Pratite nas

Reagiranja

OTVORENO PISMO GVOZDENA FLEGE ZORANU MILANOVIĆU

Objavljeno

na

Ugledni hrvatski filozof i političar, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i bivši saborski zastupnik SDP-a te ministar u vladi Ivice Račana Gvozden Flego povodom neuspjeha na parlamentarnim izborima u Jutarnjem listu uputio je otvoreno pismo čelniku SDP-a Zoranu Milanoviću.

Tvoja politika verbalnog rata rezultirala je uzastopnim izbornim neuspjesima, a svađe i bijes narodu su dojadili

[ad id=”68099″]

Zorane, u mnogima je tvoje priznanje da je konstituiranjem 8. saziva Hrvatskoga sabora SDP postao opozicijska stranka pobudilo burne emocije. Žao mi je da nam nisi obznanio i da se ta promjena dogodila ponajviše tvojom zaslugom. Kao ni to da smo pod tvojim predsjedanjem strankom pobijedili na dvama izborima (predsjedničkim 2010. i saborskim 2011.), ali i da smo izgubili saborske 2007. godine, kao i skoro sve ostale od 2012. – lokalne, dvaput europarlamentarne, predsjedničke i ove posljednje saborske. Pet izbora zaredom. “To je činjenica.”

Nadam se da o svojim neprimjerenim izjavama (npr. “ja sam predsjednik socijaldemokratske stranke, ali sam liberal” ili “ja sam zapravo kalvinist”) i postupcima pomno razmišljaš nakon njihova izricanja ili počinjenja. Ali, bojim se, nedovoljno. Mnoge izjave ti “pobjegnu”. Bilo bi mi draže da priznaš pogrešku nego da se upinješ oko naknadnih objašnjenja tobožnje smislenosti iskazanoga, koja najčešće okrunjuješ iskazom “to je činjenica”. Kao da ne znaš da činjenica nije monopol jednoga, nego posljedica argumentiranih rasprava mnogih.

Smatram nužnim pomno razmišljati o nedavno izrečenim “činjenicama” da je nova koalicija kriminalna, proustaška i špijunska. Posebno bi trebalo razmisliti o posljedicama te izjave za državu, Sabor, SDP, tebe, sve nas. Kako u domaćim, tako i u međunarodnim razmjerima. Riječi predsjednika Vlade i predsjednika SDP-a znatno su šireg dosega i značaja od govora nas ostalih, pa stoga od visokih dužnosnika očekujemo višu razinu uviđavnosti i promišljenosti te profinjen i uvjerljiv odnos riječi i “stvari”.

Kulminaciju tvoga poimanja politike nazirem u najavi da ćeš iz opozicije vladajućima proizvoditi pakao. U času izricanja tog “obećanja” program rada buduće Vlade i prijedlog reformi još nije napisan, sastav Vlade nije dogovoren, pa smatram da ta dijabolička izjava, kojom u 21. stoljeću nekome obećavaš pakao, ulazi u katalog političkih strahota. Zar je moguće da nisi u stanju sagledati kako bi izgledala politička scena u Hrvatskoj kada bi na proizvođenje pakla od strane opozicije vladajući odgovorili istom mjerom? Nadam se da će ti koalicijski partneri kazati što si ovom izjavom zaslužio, a ja nazirem dva moguća razloga zašto politički akteri nisu na nju žestoko reagirali – ili su Hrvatice i Hrvati nedovoljno politički osviješteni ili te više nitko ne uzima za ozbiljno. Svaka od tih mogućnosti može imati dalekosežne posljedice na naš politički život.

Spomenute izjave ogledni su primjeri tvoga poimanja politike kao i njima provociranih dilema. Je li politika područje dijeljenja, osporavanja, eliminiranja (“ili mi ili oni”) ili prije svega pridobivanja, uvjeravanja, dogovaranja? Nije li tvoja politika verbalnoga rata rezultirala uzastopnim izbornim neuspjesima SDP-a, nije li se ona p(r)okazala potrošenom, nismo li narodu dojadili svađalačkim bijesom i negativnom energijom? Ako su politički vođe uzori ponašanja i djelovanja, kako na njihove sljedbenike djeluju osobna omalovažavanja i vrijeđanja? Nismo li se u Saboru obvezali raditi za zajedničko dobro umjesto da smišljamo polemičke diskvalifikative? Nije li antropologijska “činjenica” da čovjek nije izolirana jedinka, nego biće sudjelovanja, a to znači i dogovaranja? U izbornoj noći obećao si suradnju s drugima. Kao da ti je sinulo da u kulturnim sredinama dobrohotni tragaju za “zajedničkostima”, a primitivni ustraju na razlikama, kao da ti je sinulo da su i naši politički takmaci predstavnici dijela naroda te da s njima, bez obzira na vrijednosne i svjetonazorske razlike, moramo dogovarati strategijske smjernice dobrobiti građana Hrvatske. No, prosvjetljenje iz izborne noći kratko je trajalo.

Povjerenje je ključno društveno ljepilo, ono je osnova političkog djelovanja. Šokantnim izjavama, raskolima između obećanoga i činjenoga (“Plan 21 je figurativan”), brojnim nesuvislostima (npr. “pobijedili smo HDZ”), rastjerivanjem SDP-ovih Savjeta kao mislećeg potencijala stranke… nestaje povjerenje naroda u politiku, a time i nada da možemo osigurati preduvjete za bolju budućnost. Vjerodostojnost je sastavni dio povjerenja, no možemo li biti vjerodostojni ako nastavljamo kadrovske vratolomije pa se na listama kandidata za Sabor ne nalaze neki od izrazito uglednih i stoga politički dragocjenih (Marija Lugarić, Šime Lučin, Igor Rađenović, Daniel Mondekar, da spomenem samo neke)? Ako nam prioritet pri izboru ljudi nije osvjedočeno uspješno obavljanje posla ovdje spomenutih, nego – očito – nešto drugo? Ako u predizbornu kampanju ulazimo bez izbornoga programa? Ako nakon izmjena zakona koje smo mi predložili, da na izbornim listama treba biti barem 40 posto zastupljenosti svakoga roda, sami ne poštujemo taj zakon, pa je danas u Saboru žena manje nego ikada? Ako se služimo političkim smicalicama pa novoizabrani saborski zastupnici SDP-a podrže Mostova kandidata za predsjednika Sabora umjesto našega Josipa Leke? Ako u utorak gnjevno izjaviš jedno, a u srijedu nešto posve suprotno? Ako ponizno prihvaćaš gotovo sve zahtjeve Mosta (“dali smo im sve što su htjeli”)? Ako djeluješ protivno odlukama Glavnog odbora SDP-a…?

Mi nismo organizirali proteste na splitskoj Rivi pa potom činili suprotno od onoga što je tom prilikom isticano, nismo podupirali tko zna kako organizirane šatoraše, nismo opstruirali komemorativne skupove, nismo institucionalno potkopavali svoje političke suparnike, no izgleda mi da se silno trudiš dokazati kako je Aleksandra Kolarić bila u pravu svojom tvrdnjom da gaziš socijaldemokratske vrijednosti i da je SDP tvoj talac, jer si svojom izjavom o proizvođenju pakla nadmašio načine političkoga djelovanja koje oštro osuđuješ. Nasilje, bijes, bahati prezir prema drugačijima ili onima koje svisoka smatraš “bedastima”, gotovo pravocrtno rađa protunasilje. Nije li hrvatska politička scena godinama pucala pod teretom raznovrsnih nasilja, nismo li se mi, SDP-ovci, trudili biti drugačiji i bolji od ostalih?

Identitet sudionika u javnim djelatnostima ovisi o mišljenju javnosti, a ne o vlastitim umišljajima. Umjesto da analiziram pretpostavke i konzekvence tvojega najnovijeg narcisoidnog ispada “ja sam najiskusniji u Hrvatskoj”, predlažem ti da čitaš i slušaš što drugi misle o tebi i tvojem iskustvu. Ili su, možda opet, svi osim tebe u krivu?

Tvoja “visoko podignuta letvica” moralnih standarda za aktivno bavljenje politikom obvezuje. Ti će te visoki standardi, nakon spomenutih izbornih rezultata i odgovarajuće autorefleksije o tvojim bogatim iskustvima, zasigurno dovesti do osobne odluke s institucionalnim konzekvencama da ne možeš uspješno voditi SDP. To više što je opozicija korektorica vlasti, što bi SDP trebao biti okosnica te opozicije pa njegovo djelovanje ima posljedica ne samo na stranačko članstvo nego i na funkcioniranje države, a dijelom i susjednih zemalja.

Znaš da nemam nikakvih dužnosničkih ambicija, da se ne kanim učlanjivati ni u SDP, ni u HDZ.

Nemam ništa osobno protiv tebe, ne osporavam neka postignuća “tvoje Vlade”, ne tvrdim da se ne slažem ni sa čime što si govorio, ali smatram da je u tvome govorenju i djelovanju bilo odviše velikih, pa i neoprostivih pogrešaka. Ovdje sam naveo samo neke, a teško ekonomsko stanje u zemlji ovom prilikom nisam ni spominjao. Pišem ti iz potrebe da “počistim pred svojim vratima”. U istome smislu očekujem tvoje skore visokomoralne odluke.

Gvozden Flego / Jutarnji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe o netransparentnosti u vezi prihvatilišta za azilante u Maloj Gorici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina (arhiva)

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u utorak je odbacilo optužbe Mostova saborskog zastupnika Marka Sladoljeva koji je ranije prozvao Vladu i MUP da su netransparentni te da ne daju jasne informacije kakav objekt, odnosno prihvatilište za migrante i tražitelje azila planiraju graditi u Maloj Gorici kod Petrinje.

U MUP-u podsjećaju da su ministar i njegovi najbliži suradnici “od samog su početka otvoreno i bez ustege komunicirali s mjerodavnim predstavnicima lokalne zajednice vezano uz naselje Mala Gorica. Dakle i s gradonačelnikom Petrinje Darinkom Dumbovićem te županom Ivom Žinićem.

“Istina je i da je ministar osobno bio u naselju Mala Gorica; da je gradonačelnik Dumbović pozivan i odazivao se na pozive u Ministarstvo te da su na sva pitanja davani precizni odgovori uključujući i koja je namjera ovog Ministarstva, a vezano uz izgradnju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.

U dobroj smo vjeri projekt izgradnje Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite prijavljivali Europskoj komisiji za dodjelu sredstava, smatrajući da postoji načelna spremnost predstavnika lokalne zajednice s čijim smo predstavnicima cijelo vrijeme bili u komunikaciji i kojima je u interesu potpuno devastirani kompleks obnoviti, uz obnovu prateće infrastrukture”, ističu u MUP-u.

Dodaju i da su javno objavili odluku o dodjeli 4 milijuna eura s jasno naznačenom namjerom, odgovarali na višekratne medijske upite te ni na koji način nisu uskraćivali informacije.

“Tijekom posljednjeg službenog sastanka s gradonačelnikom Dumbovićem i predstavnicima Gradskog vijeća u sjedištu ministarstva, u prosincu 2018. godine, ministar Božinović i najbliži suradnici izrazili su jasnu i bezrezervnu spremnost odazvati se pozivu lokalne zajednice upravo kako bi, bilo putem sjednice Gradskog vijeća ili javnih tribina, lokalna javnost dobila sve relevantne i točne informacije kojima nitko ne može manipulirati.

Iako je poziv lokalne vlasti na sjednicu Gradsko vijeća izostao, tijekom siječnja održana je javna tribina na kojoj je sudjelovao ministar Božinović sa suradnicima i pater Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice. I danas se u Lekeniku održava tribina na navedenu temu i na njoj sudjeluje državni tajnik ministarstva koji će dati sve potrebne informacije”, stoji u priopćenju.

Ističu i da takav način komunikacije smatraju “odgovornim i transparentnim, dok su današnje prozivke izravno usmjerene izostanku točnog informirannja, odnosno njima se neodgovorno manipulira i dezinformira javnost”.

Podsjećajući da je ministar Davor Božinović i na tribini ponovio kako nikakvo rješenje neće biti nametnuto u MUP-u ističu da “ne odustaju od namjere da, u suradnji s našim nevladinim partnerima u integraciji, senzibiliziramo javnost na potrebe koje imaju ljudi koji su pod međunarodnom zaštitom”.

“Zadaća je hrvatske policije štiti državnu granicu od nezakonitih migracija ali i pružiti međunarodnu zaštitu izbjeglicama koje su u stvarnoj potrebi. Na to nas, između ostalog, obvezuju i mnogi pozitivni primjeri integracije kojima svjedočimo u Zadru, Slavonskom Brodu ili Zagrebu”, zaključuju u MUP-u.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari