Pratite nas

Reagiranja

Otvoreno pismo Ante Guge Saši Lekoviću: Tvoje laži onemogućuju bilo kakvu mogućnost da se tvoje ponašanje opiše kao pristojno

Objavljeno

na

Novinar Ante Gugo uputio je otvoreno pismo Saši Lekoviću, predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva, koje prenosimo u cijelosti:

“Ne bih se želio ponavljati budući da sam otvoreno pismo Ivici Dačiću prije nekoliko mjeseci počeo razmišljanjem o tome trebam li ga ili ne nazivati gospodinom, ali ipak moram reći da tebe Saša Lekoviću tako ne mogu nazvati.

Riječ gospodin u sebi podrazumijeva određenu razinu pristojnosti, civiliziranosti, pa čak i neku vrstu viteštva. Tvoje laži onemogućuju bilo kakvu mogućnost da se tvoje ponašanje opiše kao pristojno. Manipulacije kojima pokušavaš mijenjati istinu ne pripadaju nečemu čime se opisuje današnja civilizacija, osim ako kriminalce ne prihvatimo kao ravnopravne članove našeg društva.

O viteštvu stvarno ne želim s tobom pričati jer dok bijednici iz raznih propalih tiskovina i medija vrijeđaju i pozivaju na linč novinarke i književnice, ti kao predsjednik jedne od strukovnih novinarskih udruga to niti ne spominješ, ali zato uzimaš u zaštitu novinara koji, kako je to lucidno primijetio Denis Kuljiš, nigdje ne objavljuje tekstove.

Kad već spomenuh Denisa, a on je to prvi primijetio, moram te i ja upitati jesi li se dogovorio sam sa sobom o tome jesu li na tvom automobilu vijci bili prepiljeni ili su, kao što si izjavio u Saboru, matice bile odvrnute.

Naime, javnost si digao na noge, pa je čak i saborska sjednica bila prekinuta zbog tvoje izjave da su ti prepiljeni vijci na tvom starom automobilu.

Danas si na tematskoj sjednici saborskog odbora za informatizaciju i medije govorio o odvrnutim maticama. Ta saborska sjednica, odnosno tvoje izlaganje je i povod zbog kojeg ti pišem ovo otvoreno pismo.

Neću sad ovdje puno raspredati o tvojoj stručnosti da uopće budeš na čelu te novinarske udruge, jer odavno nisam njezin član. Svojom voljom. Tvoju stručnost dovodim u pitanje zbog onoga što si tamo govorio. Držim da novinari koji djeluju u hrvatskim medijima trebaju pisati i govoriti na standardnom hrvatskom književnom jeziku i da ga moraju jako dobro poznavati.

Tvoj jezik je prepun tuđica i nepravilnih konstrukcija. Struka te je većinom dignutih ruku izabrala, a i to je jedan od razloga zbog kojeg nisam ni htio biti u društvu s takvim ljudima još puno, puno prije nego si ti došao na red da ga vodiš. Ipak, mi ne govorimo istim jezikom, kako god netko ovo shvatio.

Da ne bude zabune, nisam ni član HNiP-a. Pozvali me jesu kad su brusili ideju da osnuju to društvo, ali su ga osnovali bez da su me obavijestili. Sretno im bilo.

Dakle, Saša, pretpostavljam da bi ti kao novinar istraživač, jer stalno se tako predstavljaš, želio znati je li te prepiljene vijke na tvom automobilu vidio bilo tko drugi osim tvog automehaničara.

Gdje je policijski izvještaj o tome i zaključak nekog vještaka? Ništa još nismo vidjeli, a ti i dalje razvijaš tu priču, pa čak i upadaš u kontradiktornosti. Više ne znaš jesu li bili vijci ili matice.

Pravi razlog zbog kojeg ti pišem ovo pismo jest tvoje licemjerje, tvoja dvoličnost i tvoja dvostruka mjerila. Pričao si o napadima na novinare koji često završavaju prijetnjama smrću.

Međutim, navodio si primjere za koje baš i ne znamo jesu li se i kad dogodili i imaju li veze s napadima na slobodu govora. Na drugoj strani one prave jako dobro vidljive primjere nisi ni spomenuo.

Znaš li Saša Lekoviću što desetak članova tvojeg HND-a već mjesecima radi nagrađivanoj hrvatskoj književnici i vukovarskoj bvraniteljici Tanji Belobrajdić? Znaš li Saša Lekoviću koliko prijetnji smrću Tanja Belobrajdić dobije nakon svakog teksta kojeg neki član bivše feralove družine objavi u Novostima ili na portalu N1 televizije?

Znaš li Saša Lekoviću koliko tužbi su izgubili novinari koji su vodili javni linč protiv Tanje Belobrajdić i kako su izgledale njihove isprike na koje ih je sud natjerao? Znaš li da su koristili te isprike da bi objavili Tanjinu adresu stanovanja i tako je učinili još pogodnijom metom za sve one koji joj prijete smrću?

Znam Saša Lekoviću da ti se Tanja Belobrajdić obratila za pomoć. Hoćeš li nam ikad reći kako si reagirao na taj njezin vapaj? Znam da nećeš, pa ću ja reći. Krajnje neljudski i nehumano. Krajnje nedostojno nekoga tko bi se trebao zalagati za slobodu javne riječi. Možda bih ti sad trebao reći da se sramiš, ali ti Saša Lekoviću srama ionako nemaš.

Kad je književnica Julijana Adamović objavila kritički osvrt na tekst naše kolegice Sanje Modrić koja bi zabranila kolonu sjećanja povodom vukovarske tragedije, nego bi na taj dan puštala zmajeve i plesala na grobovima masakriranih branitelja, i na nju je po društvenim mrežama krenuo linč. Neki članovi tvog HND-a su bili vrlo neugodni. Izvjesni Nenad Bunjac nas je zadivio raskošnošću svojeg prostačkog rječnika. Jesi li reagirao na to Saša Lekoviću?

Naravno, nisi.

Ti priču o ugroženosti slobode javne riječi panično gradiš u trenutku kad više ne postoji monopol na istinu. Tvoj vapaj za obranu slobode javnog izričaja u stvari je izraz panike za spas jednoumlja. Notorni primjer hrabrog postupka kolegice Smiljane Škugor Hrnčević i otkaz koji je dobila zbog toga ti proglašavaš zasluženom kaznom.

Podsjetimo se, da Smilja nije napravila to što jest, hrvatska javnost nikad ne bi saznala da je supruga bivšeg ministra Mrsića oštetila HZZO, koji je bio njegovo područje odgovornosti, za 10,6 milijuna kuna.

Ti novinarku ne uzimaš u zaštiti nakon tog otkrića, nego pravdaš i podržavaš otkaz koji je ona dobila zbog toga. Na drugoj strani uzimaš u zaštitu novinara Domagoja Margetića koji hoda po Srbiji i priča da su hrvatski generali obični razbojnici. Stvarno, osim što gostuje na srbijanskim televizijama kao sugovornik, gdje objavljuje novinar Margetić?

Kad se počelo nešto događati, kad su se počeli okupljati novinari i javni djelatnici koji se ne slažu s tobom i s tvojima, koji ne podržavaju jednoumlje za kojim vi panično vapite, ti si Saša udario u zvona za uzbunu. Obuzela te je panika jer i drugi su konačno našli načina progovoriti. Mogla bi se konačno čuti i druga strana.

Mogla bi istina doći do javnosti. Da bi to spriječio okrećeš, kako bi rekli Dalmatinci, pilu naopako i pričaš o ugroženosti, ali onih koji ugroženi nisu. One koji svaki dan dobivaju prijetnje smrću i to na poticaj istaknutih članova tvojeg društva, ti Saša Lekoviću niti ne spominješ.

Kad bolje razmislim, mislim da možda i nisam trebao tebi pisati ovo pismo. Trebao sam ga napisati onome kome je palo napamet tebe pozvati i slušati u Saboru. To je tek prava sramota”, stoji u otvorenom pismu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Reagiranja

Turski nobelovac Orhan Pamuk razočaran Erdoganovom odlukom o Aja Sofiji

Objavljeno

na

Objavio

isječak/youtube

Turski nobelovac Orhan Pamuk oglasio se u nedjelju nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u petak potpisao dekret o vraćanju Aje Sofije u džamiju, nakon što je turski sud poništio vladinu uredbu iz 1934. godine kojom je nekoć istanbulska kršćanska crkva, a potom i džamija, pretvorena u muzej

‘Turci su ponosni što su sekularni. Ovaj potez će oduzeti taj ponos naciji’, izjavio je za britanski BBC poznati pisac vidno razočaran promjenom statusa Aje Sofije. Pamuk je naglasio da postoje milijuni Turaka koji misle poput njega, ali i da u Turskoj više nema demokracije. ‘Budući da je Aja Sofija znak modernog turskog sekularizma, vratiti je u džamiju znači nažalost reći da ne želimo više biti prijateljski raspoloženi prema zapadu. Jednostavno, više ne želimo biti sekularno društvo’, poručio je pisac ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost 2006. godine.

Globalno prepoznat po svojim djelima ‘Snijeg’, ‘Zovem se Crvena’ i ‘Istanbul: grad, sjećanja’, Pamuk je u domovini sudski progonjen zbog ‘vrijeđanja turskosti’, ali je taj slučaj prekinut. Turski nacionalisti su piscu zamjerili izjave u kojima je podsjećao na genocid Ankare nad Armencima i proganjanje Kurda, ali i o zabrani javnog govora o tome u turskom društvu. Turski predsjednik Erdogan je prošlog petka proglasio Aju Sofiju otvorenom za muslimanska bogoslužja, nakon što je sud odlučio da je pretvaranje te nekoć bizantske crkve u muzej 1934. godine bilo nezakonito.

Namjera turskih vlasti da Aju Sofiju ponovno pretvore u džamiju naišla je na oštre kritike u svijetu, uključujući Sjedinjene Države, a naročito pravoslavnih vjerskih vođa. Ruska pravoslavna crkva objavila je da žali što sud nije uzeo njezinu zabrinutost u obzir prilikom donošenja presude te je upozorila da bi odluka mogla dovesti do još većih podjela. Ekumenski patrijarh Bartolomej, duhovni vođa više od 300 milijuna pravoslavnih kršćana u svijetu čije je sjedište u Istanbulu, ocijenio je da će presuda ‘razočarati kršćane i dodatno podijeliti Istok i Zapad’.

Američki državni tajnik Mike Pompeo i Grčka također su pozvali Tursku da za Aju Sofiju zadrži status muzeja. No turske skupine predvođene Erdoganom dugo su vodile kampanju za prenamjenu muzeja tvrdeći da bi ona bolje odražavala status Turske kao većinski muslimanske zemlje.

Papa Franjo je ‘vrlo pogođen’ odlukom da se Aja Sofija pretvori u džamiju

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U školama će gledati film o NDH, ali ne i o Domovinskome ratu. Zašto?

Objavljeno

na

O stvaranju hrvatske države, odnosno pravednom i legitimnom, obrambenom, osloboditeljskom i pobjedničkom Domovinskom ratu učenici u osnovnim i srednjim školama u okviru nastavnog programa ne moraju gledati ni jedan igrani ili dokumentarni film, ali zato od jeseni bit će prisiljeni gledati kontraverzni igrani film „Dnevnik Diane Budisavljević“, koji je nastao u hrvatsko-srpskoj produkciji. To je prvi i jedini film od stvaranja hrvatske države koji je ušao kao obvezni predmet u škole, što je potvrdilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, što je skandal nad skandalima.

Naime, nemamo ništa protiv da se i takvi filmovi gledaju u školama, ali odmah se postavlja pitanje: zašto samo taj i takav film (sic!), zašto učenici ne će i ne moraju gledati filmove, ako im već ne će i ne žele prikazivati o borbi hrvatskog naroda za slobodu, barem one koji su nastali po hrvatskim književnim djelima Ranka Marinkovića, Krleže, Aralice, Raosa, Marije Jurić-Zagorke, Šoljana, Ante Kovačića, Slavka Kolara i drugih velikih hrvatskih pisaca?

Dosad su u Hrvatskoj snimljeni i prikazani i brojni dokumentarni filmovi na temu Drugog svjetskog rata, ali i Domovinskog, ali ni za jednog nema mjesta u školama. Zašto, kako?

Film „Dnevnik Diane Budisavljević“ odlično je primljen i u Srbiji, a kako je nagrađen svim mogućim nagradama i priznanjima u Hrvatskoj i „tamo daleko“ stječe se dojam da je iznimno prihvatljiv jednima i drugima.

Riječ je o filmskoj priči o ženi koja je tijekom Drugog svjetskog rata iz ustaških logora gotovo sama spasila (pišu Srbi!) na desetine tisuća srpske djece, što drugim riječima znači da je jako dobro surađivala s Ante Pavelićem i NDH. Drugačije taj humanitarni čin ne bi mogla ni izvesti.

U Izraelu iznimno cijene čovjeka koji je u vrijeme II. svjetskog rata spasio samo jedan ljudski život, a u bivšoj Jugoslaviji nitko nije ni spominjao, a kamoli dao neko priznanje ženi koja je ulazila i izlazila iz ustaških logora kako je i kada htjela, koja je odvozila i smještavala djecu koju su ustaše zatvarali.

Dakle, jedan dan su ih ustaše masovno odvodili i zatvarali, a već drugi dan dolazila je neka Diana Budisavljević i bez problema vraćala ih natrag kući, kao poštanske pakete!

E, toga dosad nije bilo ni u filmu!

Govoreći o važnosti Diane Budisavljević za srpsku zajednicu zamjenik gradonačelnika Grada Beograda Goran Vesić, koji je u Srbiji poznat i kao inicijator naziva ulica i trgova po istaknutim koljačima – četnicima, uz ostalo je rekao da je „ona spasila 15.336 uglavnom srpske dece iz ustaških logora smrti“ (U filmu se inače govori o deset tisuća!?). Zatim je dodao da se „sjećanjem na ovaj čin borimo protiv revizije istorije jer je sve više pokušaja u Hrvatskoj da se smanji broj žrtava u Jasenovcu kao i da se ovaj strašni logor smrti prikaže kao radni logor za zabavu“, poručio je Vesić.

Film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ od jeseni u školskom kurikulumu

Na to je redateljica filma Dana Budisavljević izjavila da je „za Hrvatsku vrlo bitno da na jedan neostrašćeni način prizna sistemske zločine NDH koji su imali za cilj istrebljenje Srba, Židova i Roma“.

Dakle, tu među stradalima nema Hrvata. Ni u Drugom, ni u Domovinskome ratu!? Kako će se to nekom učeniku protumačiti, ako pita?

Možda će nečija mama ili tata postaviti pitanje: zašto moje dijete mora gledati baš taj film, ali ne i onaj (barem dokumentarni) o masovnom progonu Hrvata iz Vukovara, 18. studenoga 1991.? Nakon obveznog gledanja filma o Diani, koja čak nije bila ni Hrvatica već Austrijanka, vjerojatno će se nizati pitanja o brojnim srpskim koncentracijskim logorima, masovnim grobnicama iz Drugog svjetskog rata, ali i onima od 1991., spaljenim hrvatskim selima, masovnom ubijanju Hrvata od Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Saborskog, Voćina, Siska, Petrinje, Zadra, Knina, Gospića, pa sve do Dubrovnika… Bit će i pitanja: zašto djeca ne gledaju filmove o iznimnim pothvatima hrvatskih liječnika i zdravstvenih djelatnika tijekom hrvatske borbe za slobodu, o Junacima Domovinskoga rata, od kojih su neke osudili (pa i oslobodili) u Haagu. Zašto ne gledaju filmove o Kati Šoljić ili tisućama drugih hrvatskih majki koje su zbog srpske i ine agresije ostale bez svojih sinova i kćeri, ali i brojnih drugih članova obitelji, koje su Srbi masakrirali? Ili o tragičnoj sudbini dr. Ivana Šretera? Učenici bi trebali vidjeti filmove i o srpskim zločinima u BiH, a poglavito o onom najstrašnijem u – Srebrenici.

Ne, to oni ne trebaju gledati. Ali ni čitati knjige o Domovinskome ratu.

Uvlačenjem filma „Dnevnik Diane Budisavljević“ u škole opet se stvara razdor među Hrvatima, opet se vraćamo na početak, na borbu ustaša i partizana, na Mirka i Slavka, a s time će se i namjerno zanemariti junačka i pobjednička borba hrvatskog naroda za slobodu, za stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države.

Inače, najgledaniji hrvatski igrani film na temu Domovinskog rata je „General“ Antuna Vrdoljaka. Pojedini tzv. kritičari dočekali su ga „na nož“ jer u njemu uz ostalo nema nasilja Hrvatske vojske nad srpskih narodom! U tom grmu leži zec!

Ne, to ne može biti slučajno, to je – namjerno!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari