Pratite nas

Kolumne

Otpor stoka poručila Mati Rimcu – Čišćenje lifta na svakom katu je kapitalističko izrabljivanje čistačica.

Objavljeno

na

„U zemlji koja se bori s nezaposlenima i odljevom ljudi, pljuje se po oglasima za radno mjesto”, piše Rimac u statusu na Facebooku povodom neutemljenih objeda na njegov račun.

[ad id=”93788″]

Tko to neće raditi, tko pljuje po uspješnom auto-inovatoru Mati Rimcu kojem su, na nedavnoj prestižnijoj europskoj izložbi auta u Ženevi, častitale sve svjetske veličine auto-industrije?!

„Oglas za radno mjesto čistačice u navodno najperspektivnijoj hrvatskoj firmi otkriva najprije mentalni sklop hrvatskih poslodavaca koji će, nakon što im se na ovakav oglas ne javi nitko, na sva usta drečati kako u Hrvatskoj nitko ne želi raditi. Lik u stvari, za male novce, (plaća čistačice je inače sinonim za najmanju plaću u sustavu) želi dobiti osobu koja će morati raditi daleko odgovornije poslove.

Tu će osobu, ako mu se digne kurac, poslati da radi na prijemu, da komunicira sa strankama, javlja se na telefon, da mu pere WC-e i čisti prostore, šiša travu ali i da u excelu radi analize, odgovara na mailove, piše i šalje dopise.

Najslađa stavka je ‘Ostali poslovi po nalogu Direktora’ što bolesno asocira na: ‘Odite mi opeglati košulju’ i slične pizdarije.– piše na Facebook stranici Otpor Stoko. Ako je ova stoka ikad radila neka me počeše grom iz vedra neba.

Rimac je klasni neprijatelj jer u oglasu od buduće čistačice traži vještine dizanja telefona, slanje email-porudžbe dostavljačima higijenskih potrepština i uljudno pozdravljanje stranke.

Ispod Rimčevog odgovora rasistička stoka je na diskusijama odgovorila kako na Zapadu zanimanje čistačice rade nepismene strankinje bez poznavanja jezika i osnovne škole.

Vjerovali ili ne, u ozbiljnim tvrtkama na Zapadu čistačice moraju imati diplomu Ramupfleger/in ali eto, naša Otpor stoka u Hrvatskoj već je obrazovane zaposlila pa se lumpenproleterski bori za lijene i nepismene.

Tko su Otporaši, kakav je njihov mentalni sklop i u ime koje stoke agitiraju?! S obzriom da se navodno zaštitnički obraćaju dvonogoj stoci nije riječ o dobrim pastirima već rigidnim čobanima.

Njihov simbol crvena stisnuta pesnica kao parafinska rukavica dokazuje da je riječ o mentalnim lumpenproleterskim fosilima koji su u vrijeme zločinačkog komunističkog jednoumlja predstavljali tzv. radničku klasu.

Ah, ta krasna vremena bez tehnoloških dostignuća klasnog neprijatelja kapitalista i njihovog luksuznog auta super car Concept One. Fićo, mlin čekićar i rudar Alija Sirotanović na novčanici od deset dinara koju je inflacija na kraju promaknula u vrijednost od vrtoglavih 2000 dinara. U ta njihova vremena čistačice su morale savladati samo vještinu pranja čučavaca i pisanje parole – Centriraj dupe ne seri pored rupe. Okey. Ponekad su morale čistiti i kukuruzište oko OUR-a jer kada 29. prosinca, za Dan Republike, masovno okupljenu radničku klasu stisne sila ona ne pita za mjesto pražnjena. A, i lakše je – nisu morali centrirati.

Njihove čistačice najčešće su bile kuharice. Od svih poslova najviše su na elektro-rešou kuhale kavu. Najslađa stavka je – Ostali poslovi po nalogu Direktora, u prijevodu kurvarica. Što se dešavalo iza zatvorenih vrata, nakon što bi čistačice raznijele kavu od ureda do ureda, možete vidjeti u brojnim opjevanim filmovima Bate Živojinovića u kojima partijski funkcionari čistačicama razvlače noge kao svatovsku harmoniku.

S obzirom da je u komunističko-klasnom  raju jedino direktor mogao sebi „zaraditi“ telefon, a računala nisu ni postojala, čistačice nisu morale posjedovati zahtjevnu vještinu telefoniranja i slanja emaila. Nabavku sapuna, i za tretman guze kukurznog lista, nabavljale su tako što su dostavljačima slali partijske kurire regrutirane od osnovnoškolske djece.

Zamislite kakav bi rusvaj čobani i njihova stoka napravili ako bi Rimac izrabljivao djecu. Međutim, kad njihovi idoli to čine onda se o tome snimaju hvalospjevni filmovi. Znate, ISIL je zločinačko čudo jer djecu obučava i koristi za ubojice džihadiste, ali je okey kad ih preteče komunisti i partizani regrutiraju i pretvore u bombaše, ratne kurire i izviđače. To nije zlorabljenje djece već humani čin stvaranja narodnih heroja poput Boška Buhe.

Ahhh, ta krasna vremena u kojima je noć progutala više ljudi nego li sve automobilske nesreće zajedno. Od sladunjave sjete suze i stihovi naviru sami od sebe: Ustajte prezreni na svijetu – Vi sužnji koje mori glad…..

Irudati! Kad će Rimac konačno smisliti stroj za vraćanje vremena unatrag?! Na vremeplov posaditi Otpor čobane i njihovu stoku, a onda se pomoliti da pukne feder za reguliranje vremena, pa neka se svi skupa vrate odakle su i došli – u p.m

Umjesto vremeplova Rimac je „drugovima i drugaricama” uljudno odgovorio i pri tome im je svojim razočarenjem dao puno veće značenje nego li ga Otpor čobani stvarno imaju.

„Ovo je jadno na toliko razina, ali jako dobro prikazuje kakvo smo društvo. Ne zapošljavaš – ne valja. Zapošljavaš – opet nije dobro. Znam, glup sam što me ovakve stvari živciraju i što ovakvoj ‘gospodi’ pridajem pažnju. Je****… Ako će me jedna stvar ‘otjerati’ iz Hrvatske… Ma, neću dalje…”

Za svakog vrijednog čovjeka gospodin Rimac ima super navigaciju i šteta je kad gubi energiju zbog onih koji je ne zna ni uključiti, a kamo li je cijeniti.

Mate bi morao znati – nije istrulio brod već pojedinci u posadi. Ako ode iz svoje domovine Otpor čobani su uspjeli u svojoj namjeri. Oni iz Hrvatske tjeraju sve uspješne poduzetnike i domoljube jer je ne vole, jer su se u nju doselili po službenom zadatku.

[ad id=”93788″]

Otpor čobani i njihova stoka Rimcu bi podvalili adekvatnu čistačicu primjerenu njihovoj razini. To je ona čistačice koja na molbu da očisti pod u liftu, iskreno upita – A jel` na svakom katu?

Ako se Mate Rimac ne želi dalje boriti, ostali Hrvati hoće i moraju. Smrt crvenom (anti)fašizmu – Sloboda hrvatskom narodu.

Filip Antunović/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Aca u građanskom ratu – sa samim sobom

Objavljeno

na

Objavio

Mogla je to biti savršena predstava zamišljena po savršenom scenariju. Koju minutu prije 14 sati, činilo se kao da sve ide po planu i nedjeljni je voditelj već trljao ruke zamišljajući sutrašnje naslovnice iz kojih bi bilo razvidno da je on, popularni Aca, dao još jedan obol tezi kako nikada Hrvatska nije bila napadnuta.

Uh, možda će me opet potapšati Pupi, razmišljao je veselo. A kako i ne bi!?

Sve je razradio do detalja. Srbina i vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu trebalo je samo malo pogurati da potvrdi tezu da se u Hrvatskoj umjesto nekakvog Domovinskog rata vodio građanski rat. Nek’ ovaj malo priča o Vukovaru, borbama i zarobljavanju da zadovoljim formu, mislio je Aca, nek se opusti, a onda ću ga dočekati. Jer, imao je on svoje argumente koje će ispucati u trenutku kad se Peđa ne bude ni najmanje nadao.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Negdje oko 47. minute je krenuo. Lagano. Bez nervoze. Pa sjedili su njemu nasuprot i veći zalogaji od ovog vukovarskog branitelja. Smireno je Aca Mišića priupitao što je zasmetalo Hrvatskoj konzervativnoj stranci u izjavi Aleksandra Vulina o tome da se u Hrvatskoj vodio građanski rat? Uslijedio je hladan tuš, Mišić ga je pogledao i hladno kazao da nije bilo nikakvoga građanskog rata već da je Hrvatska napadnuta i da je riječ o agresiji JNA.

I onda se naš nedjeljni voditelj počeo koprcati nadajući se da Pupi ne gleda TV. Panika je bila sve veća i odlučio je zaigrati na sve ili ništa te mrtvo-hladno izjavio da se radilo o građanskom ratu jer je bilo dosta ljudi srpske nacionalnosti koji su bili građani ove države i koji su se pobunili protiv Hrvatske, a kao dokaz toj tezi naveo je primjer Mišićeva brata koji je bio građanin RH i ratovao je na agresorskoj strani. „To su izdajice domovine“, opet je hladno odgovorio Mišić pa nedjeljnom voditelju nije ostalo ništa drugo nego da nervozno, kao posljednji pokušaj, pročita definiciju građanskog rata koju je netom prije početka emisije pažljivo prepisao s neke internetske stranice. I dobio je što je tražio. Vukovarski branitelj i Srbin (iako je to potonje manje važno) kazao mu je kako je Srbija napala Hrvatsku. I ostavio našeg nedjeljnog voditelja u neobranom grožđu.

No šalu na stranu. Možemo sada raspravljati o tome zašto ovaj voditelj Hrvatske televizije ne poštuje zakone. Možemo raspravljati i o tome zašto, očito namjerno, ignorira Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je usvojio Sabor u kojoj jasno stoji da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Ili, se možemo zapitati je li ovaj nedjeljni voditelj čuo za presudu Haaškog suda hrvatskim generalima iz koje je razvidno da se Hrvatska branila. Sve to Stanković bi trebao objasniti svojim poslodavcima, ali i svima koji plaćaju preplatu ili pune državni proračun.

No isto tako treba biti pošten i reći da se inzistiranjem na građanskom ratu Stanković samo pridružio sramotnom nizu onih koji su i s većih pozicija branili velikosrpsku tezu o podjeli krivnje, u koju se građanski rat savršeno uklapa. Od Josipovića, Pupovca, Vulina, Vučića, Irineja, Nikolića, a svojedobno se čak i Milanović zaigrao s tim terminom.

Josipović je čak išao toliko daleko da je inzistirao na tome da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I to bez obzira na to što je Međunarodni sud pravde kao najviše međunarodno pravosudno tijelo ustvrdilo da je Hrvatska bila žrtva agresije u cilju stvaranja homogene srpske države. To mu nije smetalo pa je i dalje radio sve da se Domovinski rat proglasi građanskim, a onda bi se moglo govoriti i o drugačijoj preraspodjeli krivnje.

Ipak, u Stankovićevoj emisiji čulo se još nešto iznimno važno, a što je dobilo znatno manji medijski prostor. Predrag Mišić Peđa otvorio je temu vođa srpske manjine u Hrvatskoj, posebno Pupovca i Milakovića u Vukovaru, te kazao kako oni zapravo štete srpskoj manjini i uopće nemaju potporu.

Argumentirao je to činjenicom da je Srđan Milaković u Vukovaru dobio tek sedam posto glasova. „Problem je dok se 145.000 ljudi u ovoj državi izjašnjavaju kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac hrvatske države, a ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu, nego SDSS koji je dobio 8000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku“, jasno je kazao Mišić. I to je jedina istina. Velikoj većini Srba u Hrvatskoj dosta je konflikata i ratnog huškanja u koje ih gura Pupovac.

I to je razlog zašto, unatoč zakonskoj mogućnosti, ne žele birati zastupnike s manjinske liste. A podsjetimo, na posljednjim parlamentarnim izborima čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije htjelo glasovati i birati svoje zastupnike na posebnoj listi.

Dovoljno je to snažna poruka da je zrelo vrijeme da se promijeni izborni zakon na način da se ukinu jednakiji i ostanu samo jednaki.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari