Pratite nas

Reagiranja

Otvoreno pismo hrvatskom znanstveniku i rektoru Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Damiru Borasu

Objavljeno

na

Članice Udruge Žene u Domovinskom ratu-Zadar obratile su se otvorenim pismom hrvatskom znanstveniku i rektoru Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Damiru Borasu, Otvoreno pismo objavljujemo u cijelosti:

[ad id=”93788″]

Poštovani,

Nakon što ste izjavili kako se zauzimate da se učenje ćirilice ponovno uvede u hrvatske škole kao obvezno gradivo, jer kako bi poznavanje još jednoga pisma moglo otvoriti nove horizonte našoj mladeži, kao članice Udruge „ Žene u domovinskom ratu Zadar“ koja djeluje na području grada Zadra i Zadarske županije, u kojoj su članice Dragovoljke Hrvatskog domovinskog rata i Hrvatske braniteljice, majke, supruge i sestre poginulih i umrlih Hrvatskih branitelja te supruge ratnih vojnih invalida, osjećamo dužnost i potrebu osvrnuti se na vašu izjavu;

Presretne smo da ste vi kao pripadnik akademske zajednice, hrvatski znanstvenik i rektor slavnog i najstarijeg sveučilišta u Hrvatskoj, institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države. Sveučilišta koje je 500-to na listi najboljih svjetskih Sveučilišta, osjetili potrebu javno obratiti se Hrvatskom narodu zbog ovako važnog pitanja u fokusu Hrvatskog naroda, kao što je uvođenje jednog pisma koje je po vama kako vidimo od strateškog značaja za Hrvatsku, jer učenjem istog, biti ćemo otvoreni budućnosti i dijalogu, kako s našim nacionalnim manjinama, tako i sa susjedima s kojima nas ne dijele velike jezične barijere.

Osim toga kako ste rekli poznavanje ćiriličnoga pisma pomoglo bi nam da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu baštinu i uspostavimo kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i nama susjednim narodima – Crnogorcima  i Srbima u njihovim matičnim domovinama, kao i onima u Bosni i Hercegovini koji se služe ćiriličnim pismom.

Mi smo ovako neškolovane i većinom iz siromašnijih obitelji, mislile kako bi akademska zajednica trebala ovom narodu ponuditi rješenja te govoriti i onim manje bitnim problemima kao što su poboljšanje životnog standarda, kako unaprijediti demokraciju i znanje, kako stvoriti uvjete za otvaranje novih radnih mjesta, zaustaviti iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske ili pak kako poboljšati pismenost, informatičku pismenost i obrazovanje našeg naroda.

Naravno, to mi samo mislimo kao pripadnice jednog malog neškolovanog i neobrazovanog naroda, koji uglavnom potječe iz nekih kamenih kuća i sa ognjišta, pa nam nemojte zamjeriti jer mi svakako uvažavamo i poštujemo mišljenje hrvatske inteligencije koja zna detektirati najveće probleme u zemlji.

Poštovani rektore, iako živimo u zemlji znanja, nama nije jasno na koju ste Vi ćirilicu točno mislili, je li na onu koja se zvala hrvatska ćirilica i kojom su se koristili Hrvati u srednjem vijeku točnije u 12. stoljeću? Dakle na pismo koje se upotrebljavalo uglavnom u Bosni, Hercegovini, na jugu Hrvatske: Poljicima i zaleđu Splita, dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), Dubrovniku i njegovoj okolici. Na pismo kojim su ispisani spomenici Povaljska Listina ( nastala 1. prosinca 1250. godine) i Poljički Statut ili ste mislili na ćirilicu kojom se danas služe Srbi?

Ako ste mislili na ovu koja se rabila u srednjem vijeku zaista je nepotrebno dodatno djecu opterećivati jednim mrtvim pismom, a ako ste pak mislili na ovu potonju, trebali bi znati da to nije hrvatska ćirilica jer razlika između hrvatske ćirilice i srpske ćirilice nije ništa manja nego što je između, na primjer srpske i bugarske ćirilice, a katkad u nekom razdoblju i između srpske i ruske ćirilice.

Primjerice, hrvatska lapidarna ćirilica po broju i po obliku grafema, razlikuje se od svih ćiriličkih sustava te kroz sedam stoljeća pokazuje svoj poseban razvoj, to je poseban tip grafije takozvana petrificirana dukljansko-bosanska grafija s tragovima utjecaja glagoljske grafije. Činjenica je da je ta grafija od 12. do 15. stoljeća stajala po strani od grafijske i pravopisne evolucije provođene na srpskom području. Osnovna je razlika između hrvatske i srpske ćirilice vidljiva u grafiji i pravopisu, i u morfologiji slova. Jedna od značajnih razlika je prije svega, što u hrvatskoj ćirilici rano nestaje svih znakova koji su u to pismo preuzeti iz grčkog pisma ili stare crkvenoslavenske ćirilice.

Gospodine rektore, ćirilica je istočno kršćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Premda u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je prihvatio hrvatski katolički narod jer je stoljećima bio u aktivnom doticaju s bizantskom kulturom i tradicijom. Indikativno je da se ćirilica u srednjoj Dalmaciji rado nazivala i arvackim pismom.

No ako je to budućnost ove zemlje, mi nemamo nikakve primjedbe da se učenje uvede u škole, jer naravno ako to struka preporuča, nama ne preostaje ništa nego da vjerujemo u to i nadamo se da će se već nakon što prva generacija završi i usavrši ovo pismo, vidjeti rezultati u progresu i napretku ovog društva.

Vidimo kako će u prilog ovom učenju biti i bolje upoznavanje naših nacionalnih manjina i njihove kulture. Pa evo kako mi živimo na području Ravnih Kotara, kada pronađete vremena možete nas pozvati, a mi ćemo vam kao kazivači pomoći u prikupljanju običajne građe za srpsku nacionalnu manjinu koja živi ovdje s nama. Možemo vam ispričati kako smo živjeli u bratstvu i jedinstvu do početka Domovinskog rata te kako smo uvijek radi dobrih odnosa prepuštali pripadnicima manjine sva radna mjesta u kulturnim, obrazovnim i drugim institucijama baš iz razloga što smo smatrali kako bi bilo dobro da se nauče služiti Hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, da mogu što bolje upoznati većinski narod koji ovdje živi od stoljeća sedmog.

Što se tiče kulturne raznolikosti možemo vam ispričati sve o običajnom pravu, o narodnoj nošnji, o primjerice kotarskoj ijekavici kojom su govorili, možemo vam pokazati kola i napjeve koje su baštinili.

Primjerice, prije rata jako je bila pjevana grktalica koju su pjevale srpske žene „plovi morem jedna mala barka, a u barki kralja Petra majka“ tijekom rata nastale su neke nove izvorne pjesme kao na primjer „što se ono na Dinari sjaji, Đujićeva, Đujićeva kokarda na glavi“, dok je   danas  vrlo popularna pjesma „oj vojvodo, oj vojvodo šubaru nakrivi , ima tvojih četnika još živi“ ili ona koja se pjeva u selu jednog popularnog političara i saborskog zastupnika „niko nema što Srbin imade, dva Božića od hrvatske vlade“. Tako da evo ako budete imali vremena pozovite nas na čaj, jer znate baština se najbolje prenosi usmenom predajom.

I na kraju gospodine rektore, raduje nas što se napokon i akademska razina probudila i što je napokon počela nuditi konkretna rješenja, koja će ići u prilog poboljšanja života našeg naroda, jer predugo je trajala u ovoj zemlji šutnja inteligencije, čini se da je nismo čuli tamo od Hrvatskog proljeća.

Vašim ćemo očima gledati u budućnost, ali nemojte nam zamjeriti što mi ponekad kao Hrvatice učimo svoju djecu i svoje unuke i nekoj drugoj povijesti i nekim drugim vrijednostima hrvatskog društva, jer znate materina rič je najbolji nauk.

Ali svakako, napomenuti ćemo im, da uvijek gledaju u budućnost, da zaborave prošlost, da dobro slušaju poruke najškolovanijih hrvatskih sinova, a mogu ponekad poslušati i one najhrabrije, jer nama je ovdje u Dalmaciji lako, mi uvijek možemo kupiti brod i loviti ribu gledajući prema budućnosti.

Ipak završavamo pismo gledajući unatrag 150.godina

Nekoji kažu, da treba mučati, kad se ne može stanje promijeniti ni narodu pomoći. Tako govore oni, koji znadu, da su krivi, i da o zlu rade. Kroz takovo mučanje došao je naš narod u današnje stanje, a ja sudim, ako je narod pametan i za sve zauzet, da mu mnogo koriste oni koji mu odkrivaju i pokazuju njegove neprijatelje i zlotvore, ljude koji ga bacaju u nesreću i u njoj ga drže.

(dr. Ante Starčević)

 

Članice Udruge

Žene u Domovinskom ratu-Zadar

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

UZDBV dala punu podršku vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi

Objavljeno

na

Objavio

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara daju punu podršku vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi u nastojanjima zaustavljanja govora mržnje iskrivljivanja istine o Domovinskom ratu te poticanja institucija za otkrivanje i procesuiranje ratnih zločinaca:

Na Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, dan kada nas je kao samostalnu i neovisnu državu priznala međunarodna zajednica, umjesto ponosa, umjesto zahvale i odavanja počasti prvom Predsjedniku, umjesto zahvale hrvatskim braniteljima koji su najzaslužniji što se taj dan dogodio prije 27 godina, a bio priželjkivan i sanjan stoljećima, umjesto slavlja i zahvale svakoj Hrvatici i Hrvatu, mi zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara zgroženi smo napadima na vukovarskog gradonačelnika gospodina Ivana Penavu.

Svjedočimo posljednjih godina razarajućoj moći riječi, pogubnije su od mača. Lako se izriču no razornost im je jača od ispaljene granate.

Saborskom zastupniku Glavašu čudno je kako se lokalni političar jednog malog grada usudi ulaziti u visoku sferu politike te je čak i priprijetio gradonačelniku Penavi, propuštajući osuditi djelovanje Srđana Milakovića koji godinama oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju naziva etničkim čišćenjem te takvim izjavama širi mržnju i prijeti svim Hrvatima u Vukovaru, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Izjavom kako je posao lokalnog političara na vlasti da brine o gradu Vukovaru, a ne da vodi nacionalnu politiku zgrozio nas je ministar uprave Lovro Kušćević. Ministar reče kako svi znamo tko je bio agresor u Vukovaru, svi znamo tko su bili branitelji u Vukovaru što očito nije istina, jer Milaković optužuje Hrvate za početak rata u Hrvatskoj negirajući otvoreno velikosrpsku agresiju. Ministar Kušćević propustio je djelovati sukladno svojim dužnostima i ovlastima što je nedopustivo, jer izjave Srđana Milakovića otvoreni su udar na državu.

Uz Pupovca predsjednika stranke koju je osnovao ratni zločinac, Vukovar je ovih dana izložen novim nedopustivim napadima dogradonačelnika iz reda srpske manjine Milakovića koji javno i otvoreno nasrće na veličanstvenu pobjedu nad velikosrpskom agresijom. Provodi tako Srđan Milaković Memorandum 2 SANU odnosno velikosrpski program i ideologiju koja je poražena u Domovinskom ratu. Nije to jedino što si dozvoljava čovjek koji je u Vukovaru izabran tek s nešto više od 700 glasova, i koji uporno odbija priznati srbijanske ratne zločine i agresiju na Vukovar i Hrvatsku. Morbidno je kako pokušava iskriviti činjenice te optužiti Hrvate kako su započeli rat. Pitamo se što je s nadležnim institucijama, zašto se tako dugo oteže sa sankcijama ne samo za govor mržnje nego i direktno podrivanje ustavnopravnog poretka.

Mudrošću prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je kazao kako je bolji razum od oružja Hrvatska je na miran način reintegrirala svoj teritorij okupiran od strane srbočetničkog agresora i JNA, kojom je zapovijedao vojni i politički vrh Srbije. Iskazujući milost, izlazeći u susret onima koji nisu željeli Hrvatsku nego se zdušno borili protiv nje očekivali smo kako za proces reintegracije u hrvatsko društvo ipak neće trebati toliko godina. No što učiniti s onima koji sada vrijeme pokušavaju vratiti natrag? I kada to rade svjesno i namjerno ne mareći za dobrobit svoje zajednice? Na Dan kad se obilježava mirna reintegracija Podunavlja, Srđan Milaković ponovno nasrće na srpsku etničku zajednicu u Hrvatskoj. Nasrnuo je na one koji dišu za Vukovar, koji udišu Vukovar, koji su branili, ali dan danas kroz obranu Vukovara brane svoju Domovinu. Suživot znači uključivost, međusobno poštovanje i djelovanje u duhu zajedništva. Ne postiže se to getoizacijom, ne postiže se to namjernim isključivanjem iz hrvatskog sustava, ne postiže se to stvaranjem parasustava niti krivotvorenjem povijesti. Različitost jest bogatstvo, ali isključivost nije. Hrvatska je nacionalna država koju čine svi njezini državljani bez obzira na njihovu vjeroispovijest i etničku pripadnost.

Stoga imamo puno moralno pravo zahtijevati od Srđana Milakovića da javno prizna srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku te da javno prizna oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju. Ukoliko to ne učini zahtijevamo da odstupiti s dužnosti dogradonačelnika Vukovara, a od odgovornih i nadležnih institucija očekujemo postupanja sukladno zakonu protiv svih koji podrivaju temelje Hrvatske Države. Ministrima, zastupnicima i novinarima koji zadnjih dana napadaju gradonačelnika Vukovara poručujemo neka usmjere svoju pozornost na stvarnog kreatora nemira, nacionalne netrpeljivosti i razdora.

Javno izražavamo punu podršku gradonačelniku Ivanu Penavi koji štiti mir i red u gradu boreći se protiv mržnje, kaosa i razdora koje širi dogradonačelnik iz reda srpske manjine Srđan Milaković.

 

Zorica Gregurić,

predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Vukovarske udruge: ‘Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara’

Objavljeno

na

Branimir Glavaš je prekjučer istaknuo kako mu je čudno da se lokalni političar jednog malog grada usudi ulaziti u visoku sferu politike.

Srđan Milaković je 2016., 2017. i 2018. u nekoliko navrata oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju nazivao etničkim čišćenjem.

U Vukovaru se ovim i ovakvim izjavama sije mržnja i prijeti svim Hrvatima u Vukovaru, bez obzira na njihovu narodnost. Ovaj zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine treba odstupiti s mjesta zamjenika gradonačelnika jer svjesno širi neistine i svjesno svim Vukovarcima prijeti na narodnoj, pa čak i nacionalnoj osnovi.

Ministar uprave Lovro Kušćević je prekjučer naglasio kako je posao lokalnog političara na vlasti da brine o gradu Vukovaru, a ne da vodi nacionalnu politiku. Rekao je kako svi znamo tko je bio agresor u Vukovaru, svi znamo tko su bili branitelji  Vukovara.

Tko smo “svi” ministre Kuščević?!?

Ako svi znamo, kako to onda ne zna zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković !?!?

Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika iz reda srpske narodne skupine, 2017. i 2018. opetovano je javno negirao agresiju na Vukovar. Na svaki upit je li to bila agresija on je negirao te brutalnu srpsku agresiju na Vukovar nazivao pobunom.

Ovim putem molimo sve koji zadnjih dana napadate gradonačelnika Vukovara odmaknite se od njega i usmjerite svoje reakcije na stvarnog tvorca nemira, nacionalne netrpeljivosti i razora, kao što su Pupovac, Milaković, i ostala ekipa iz redova srpske manjine koja ne poštuje hrvatsku himnu, zastavu ni grb. Okrenite se prema onima koji ne žele reći gdje su naši nestali, i tko su preostali ratni zločinci koji šetaju po lijepoj našoj.

Gradonačelnik Ivan Penava i njegov zamjenik Marijan Pavliček štite mir i red u gradu boreći se protiv mržnje, kaosa i razora koje širi zamjenik gradonačelnika Srđan Milaković, i slični njemu koji po savjete idu u Srbiju i tamo izjavljuju kako za njih Domovinski obrambeni rat ne postoji niti će to ikada postojati a kamoli biti u programu obrazovanja po Srpskom programu.

Srđan Milaković mora odstupiti ili biti smijenjen s mjesta zamjenika gradonačelnika Vukovara ili:

1. javno priznati srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku

2. javno priznati oslobađajuću i legitimnu vojno-redarstvenu akciju Oluju

U protivnom on mora odmah otići s pozicije u gradu Vukovaru s koje širi nacionalnu netrpeljivost, širi neistine i obmane, te sije mržnju.

I za kraj, Hrvatska je nacionalna država. Jedno od njezinih obilježja je nacija koju čine svi njezini državljani bez obzira na njihovu vjeroispovijest i narodnost.

Svi državljani Hrvatske su Hrvati po nacionalnosti, bez obzira na njihovu narodnu i vjersku pripadnost. Stoga, Srđane Milakoviću, prestani sijati mržnju i obmanjivati Vukovarce i sve ostale hrvatske državljane.

Bacite svoje verbalno smrtonosno oružje i postanite hrvatski mirotvorac, ili se maknite iz javnog života Hrvatske koji trujete svojom mržnjom.”

GO KUPDRGV
Predsjednik Franjo Šoljić

 

Penava: U Vukovaru su spodobe i zločinci klali Hrvate, ali Milaković se jadan osjeća nesigurno

 

 

 

Tomo Medved: Milakovićeve izjave apsolutno su neprihvatljive i protivne Ustavu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari