Pratite nas

Kultura

Otvorena izložba o Frankopanima pod geslom “Navik on živi ki zgine pošteno”

Objavljeno

na

Foto: Hina

Povodom 900. godine prvog spomena obitelji Frankopana – krčkih knezova, u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja (PPMHP) u Rijeci u petak je otvorena izložba “Frankopani 1118.-1671. – Navik on živi ki zgine pošteno”, na kojoj se predstavlja vladavina te velikaške obitelji na području današnje Primorsko-goranske županije i susjednih županija tijekom pet i pol stoljeća.

Autorica stručne koncepcije i likovnog postava izložbe je Margita Cvijetinović. Predstavljena je maloborojna ali vrijedna kolekcija predmeta iz fundusa ovog muzeja o Frankopanima, a ostvarenju izložbe su znatno doprinijele ustanove poput Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog državnog arhiva, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, franjevačkih samostana na Košljunu kod Punta i Trsatu te Riječka nadbiskupija, koja je i pokrovitelj izložbe.

Ravnateljica PPHMP Tea Perinčić navela kako se tek kad se počne istraživati povijest Frankopana utvrdi da se o njima zna jako malo. Ocijenila je da je ova obitelj jedno od osnovnih obilježja hrvatskog identiteta.

Margita Cvijetinović je rekla da je sljedeći cilj popisivanje svega što su Frankopani iza sebe ostavili. Istaknula je da su ostavili veliki utjecaj na hrvatsku kulturu, jezik, izdavaštvo, a posebno je vrijedan njihov doprinos razvoju gradova na području Primorsko-goranske županije, ali i krajeva istočno i sjeveroistočno od nje.

Izložbu je otvorio predsjednik Županijske skupštine Primorsko-goranske županije Erik Fabijanić.

Njome se želi predstaviti uspon i pad jedne od najznačajnijih hrvatskih plemićkih obitelji, čiji su članovi obavljali mnoge časne i visoke položaje. Bili su knezovi, namjesnici, banovi, ratnici, političari, ali i pisci, govornici, zakonodavci, izdavači vjerskih i svjetovnih knjiga, crtači i slikari, te tako stvarali hrvatsku povijest i kulturu pet i pol stoljeća.

Iza njih je ostala velika materijalna i nematerijalna baština, brojne tvrđave a imali su veliki utjecaj na razvoj ovdašnjih gradova. Za hrvatsku povijest osobit o je bitno povezivanje dviju obitelji Frankopana i Zrinskih.

Posljednji Frankopan, Fran Krsto, osuđen je zajedno s Petrom Zrinskim za urotu protiv kralja i Habsburške monarhije pa su pogubljeni 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu. Sjećanje na te dvije obitelji preraslo je u legendu i postalo nacionalni kult. Tako su se obistinile riječi mladoga Frana Krste Frankopana, ratnika i pjesnika: “Navik on živi ki zgine pošteno!”

Izložba je postavljena u okviru županijskog projekta Kulturno-turističke rute Putevima Frankopana, kojoj je cilj očuvanje, vrednovanje, obnova i popularizacija bogate frankopanske baštine.

Ulaz na izložbu je besplatan.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

P O N O S

Objavljeno

na

Objavio

U gotovo, tri mjeseca duga,
što Vukovar podnio je bola,
ali Hrvat nikom’ nije sluga…
i neće mrve oko tuđeg stola.

Da je bilo svratit’ suze tuge,
u korito neke rijeke suhe,
kilometre potekla bi duge,
plač su mogle, čut’ i uši gluhe.

Krv i znoj bi, tekli tako isto !
što za njega silno se proliše,
al’ je ime ostalo mu čisto !
nek’ čelične tukle su ga kiše.

Iz njeg’ sada teče rijeka čuda !
napaja je domoljubno vrelo,
razlila se po Hrvatskoj svuda !
dotakla je svaki grad i selo.

Rijeka časti i hrabrosti, to je !
ime PONOS !…smije nosit’ samo,
valovi joj sva imena broje,
svih heroja što skončaše tamo !

Bezbroj teških zadali mu rana,
on, živ osta, bolje sutra sanja-
Hrvatskog je stabla cvjetna grana,
samo sili Božjoj se klanja.

Što na tvrdim temeljima stoji,
uništit se, ne može i ne da !
grad Vukovar nikog se ne boji,
mirno Dunav i ravnicu gleda !

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

Objavljeno

na

Objavio

Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
kao brat i sestra, jedno drugom liče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

I oboje plaču, najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane
a jesen ih vraća u krvave dane!

Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila
a nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!

Osamdeset i četri tih je teških dana
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!

A Vukovar, ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko boli u jednu suzu stade
kad Vukovar u ruke im pade!

Palili su i rušili, čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti
svaki križ na Ovčari plače!

Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti
ili će se priča opet ponoviti!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

 

 

Veliki razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari