Pratite nas

Reagiranja

OTVORENO PISMO MINISTRU FINANCIJA RH

Objavljeno

na

..povodom Vaših izjava o rebalansu proračuna RH, te novoj procjeni rasta BDP-a na razini cijele 2016. godine, ponukan sam uputiti Vam ovo Otvoreno pismo iz više razloga.

OTVORENO PISMO MINISTRU FINANCIJA RH

Poštovani g. Ministre financija RH,

povodom Vaših izjava o rebalansu proračuna RH, te novoj procjeni rasta BDP-a na razini cijele 2016. godine, ponukan sam uputiti Vam ovo Otvoreno pismo iz više razloga.

Kao „analitičar – samouk“ godinama pratim makroekonomsku situaciju u RH i događanja koja utječu ili bi mogli utjecati na rast odnosno pad BDP-a. Ovom prilikom dužan sam Vam skrenuti pozornost na nekoliko pogrješaka koje su se „potkrale“ u Vašim izjavama i Dokumentima na 4. sjednici Vlade RH održane 17.11.2016. u gradu heroju i gradu heroja – VUKOWARU.

Pozorno sam pratio 4.sjednicu Vlade RH na čelu s premijerom g. Andrejom Plenkovićem i s radošću slušao dobre vijesti za Grad Vukovar i cijelu Slavoniju, a osobito Vaše izlaganje. Moram priznati da sam očekivao mnogo veću optimističnost nego ste ju iskazali, a što mi govori da ste Vi i Vaš tim jednim dijelom „zakazali“ i krivo obradili podatke koje je cjelokupna Hrvatska Nacija s nadom, optimizmom i opravdanim ushićenjem iščekivala.

Kao što ste i sami rekli, svi makroekonomski pokazatelji su i iznad originalnih očekivanja, ……

Da sad ne ulazim u sve detalje Vašeg izlaganja mogu reći sljedeće:

Deficit proračuna RH nije i neće biti na razini koju ste naveli. Osobna procjena i projekcije su da će RH u 2016. godini imati VIŠAK proračuna, a ako se kojim slučajem i dogodi deficit tada će on biti daleko ispod prezentiranih 1,6 % odnosno 1,7 % ovisno o metodologiji i sigurno ne može prijeći razinu od 0,5 % BDP-a.

BDP će na kraju 2016. godine biti na razini cca + 3,2 %, a nikako + 2,6 % po projekcijama Vašeg ministarstva odnosno Vlade RH.

Poštovani g. Ministre financija RH,

i Vi i ja znamo da je RH već odavno izišla iz procedure prekomjernog deficita (EDP) iako će to „službeno“ biti objavljeno tek u proljeće 2017.

Povod ovom pismu niste samo Vi već i Vaš tim koji su svjesno ili nesvjesno napravili nekoliko kardinalnih pogrješaka i još mi nije jasno zbog čega su napravljene, ali me navode da su se služili tzv. „Ementaler metodologijom“ ili slobodnim rječnikom rečeno, nepotpunom i krivom metodologijom koja je puna „rupa“ i najviše podsjeća na metodologiju EIZ-a, tj. „poznati“ CEIZ indeks kojim namjerno ili ne, sustavno „truju“ Hrvatsku javnost svojim promašajima i krivim procjenama koje nemaju uporište u činjeničnom stanju pozitivnog gospodarskog kretanja u RH u ovoj ekstremno pozitivnoj 2016. godini.

Posljednji CEIZ indeks na stranicama EIZ-a, objavljen 11.11.2016., nam kaže da sa 95 % sigurnošću tvrde da će rast BDP-a u 3/2016. biti između 2,2 % – 2,7 % (2,5 %), a što nema veze sa stvarnošću, matematikom, statistikom, ali ni sa „dobrim namjerama“ EIZ-a ili njihovih autora.

( Rado ću se javno ispričati gospodi autorima iz EIZ-a ukoliko se njihove procjene pokažu točnije nego moje osobne projekcije u kojima već 18.10.2016.,TVRDIM da će rast BDP-a u 3/2016. biti na razini 4,4 % i (ili) više. )

procjena
Istovremeno, procjena EIZ-a za 2016. godinu predviđa rast BDP-a na razini 2,6 % dok moja malenkost tvrdi da će ukupan rast BDP-a za 2016. biti na razini 3,2 %.

U potpunosti mi je jasno da se Vi kao i ostali ministri u Vladi RH oslanjate na tim, ali Vas ovim putem molim da i osobno izračunate, makar metodologijom brze procjene rasta BDP-a i uvjerite se u istinitost i vjerodostojnost ovih riječi.

(Svaka metodologija koja pokaže da je rast BDP-a u 3/2016. na razini cca + 3,0 % ili ispod je KRIVA i netočna.)

Znam da ste zauzeti simulacijama proračuna RH za 2017., ali smatram da Vaš tim ne radi dobro jer da radi onda bi Vaše izlaganje bilo mnogo optimističnije nego li ste to skromno i iskazali na 4. sjednici Vlade RH.

Većini nam je poznato da se već puna dva i pol desetljeća vode razni oblici Specijalnog rata PROTIV Hrvatske.

Na mnogim razinama Hrvatima se ne smije reći puna  i optimistična istina, već naprotiv, taj optimizam se mora na sve moguće i nemoguće načine umanjiti, anulirati, krivo prikazati,  stoga Vas ovim putem molim i zahtijevam da „pretresete“ svoj tim i već po objavi „šokantnog“ rasta BDP-a za 3/2016. na stranicama DZS, 30.11.2016. upitate svakog člana Vašeg tima: Zašto ste umanjili vrijednosti? Jeste li vi ekonomisti ili samo „stručnjaci“ bez znanja? Kako to da indeksi padaju, a BDP raste? …..

Pretpostavljam da će te koji dan ili večer prije službene objave DZS o rastu BDP-a biti pozvani u barem jednu TV emisiju stoga Vas molim da na postavljeno pitanje o rastu BDP-a budete izrazito pripremljeni i optimistični jer će rast BDP-a u 3/2016. i Vas ugodno iznenaditi, a uvjerenja sam i dodatno pozitivno šokirati.

Svjestan sam da možda ovo pismo ni neće doći do Vas, ali ako kojim slučajem i dođe, molim da pričekate 30.11.2016., tj. službenu objavu DZS o rastu BDP-a za 3/2016. te da shodno rastu BDP-a postupite kako pravo i dolikuje, tj. samo i jedino potpuni optimizam jer rezultati i za ovo 4. tromjesečje, koje još traje, govore nam da već imamo dodatnih razloga biti još veći optimisti za cijelu 2016. godinu kao i u idućim tromjesečjima 2017. i bez da se provede ikakva reforma poreznog sustava koja je već u „vremenskom tjesnacu“.

Uzimam si slobodu prostora u ovom Otvorenom pismu i javno izreći da se NE SLAŽEM sa „zlatnim četverokutom“ makroekonomije opisanim na stranicama Wikipedije već koristim isključivo tzv. „zlatni trokut“ makroekonomije,

zlatni-trokutuz, naravno, sve dostupne službene podatke Institucija RH kao što su: DZS, HZMO, HNB, MFIN, HZZ, …

Poštovani g. Ministre financija RH,

završavam ovo relativno kratko Otvoreno pismo u nadi da će te ga ipak jednom pročitati i analizirati. Želim Vam još naglasiti da je u vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti „najbitnije“ Ministarstvo obrane, a u vrijeme mira to je Ministarstvo financija.

Do sad ste odlično odradili svoj dio posla i u prošloj i u ovoj novoj Vladi RH i želio bih da se tako i nastavi, stoga Vas molim da mi ne uzmete za grijeh ovu dobronamjernu kritiku Vama i Vašem timu jer za taj isti tim Vi „odgovarate“, tj. ako ne znaju, naučite ih, ako ne žele učiti, odbacite ih!

 Iskreno se pridružujem čestitkama na Vašem radu jer ih uistinu zaslužujete i to mnogo više nego li i sami možete i zamisliti.

S poštovanjem,

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Bruxelleski vuk je sit, a hrvatska ovca (za sada) cijela

Objavljeno

na

Objavio

Niti 24 sata nakon što sam na Večernjakovom webu u četvrtak objavio otvoreno pismo predsjedniku vlade pod naslovom “Kako može Marakeški sporazum biti neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘Obvezujemo se’?“, stigao je odgovor predsjednika vlade. Prvo sam u petak ujutro u izravnom televizijskom prijenosu dobio priliku to isto pitanje izravno postaviti Andreju Plenkoviću, koji je odgovorio da je jedini ispravan prijevod Globalnog kompakta onaj koji će vlada objaviti na svojim stranicama, da bi tijekom dana na vladinom webu osvanuo ne samo prijevod nego i prava – interpretativna izjava! Piše Ivan Hrstić/vecernji.hr.

Dakle, koji je Plenkovićev odgovor? Ukratko, službeni prijevod koji smo ovih dana koristili je pogrešan, engleska fraza “we commit to”, koja se u njemu navodi 46 puta ne bi se trebala prevoditi sa “obvezujemo se”, već bi umjesto toga 46 puta trebalo pisati – “predani smo” ili “iskazujemo opredjeljenje”! 

Nema dvojbe, razmišlja li se u duhu engleskog jezika, Plenkovićevo “objašnjenje” svakako ima smisla, no na koncu kao da smo se ponovno našli u onom trenutku kad smo pokušali prevesti famozni “junction” iz sporazuma o arbitraži sa Slovencima. Naime, svakome je jasno da je odabrana višeznačna riječ koja se može prevesti na različite načine te da ni službeni prijevod “obvezujemo se” nipošto nije pogrešan. Dapače, budući da u preambuli sporazuma jasno stoji da on nije pravno(!) obvezujući, jasno je da se fraza “obvezujemo se” ne odnosi na pravnu već na neformalnu obvezu “potpisnika” (ne potpisuje se stvarnim potpisom nego prisustvom na konferenciji u Marakešu), ali i dalje predstavlja – obvezu.

Ukucate li riječ “commitment” u neki od online rječnika ili prevoditelja (naprimjer https://hr.glosbe.com/en/hr/commitment), prva ponuđena riječ, naravno, jest – “obveza”! Bit će vam ponuđena i “obaveza”, “obvezivanje”, pa tek zatim i “opredijeljenost”, a k tome i riječi poput “privrženost”, “angažiranje”, “vezanje”, “obećanje”, pa čak i – “zavjet”!

Dakle, u svojoj “interpretativnoj izjavi” Plenković je izabrao riječ najmanje bolnu za sebe, ali i za RH. Bruxelleski vuk je sit, a hrvatska ovca – za sada – cijela.

Ipak, i nakon te kreativne promjene i interpretativne izjave ostaje ono isto pitanje iz mojeg otvorenog pisma premijeru: Bez obzira što se neka država ne može suočiti s izravnim pravnim posljedicama zbog neprovođenja neke od tih “obveza”, posve je nejasno kako bi to neki šef Republike Hrvatske koji bi se pojavio u Marakešu, po svojem povratku u Zagreb mogao tvrditi da taj sporazum njega osobno niti državu Hrvatsku ne obvezuje, te da se zapravo radi samo o običnom meniju, jelovniku s kojega on može odabrati ono što on hoće?

Marakeški sporazum nije pravno obvezujući, ali svakako itekako osobno obvezuje onog lidera koji se tamo pojavi i svojim prisustvom ga osnaži. Za onog lidera koji se u Marakešu pojavi posve je svejedno kako se prevodi riječ “commitment”. Ako je pravno neobvezujuće, posve je svejedno pisalo 46 puta “obvezujemo se” ili 46 puta “opredijeljeni smo”– i dalje je obvezujuće za onoga koji se tamo pojavi.

U tom smislu, odluka da umjesto hrvatske predsjednice, koja je od toga neočekivano demonstrativno javno odustala, Tuđmanovim Challengerom u Marakeš leti ministar unutarnjih poslova – pobjeda je protivnika Globalnog kompakta! Neću reći da to shvaćam osobnom pobjedom, ali svakako pobjedom zdravog razuma. Činjenica da predsjednicu RH neće na približno istoj razini zamijeniti predsjednik Vlade RH, pa čak niti ministrica vanjskih poslova, te objava svojevrsne interpretativne izjave u kojoj se 46 puta napisana fraza “obvezujemo se” sad prevodi kao “opredjeljujemo se”, pokazuje da je Plenkovićeva vlada shvatila da ne može na najvišoj razini prihvatiti tu obvezu čak ako bi ona imala neformalni karakter, odnosno da slanjem samo ministra unutarnjih poslova mora na takav način sniziti razinu diplomatskog angažmana te time naglasiti da rješavanje imigracijskih problema ostaje unutarnje hrvatsko pitanje.

Dakle, nipošto se ne radi o slučajnom odabiru, već o jasnoj poruci osmišljenoj za smirivanje hrvatske javnosti. U suprotnom, u Marakeš bi letio osobno Andrej Plenković, te bi za sobom poveo još nekolicinu ministara, kao što su letjeli na kongres EPP-a u Helsinki. Odluku da u Marakeš na čelu hrvatske delegacije leti ministar unutarnjih poslova Davor Božinović treba u tom smislu pozdraviti kao racionalni kompromis. Ako već hrvatska vlada nema toliki integritet i samopoštovanje da bi solirala unutar europskih centara moći i aktivno se suprotstavljala dominantnom smjeru, ako se ne želi usamljena naći između čekića i nakovnja, ako već Plenković ne želi vidjeti sebe u društvu “neposlušnih” čelnika Višegradske skupine, onda se barem ne mora gurati u prve redove baš svake bjelosvjetske inicijative samo kako bi dokazao da zaslužuje svoje mjesto u Europi prve brzine. Za to mjesto se neće izboriti pukom servilnošću: aktualna hrvatska politika čvrste kontrole granica i odnosa prema ilegalnim migrantima ionako je u suprotnosti s nekim od deklariranih ciljeva Marakeškog sporazuma.

Ivan Hrstić/vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Kako to da se u Hrvatskoj ne spominju, a kamoli gone visoko rangirani ratni zločinci?

Objavljeno

na

Učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i studentima,  pa i svima drugima, poput političarima,  trebalo  bi postaviti pitanje kao u kvizu: “Tko pogodi”, ili, bolje rečeno, tko zna, “dobit će milijun eura!”, a sve u sklopu povijesti hrvatskog obrambenog  Domovinskoga rata. Naime, poglavito na HRT-u često se prikazuju takve i slične emisije, ali u njima ima iznimno malo pitanja vezanih uz srpsku agresiju, odnosno stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države. Neka od tih pitanja morale  bi čuti  i određene  institucije, ali i udruge, poput Documente, Srpskog narodnog vijeća… kojih se to tiče.

Dakle, dragi učenici i učitelji, profesori i povjesničari, gospodo i gospođe, drugovi i drugarice, pa i hrvatski branitelji: je li vam poznato tko su slijedeće osobe i kakve su dužnosti obavljale tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata: Zoran Lilić,  Dragoljub Ojdanić, Blagoje Kovačević, Božidar Babić, Dušan Samardžić, Ljubiša Veličković, Milan Zec, Nedeljko Čopić, Mihajlo Vučinić, Vlade Nonković, Ratomir Milovanović, Risto Matović, Aleksandar Dimitrijević, Branko Krga, Slavko Krivošija, Mihajlo Žugić, dr. Slaboljub  Šušić…

Ne znate? Zar se u školama na satu povijesti ne uči, odnosno ne spominju ratni zločinci? Pa, svi su oni, zajedno sa tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom  Miloševićem,  predsjednikom Crne Gore  Momirom Bulatovićem, članovima Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije dr. Radoje Kontićem, predsjednikom  Savezne vlade Pavlom Bulatovićem, saveznim ministrom  za odbranu, general pukovnikom Momčilom Perišićem, ali i mnogi drugima za koje ste vjerojatno čuli (Kadijević, Adžić, Šešelj, Arkan, Šljivančanin, Mladić, Karadžić i slični)  bili  arhitekti agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno sudionici čuvenog sastanka Vrhovnog savjeta odbrane SRJ (sazvao ga je Zoran Lilić) održanog 14. kolovoza 1995. na kojem su uz ostalo raspravljali o pobjedama i porazima, prijedlogu mjera za daljnje rušenje Republike Hrvatske te o financiranju Vojske Jugoslavije!

Dakle, Zoran Lilić bio je predsjednik SR Jugoslavije- predsjednik Vrhovnog savjeta odbrane, general potpukovnik Dragoljub Ojdanić, komandir 1. armije,  general  pukovnik Blagoje Kovačević, zamjenik načelnika GŠ VJ, general potpukovnik Božidar Babić, komandant 2. armije, general potpukovnik Dušan Samardžić, komandant 3. armije, general potpukovnik Ljubiša Veličković, komandant RV i PVO, kontraadmiral Milan Zec, komandant RM, general potpukovnik  Nedeljko  Čopić,  pomoćnik načelnika GŠ VJ za KOV, general major  Mihajlo Vučinić, pomoćnik  NGŠ za RV i PVO, kontraadmiral Vlade Nonković, pomoćnik NGŠ za RM, general potpukovnik Ratomir Milovanović, pomoćnik NGŠ za pozadinu, general potpukovnik Risto Matović, pomoćnik NGŠ za popunu, mobilizaciju i sistemska pitanja, general potpukovnik Aleksandar  Dimitrijević, načelnik Uprave bezbednosti  GŠ VJ, pukovnik Branko Krga, načelnik  II. uprave GŠ VJ, general major Slavko Krivošija, načelnik Uprave za informiranje i PPD, general major Mihajlo Žugić, načelnik Uprave VOJ, general major dr Slaboljub Šušić, načelnik Vojnog kabineta Predsjednika SRJ!

Svi su oni, svaki na svoj način, vodili  agresiju na Republiku Hrvatsku te su odgovorni  za brojna razaranja, zločine nad desetinama tisuća civila, protjerivanja hrvatskog pučanstva i niz drugih ratnih nevolja, od Vukovara, Škabrnje pa do Dubrovnika.

Kao prvo, više se gotovo nitko i ne sjeća njihovih imena (osim možebitno  Miloševića, Bulatovića, Perišića, Kontića i sličnih), a ono ipak što je najvažnije većinu  tih i takvih nitko i ne goni, (pa kako da onda primjerice učenici znaju tko su ratni zločinci?) a kamoli da je netko od njih osuđen na 12 godina robije, kao primjerice nevini hrvatski branitelj Veljko Marić i to usred Beograda, gdje dobar dio ovih ratnih zločinaca i danas živi i radi mirnim životom. Tamo su  “narodni heroji”, a u Srbiji je  “narodni heroj” – zanimanje!

Bilo i ostalo!

Kao drugo, u Hrvatskoj se i dalje progone hrvatski branitelji. Relativno ih je veliki broj pod istragama, osuđen, marginaliziran i popljuvan (za razliku od ovih i sličnih srpskih zlotvora.)

U zadnje vrijeme ih se navodno na veliko prisluškuje, (o tome je govorio i general Željko Sačić u tv Bujici!), pa čak određene i prati.

Ali tko će to dokazati, kad je to “normalna” aktivnost?!

Kao treće, zbog čega se i u školama ne uče imena srpskih i inih ratnih zločinaca, već učenici, ali i ne samo oni moraju znati i dobar dio onih koji su u vrijeme II. svjetskog rata bili protiv Broza, odnosno na strani Njemačke, NDH i ostalih poraženih sila.

Nadalje, u Hrvatskoj se svako malo (uz izravan tv prijenos) obilježavaju obljetnice vezane uz II. svjetski rat i čitaju  imena čak i onih koji su u nekakvoj šumi navodno “prvi opalili  “pušku”, odnosno metak”, dok im se i dan danas svečano uručuju i odličja za ono što je bilo prije 70 i više godina. A ne gone se oni koji i danas na javnim skupovima mašu s jugoslavenskim zastavama, blate Hrvate i Hrvatsku,  ili na čelu nose zvijezdu petokraku, kakvu su nosili i zločinački vojnici koji su bili pod zapovjedništvom sudionika navedene sjednice, od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika.

Peto, na raznim obljetnicima, ali i drugdje malo tko ili gotovo nitko više i ne spominje protiv koga smo se borili u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. I kad se u sredstvima javnog priopćavanja objavljuju sjećanja na ljude koji su dali živote za obranu hrvatske Domovine također nitko ne spominje – tko je pobio sve te hrvatske domoljube?

Dakle, kako bilo da bilo, još jedno pitanje za milijun eura: Zbog čega do danas nitko, ali baš nitko niti se ne osvrne na povijesnu  41. sjednicu Vrhovnog savjeta odbrane SRJ, održanu 14. kolovoza 1995.( nekoliko dana nakon završetka Vojno-redarstvena operacije Oluja95)?

Da, rat je gotov, ali su srpski i ini ratni zločinci još uvijek na slobodi, (koliko ih je recimo osuđeno za razaranja Vukovara i Škabrnje?), dok hrvatski branitelji i domoljubi (“naći ćemo mi vama bar nešto!”) sve više pune hrvatske zatvore, kao da su oni počeli agresiju.

Sva sreća što ima još uvijek na desetine tisuća hrvatskih branitelja koje se još  može optužiti i zatvoriti, a ako za ništa drugo a ono što nose ratnu zastavu HOS-a, viču “Za dom”, pjevaju pjesme iz Domovinskoga rata, ili zbog toga što su naručili, a nisu na vrijeme platili vijence i svijeće za svoje poginule, umrle i one koji su izvršili suicid.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari