Pratite nas

Vijesti

Otvoreno pismo hrvatskih branitelja prof.dr. Predragu Matvejeviću

Objavljeno

na

 Štovani ratni dezerteru,

oprostite što vas tako nazivamo, ali mi ne znamo drugi naziv za ljude koji su početkom devedesetih, poput vas, pobjegli iz Hrvatske.

Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.

Vi ste navodno čovjek koji se čitav život bori za one koji su protiv vlasti, nepravdi, koji su nevini na robiji. Pišete pisma, protestirate. Stječe se dojam da ste istinski borac za pravdu, ali možete li se sjetiti barem jednog sličnog čovjeka u svijetu koji zbog toga nikada nije imao problema, već što više, svako njegovo pljuvanje po aktualnoj vlasti odvodilo ga je sve više, umjesto niže, tim prije što malo koji političari, bilo lijevi ili desni, dopuštaju da im netko obavlja nuždu po glavi.

Vi ste i po tome iznimka. Vi ste jedini koji je neprestano “piškio”, ali i napredovao, kojem se nikada ništa nije dogodilo, koji ste za svako blaćenje onih na vlasti bili nagrađivani i pohvaljivani, bilo ovako ili onako.

Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.

To drugim riječima znači da ste “vojnik partije”, odnosno čovjek kojeg sve političke strukture “poštuju” i koriste u svoje svrhe, ili bolje rečeno da ste provokator, kukavica i plaćenik. Naime, nemoguće je, poglavito u komunizmu, kakav smo mi prošli, biti uz tzv. ekstreme hrvatske nacionaliste, a u isto vrijeme biti u vrhu komunističke partije, prijateljevati s Krležom, koji je bio uz Tita i protiv Hrvatske, ali i sa nizom drugih jugoslavenskih političara. Vi ste svojim primjerom pokazali i dokazali da je to moguće.

Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.

Kad je počeo hrvatski Domovinski rat bilo je za očekivati da ćete ostati uz hrvatski narod, da ćete svojim pismima pomoći hrvatskim braniteljima u borbi protiv srpskog agresora, što ste vi učinili? Prvim vlakom, poput bijednika, kakav i jeste, napustili ste svoju zemlju, kao što žohari bježe pred svjetlom. OK, to je bio vaš izbor. A što bi se dogodilo, štovani dezerteru, da smo se svi mi u trenutku kad su srpski tenkovi krenuli prema Vukovaru, Osijeku, Voćinu, Dubrovniku ili Zagrebu također ponijeli kao vaša malenkost? Danas bi se Hrvatska zvala Jugoslavija, a na stotine tisuća Hrvata ostalo bi bez svojih domova, dok bi svi mi koji smo na bilo koji način sudjelovali u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države ponovno prolazili ono što su prošli naši očevi, djedovi, bake, bliža ili daljnja rodbina – križne putove. Ono što su Hrvati doživjeli u Bleiburgu i nakon njega ne bi bilo ništa prema onome što bi doživjeli Hrvati da su poraženi od srpskog i inog okupatora.

Vjerujemo da ćete se složiti da je to istina.

Obzirom da se predstavljate, uz ostalo, da ste i nekakav povjesničar, a ustvari ste obična pjena od sapunice, možete li odgovoriti što su Broz, partizani i komunisti uradili s takvima koji su poput vas, dezertirali, poglavito u vrijeme II. svjetskog rata? Nabili bi vam oko vrata tablu na kojoj bi pisalo “dezerter” i udavili vas u septičkoj jami. No, vi ste u vrijeme dok su drugi ginuli u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uživali u Rimu ili Parizu, preko malih ekrana pratili što se to događa, odlazili na balove, lijepo se zabavljali. I pisali svoje knjige, koje su onda vaši prijatelji i istomišljenici nagrađivali i prevodili. Kad ste vidjeli da se rat primiče kraju, da je na vidiku poraz srpskog i inog okupatora, eto vas – natrag. I umjesto da su vas, ako ništa drugo, a ono zalili fekalijama, vama su odmah stavili na “junačka” prsa najviša odličja! A vi ste onda, poput “živog spomenika”, počeli obilaziti porušene krajeve, ljude koji su se borili i ostajali bez dijelova tijela i pisati: e, da je Tito ostao živ

Da je ovaj zločinac ostao živ, mi bi i dalje bili robovi!

Vas i vaše djelovanje jedino se može usporediti s Miloradom Pupovcem, ili Savom Štrbcem. To su ljudi koji su bili i ostali na suprotnoj strani, poput vas, a kojima su puna prsa, kao i vaša, raznih odlikovanja, priznanja i nagrada. I oni su bez srama.

Za hrvatske branitelje vi ste bili i ostali ratni dezerter, pa čak možemo reći i – profiter, tim prije jer ste imali iznimno veliku korist od toga što ste pobjegli. Danas ste se pridružili ljudima i udrugama koje su protiv Hrvatske, protiv katoličke crkve, protiv svega što hrvatski diše. Čak i protiv svojih kolega pisaca koji ne misle i nisu dezertirali poput vas.

Jednom riječju dezerter – dezerterima!

A kakva ste ljudska bijeda najbolje ste pokazali tijekom prosvjednog skupa u subotu, 20. rujna na Cvjetnom trgu u Zagrebu, kad je jedan navodni vaš istomišljenik pred većim brojem ljudi, želio ubiti poznatu katoličku aktivisticu dr. Ružicu Ćavar (77). Vi vjerojatno poznajete ovog monstruma zvanog Neven Kovačić (58). Ne bih se čudili ni da ste “ratni” prijatelji. Od vas se očekivalo da stanete u obranu dr. Ćavar, inače Junakinje hrvatskog Domovinskoga rata. Međutim, vi se i dalje pravite da ništa niste vidjeli ni čuli. Jugoslavena Ante Tomića samo su usred Splita zalili fekalijama, pa se digla na noge sva policijska i ina služba te svi ovakvi kakvi ste i vi. Ali, ovoga puta sva ta smradež od ljudi koji vas podupiru i koje vi podupirete ostala je nijema, a dr. Ćavar u bolnici, s teškim ozljedama.

A što će biti sutra ako se kojim slučajem, ne daj Bože, nešto slično dogodi vama i vašim jadnim i žalosnim drugovima i drugaricama?

Zlo se, baš kao i dobro, poštovani dezerteru, na žalost vraća istom ili sličnom mjerom.

Matvejeviću, nema više Broza i Jugoslavije. Prestanite sanjati Veliku Srbiju.

I na kraju da ne bude sve tako crno, pročitajte naglas “pjesmu” koju nam je ovih dana netko poslao, a kao da je dobrim dijelom posvećena ovakvima kao što ste vi:

“Kad sam se vratio u domovinu, shvatio sam da je nostalgija bolje rješenje/ Kakva surova istina…/ Da nije bilo rata: Jaca ne bi bila u 90 kvadrata/ ni Nadan u svojih nekoliko stotina također/ Borković bi dogurao do starijeg vodnika/ Krstičević bi sad polagao za kapetana JNA i ne bi znao/ Norac bi bio konobar/ Sanader bi prodavao pornografiju/ Barba Luka bi bio sekretar CK SKH/ Rajić bi vozio kamion/ Rojs bi vozio autobus/ Korade bi mijenjao špine po Zagorju/ Zagorec bi bio pomoćni geodeta i nanašao bi motike/ Todorić bi bio sitni švercer na Dolcu/ Kerum bi vozio valjak/ Bandić bi švercao karte pred Balkan kinom/ a Matvejević…Matvejević bi zajedno s Pupovcem i Puhovskim bio predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu i mali sitni pokvareni doušnik Udbe…”/

Uglavnom, sve bi bilo na svojem mjestu!

Mladen Pavković,

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Nova knjiga ‘Hrvatski pokret otpora’ mladog hrvatskog intelektualca, dr. Wollfy Krašić!

Objavljeno

na

Objavio

Knjigu povjesničara Wolffyja Krašića “Hrvatski pokret otpora – Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945.-1966.”, u kojoj se prvi put historiografski obrađuje problematika nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i skupina u Hrvatskoj, objavio je zagrebački nakladnik AGM.

Ova monografija prvi je historiografski prilog o problematici nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i grupa u Hrvatskoj u periodu od završetka Drugog svjetskog rata do sredine šezdesetih godina.

Dočim je historijska znanost do sada producirala niz priloga o dugim vidovima otpora i opozicije (Katolička crkva, križarska gerila, Hrvatska seljačka stranka), ovaj je element ostao izvan njena interesa.

Sastav spomenutih organizacija i grupa, njihova raširenost, programi i načini djelovanja te postignuća, ukazuju da je time učinjen znatan propust kao i da je kreiranje slike o hrvatskom državotvornom otporu i opoziciji za cijelog postojanja komunističke Jugoslavije bez uzimanja ovoga faktora u obzir manjkavo. Također, pozornost je posvećena načinima razbijanja ilegalnih organizacija i grupa od represivnog sustava jugoslavenskog komunističkog režima te tretiranju političkih osuďenika.

Naglasak je stavljen na ilegalnu organizaciju Hrvatski pokret otpora, koju su osnovali zagrebački studenti i čiji se idejni začetnik i spiritus movens, Jakša Kušan, kasnije prometnuo u jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata. Među brojim razlozima poradi kojih je spomenuta organizacija zavrijedila ovakvo izdvajanje, jest zasigurno i taj što je u njenome programu udaren temelj ideološko-političkom pravcu koji će se kasnije nazivati ideja o hrvatskom miru ili pomirenju., tj. potrebi suradnje nekada zaraćenih Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka na stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države.

Wollfy Krašić roďen je 12.7.1988. godine u Rijeci. Osnovnu školu pohaďao je u Mrkoplju, a potom završio Prvu riječku hrvatsku gimnaziju u Rijeci. Godine 2007. upisao je preddiplomski dvopredmetni studij arheologije i povijesti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a 2010. godine diplomski studij moderne i suvremene povijesti, na kojem je diplomirao s temom „Djelovanje dr. Ante Cilige u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1936. do 1944.“ (stipendist Grada Rijeke). Poslijediplomski studij moderne i suvremene povijesti započeo je 2012. godine na istome fakultetu, završivši ga u srpnju 2016. godine obranom doktorskog rada naslova „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“ (stipendist udruge FOHS).

Objavljena su mu tri izvorna znanstvena članka, dok su još četiri prihvaćena za objavljivanje, kao i jedna znanstvena monografija. Objavio je i jedan prikaz knjige. Nadalje, objavljen mu je i veći broj publicističkih radova historiografskog karaktera u novinama, časopisima i Internet portalima: u Jutarnjem listu četiri rada u šest nastavaka; u rubrici Večernjeg lista Moja Hrvatska četiri rada; u Magazinu Glasa Slavonije tri rada u šest nastavaka; u Fenix magazinu deset radova u četrnaest nastavaka…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Simbolika jasenovačkih kolona

Objavljeno

na

Objavio

Priča o dvije kolone u Jasenovcu je, s jedne strane priča o nastojanju nasljednika ubojica s Križnoga puta i ubilačke političke namjere uništenja svake klice hrvatske državnosti, zadržati svoje pravo na uništenje, te, s druge strane, priča o državnoj vlasti koja ne smije zbog izbora javno reći ono što ovi prvi misle i govore, ali im svojom kolonom i poklonom pred odavno kompromitiranim odnosom prema stvarnim žrtvama, daje za pravo, piše Marko Ljubić.

Prema tome, iako fizički imamo dvije kolone, u biti je to jedna pogubna kolona.

Pupovac, Kraus i Habulin su samo ružno političko, društveno i vrijednosno naličje hrvatske realnosti, kojoj još uvijek privid nekakve pristojnosti daju Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković sklanjajući se iza pojmova i uspomena na dane obnove države uz pomoć nekolicine sudionika tih događaja.

Baš me zanima hoće li se njih dvoje usuditi pokazati minimum samopoštovanja i poštovanja prema vlastitom narodu, pa upozoriti strane veleposlanike da bi priključenje Pupovčevoj, Habulinovoj i Krausovoj koloni bilo težak diplomatski i civilizacijski gaf, izravno usmjeren protiv državne vlasti i prije svega, hrvatskog naroda.

Kad ih već ne smiju pozvati u Knin na Dan pobjede, ili u Bleiburg na komemoraciju hrvatskoj žrtvi, bilo bi primjereno upozoriti ih da je državi domaćinu neprihvatljivo da sudjeluju u održavanju besramne krivotvorine koja je uz sve ostalo, za račun srpskih imperijalnih nastojanja, odavno ponizila realne jasenovačke žrtve.

Marko Ljubić

Kraus: Ne idemo na zajedničku komemoraciju u Jasenovac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari