Pratite nas

Otvoreno pismo Branku Lustigu

Objavljeno

na

Dosta je, gospodine Lustig, bilo vaših priča o II. svjetskom ratu, i prešućivanja i marginaliziranja borbe i žrtava hrvatskih branitelja i masakriranja palestinske djece

Poštovani gospodine Lustig,

otkako ste se vratili iz SAD, kao hrvatski filmski producent židovskog podrijetla, i dobitnik dvaju Oscara, ne posustajete u svojoj aktivnosti, a ta je da prije svega mlade upoznate s onim što ste događalo u vrijeme II. svjetskog rata, da im ukažete na fašizam, stradanja milijuna nevinih ljudi, osobito u logorima Auschwitz i Bergen-Belsen, u kojima ste i sami bili zatočeni.

branko_lustig_274926S1Često se u tim svojim izlaganjima i javnim nastupima ponašate kao da ste “jedini” sve to doživjeli, pa vas, prije svega, u Hrvatskoj, mladi možda i iz neznanja, ne žele slušati, niti, ako ne moraju, ne žele dolaziti na vaše tribine. Kako vrijeme odmiče, sve ste dalji  i od hrvatskih branitelja.

Naime, vjerojatno ste zaboravili vaša silna obećanja da ćete se angažirati i oko snimanja nekog igranog filma o hrvatskom Domovinskome ratu, a poglavito o Gradu-junaka Vukovaru. Problem vam nisu bili toliko novci, koliko, kako ste govorili, dobar scenarij. Pa, da ste se potrudili, i da ste to istinski željeli vi biste već imali ne dobar, nego izvanredan scenarij, a ako nitko drugi, napisao bi vam ga Ivan Aralica ili Hrvoje Hitrec. Međutim, stječe se dojam da kod vas vlada pravilo: nije važan scenarij već tko ga piše, pa tako iskusni profesionalci poput Aralice i recimo jednog Hitreca ne dolaze kod vas u obzir, jer oni naginju desno, a vi – ekstremno lijevo. Međutim, za profesionalca ala Lustig to ne bi trebalo biti važno, ali vama očito jeste, pa od svega toga je ispala jedna velika mutna kaša, ili puko obećanje- braniteljima radovanje! Vi ustvari nikada niste ni istinski željeli sudjelovati u nekom filmu o stvaranju hrvatske države, odnosno željeli ste ako bi na njemu dobro zaradili.

Čudite se kako mlade “ne zanimaju” teme vezane uz Hitlera i II. svjetski rat. Čudite se kako mladi ne znaju imena poginulih hrvatskih branitelja. Vi se od povratka iz SAD-a čudite svemu. Pa, poštovani Lustig, i Hrvati su prošli Holokaust, prošli su kroz strašne srpske i ine koncentracijske logore, i kod nas je od 1991-1995. bilo razorenih gradova i mjesta, bolnica i kršćanskih sakralnih objekata, ubijanja i masakriranja nevinih staraca, žene i djece. Je li se sjećate onih dokumentarnih snimaka kad Srbi, nakon okupacije Vukovara, tjeraju kao stoku na tisuće Vukovaraca u logore ili u smrt, a oni u rukama osim plastičnih vrećica ili kufera nose djecu u naručju? Oko tih jadnih ljudi su se pored srpskih zlotvora “cerekali” pripadnici Unprofora-a. Sjećate se kako je Vukovar bio razoren, kako je izgledala vukovarska ratna bolnica? Sjećate se na stotine mrtvih ljudi  kako kao psi leže na ulicama ovoga grada, ali ne i samo ovoga, već i stotinama drugih? Pa, kakav vam još scenarij treba? I mi smo u Domovinskom ratu imali svoga Hitlera, a zvao se Slobodan Milošević-Balkanski krvnik. Što ste sve ovih godina učinili da barem Amerikanci znaju što se u Hrvatskoj događalo u vrijeme agresije? Dosta nam je vaših “pričam ti priče”, učinite nešto konkretno, godine prolaze.

Nego, ako ste nas već obmanuli da ćete se založiti i snimiti neki “svjetski” igrani film o stradanju Hrvata tijekom Domovinskoga rata, što šutite, poput naših političara, i ne učite djecu u školi o onome što se trenutačno događa u Izraelu i Palestini? Zločin je zločin, a agresija je agresija. Činjenica je da se Izrael ima pravo braniti, ali nema pravo ubijati nevinu djecu, žene i starce. Svakih dva sata neki Izraelac u agresiji u  Pojasu  Gaze ubije jedno dijete. Svi Palestinci su za Židove “teroristi”, pa ruše sve pred sobom, stambene zgrade, bolnice, dječje vrtiće, vjerske objekte, bez obzira na to koliko civila i nevinih ljudi ubili. U izraelskom parlamentu pojedini zastupnici traže da se pobiju sve Palestinke, jer rađaju – teroriste. Predsjednik Turske je javno rekao da je ovom najnovijom agresijom, izraelski barbarizam nadmašio čak i Hitlera. Hoće li se založiti, javno kako vi to znate, da se osnuje Međunarodni sud i da se kazne svi ratni zločinci koji su ubijali u ovoj agresiji: Izraelci, ali i Palestinci? Kojih će biti više? Ili ćete šutjeti, pa opet “derati” svoju priču o hitlerovim logorima i ondašnjim patnjama ljudi koje nisu bile ništa manje nego ove kroz koje danas prolaze nevina djeca Palestine? Izraelci su za osvetu čak i živog spalili jednog 15-to godišnjeg dječaka, Palestinca. Napravite film o tome. U takvim  pričama vi ste iznimni majstor.

Još ćete, što je vama osobito bitno, i zaraditi.

Dakle, predlažemo vam da budete producent filmova o hrvatskom Domovinskom ratu (Vukovaru) i agresiji Izraela na Palestinu. Ali ne na “jeziku” već na djelu!

Što ćete izabrati, što vam je lakše?

Voljeli bi čuti i vašu izjavu o tome: je li Izrael osloboditelj ili agresor, je li opravdavate ili osuđujete ratne zločine nad civilima u Gazi, i što bi učinili s onima koji su u Pojasu Gaze rušili civilne objekte, pod isprikom da “ubijaju teroriste”, a ubijali su nevine ljude.

Predlažemo vam također da krenete u škole, pa da djeci pričate o agresiji Izraela na Palestinu. A o II. svjetskom ratu, em smo se naslušali, em smo već stotinu puta gledali filmove i serije, em smo o tome pročitali brdo (i lažnih) knjiga.

Da, gospodine Lustig, i mi osuđujemo svaki zločin, ali ako i vi mislite tako, onda što kažete: je li Izrael u ovom ratu trebao pobiti poput pse toliko nevinih ljudi? I kakvi su uvjeti u izraelskim zatvorima, kad su uhićeni Palestinci u pitanju?

Pričajte nam sad malo i o tome- da se ne zaboravi!  Ako imate “muda”.

Mladen Pavković

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari