12 mjeseci. Ako cvjetovi potamne, trebate ih baciti.

Evo koji su ljekoviti i fini pripravci od bazge

1. Čaj od bazge

3-5 grama suhih cvjetova prelijte s 250 ml ili jednom šalicom zahune vode. Pustite da tako odstoji 10 – 15 minuta pa procijedite. Ovaj čaj pomoći će pri liječenju viroza, gripa i prehlade. Ublažiti će i probleme s kašljem i dišnim putevima. Možete ga začiniti medom.

Čaj od bazge možete koristiti i kao hladniji za ispiranje grla u slučaju upala krajnika ili gnojne angine. Napravite ga na isti način ali pričekajte da se više ohladi.

2. Parna kupka od bazge

U jednu veću posudu stavite jednu čajnu žlicu suhog cvijeta bazge i jednu suhog cvijeta kamilice. Prelijete s 400 ml vruće vode i pustite da odstoji 10-ak minuta. Naslonite glavu nad lonac, pokrijte se tkaninom, parite i inhalirajte.

Ponavljajte ovo dva puta dnevno i pomoći će kod nakupljene sluzi, sinusnih upala kao i infekcija te upale grla. Osim toga povoljno djeluje na kožu te umiruje oči.

3. Oblozi od bazge

Svježe listove bazge usitnite i omotajte ih gazom. Ovakve možete staviti kao obloge na bolna mjesta. Također će pomoći i kao oblozi za hemeroide.

4. Popečci od bazge

Svježe ubrane cvjetove očistite od biljnih ušiju i operite. Napravite malo gušću smjesu za palačinke i cvjetove dobro natopite u smjesu. Stavite ih pržiti na vruće ulje s gornje plosnate strane. Kada blago porumeni s donje strane škaricama brzo odrežemo sve peteljke s gornje strane i tada okrenemo popečak da se i druga strana ispeče. Sa svake strane peče se 2 do 3 minute, ovisno o temperaturi ulja. Uz popečke od bazge možete servirati krumpirovu salatu s lukom i listovima maslačka

5. Sok od bazge

Za sok od bazge potrebno vam je:

  • 35 cvjetova bazge
  • 4 kg šećera
  • 4 l vode
  • 1 kg limuna
  • 12 dag limunske kiseline

Pomiješajte 2 l vode, cvjetove bazge, 2 kg šećera i sitno izrezan limun. Pustite neka odstoji 24 sata ali povremeno pomiješajte. Procijedite tekućinu pa dodajte još 2 kg šećera, 2 l vode i limunsku kiselinu. Tako ostavite da stoji još 24 sata i ovaj put morate povremeno miješati. Nakon toga sipajte sve u boce.

Potencijalne nuspojave korištenja bazge

Makar je bazga ljekovita, svježa biljka je otrovna. Ona se ne smije konzumirati bez kuhanja ili prerađivanja. Sirove bobice jesu jestive, no mogu izazvati mučninu i povraćanje.

Bazgu nikako ne smiju koristiti trudnice i dojilje. (Net.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori