Pratite nas

Herceg Bosna

Logika šovinističkog unitarizma i neupućenost političkih direktora PIC-a

Objavljeno

na

Otvoreno pismo ­­­­­­­­­­­­­­­­­­­političkim direktorima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), te svim unitarističkim strankama, medijima, političarima i aktivistima

Nakon što su politički direktori UO Vijeća za implementaciju mira naglasili „koncert u Mostaru kao najveći problem u BiH“, te se o istom događaju govorilo i u zgradi UN-a, prigodom rasprave o haškom tribunalu, HRS je 07.06. reagirao priopćenjem za javnost. Međutim, nakon što je koncert prošao, i to bez ijednog incidenta, osjećam potrebu reagirati otvorenim pismom političkim direktorima Vijeća za implementaciju mira (PIC), iz razloga što je spomenuti koncert još jedan u nizu dokaza kako se međunarodna zajednica stavlja u službu politike većinskog naroda.

Logika šovinističkog unitarizma i neupućenost političkih direktora PIC-a

Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) osudili su 6. lipnja 2017. godine događaj nazvan “Veliki skup potpore hrvatskim uznicima u Hagu te svim nepravedno optuženim i osuđenim hrvatskim braniteljima HVO-a”, koji je najavljen i održan 8. lipnja u Mostaru.

Politički direktori su naglasili kako „sve institucije u Bosni i Hercegovini, uključujući političke, vjerske i organizacije civilnog društva, trebaju djelovati u pravcu promoviranja pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije, te izbjegavaju događaje, aktivnosti i retoriku koji produbljuju podjele, što uključuje i glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca, povijesni revizionizam, te provokativnu upotrebu simbola, kao i da ne treba praviti nikakve poteze, ni u Mostaru niti drugdje, koji za posljedice imaju produbljivanje podjela i podizanje tenzija“.

S ovim se stavovima na načelnoj razini u cijelosti slažem, ali spomenuti događaj smatram potpuno neprimjerenim povodom za njihovo iznošenje. Dovođenjem ovih, izvan danog konteksta, potpuno prihvatljivih stavova, u vezu s koncertom, odnosno skupom potpore hrvatskim uznicima u Haagu, javnosti se želi poslati poruka da su organizatori i pokrovitelji skupa protiv pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije, da teže produbljenju podjela i podizanja tenzija, da glorificiraju osuđene ratne zločince i podržavaju povijesni revizionizam i provokativnu upotrebu simbola.

Pozivam političke direktore Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira da ove svoje insinuacije protiv organizatora i pokrovitelja skupa potkrijepe argumentima i dokazima nakon koncerta, ako ih imaju. Pozivam ih također da svoj vlastiti kredibilitet po navedenim pitanjima potkrijepe osvrtom na primjere iz nedavne prošlosti u kojima sve pobrojane grijehe određenim akterima nije bilo potrebno podmetati i učitavati, jer su bili izrazito vidljivi, za svakoga tko ih je htio vidjeti. Na koje aktere i koje pojave se referiram, bit će razvidno u nastavku teksta.

Vraćajući se središnjoj temi, podsjećam kako je organizator skupa, udruga „Hrvatsko srce nade“ povodom koncerta izdala priopćenje koje sadrži sljedeći navod: “Riječ je o skupu hrvatskog naroda na kojem neće biti politike niti političkih govora. Cilj nam je pjesmama, na jedan kulturan način, pružiti potporu hrvatskim braniteljima kojima se sudi u Haagu“. U tekstu se udruga ogradila i unaprijed osudila provociranje bilo koga, kao i isticanje bilo kakvih neprimjerenih obilježja na skupu. Kako su organizatori najavili, tako je i bilo. Na skupu nije bilo političkih predstavnika, političkih poruka, nikoga se nije na bilo koji način provociralo i nije bilo neprimjerenih obilježja. (”Nije zabilježen nijedan incident na sinoćnjem koncertu potpore šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg-Bosne koji se nalaze u pritvoru u Den Haagu”, doznaje Fena u MUP-u Hercegovačko-neretvanske županije.)

Skup je završen, ali potreba reakcije na podmetanja i učitavanja koja su od strane Političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, te raznih unitarističkih stranaka, medija, političara i aktivista bila upućena skupu, ne samo da nije prošla već je nakon svega što se dogodilo još potrebnija i aktualnija. Ovaj put ću se osvrnuti samo na ključne insinuacije navedenih aktera kojima se, očito, htjelo javno diskreditirati i sam skup, i njegove organizatore i pokrovitelje.

  • Glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca

Povodom insinuacija za glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca, podsjećam kako je cilj i povod koncerta bilo skretanje pozornosti javnosti i podrška pravu nepravomoćno osuđenih, dakle pravno još uvijek nevinih osoba, na pravično i nepristrano suđenje. Koliko znamo, presumpcija nevinosti do donošenja pravomoćne presude jedan je od temelja europske, pa i suvremene globalne civilizacije.

Pored toga, voljeli bismo znati za bilo koju reakciju PIC-a i unitarista na javne manifestacije u kojima je sudjelovao Rasim Delić, bivši načelnika Glavnog štaba Armije RBiH, osuđen na tri godine zatvora na sudu u Haagu. Takvih reakcija, na žalost, nije bilo, niti na govor tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića na Delićevoj sahrani na šehidskom mezarju Kovači  u Sarajevu, na kome je sahranjen i Alija Izetbegović.

Silajdžić je tad održao govor unatoč, ili pak, zahvaljujući činjenici da je po zapovjedi generala Rasima Delića ustrojena postrojba „El Mudžahid“. U govoru kojeg je, kao poseban izaslanik Alije Izetbegovića, 1995. godine održao pripadnicima „El Mudžahida“, Rasim Delić je, među ostalim, rekao:

Ja nikad nisam krio da ova jedinica postoji, da je to jedinica Armije BiH, da je u sistemu rukovođenja i komandovanja Armije BiH… Zbog toga je vaša pomoć i pomoć islamskog svijeta za ovaj narod, koji se nalazi na granici islama i hrišćanstva i dalje neophodna i bit će neophodna dok islam ne pobijedi na ovom svijetu. Zato u svoje ime i u ime muslimana BiH kažem privremeno hvala, jer nas na Alahovom putu čekaju mnogi, brojni zadaci.“ U istom govoru, Rasim Delić je spomenuo kako je rat u BiH bio „samo prva runda, a ne znamo kada će doći do druge ili slijedeće“. Video prilog u kojem se nalazi spomenuti govor možete pogledati OVDJE.

Ne mogu se sjetiti nikakve reakcije PIC-a, niti unitarista na sudjelovanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH na sahrani uz državne počasti ovog, kako se može vidjeti na gornjoj poveznici, osvjedočenog promicatelja pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije.

  • provokativna upotreba simbola i povijesni revizionizam

Glede podmetanja i učitavanja za povijesni revizionizam i provokativnu upotrebu simbola, još jednom podsjećamo PIC i cjelokupnu unitarističku javnost kako je od 2010. do 2014. godine Hrvatska stranka prava BiH bila dio Vlade FBiH, takozvane SDP-ove platformaške vlade. HSP BiH je na mnogim svojim stranačkim materijalima dugo godina koristila simbole, znakovlje i slogane koji su se izravno referirali na razdoblje NDH tijekom Drugog svjetskog rata. U vrijeme dok je bila dio SDP-ove platformaške vlade HSP BiH je u prostorijama jedne svoje podružnice držala bistu poglavnika NDH Ante Pavelića.

Pored toga, jedan od ministara spomenute SDP-ove platformaške vlade samo godinu dana prije nego je postao ministar, bio je među organizatorima skupa „Nezavisna Država Hrvatska – Znanstveni simpozij o povijesnom kontekstu stvaranja i funkcioniranja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), njenom slomu te stradanjima hrvatskog naroda u poslijeratnim progonima i pogubljenjima“. Na samom skupu dotični ministar je imao izlaganje na temu „Uspostava NDH, zakoni, funkcioniranje vlasti i državno uređenje“.

Kako se dogodilo da je HSP BiH postala dio SDP-ove platformaške vlade? Tko je Hrvatskoj stranci prava BiH omogućio biti hrvatska komponenta Vlade FBiH, usprkos činjenici da je imala manje od 10% hrvatskog izbornog legitimiteta? Odgovor je, naravno: SDP BiH? Uz čiju pomoć? Odgovor je: OHR-a i Valentina Inzka, sarajevskih unitarističkih medija, nevladinih udruga i samozvanih neovisnih intelektualaca. Upravo onih koji su bili najglasniji u osudi i demonizaciji koncerta.

Je li ikome od pobrojanih kroz četiri godine SDP-ove platformaške vlade zasmetalo što HSP BiH koristi ustaške simbole, što je ministar u toj istoj Vladi organizirao skupove o NDH? Nije, nikad nitko od njih nije reagirao na te pojave niti ih javno osudio. A u isto vrijeme demoniziraju koncert koji je po izvješćima svih medija i po službenom policijskom izvješću prošao bez ijednog jedinog incidenta, bez vrijeđanja i provociranja bilo koga, te bez bilo kakvih provokativnih simbola i poruka. Pitamo se kako je moguće demonizirati jedan humanitarni koncert, te 10.000 ljudi, među kojima je bilo jako puno djece, samo zbog činjenice da su došli na koncert proglašavati ustašama i fašistima, a one stranke i pojedince koji otvoreno veličaju NDH i ustaštvo nagrađivati ministarskim pozicijama u Vladi FBiH? Tko to i zašto radi? Koja logika stoji iza svega toga? Logika vulgarnog, totalitarnog, šovinističkog UNITARIZMA. Logika one politike koja Hrvatima ne priznaje pravo na politički i nacionalni subjektivitet, politike koja negira Ustav BiH, ruši ustavno-pravni poredak i krši Daytonski sporazum.

Do koje mjere ide to unitarističko ludilo, najbolji je pokazatelj Željko Komšić, današnji predsjednik DF-a, nekadašnji istaknuti član SDP BiH i čovjek koji je uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH činjenicom da je u strukturi glasova koje je dobio bilo cca. 95% bošnjačkih glasova, 2% hrvatskih i 3% ostalih. Taj veliki antifašist, taj socijaldemokrat, taj lijevo-liberalni borac za „građansku Bosnu“ godinama je u svom predsjedničkom uredu držao bistu maršala Josipa Broza Tita, a pored nje portret generala Blaža Kraljevića. Nije mu smetalo što je jedan bio komunistički diktator odgovoran za Bleiburg i Goli Otok, a drugi general vojske koja je na ramenima nosila ustaško znakovlje i borila se za „cjelovitu BiH u okviru NDH – do Drine“. Nije to smetalo, niti danas smeta, SDP-u, DF-u, GS-u, unitarističkim medijima i nevladinim udrugama, niti intelektualcima raznih unitarističkih boja i veličina. Nije im bilo važno niti što postoji Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, niti su ih zanimale tekovine demokratskog antifašizma na kojima je izgrađena suvremena Europa. Kako drukčije nazvati ovu simbiozu lijevog i desnog totalitarizma nego: crveni fašizam. Je li Komšićev primjer model kako samoproglašena „lijevo-liberalna, građanska opcija“ u BiH obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma?  Zagrebemo li malo dublje, opet ćemo u svim navedenim pojavama, pronaći zajednički nazivnik: vulgarni, totalitarni, šovinistički UNITARIZAM.  

Poštovani politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), nadam se kako ćete se na iznesene eklatantne primjere povijesnog revizionizma i provokativne upotrebe simbola barem retroaktivno osvrnuti, te da ćete javno osuditi sve one koji prethodni rat smatraju „prvom rundom“, nagovještavajući i prizivajući time njegov nastavak. Uvjeren sam kako ćete tako pružiti najveći doprinos promicanju pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije u BiH, te izgradnji društva jednakopravnih naroda i ravnopravnih građana. A unitaristima svih boja i veličina poručujemo da odustanu od mržnje i šovinizma prema Hrvatima, te da poštivaju i provode Ustav vlastite države koju su toliko snažno prigrlili da jedva može disati.

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke
Slaven Raguž

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari