Pratite nas

Reagiranja

Otvoreno pismo Ante Guge Saši Lekoviću: Tvoje laži onemogućuju bilo kakvu mogućnost da se tvoje ponašanje opiše kao pristojno

Objavljeno

na

Novinar Ante Gugo uputio je otvoreno pismo Saši Lekoviću, predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva, koje prenosimo u cijelosti:

“Ne bih se želio ponavljati budući da sam otvoreno pismo Ivici Dačiću prije nekoliko mjeseci počeo razmišljanjem o tome trebam li ga ili ne nazivati gospodinom, ali ipak moram reći da tebe Saša Lekoviću tako ne mogu nazvati.

Riječ gospodin u sebi podrazumijeva određenu razinu pristojnosti, civiliziranosti, pa čak i neku vrstu viteštva. Tvoje laži onemogućuju bilo kakvu mogućnost da se tvoje ponašanje opiše kao pristojno. Manipulacije kojima pokušavaš mijenjati istinu ne pripadaju nečemu čime se opisuje današnja civilizacija, osim ako kriminalce ne prihvatimo kao ravnopravne članove našeg društva.

O viteštvu stvarno ne želim s tobom pričati jer dok bijednici iz raznih propalih tiskovina i medija vrijeđaju i pozivaju na linč novinarke i književnice, ti kao predsjednik jedne od strukovnih novinarskih udruga to niti ne spominješ, ali zato uzimaš u zaštitu novinara koji, kako je to lucidno primijetio Denis Kuljiš, nigdje ne objavljuje tekstove.

Kad već spomenuh Denisa, a on je to prvi primijetio, moram te i ja upitati jesi li se dogovorio sam sa sobom o tome jesu li na tvom automobilu vijci bili prepiljeni ili su, kao što si izjavio u Saboru, matice bile odvrnute.

Naime, javnost si digao na noge, pa je čak i saborska sjednica bila prekinuta zbog tvoje izjave da su ti prepiljeni vijci na tvom starom automobilu.

Danas si na tematskoj sjednici saborskog odbora za informatizaciju i medije govorio o odvrnutim maticama. Ta saborska sjednica, odnosno tvoje izlaganje je i povod zbog kojeg ti pišem ovo otvoreno pismo.

Neću sad ovdje puno raspredati o tvojoj stručnosti da uopće budeš na čelu te novinarske udruge, jer odavno nisam njezin član. Svojom voljom. Tvoju stručnost dovodim u pitanje zbog onoga što si tamo govorio. Držim da novinari koji djeluju u hrvatskim medijima trebaju pisati i govoriti na standardnom hrvatskom književnom jeziku i da ga moraju jako dobro poznavati.

Tvoj jezik je prepun tuđica i nepravilnih konstrukcija. Struka te je većinom dignutih ruku izabrala, a i to je jedan od razloga zbog kojeg nisam ni htio biti u društvu s takvim ljudima još puno, puno prije nego si ti došao na red da ga vodiš. Ipak, mi ne govorimo istim jezikom, kako god netko ovo shvatio.

Da ne bude zabune, nisam ni član HNiP-a. Pozvali me jesu kad su brusili ideju da osnuju to društvo, ali su ga osnovali bez da su me obavijestili. Sretno im bilo.

Dakle, Saša, pretpostavljam da bi ti kao novinar istraživač, jer stalno se tako predstavljaš, želio znati je li te prepiljene vijke na tvom automobilu vidio bilo tko drugi osim tvog automehaničara.

Gdje je policijski izvještaj o tome i zaključak nekog vještaka? Ništa još nismo vidjeli, a ti i dalje razvijaš tu priču, pa čak i upadaš u kontradiktornosti. Više ne znaš jesu li bili vijci ili matice.

Pravi razlog zbog kojeg ti pišem ovo pismo jest tvoje licemjerje, tvoja dvoličnost i tvoja dvostruka mjerila. Pričao si o napadima na novinare koji često završavaju prijetnjama smrću.

Međutim, navodio si primjere za koje baš i ne znamo jesu li se i kad dogodili i imaju li veze s napadima na slobodu govora. Na drugoj strani one prave jako dobro vidljive primjere nisi ni spomenuo.

Znaš li Saša Lekoviću što desetak članova tvojeg HND-a već mjesecima radi nagrađivanoj hrvatskoj književnici i vukovarskoj bvraniteljici Tanji Belobrajdić? Znaš li Saša Lekoviću koliko prijetnji smrću Tanja Belobrajdić dobije nakon svakog teksta kojeg neki član bivše feralove družine objavi u Novostima ili na portalu N1 televizije?

Znaš li Saša Lekoviću koliko tužbi su izgubili novinari koji su vodili javni linč protiv Tanje Belobrajdić i kako su izgledale njihove isprike na koje ih je sud natjerao? Znaš li da su koristili te isprike da bi objavili Tanjinu adresu stanovanja i tako je učinili još pogodnijom metom za sve one koji joj prijete smrću?

Znam Saša Lekoviću da ti se Tanja Belobrajdić obratila za pomoć. Hoćeš li nam ikad reći kako si reagirao na taj njezin vapaj? Znam da nećeš, pa ću ja reći. Krajnje neljudski i nehumano. Krajnje nedostojno nekoga tko bi se trebao zalagati za slobodu javne riječi. Možda bih ti sad trebao reći da se sramiš, ali ti Saša Lekoviću srama ionako nemaš.

Kad je književnica Julijana Adamović objavila kritički osvrt na tekst naše kolegice Sanje Modrić koja bi zabranila kolonu sjećanja povodom vukovarske tragedije, nego bi na taj dan puštala zmajeve i plesala na grobovima masakriranih branitelja, i na nju je po društvenim mrežama krenuo linč. Neki članovi tvog HND-a su bili vrlo neugodni. Izvjesni Nenad Bunjac nas je zadivio raskošnošću svojeg prostačkog rječnika. Jesi li reagirao na to Saša Lekoviću?

Naravno, nisi.

Ti priču o ugroženosti slobode javne riječi panično gradiš u trenutku kad više ne postoji monopol na istinu. Tvoj vapaj za obranu slobode javnog izričaja u stvari je izraz panike za spas jednoumlja. Notorni primjer hrabrog postupka kolegice Smiljane Škugor Hrnčević i otkaz koji je dobila zbog toga ti proglašavaš zasluženom kaznom.

Podsjetimo se, da Smilja nije napravila to što jest, hrvatska javnost nikad ne bi saznala da je supruga bivšeg ministra Mrsića oštetila HZZO, koji je bio njegovo područje odgovornosti, za 10,6 milijuna kuna.

Ti novinarku ne uzimaš u zaštiti nakon tog otkrića, nego pravdaš i podržavaš otkaz koji je ona dobila zbog toga. Na drugoj strani uzimaš u zaštitu novinara Domagoja Margetića koji hoda po Srbiji i priča da su hrvatski generali obični razbojnici. Stvarno, osim što gostuje na srbijanskim televizijama kao sugovornik, gdje objavljuje novinar Margetić?

Kad se počelo nešto događati, kad su se počeli okupljati novinari i javni djelatnici koji se ne slažu s tobom i s tvojima, koji ne podržavaju jednoumlje za kojim vi panično vapite, ti si Saša udario u zvona za uzbunu. Obuzela te je panika jer i drugi su konačno našli načina progovoriti. Mogla bi se konačno čuti i druga strana.

Mogla bi istina doći do javnosti. Da bi to spriječio okrećeš, kako bi rekli Dalmatinci, pilu naopako i pričaš o ugroženosti, ali onih koji ugroženi nisu. One koji svaki dan dobivaju prijetnje smrću i to na poticaj istaknutih članova tvojeg društva, ti Saša Lekoviću niti ne spominješ.

Kad bolje razmislim, mislim da možda i nisam trebao tebi pisati ovo pismo. Trebao sam ga napisati onome kome je palo napamet tebe pozvati i slušati u Saboru. To je tek prava sramota”, stoji u otvorenom pismu.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

“Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe, u brak, u obitelji!”

Objavljeno

na

Objavio

Erste banka je u sklopu promidžbene kampanje „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ promovirala video spot kojim promiče transrodnost i homoseksualni stil života.

Uz jednu od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjesama „To je moja zemlja“, lik Andrije, prepoznatljivo lice Erste bankarenja, prvi put se i izravno obratio javnosti, nabrajajući što je prema njegovu mišljenju potrebno Hrvatskoj.

Dok Andrija nabraja što je sve Hrvatskoj potrebno, pridružuju mu se ljudi koji, prema shvaćanju Erste banke, predstavljaju ono o čemu Andrija govori.
Pa tako dok govori o Hrvatskoj kojoj su potrebni ljudi koji vjeruju u ljubav prikazan je i istospolni par, dva mlada muškarca koji se drže za ruke, a dok govori kako su Hrvatskoj potrebni ljudi koji se usude prikazana je transrodna osoba.

Služeći se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, Erste banka, poručuje kako su homoseksualni stil života kao i transrodnost uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo na život, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Transseksualnost i transrodnost sa sobom nose brojne razorne psihološke i društvene posljedice. Ovi poremećaji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pripadaju u skupinu poremećaja spolnog identiteta, osobnosti i ponašanja. Činjenica kako se navedena bolest, koja kod ljudi uzrokuje veliku patnju, ka tome još i promovira, je skandalozna. Ozbiljni psihički problemi koje je potrebno liječiti terapijom, žele se riješiti kratkim postupkom pripisivana problema pogrešnom tijelu. To sa sobom nosi kobne posljedice. Švedska studija iz 2011. također pokazuje kako je postotak samoubojstva transrodnih osoba nakon operacije spola gotovo 20 puta viši nego u ostatku populacije. Ipak, zabluda kako je trans-rodnost normalna želi se nametnuti i u Hrvatskoj.
Hrvatskoj bi ratifikacijom sporne Istanbulske konvencije koju najavljuje premijer Andrej Plenković, bilo nametnuto uvođenje termina “rod” čime bi se širom otvorila vrata pokušajima promjene društvene svijesti i promicanju “rodne ideologije” u obrazovnim institucijama i svim sektorima – zdravstvu,, radu i zapošljavanju, socijalnoj politici i dr.

Reklama Erste banke potkopava temelje hrvatskog društva i nameće nove društvene norme koje ne vode računa o zaštiti onoga što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s nižim kamatnim stopama, stoji u tekstu peticije na Citizengo, koju možete potpisati na poveznici ispod.


Poštovani,

obraćam Vam se kao građanin RH u kojoj Erste banka posluje već 20 godina. Ovim putem od Vas zahtijevam poduzimanje potrebnih koraka, za povlačenje reklame „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ ili je preoblikujete sukladno onome što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s prihvatljivim kamatnim stopama kako bi se mladima i obiteljima olakšao dolazak do prve nekretnine.

U spomenutoj reklami marketinški djelatnici Erste banke poslužili su se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, oslikavajući transrodnost/transseksualnost i homoseksualni stil života uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. 
Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo osobe na život od začeća do prirodne smrti, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Ovom kampanjom potkopavate temelje hrvatskog društva i namećete nove društvene norme koje ne poštuju vrijednosti hrvatskih građana te ne vode računa o zaštiti onoga što je Hrvatskoj potrebno.

Ovim putem Vas molim da poštujete moju iskazanu volju, ali i volju milijun hrvatskih građana, koji su ujedno korisnici usluga Erste banke, a jasno su rekli što su naše temeljne vrijednosti te povučete spornu reklamu.

S poštovanjem,

Peticiju možete potpisati ovdje

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari