Pratite nas

Kolumne

Otpor stoka poručila Mati Rimcu – Čišćenje lifta na svakom katu je kapitalističko izrabljivanje čistačica.

Objavljeno

na

„U zemlji koja se bori s nezaposlenima i odljevom ljudi, pljuje se po oglasima za radno mjesto”, piše Rimac u statusu na Facebooku povodom neutemljenih objeda na njegov račun.

[ad id=”93788″]

Tko to neće raditi, tko pljuje po uspješnom auto-inovatoru Mati Rimcu kojem su, na nedavnoj prestižnijoj europskoj izložbi auta u Ženevi, častitale sve svjetske veličine auto-industrije?!

„Oglas za radno mjesto čistačice u navodno najperspektivnijoj hrvatskoj firmi otkriva najprije mentalni sklop hrvatskih poslodavaca koji će, nakon što im se na ovakav oglas ne javi nitko, na sva usta drečati kako u Hrvatskoj nitko ne želi raditi. Lik u stvari, za male novce, (plaća čistačice je inače sinonim za najmanju plaću u sustavu) želi dobiti osobu koja će morati raditi daleko odgovornije poslove.

Tu će osobu, ako mu se digne kurac, poslati da radi na prijemu, da komunicira sa strankama, javlja se na telefon, da mu pere WC-e i čisti prostore, šiša travu ali i da u excelu radi analize, odgovara na mailove, piše i šalje dopise.

Najslađa stavka je ‘Ostali poslovi po nalogu Direktora’ što bolesno asocira na: ‘Odite mi opeglati košulju’ i slične pizdarije.– piše na Facebook stranici Otpor Stoko. Ako je ova stoka ikad radila neka me počeše grom iz vedra neba.

Rimac je klasni neprijatelj jer u oglasu od buduće čistačice traži vještine dizanja telefona, slanje email-porudžbe dostavljačima higijenskih potrepština i uljudno pozdravljanje stranke.

Ispod Rimčevog odgovora rasistička stoka je na diskusijama odgovorila kako na Zapadu zanimanje čistačice rade nepismene strankinje bez poznavanja jezika i osnovne škole.

Vjerovali ili ne, u ozbiljnim tvrtkama na Zapadu čistačice moraju imati diplomu Ramupfleger/in ali eto, naša Otpor stoka u Hrvatskoj već je obrazovane zaposlila pa se lumpenproleterski bori za lijene i nepismene.

Tko su Otporaši, kakav je njihov mentalni sklop i u ime koje stoke agitiraju?! S obzriom da se navodno zaštitnički obraćaju dvonogoj stoci nije riječ o dobrim pastirima već rigidnim čobanima.

Njihov simbol crvena stisnuta pesnica kao parafinska rukavica dokazuje da je riječ o mentalnim lumpenproleterskim fosilima koji su u vrijeme zločinačkog komunističkog jednoumlja predstavljali tzv. radničku klasu.

Ah, ta krasna vremena bez tehnoloških dostignuća klasnog neprijatelja kapitalista i njihovog luksuznog auta super car Concept One. Fićo, mlin čekićar i rudar Alija Sirotanović na novčanici od deset dinara koju je inflacija na kraju promaknula u vrijednost od vrtoglavih 2000 dinara. U ta njihova vremena čistačice su morale savladati samo vještinu pranja čučavaca i pisanje parole – Centriraj dupe ne seri pored rupe. Okey. Ponekad su morale čistiti i kukuruzište oko OUR-a jer kada 29. prosinca, za Dan Republike, masovno okupljenu radničku klasu stisne sila ona ne pita za mjesto pražnjena. A, i lakše je – nisu morali centrirati.

Njihove čistačice najčešće su bile kuharice. Od svih poslova najviše su na elektro-rešou kuhale kavu. Najslađa stavka je – Ostali poslovi po nalogu Direktora, u prijevodu kurvarica. Što se dešavalo iza zatvorenih vrata, nakon što bi čistačice raznijele kavu od ureda do ureda, možete vidjeti u brojnim opjevanim filmovima Bate Živojinovića u kojima partijski funkcionari čistačicama razvlače noge kao svatovsku harmoniku.

S obzirom da je u komunističko-klasnom  raju jedino direktor mogao sebi „zaraditi“ telefon, a računala nisu ni postojala, čistačice nisu morale posjedovati zahtjevnu vještinu telefoniranja i slanja emaila. Nabavku sapuna, i za tretman guze kukurznog lista, nabavljale su tako što su dostavljačima slali partijske kurire regrutirane od osnovnoškolske djece.

Zamislite kakav bi rusvaj čobani i njihova stoka napravili ako bi Rimac izrabljivao djecu. Međutim, kad njihovi idoli to čine onda se o tome snimaju hvalospjevni filmovi. Znate, ISIL je zločinačko čudo jer djecu obučava i koristi za ubojice džihadiste, ali je okey kad ih preteče komunisti i partizani regrutiraju i pretvore u bombaše, ratne kurire i izviđače. To nije zlorabljenje djece već humani čin stvaranja narodnih heroja poput Boška Buhe.

Ahhh, ta krasna vremena u kojima je noć progutala više ljudi nego li sve automobilske nesreće zajedno. Od sladunjave sjete suze i stihovi naviru sami od sebe: Ustajte prezreni na svijetu – Vi sužnji koje mori glad…..

Irudati! Kad će Rimac konačno smisliti stroj za vraćanje vremena unatrag?! Na vremeplov posaditi Otpor čobane i njihovu stoku, a onda se pomoliti da pukne feder za reguliranje vremena, pa neka se svi skupa vrate odakle su i došli – u p.m

Umjesto vremeplova Rimac je „drugovima i drugaricama” uljudno odgovorio i pri tome im je svojim razočarenjem dao puno veće značenje nego li ga Otpor čobani stvarno imaju.

„Ovo je jadno na toliko razina, ali jako dobro prikazuje kakvo smo društvo. Ne zapošljavaš – ne valja. Zapošljavaš – opet nije dobro. Znam, glup sam što me ovakve stvari živciraju i što ovakvoj ‘gospodi’ pridajem pažnju. Je****… Ako će me jedna stvar ‘otjerati’ iz Hrvatske… Ma, neću dalje…”

Za svakog vrijednog čovjeka gospodin Rimac ima super navigaciju i šteta je kad gubi energiju zbog onih koji je ne zna ni uključiti, a kamo li je cijeniti.

Mate bi morao znati – nije istrulio brod već pojedinci u posadi. Ako ode iz svoje domovine Otpor čobani su uspjeli u svojoj namjeri. Oni iz Hrvatske tjeraju sve uspješne poduzetnike i domoljube jer je ne vole, jer su se u nju doselili po službenom zadatku.

[ad id=”93788″]

Otpor čobani i njihova stoka Rimcu bi podvalili adekvatnu čistačicu primjerenu njihovoj razini. To je ona čistačice koja na molbu da očisti pod u liftu, iskreno upita – A jel` na svakom katu?

Ako se Mate Rimac ne želi dalje boriti, ostali Hrvati hoće i moraju. Smrt crvenom (anti)fašizmu – Sloboda hrvatskom narodu.

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari