Pratite nas

Razno

Otvoreno pismo hrvatskim intelektualcima prof. dr. Zdravka Tomca

Objavljeno

na

Što čovjek više sluša, čita i gleda brojne rasprave, članke, emisije sve se teže može snaći, sve mu je teže utvrditi o čemu se radi. Sve mu je teže doći do kakve takve istine. Zato su ljudi zbunjeni, neodlučni, uplašeni, zabrinuti jer nemaju čvrste orijentire, ne mogu doći do istine što se stvarno događa ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, piše prof. dr. Zdravko Tomac u otvorenom pismu, prenosi Hrvatska Danas.

Nastupilo je vrijeme u kojem je laž ne samo dozvoljena nego se i preporučuje odnosno laž postaje sredstvo manipuliranja i nametanja hrvatskom narodu politike koja je protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

U nas u medijima, u političkim stranka,a u javnosti skoro nitko ne poštuje temeljno pravilo da je istina u cjelini. Svjedoci smo kako jedni govore isključivo o uspjesima a drugi isključivo o neuspjesima.

Svaka objektivna analiza i svaki objektivan prikaz mora uzeti u obzir kada ocjenjuje političare i javne radnike i ono što su loše napravili i ono što su dobro napravili.

I za najgoreg čovjeka, najlošijeg pa i zločinca može se pronaći argumenata koji ga prikazuju u dobrom svjetlu ako se zanemari sve ono loše i svi oni zločini koje je napravio. Bezbroj je primjera kako su grozni zločinci takvom metodom pretvoreni u nacionalne heroje. Kako su hulje i nemoralni ljudi pretvoreni u lažno moralne ljude.

Dakle, nužno je da se izborimo za istinu a istina je cjelina. Pokazat ću tu nakaradnost hrvatske javne scene na primjeru odnosa prema predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović.

O njoj se u zadnje vrijeme, i s lijeva i s desna, isključivo piše vrlo negativno, uvredljivo, podcjenjivački, tretiraju ju kao nulu, kao osobu koja ne zna što radi, kao štetočinu, kao “šnajdericu”, kao nekompetentnu, kao osobu zbog koje se cijela Hrvatska srami. Tako pisanje je velika laž jer negira i ne uzima u obzir ono dobro što je predsjednica napravila i ono dobro što radi. Zaboravlja se da je ona u međunarodnoj javnosti i medijima jedna od najpopularnijih svjetskih političara, da je vrlo uvažavana i cijenjena. Zaboravlja se njen doprinos strategiji tri mora. Zaboravlja se njen doprinos detitoizaciji a osobito ogroman doprinos utvrđivanju nacionalnog identiteta hrvatskog naroda. Naša predsjednica najzaslužnija je što danas u cijelom svijetu znaju da su kockice simbol identiteta hrvatskog naroda, tko su Hrvati i zašto se bore.

Zaboravlja se i prešućuje da je naša predsjednica uspostavila vrlo srdačne odnose s najvažnijim političarima svijeta da ju poštuju, primaju i pomažu u borbi za hrvatske nacionalne interese. Zaboravlja se i prešućuje da je ona jedna od najuspješnijih političara u svijetu i jedna od najpopularnijih po pisanju svjetskih medija.

Zaboravlja se i negira i činjenica da je ona narodna predsjednica, da je stalno s narodom, da ju narod voli i poštuje.

Svakako da je predsjednica napravila i niz pogrešaka ali nedopustivo je da se na bazi neke pogreške, koju se sama priznala i nastoji popraviti potpuno negira njen rad. Sad se vodi prava hajka protiv nje udružene ljevice i desnice. Razumljivo mi je zašto to radi ljevica, zašto vide šansu da rušenjem predsjednice izguraju Zorana Milanovića za predsjednika države, isto onog čovjeka koji je rekao da je hrvatski narod slučajan narod, da je hrvatska država slučajna država, da je Tito najbolje što su Hrvati imali, da su Hrvati zločinački narod koji je počinio masovne zločine prije Nijemaca uoči II. Svjetskog rata, koji je pokušavao represijom u Vukovaru nametnuti ćirilicu, koji je na invalide Domovinskog rata poslao specijalce.

Razumljivo mi je da ljevica i opozicija žele vratiti Milanovića i ponovno podijeliti Hrvatsku i vratiti pod firmom antifašizma komunistički mentalitet i politiku, ali mi je potpuno nerazumljivo zašto to radi desnica koja uz veliki aplauz ljevice još oštrije vrijeđa, napada i ruši lažima, podvalama hrvatsku predsjednicu. Kako to da ne vide da rade na vlastitu štetu i štetu hrvatskog naroda, jer ako je cilj navodno jako domoljubne desnice srušiti Kolindu Grabar Kitarović i njenu politiku onda moraju znati da oni rade za Zorana Milanovića i povratak na vlast mentalnih komunista protiv kojih se navodno žestoko bore.

Uzet ću i drugi primjer. HDZ na čelu s Plenkovićem govori samo o velikim uspjesima pa izgleda da u Hrvatskoj teče med i mlijeko, a prešućuju se problemi, prešućuje se istina i činjenica da se unutar HDZ-a nameće sustav gušenja slobode i demokracije i meke diktature u svilenim rukavicama.

Hapšenje Nikole Kajkića i činjenica da se policija služi krivotvorinama da bi ga lažno optužila, kako bi ga spriječila u njegovoj istrazi ratnih zločina u Vukovaru zastrašujući je primjer. Zastrašujući je primjer i kampanja koja se vodila i vodi protiv vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, koji je odlučio usprkos strašnim pritiscima održati javni prosvjed i reći istinu o tome zašto se ne procesuiraju srpski zločini u Vukovaru. Zastrašujući je i pokušaj plašenja ljudi policijskom represijom. Treba podsjetiti da je prof. emeritus Zvonimir Šeparović, bivši ministar vanjskih poslova i pravosuđa, kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta na prijavu notorne Vesne Teršelič bio pozivan u policiji na obavijesni razgovor jer je iznošenje istine od djelovanju Vesne Teršelič protumačeno kao napad na njena prava. Umjesto da policija istraži njeno djelovanje, koje je protuhrvatsko, ona se usudi na jednog od najistaknutijih intelektualaca i političara i bliskog Tuđmanovog suradnika pozivati na obavijesni razgovor.

Šuti se o tome kako se postepeno smjenjuju i guraju u drugi plan u HDZ-u svi političari koji su dobili najviše glasova na izborima, a koji su bili protiv Istanbulske konvencije. Na djelu je i korištenje tajnih službi u obračunu sa nepoćudnim političarima.

I slučaj Đurđice Klancir pokazuje da postoje tendencije zlouporabe represivnog aparata.

S druge strane mora se sagledati i pozitivno što je napravila Hrvatska vlada da bi se mogla utvrditi istina.

Istovremeno ne smije se prešutjeti u napadima na neke nedemokratske pojave pojave u HDZ-u, ono što predlaže sramotna Amsterdamska koalicija. Zašto kažem sramotna? Zato što je sramotno da u Hrvatskoj umjesto Hrvatske imamo Amsterdamsku koaliciju. Ako se prešuti da jedan od vođa te koalicije Krešo Beljak otvoreno traži zabranu djelovanja političke stranke, i to Tuđmanovog HDZ-a, njeno raspuštanje i kriminalizaciju onda se nema realna slika stanja u Hrvatskoj.

Dakle, zalažem se za istinu a istine nema bez uvida u cjelinu, bez navođenja i dobrih i loših strana svakog čovjeka, svake politike i svake pojave. Jednostranost je laž i obmana a hrvatski mediji ili isključivo iznose samo crne podatke ili isključivo iznose navodne uspjehe. Stvara se lažna crno- bijela slika podijeljene Hrvatske.

Ljevica se udružuje koliko god međusobno bila sukobljena jer su shvatili da samo udruženi mogu postići pozitivan rezultat na predstojećim europskim izborima. Suprotno tome desnica se razdružuje i međusobno napada i ponovno će se dogoditi da će objektivno 20% glasova, koje pripada desnici, zbog nesposobnosti udruživanja propasti, kao što je to bilo u svim dosadašnjim izborima.

S obzirom da ne vjerujem da se te male stranke desnice mogu udružiti mislim da je potrebno da na scenu stupe hrvatski domoljubni intelektualci koji imaju ugled i koji su iznad uskih stranačkih interesa.

Zato Vam, poštovane kolegice i kolege, pišem ovo otvoreno pismo.

Predlažem gospodinu prof. dr. Nini Raspudiću, gospođi dr. sc. Mariji Selak, prof. dr. sc. Josipu Jurčeviću, sadašnjoj članici Europskog parlamenta gospođi Marijani Petir, novinaru Tihomiru Dujmoviću, novinarki i analitičarki Višnji Starešini, gospođi dr. sc. Sanji Bilač, organizatoricama peticija protiv Istanbulske konvencije i za promjenu izbornog zakona da se sastanu i da predlože jednu neovisnu listu intelektualca, domoljuba za europske izbore.

Svi ste Vi popularni ljudi i kada bi bili zajedno uvjeren sam da bi dobili 20% biračkog tijela i da bi bili među pobjednicima. To bi bio spas za Hrvatsku. Vaša je moralna i domoljubna obveza da to napravite i da pozovete sve hrvatske ljude da Vam se pridruže, da pozovete male stranke da Vas podrže. To bi bio spas Hrvatske! To bi bio početak umjesto sadašnjeg katastrofalnog sastava hrvatskog Sabora, stvaranja uvjeta da veliki broj hrvatskih intelektualaca i intelektualki, provjerenih domoljuba i ljudi čistih ruku na budućim parlamentarnim izborima dođu u Hrvatski sabor. Sadašnje stanje u Hrvatskoj je nelegitimno i nemoralno i zastrašujuće jer hrvatskom zajedno vladaju HDZ, SDSS, HNS i pojedinci, koji su izašli iz svojih stranaka na ljevici.

To je konglomerat bez bilo čega zajedničkog. Hrvatskoj trebaju što prije izbori da se u Hrvatsku vrati dignitet Hrvatskom saboru. Slušajući rasprave i razinu uvreda u Hrvatskom saboru predlažem da se zabrani dovođenje učenika da to slušaju i gledaju.

Također, predlažem Hrvatskoj televiziji da prestane prenositi taj cirkus koji potpuno ruši sve moralne kriterije i vrijednosti.

Sadašnje stranke ne mogu riješiti moralnu krizu koja je zavladala.

Na potezu su hrvatski intelektualci. Uvjeren sam da bi grupa, koju sam predložio i s ljudima koji oni još izaberu, mogla osigurati moralni preporod hrvatskog društva. Taj preporod morao bi početi na europskim izborima.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac Hrvatska Danas

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

7. Prosinca 2005. godine jedan je od najsramotnijih dana za Hrvatsku u novijoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice – kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za “zločine nad srpskim civilima”, “etničko čišćenje” i “prekomjerno granatiranje Knina”?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana “ratnim zločincem” i predvodnikom “udruženog zločinačkog pothvata”kojim je u ‘Oluji’ oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom “oduševljeno” dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je “rat iza nas” i podsjetio da se trebamo “okrenuti budućnosti”.

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: “Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”.

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Objavljena nova knjiga u kojoj je popis 7500 članova OZNE i UDBE

Objavljeno

na

Objavio

Što je Udba, tko su bili ljudi koji su je sačinjavali, zašto i tko ju je utemeljio, odgovori su koju nudi povjesničar dr. sc. Zdenko Radelić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u svojem dvotomnom izdanju Obavještajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj (1942. – 1954.).

Radelić je, kaže, na ovom istraživanju radio deset godina, prošavši uz pomoć kolega praktično sve hrvatske arhive da bi rekonstruirao povijest jugoslavenskih obavještajnih službi u Hrvatskoj onoliko koliko je to bilo moguće.

Jer, kako bi se već i dalo pretpostaviti, dokumentacija nije najbogatija, ponegdje je i neočekivano štura, no iz svega se može jasno iščitati metamorfoza strukture koja je zamišljena kao potpora općem antifašističkom oslobodilačkom pokretu, a pretvorena u osnovni alat represivnog aparata koji je do kraja učvrstio vlast komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Kruna je cijelog ovog istraživanja popis od nekih 7500 članova Ozne i Udbe u Hrvatskoj u obrađivanom razdoblju. Nije to tek jednostavan popis imena, nego i pridruženi životopisi od desetak redaka, piše VečernjiList.

Popis je sastavljen od više relevantnih, ali i provjerenih izvora. Primjerice, u “Popisu udbaša osuđenih zbog Informbiroa prema ‘Pregledu’ i ‘Popisu’ s dopunama iz ‘Podataka o historijatu resora (Udbe)” pronaći ćemo ovakav unos pod brojem 62: Vučković Ivan Nikole, r. 27. 1. 1927. u Brnazama kraj Sinja. Hrvat. Iz seljačke obitelji. Završio 6 razreda OŠ i 1 razred gimnazije u JNA. Zemljoradnik. Razveden. Član KPJ od 1. 12. 1945. U JNA od 20. 8. 1944. Potporučnik Udbe za kotar Sinj. Uhićen 4. 11. 1950., osuđen 31. 3. 1951. na 4 godine na Vojnom sudu u Zagrebu zbog nesavjesnoga obavljanja službene dužnosti u vezi s IB-ovcima. Kazna istječe 4. 11. 1954.

Iz objavljenog popisa može se izvesti i statistika prema kojoj se gotovo pa može oblikovati lik pripadnika službe u njezinim počecima.

– Osnovni uvjet bilo je članstvo u KPJ ili SKOJ-u. Rijetke iznimke bile su dopuštene samo u počecima stvaranja OC-eva ili, pak, u zaduženjima na marginalnijim i stručnim položajima poput šifranata, vozača ili kuharica. Međutim, postupno je i za takva mjesta preduvjet bilo članstvo u KPJ. Po mojoj procjeni, kadrovi Ozne bili su najsposobniji ljudi kojima su KPJ i partizani raspolagali. Također je bitno istaknuti mladost tih ljudi. Prosječna dob članova Ozne i Udbe 1945. bila je 26 godina – kaže i nastavlja s podrobnijim tumačenjem statistike nacionalnog sastava koji je posljedica nacionalnog sastava NOP-a, ali i, šire gledano, različitog odnosa Hrvata i Srba prema Jugoslaviji, od načina kako bi trebala biti uređena do njezine negacije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari