Pratite nas

Osvrt na knjigu: Miljenko Stojić, Halo, ovdje Herceg Bosna

Objavljeno

na

Osvrt na knjigu: Miljenko Stojić, Halo, ovdje Herceg Bosna, Naklada Bošković – HRsvijet – Gral, Split – München – Široki Brijeg, 2012.

Kolumne fra Miljenka Stojića, objavljene na portalu hrsvijet.net, svojevrstan su ljetopis jednog vremena, kaže netko na koricama knjige što objedinjuje tu godinu dana zapisa marnoga fra Miljenka. I nije baš moj naslov posve tematski fundiran na tim zapisima, nema tu polemike u smislu teologije, strogo kontroliranih religijskih raspri, ne; Isus se nalazi u nekoj nevidljivoj nazočnosti u obliku pravednosti, istinitosti i nade koja prožima ovu knjigu. Knjiga opisuje život na ovoj zemlji laži, nedaća, podlosti i spoznaje nepravde i to je drugi dio naziva moga omanjega osvrta – BBC. Zašto baš taj informativni svijetu poznati centar? Zar nisu njegove emisije iz prirodoznanstva, povijesti, umjetnosti i inoga ovozemaljskoga blaga poznate po kvaliteti? Zar taj engleski div nije slavan?

Njegova je domovina poslala predstavnike u ove naše bijedne čaršije Mostar, Sarajevo, u ovaj naš jadni »vilajet« Bosne i Hercegovine, da nam oni svojom snagom duha demokracije, koju su širili stoljećima po »vascelom svetu«, prosvijetle zaostale umove. I mi pristadosmo, kaže fra Miljenko. Osjećaj kolonijalne bijede, usađene još onomad kad je bilo agino da vežeš konja gdje ti aga kaže, taj isti ili sličan osjećaj gura nas u zagrljaj studenih šapa koje su zgazile Afriku, Aziju, Južnu i sjevernu Ameriku, Oceaniju, Indiju. Gdje god su stupile svojom čizmom i korbačem, uništile su život kulture i civilizacije tamošnjih ljudi, opljačkale  i pretvorile u roblje slobodne i ponosne. Sad su bogati, odavno su bogati, imaju parlament i svoju kraljicu, kraljeviće i princeze, hoduckaju po svijetu da »ušićare« ono što im izmiče otkada se njihov svijet suzio na Otok. Imaju slabo obrazovane poslanike koji nisu znali naći na zemljopisnoj karti tu bijedu od BiH, ali su znali na nekoj opskurnoj salveti prepoznati zloćudnoga Franju koji dijeli tu zemljicu, pa se Salvetko, zvani Paddy, kasnije javlja kao svjedok na sudu u mračnom gradu Malus Haagu… Koliko li je samo tih pametnjakovića koji su svoje mjesto našli u ovim zapisima: neki Inzko, Bog mu dao sve najbolje kao i ostalima, holbrucima, petričima, košnicima, karingtonima, ovenima, bildtima… Bili tu u čudnoj zemlji BiH i primali masnu plaću od 25.000 eura, provaljivali u banke oružjem, odnosili novac, bacali na pod fotografiju pape Ivana Pavla II., gazili nogama i urinirali po njoj! Donijeli nam civilizaciju dobronamjernih timaritelja zvijeri, kao onomad kad je Italija ispisivala svoje parole: ROMA DOMA! Rim kroti! Jer mi smo za njih uvijek bili primitivni Balkan, pa i kad smo osvojili svjetsko prvenstvo u nogometu, napisa važni engleski list da smo »fašistički rektum Europe«!

22c3c93c0d70ef7d75f5975bb2878d55Sve to prati gotovo umiljato fra Miljenko u svojim osvrtima na svakodnevnu politiku, ali više ga boli što naši, zapravo »naši«, spadaju u to isto kolo, pa se vrte u kozaračkom kolu s trorogom kapom razni jergovići, lovrićke, pusići, mesići, kajini i ini. Britak je ponegdje naš »fra«, ali isto tako i realan, pouzdaje se u Božju providnost, zna da je vlast prolazna, a zemlja koju netko ljubi vječna. Zna on dobro da treba oprezno prema onima koji se busaju u hrvatska prsa, crna osobito, dok »narod sluša cajke i drijema«.

 Obiđoh nekoliko puta zemlju BiH, nedovoljno da ju upoznam u dubinama, ali dovoljno da vidim njene rane i ljepote. Samo to. Malo je, znam, a opet mislim da mi je jasnija od mnogih zemalja pa i moje uže Hrvatske. Kaže fra Miljenko kako su Amerikanci čestiti: eno došli po svoga jednoga još iz onoga rata, sviraju svoju himnu (gdje li je naša?!) i nose ostatke u svoju slobodoljubivu zemlju – sve što je naš svijet davno zakopao s tim jednim Amerikancem – nedirnutom lisnicom, novcem, krunicom i križićem, jer očito je bio katolik. Ali nema svećenika na tom ispraćaju. Svi su ti »bilderbergovci« ateisti, kako i pristoji pristojnom svijetu, jer oni su se dogovorili, a BBC (eto mi prilike!) objavio nedavno da se više ne će spominjati ime Isusa Krista kad bude govor o vremenu, nego će reći »prije i poslije nove ere«. Čije, pobogu? Čime je počela ta nova era?

Sve smo to slušali pedesetak godina u crvenom carstvu, ali ono ode, a Krist ostade. Otići će i opskurni i ljudima nepoznati Goldman Sachs koji drži multinacionalnu najveću bankovnu tvrtku i gospodari. Svi ljudi su smrtni, samo Zlo je besmrtno i bit će pobijeđeno. Tako je narečeno. Ono je tu oko nas, u nama, ali Isus nikoga ne napušta i putuje stranicama i danima ovih zapisa zajedno s fra Miljenkom. Zna Isus što fra Miljenka boli, to je put Križa, Križni put, ne prvi ni posljednji u osobnom i narodnosnom životu. Ali mudri znaju: na koncu puta velika Svjetlost i Kraljica Mira.

Eto, ne izdržah ne pisati satirično i pomalo humoristično kao što to čini u ovoj knjizi fra Miljenko Stojić. To je neka vrsta obrane od zla, podlosti, grabeži i beščašća koje kapilarno prožima njegovu i moju zemlju, jer su vezane tisućljetnim sponama, podzemnim čudesnim ponornicama, drhti li BiH, Herceg Bosna, drhtim i ja. Kad se one 1999.(?) nađoh u Zenici, priđe mi jedan mališan u školi i potegnu za rukav: »A teta, ti si iz Zagreba?!« Velikim i zadivljenim pogledom pogledale me njegove oči, a ja rekoh srameći se: »Da, iz Zagreba«. A već smo napuštali naše u tom istom gradu. Znala sam da će biti bolji od »naših« olinjalih političkih nakaza koje nikako da siđu s trona. I odoh sa suzama u očima.

Nevenka Nekić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti

Objavljeno

na

Objavio

Veliku Gospu 2018. godine vjernici dočekuju u ozračju godine izbora i političkih prijepora, prijetnji, nestabilnosti te ekonomskih iskušenja. Neizvjesnost za budućnost najčešći je razlog odlazaka ljudi iz zemlje. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić govoreći u intervjuu za Večernji list BiH poziva katolike na hrabrost, kako u svjedočenju vjerničkog života tako i u odlučnosti da se zaštiti vlastiti nacionalni identitet.


Portal Nedjelja.ba proveo je nedavno anketu o tome vole li se Hrvati dičiti svojom ljubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji. Većina je odgovorila “da”. No, Uzoriti Oče, jesu li Hrvati “najmarijanskiji” narod?

– Takav superlativ ne bih upotrijebio, ali bih mogao potvrditi kako se kroz cijelu povijest naše Crkve u hrvatskom narodu posebno provlači jaka pobožnost Majci Božjoj. U posljednjim vremenima to se posebno očituje kroz pohađanje marijanskih svetišta i obavljanje zavjeta. Tu se zaista događaju i obraćenja i uslišanja. Ali, moramo priznati da nismo do kraja poslušali njezine riječi izrečene u Kani Gailejskoj: “Što god vam kaže, učinite!”. Nismo Božju riječ usvajali i živjeli. Uočavamo kako smo zanemarili Božju riječ, što posebno treba shvatiti nakon iskrene pobožnosti Mariji.


O Gospi su mnoge pjesme ispjevane i u čast posvećene mnoge župe, crkve i kapelice. Posvećena joj je čak 71 župa. Zašto je to tako?

– Razumljivo je da čovjek pjeva o onome što ga u srce dira i što istinski voli. Također je razumljivo da je gradio tolike crkve Gospi u čast nakon te odane pobožnosti. Barem prije nije bilo ni jedne obiteljske kuće bez Gospine slike na zidu, a vrlo često u kućama bi postojao i obiteljski oltarić pred kojim se obavljala večernja obiteljska molitva.


Često se u javnosti vode rasprave za i protiv pobačaja, a počesto zagovornici podržavaju pravo žena da donesu odluku. Mislite li da se tu radi o izboru ili pak ubojstvu?

– Bog je stvoritelj života, a čovjek je samo suradnik Božji. Tu nema izbora, nego život valja prihvatiti i poštivati. Treba jasno reći da je svaki namjerno izazvani pobačaj ubojstvo nevinog čovjeka. Propaganda za pobačaj toliko se puta služi neistinama kako bi se ozakonilo ubojstvo. Teška je hipokrizija to da osnivamo međunarodne sudove za procesuiranje nevinih žrtava, a ovdje donosimo zakone po kojima se smije ubijati nevinog, koji se ničim ne može braniti. Još je teže pitanje posljedice na psihi žene i majke koja zbog pobačaja nosi teške traume. O tome se ne smije govoriti, a osobito tisak i elektronički mediji ne usude se o tim posljedicama govoriti. To znamo mi koji imamo kontakt s tim dušama koje pate nakon učinjenog pobačaja.


Žene su počesto slabije plaćene od muških kolega, teže se zapošljavaju, nisu na vodećim pozicijama. Često se tvrdi kako i Crkva podupire takav odnos prema ženama. Je li to tako?

– Ovdje treba dobro razlikovati posao i učinak posla. Trebalo bi se plaćati prema učinku, a ne prema spolu. Zato je krivo o plaćama pristupiti kroz tu prizmu spola. Ujedno, kada je pitanje o zapošljavanju, onda treba promatrati sposobnost zaposlenog i prikladnost posla, a ne procjenjivati kroz pitanje jesam li muško ili žensko. Iz bivšeg sustava nam ostala nam je uravnilovka. Treba poštivati jednaka prava, ali također i različitost psihe, kao i fizičkih mogućnosti.

U Crkvi su učinjeni veliki pomaci i na tom području. Iskreno treba reći kako je psiha žene za neka područja prodornija od one muškaraca, pa čak izdržljivija, dok muškarci češće proračunato gledaju na svoju djelatnost. Svi ističu kako je važna jednakopravnost, a u praksi se vidi da se time samo opterećuje žena u njezinu poslanju. Potrebno je stvarati zdravu socijalu u kojoj će se izbjeći ta nejednakopravnost.


Nedavno je u Međugorju, za kojega se vezuju nepriznata ukazanja Gospe, imenovan apostolski vizitator nadbiskup Henryk Hoser. Neki tumače kako se radi o najznačajnijem događaju u toj župi u posljednja gotovo četiri desetljeća. Kako vi shvaćate ovaj događaj?

– Ovaj događaj je u slijedu prve odluke naše Biskupske konferencije o fenomenu Međugorja, koja je odlučila o potrebi asistencije prikladnog pastorala. Sada je Sveta Stolica imenovanjem nadbiskupa Hosera kao vizitatora s posebnim ovlastima upravo stavila naglasak na pastoralnu pratnju onih koji tamo dolaze i tamo se ispovijedaju i mole. Time se ne stavlja nikakav naglasak na viđenja i na poruke. To vidim kao skrb Svete Stolice za duše i njihovo spasenje.


Može li se uskoro očekivati pravorijek Svete Stolice o međugorskom fenomenu?

– Crkva se nikada ne žuri niti čini brzoplete poteze. Mislim da uskoro neće biti cjelovito prosuđivanje, nego naglasak na pastoralnu pratnju.


Ovakvo političko, sigurnosno, ali i ozračje ekonomske nestabilnosti ne ohrabruje. U nekoliko posljednjih intervjua pitao sam vas o tome, ali svejedno i ovoga puta inzistiram. Kako ohrabriti ljude na ostanak, kako promijeniti jednu nezdravu klimu i masovno uvjerenje kako je ovdje sve trulo?

– Nažalost, truleži ima. To se može ozdraviti samo moralnom obnovom. U javnost valja unijeti odgovornost. Ta moralna vertikala i odgovornost trebaju biti na svim razinama, pa će i javno mnijenje ozdraviti i politika biti humanija. Nije to slučaj samo kod nas, nego i na globalnoj razini. No, nas, naravno, boli ono što se događa na našim prostorima. Treba znati voljeti ovu zemlju i sve ljude u njoj. Jadna je država koja ne voli svoj narod. I ljudi koji se deklariraju kao vjernici moraju biti hrabriji u borbi protiv kriminala i korupcije. Ako istinski Boga mole, treba znati čovjeka vrednovati. Valja nam graditi humanije društvo, ali to treba činiti iz vlastite humanosti i moralnosti. Poremetili smo vrednote pa je nastala utrka za što više imati, trošiti i uživati. To istinski ne usrećuje čovjeka. Na poseban je način važna tema slobode i odgovornosti medija. Tužno je vidjeti da nitko ne odgovara za činjenicu što određenu stvar slaže i “zalijepi” ljude neistinama. Isto se tako i u javnom životu toliko toga nekorektnog i neistinitog izrekne i na taj se način lako širi mržnja. Time se sije nesigurnost među ljude.


Nedavno sam slušao jedno svjedočanstvo ljudi koji su otišli živjeti u inozemstvo. Sve im nedostaje odavde, samo ne – loša uprava i organizacija, nedostatak posla. Koliko smo svi pojedinačno odgovorni kao ljudi? Zašto je to tako, što radimo na osobnom planu da se stanje promijeni ili svi radije čekaju čarobni štapić ili pastira da ih povede?

– Mnogi koji su otišli vani sigurno imaju više za trošiti, ali im nedostaje društva, netko s kime mogu popričati i kavu popiti. A naše društvo ne izgrađuje pojedinac nego svi zajedno. Previše je sebičnosti i oholosti u izgradnji društva, treba više samoprijegornosti i poštenja, kao i odgovornosti, kako kod svakog ponaosob tako i kod svih zajedno!


U propovijedi je dubrovački biskup Mate Uzinić u Kupresu istaknuo kako je dijeljenje, odnosno solidarnost, najbolji način da se zaustavi egzodus ljudi. Čini se kako to vlastodršci, novopečeni gazde, ne čuju…

– Bez međusobne solidarnosti teško je premostiti ovu tužnu stvarnost. Treba shvatiti da nitko nije dovoljan sam sebi, nego trebamo jedni druge i biti upućeni jedni na druge. Dobro je papa Franjo napisao: “Zabranjeno kukanje!”. Potrebno je shvatiti kako se, napadajući i optužujući jedni druge te kukanjem nad ovom stvarnošću, stvari neće promijeniti nabolje. Stara je poslovica da zdrav bolesnoga ne razumije. Tako i u ovom društvu više kukaju baš oni koji više imaju i više troše, dok oni koji skromno žive zrače plemenitošću.

Nedavno je poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović rekao kako BiH treba biti građanska država, dok su vaša zauzimanja posve suprotna. Zašto je to tako?

– Imamo mi dobro iskustvo iz bivše države što to znači građanska država. U njoj je uvijek jači u pravu, a iako se govorilo kako smo svi jednaki, bilo je jasno da su neki jednakiji. Poštujem različito razmišljanje, ali treba biti realan: bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti.

Bošnjačke stranke masovno su visoko pozicionirale Hrvate na svoje liste, a jedan od glavnih programa, koji su čak istaknuli donošenjem neustavnog zakona, jest izbaciti hrvatske stranke iz vlasti. Kamo to vodi?

– To je, nažalost, sadašnja stvarnost do koje je došlo politiziranjem i uz pomoć međunarodnih čelnika koji ne razumiju našu zemlju u kojoj smo različiti i svi smo kao takvi u ovoj zemlji kod kuće. Zločesta politika htjela bi navedenim nastojanjem izgurati nas iz ove zemlje. Ali, sada je na nama znati biti mudri i složno raditi na zajedništvu i opstanku, ali ne duhom jednoumlja, nego duhom sloge, solidarnosti i zajedništva.


Uputili ste poziv na glasovanje za predstojeće izbore. Zašto je važno da Hrvati katolici izađu na izbore i što kao poglavar Crkve očekujete od novoizabranih vlasti?

– Samim izlaskom na izbore ostvarujemo svoje građansko pravo i dužnost. Time svjedočimo svoju stvarnost da tu jesmo i da volimo svoj opstanak na svojoj grudi. Ne gradimo budućnost iz mržnje, nego iz sloge i zauzetosti. Demokratski izbori su jedan od načina kreiranja vlasti. Boljeg, nažalost, za sada nemamo, ali nije to savršen put. Nova vlast treba opravdati povjerenje naroda i za taj se narod zauzeti. Ne smije stranka biti preča od naroda.


Sveti Otac razriješio je nedavno svećenika pedofila iz Splita. Koliko je ova pojava prisutna u Crkvi i kako s druge strane komentirate toliku “medijsku pozornost” vezanu uz ovakve događaje?

– Taj jasan i beskompromisan stav pomoći će da se u Crkvi dogodi jedna katarza, čišćenje, i da budemo vjerodostojniji u svjedočenju i naviještavanju evanđelja. Teško je reći koliko tih zala ima. Kad god čitam te negativne napise o nama u Crkvi, uvijek pomislim kako je bolje da lažu, nego da je to istina. Mene uvijek boli kada je istina, a laž neka ide njima na dušu. Ta “medijska pozornost” samo govori kolika je “ljubav” prema Crkvi, ali smatram kako se ne treba bojati tih izazova, nego ozbiljno se suočiti s tom rak-ranom među nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Vanna otkazala koncert u Crnoj Gori – Trebala je nastupiti na jedrenjaku koji je JNA 1991. otela iz Splita

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska pop pjevačica Ivana Vrdoljak – Vanna iznenada je u utorak otkazala koncert koji je trebala održati u srijedu u crnogorskom gradiću Tivtu, na palubi školskog jedrenjaka “Jadrana” oko kojega se vodi spor između Hrvatske i Crne Gore.

Koncert Vanne u Tivtu – a bio bi to njezin treći nastup u Crnoj Gori – organizirala je Turistička organizacija Tivta kao svoj poklon i doprinos povodom proslave 85. godišnjice školskog broda, jedrenjaka “Jadran”, a koja se ovih dana u Boki kotorskoj obilježava nizom manifestacija.

Hrvatski mediji objavili su informaciju da se Vanna “ni kriva ni dužna našla u središtu diplomatskog incidenta između Hrvatske i Crne Gore” jer službeni Zagreb vrši pojačan međunarodni pritisak na Podgoricu da se Hrvatskoj “vrati brod koji je 1991. JNA otela iz Splita”. Pošto su je novinari prozvali da u takvim okolnostima ne bi smjela nastupiti u Tivtu na palubi “Jadrana”, Vanna je otkazala koncert što je i protvrdila u telefonskoj izjavi za N1 televiziju.

“Ne očekuje se od hrvatske pjevačice iznimnog glasa, naše ‘kraljice popa’, da prati politiku, ali morala bi znati da u trenucima kada hrvatske institucije poduzimaju korake da se vrati oteti brod, njezin nastup može imati negativan odjek u hrvatskoj javnosti. Doista bi bilo bizarno da hrvatska pjevačica, ispred ukradenog hrvatskog broda, pjeva u čast crnogorskoj vojnoj posadi. Jasno je da pjevači, kao i svi mi, žive od svojih primanja, ali postoje trenutci kada valja pokazati osjećaj za vrijeme i prostor”, napisao je Vanni maxportal.hr , a ona je očito prihvatila sugestiju i pritisak dijela hrvatske javnosti.

Iz TO Tivat koja je bila organizator nesuđenog nastupa Vanne u Tivtu, do sada nisu komentirali ovakav postupak hrvatske pjevačice. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari