Pratite nas

Kultura

OTAC SIROTINJE

Objavljeno

na

Sutra na Paoči,rodnom
selu velikog fra Didaka Buntića,
oca Hercegovine i sirotinje
počinju 16.Didakovi dani,
duhovno-kulturna manifestacija
u čast ovog velikog čovjeka i
franjevca!
Njemu u čast!

OTAC SIROTINJE

Na Paoči rodila ga mati,
gdje se loza plemenita sadi,
moj narode tebi će ga dati,
a on će te spasiti od gladi!

Rodila ga domovino za te,
utkala mu te kamene gene,
prostro je život pred Hrvate,
pa sjećanje na njega ne vene!

Volio je ovaj kamen sivi,
davala mu snagu vjera jaka,
Herceg zemlja zauvijek se divi
i poštuje svoga fra Didaka!

Jer je spasi od velike gladi,
svi su od nje tada digli ruke,
umiru joj i djeca i mladi,
paklene je pritiskoše muke.

Al fra Didak predao se nije,
hrabro srce od Boga mu dano,
prigrli ga ruka Slavonije,
u svim knjigam to je zapisano!

I ostaće pisano na vijeke,
sve dok zemlju ljubi more sinje,
dok se grle planine i rijeke,
fra Didak je Otac sirotinje!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Fra Didak Buntić najveći sin Hercegovine

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

Izložba ‘Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi’

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Izložba “Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi” otvara se u utorak, 28. siječnja, u zagrebačkom Etnografskom muzeju, u sklopu obilježavanja hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije.

Vladimir Brnardić, povjesničar i autor izložbe, kaže da su izložbom htjeli prikazati kako je nacionalni i geografski pojam Hrvat prerastao te odrednice i u Europi 17. stoljeća počeo označavati poseban rod vojske, posebnu vrstu oružja i poseban odjevni predmet.

“Hrvati su se kao ratnici profilirali već u ratovima s Turcima, a tada prvi put u većem opsegu dolaze na europsko bojište i u habsburškoj službi u Tridesetogodišnjem ratu bore se za katoličku stranu”, rekao je Brnardić u razgovoru za Hinu.

Prema njima se počeo nazivati rod vojske – lako konjaništvo. Naime, Habsburgovci nisu vjerovali Mađarima pa su lako konjaništvo novačili u Vojnoj krajini, gdje su hrvatski ratnici već imali bogato iskustvo u gerilskom načinu ratovanja koji su prenijeli u Europu.

Ime se iz carske vojske Habsburgovaca proširilo i na postrojbe lake konjice u španjolskoj, bavarskoj, francuskoj i saskoj službi. “Svojim su atraktivnim i ezgotičnim izgledom postali zanimjivi, a po načinu rata i vrlo efikasni te se konjica počinje nazivati Hrvatima bez obzira jesu li bili Mađari, Česi, Nijemci, Austrijanci, Talijani”, podsjeća Brnardić.

Oko vrata su imali rubac što se osobito svidjelo Francuzima i kada ju je 1667. kralj Luj XIV. stavio ona je ušla u svjetsku povijest i počela se po Hrvatima nazivati – kravata.

Hrvati su zapamćeni bili i po oružju koje se pojavilo u Tridesetogodišnjem ratu, maču za probijanje pancira, palošu, koje su nosili hrvatski konjanici.

Nakon rata na dvorovima istaknutih europskih vladara u Francuskoj i Saskoj,  od hrvatskih su ratnika ustrojene elitne hrvatske konjaničke garde, a među njima bili su i neki od najuglednijih hrvatskih plemića i krajiških zapovjednika, često povezanih s obiteljima Zrinskih i Frankopana.

Hrvatski ratnik Krabat u Njemačkoj – od lektire do likera

Hrvatsko ime postalo je pomodno na širem europskom prostoru, a neki od hrvatskih ratnika, poput žumberačkog uskoka Janka Šajatovića Krabata prerasli su u predaju i mit, kojemu je posvećena druga cjelina izložbe.

Krabat je od povijesne ličnosti postao mitski lik, a najpoznatiji je u njemačkoj pokrajini Saska, posebno u regiji Gornja Lužica, gdje žive lužički Srbi.

Bio je istaknuti ratnik iz Tridesetogodišnjeg rata, a nakon što ga saski knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi, dobiva imanje u Lužicama, močvarno područje koje je unaprijedio.

“Lužičke Srbe podučavao je agrokulturi, poboljšao je njihov način života i postao magičan lik koji ušao u njihove legende. Danas je dio školske lektire, o njemu su snimljeni igrani i dokumentarni film, napravljene predstave”, rekao je Brnardić.

Postao je i brend regije u kojoj se često mogu vidjeti i njegovi kipovi, a postoje i proizvodi koji nose njegovo ime, pivo, sir, likeri te biciklistička ruta i osnovna škola.

“Ovom izložbom htjeli smo prikazati pozadinu tog popularnog hrvatskog časniku, predstaviti ga kao žumberačkoj uskoka i ispričati priču o uskocima”, napomenuo je.

Najveći dio izložaka je iz Hrvatskog povijesnog muzeja, privatnih zbirki oružja, grafike i prikazi su iz Hrvatskog državnog arhiva i Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a dio je i iz fundusa Etnografskog muzeja.

Izložbu prati i HRT-ov dokumentarac o Janku Krabatu te najava dokumentarno-igranog serijala “Doba uskoka” iz koje su izloženi uskočki kostimi.

U programu otvorenja sudjelovat će Počasna satnija Kravat pukovnije, koja od 2010. prenosi priču o hrvatskim ratovima i zagrebačka je turistička atrakcija.

Izložba, kojoj su autori još Monika Šajatović Bračika i Tanja Kocković Zaborski, može se razgledati do 10. travnja. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Izišao je 25. broj glasila ‘Stopama pobijenih’

Objavljeno

na

Objavio

Stopama pobijenih

U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je 24. broj glasila Stopama pobijenih koje donosi mnoštvo podataka o ubijenim hercegovačkim franjevcima i okolnostima u kojima se to dogodilo za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Može ga se nabaviti u župnim uredima, narudžbom od Vicepostulature, kao i na kioscima diljem Herceg Bosne. Glavni urednik je vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Na prvim stranicama glasila nalaze se vijesti o radu Vicepostulature u proteklih pola godine. Kao i obično, taj je rad bio plodonosan.

U rubrici Stratišta doneseno je izvješće fra Darinka Brkića, gvardijana na Humcu. On Provincijalatu u Mostaru piše o napadima angloameričkih zrakoplova na crkvu i samostan koji su teško oštećeni tom prilikom. Zahvaljuje Bogu da je sačuvao samostansku zajednicu od pogibije.

Fra Hadrijan Sivrić govori o svojemu »Križnom putu« i kako je izbjegao smrt zahvaljujući najvjerojatnije Moši Pijadi, uglednom jugokomunistu, koji se protivio da se ubije velika skupina svećenika u Mariboru jer bi to naštetilo ugledu samih jugokomunista. Nakon toga bili su zatvoreni u Savskoj u Zagrebu.

U četvrtom dijelu Krvavih godina, što potpisuje fra Ivo Sivrić, govori se o stanju u Hercegovini i o franjevcima za vrijeme Drugog svjetskog rata te kako su franjevci spašavali Srbe. Događalo se to u širokobriješkom kraju.

Rubrika Glas o mučeništvu navodi pismo biskupa don Petra Čule koje je pronađeno u pismohrani franjevačkog samostana na Humcu. Prosvjed je to na članak lista Sloboda pod naslovom »Još o svećenicima ustašama«.

Glas o znakovima sljedeća je rubrika koja donosi dva svjedočanstva o zadobivanju milosti po zagovoru »Širokobriških mučenika«. Ovaj put radi se o djeci.

»Pasići«, naslov je članka u rubrici Odjek u puku. Ante Kraljević ikavicom piše neka zapamćenja iz svoje mladosti.

Novi broj glasila stavlja nam pred oči i nagrađene radove na Nagradnom natječaju iz 2019. za uzrast odrasli. Na umjetnički i svjedočki način govore o pobijenim hercegovačkim franjevcima.

Fra Stanko Mabić piše o franjevcima i glazbenoj baštini crkve i samostana na Širokom Brijegu. Franjevce prikazuje kao glavne nositelje i predvoditelje glazbenih događanja od samog nastanka Širokog Brijega pa do 1945. i dalje.

Rubrika Povijesne okolnosti sastavljena je od svjedočenja jugokomuniste Bože Dubljevića pod naslovom Polog u pokretu. Između uobičajenog govora o ustrojavanju djelovanja tzv. narodnooslobodilačkog pokreta u Pologu spominje i neke franjevce.

Prijašnje brojeve glasila, u pdf obliku, moguće je pronaći na stranicama portala pobijeni.info, u poglavlju »Izdavaštvo«.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari