Pratite nas

Reagiranja

OTVORENO PISMO GVOZDENA FLEGE ZORANU MILANOVIĆU

Objavljeno

na

Ugledni hrvatski filozof i političar, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i bivši saborski zastupnik SDP-a te ministar u vladi Ivice Račana Gvozden Flego povodom neuspjeha na parlamentarnim izborima u Jutarnjem listu uputio je otvoreno pismo čelniku SDP-a Zoranu Milanoviću.

Tvoja politika verbalnog rata rezultirala je uzastopnim izbornim neuspjesima, a svađe i bijes narodu su dojadili

[ad id=”68099″]

Zorane, u mnogima je tvoje priznanje da je konstituiranjem 8. saziva Hrvatskoga sabora SDP postao opozicijska stranka pobudilo burne emocije. Žao mi je da nam nisi obznanio i da se ta promjena dogodila ponajviše tvojom zaslugom. Kao ni to da smo pod tvojim predsjedanjem strankom pobijedili na dvama izborima (predsjedničkim 2010. i saborskim 2011.), ali i da smo izgubili saborske 2007. godine, kao i skoro sve ostale od 2012. – lokalne, dvaput europarlamentarne, predsjedničke i ove posljednje saborske. Pet izbora zaredom. “To je činjenica.”

Nadam se da o svojim neprimjerenim izjavama (npr. “ja sam predsjednik socijaldemokratske stranke, ali sam liberal” ili “ja sam zapravo kalvinist”) i postupcima pomno razmišljaš nakon njihova izricanja ili počinjenja. Ali, bojim se, nedovoljno. Mnoge izjave ti “pobjegnu”. Bilo bi mi draže da priznaš pogrešku nego da se upinješ oko naknadnih objašnjenja tobožnje smislenosti iskazanoga, koja najčešće okrunjuješ iskazom “to je činjenica”. Kao da ne znaš da činjenica nije monopol jednoga, nego posljedica argumentiranih rasprava mnogih.

Smatram nužnim pomno razmišljati o nedavno izrečenim “činjenicama” da je nova koalicija kriminalna, proustaška i špijunska. Posebno bi trebalo razmisliti o posljedicama te izjave za državu, Sabor, SDP, tebe, sve nas. Kako u domaćim, tako i u međunarodnim razmjerima. Riječi predsjednika Vlade i predsjednika SDP-a znatno su šireg dosega i značaja od govora nas ostalih, pa stoga od visokih dužnosnika očekujemo višu razinu uviđavnosti i promišljenosti te profinjen i uvjerljiv odnos riječi i “stvari”.

Kulminaciju tvoga poimanja politike nazirem u najavi da ćeš iz opozicije vladajućima proizvoditi pakao. U času izricanja tog “obećanja” program rada buduće Vlade i prijedlog reformi još nije napisan, sastav Vlade nije dogovoren, pa smatram da ta dijabolička izjava, kojom u 21. stoljeću nekome obećavaš pakao, ulazi u katalog političkih strahota. Zar je moguće da nisi u stanju sagledati kako bi izgledala politička scena u Hrvatskoj kada bi na proizvođenje pakla od strane opozicije vladajući odgovorili istom mjerom? Nadam se da će ti koalicijski partneri kazati što si ovom izjavom zaslužio, a ja nazirem dva moguća razloga zašto politički akteri nisu na nju žestoko reagirali – ili su Hrvatice i Hrvati nedovoljno politički osviješteni ili te više nitko ne uzima za ozbiljno. Svaka od tih mogućnosti može imati dalekosežne posljedice na naš politički život.

Spomenute izjave ogledni su primjeri tvoga poimanja politike kao i njima provociranih dilema. Je li politika područje dijeljenja, osporavanja, eliminiranja (“ili mi ili oni”) ili prije svega pridobivanja, uvjeravanja, dogovaranja? Nije li tvoja politika verbalnoga rata rezultirala uzastopnim izbornim neuspjesima SDP-a, nije li se ona p(r)okazala potrošenom, nismo li narodu dojadili svađalačkim bijesom i negativnom energijom? Ako su politički vođe uzori ponašanja i djelovanja, kako na njihove sljedbenike djeluju osobna omalovažavanja i vrijeđanja? Nismo li se u Saboru obvezali raditi za zajedničko dobro umjesto da smišljamo polemičke diskvalifikative? Nije li antropologijska “činjenica” da čovjek nije izolirana jedinka, nego biće sudjelovanja, a to znači i dogovaranja? U izbornoj noći obećao si suradnju s drugima. Kao da ti je sinulo da u kulturnim sredinama dobrohotni tragaju za “zajedničkostima”, a primitivni ustraju na razlikama, kao da ti je sinulo da su i naši politički takmaci predstavnici dijela naroda te da s njima, bez obzira na vrijednosne i svjetonazorske razlike, moramo dogovarati strategijske smjernice dobrobiti građana Hrvatske. No, prosvjetljenje iz izborne noći kratko je trajalo.

Povjerenje je ključno društveno ljepilo, ono je osnova političkog djelovanja. Šokantnim izjavama, raskolima između obećanoga i činjenoga (“Plan 21 je figurativan”), brojnim nesuvislostima (npr. “pobijedili smo HDZ”), rastjerivanjem SDP-ovih Savjeta kao mislećeg potencijala stranke… nestaje povjerenje naroda u politiku, a time i nada da možemo osigurati preduvjete za bolju budućnost. Vjerodostojnost je sastavni dio povjerenja, no možemo li biti vjerodostojni ako nastavljamo kadrovske vratolomije pa se na listama kandidata za Sabor ne nalaze neki od izrazito uglednih i stoga politički dragocjenih (Marija Lugarić, Šime Lučin, Igor Rađenović, Daniel Mondekar, da spomenem samo neke)? Ako nam prioritet pri izboru ljudi nije osvjedočeno uspješno obavljanje posla ovdje spomenutih, nego – očito – nešto drugo? Ako u predizbornu kampanju ulazimo bez izbornoga programa? Ako nakon izmjena zakona koje smo mi predložili, da na izbornim listama treba biti barem 40 posto zastupljenosti svakoga roda, sami ne poštujemo taj zakon, pa je danas u Saboru žena manje nego ikada? Ako se služimo političkim smicalicama pa novoizabrani saborski zastupnici SDP-a podrže Mostova kandidata za predsjednika Sabora umjesto našega Josipa Leke? Ako u utorak gnjevno izjaviš jedno, a u srijedu nešto posve suprotno? Ako ponizno prihvaćaš gotovo sve zahtjeve Mosta (“dali smo im sve što su htjeli”)? Ako djeluješ protivno odlukama Glavnog odbora SDP-a…?

Mi nismo organizirali proteste na splitskoj Rivi pa potom činili suprotno od onoga što je tom prilikom isticano, nismo podupirali tko zna kako organizirane šatoraše, nismo opstruirali komemorativne skupove, nismo institucionalno potkopavali svoje političke suparnike, no izgleda mi da se silno trudiš dokazati kako je Aleksandra Kolarić bila u pravu svojom tvrdnjom da gaziš socijaldemokratske vrijednosti i da je SDP tvoj talac, jer si svojom izjavom o proizvođenju pakla nadmašio načine političkoga djelovanja koje oštro osuđuješ. Nasilje, bijes, bahati prezir prema drugačijima ili onima koje svisoka smatraš “bedastima”, gotovo pravocrtno rađa protunasilje. Nije li hrvatska politička scena godinama pucala pod teretom raznovrsnih nasilja, nismo li se mi, SDP-ovci, trudili biti drugačiji i bolji od ostalih?

Identitet sudionika u javnim djelatnostima ovisi o mišljenju javnosti, a ne o vlastitim umišljajima. Umjesto da analiziram pretpostavke i konzekvence tvojega najnovijeg narcisoidnog ispada “ja sam najiskusniji u Hrvatskoj”, predlažem ti da čitaš i slušaš što drugi misle o tebi i tvojem iskustvu. Ili su, možda opet, svi osim tebe u krivu?

Tvoja “visoko podignuta letvica” moralnih standarda za aktivno bavljenje politikom obvezuje. Ti će te visoki standardi, nakon spomenutih izbornih rezultata i odgovarajuće autorefleksije o tvojim bogatim iskustvima, zasigurno dovesti do osobne odluke s institucionalnim konzekvencama da ne možeš uspješno voditi SDP. To više što je opozicija korektorica vlasti, što bi SDP trebao biti okosnica te opozicije pa njegovo djelovanje ima posljedica ne samo na stranačko članstvo nego i na funkcioniranje države, a dijelom i susjednih zemalja.

Znaš da nemam nikakvih dužnosničkih ambicija, da se ne kanim učlanjivati ni u SDP, ni u HDZ.

Nemam ništa osobno protiv tebe, ne osporavam neka postignuća “tvoje Vlade”, ne tvrdim da se ne slažem ni sa čime što si govorio, ali smatram da je u tvome govorenju i djelovanju bilo odviše velikih, pa i neoprostivih pogrešaka. Ovdje sam naveo samo neke, a teško ekonomsko stanje u zemlji ovom prilikom nisam ni spominjao. Pišem ti iz potrebe da “počistim pred svojim vratima”. U istome smislu očekujem tvoje skore visokomoralne odluke.

Gvozden Flego / Jutarnji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima.

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari