Pratite nas

Reagiranja

OTVORENO PISMO – POZIV NA OSLOBAĐANJE OD KOMUNISTIČKOG NASLJEĐA

Objavljeno

na

Ovim otvorenim pismom obraćam se SDP-u, svim zastupnicima u Hrvatskom saboru, Predsjednici Republike, Predsjedniku Vlade, svim političkim strankama, medijima i cijeloj hrvatskoj javnosti povodom nastavka zaštite komunističkog režima, njegovih zlodjela, a osobito Josipa Broza Tita kao najistaknutijeg u piramidi zločina te ogavnog slavljenja komunističkih zlodjela nad hrvatskim narodom koja se događaju i ovih dana pod krinkom antifašizma, piše Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

[ad id=”93788″]

Polazeći od potrebe da se budućim generacijama Hrvatica i Hrvata, te svih hrvatskih državljana, osigura sloboda od svakog totalitarizma.

Polazeći od činjenice da je komunizam ostavio iza sebe nebrojene ljudske žrtve i patnje, ubijanja, mučenja, koncentracijske logore, otimanje materijalnih dobara i uništavanje kulturnih dobara, iznošenje laži o hrvatskom narodu i njegovoj povijesti.

Polazeći od činjenice da hrvatski narod nikada u svojoj povijesti nije prihvatio ni jedan totalitarni sustav, pa tako ni komunističko- jugoslavenski.

Polazeći od činjenice da je hrvatski narod, kada je uhvatio ozbiljnu povijesnu priliku, početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, odbacio komunistički totalitarni ustroj i njegove lažne vrijednosti, te izabrao samostalnost i slobodu kao najvišu društvenu i političku vrijednost.

Polazeći od činjenice da se hrvatski narod i država, odmah po slobodno iskazanoj volji, našao pod udarom komunističko-jugoslavenskih struktura i velikosrpske agresije, odlučio svim silama braniti i da se uspješno obranio i odbacio svojim žrtvama novo ropstvo i nestajanje s povijesne scene snagom svojih hrabrih sinova i kćeri.

Polazeći od činjenice da je tzv. Božićnim Ustavom iz 1990. hrvatski narod izabrao demokratski ustroj, slobodu i pravo neposrednog odlučivanja o svojoj sudbini, te da je time i najvišim pravnim aktom izabrao u budućem razdoblju samostalnost, suverenitet i slobodu od svakog totalitarizma kao i popravljanje i saniranje posljedica neljudskog i bezbožnog komunističkog totalitarizma.

Polazeći od činjenice da je Rezolucija 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 1996. godine te Vijeće Europe rezolucijom 1481. iz 2006. godine osudilo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina zbog djela nasilja, individualnih i kolektivnih pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanjima, deportacijama, mučenjima, ropstvom, prisilnim radom i drugim oblicima masovnog psihičkog terora te da je Hrvatski sabor, na tragu te rezolucije, donio Deklaraciju o osudi zločina komunističkog totalitarnog sustava.
Polazeći od činjenice da je u Hrvatskoj u cijelosti preživio komunistički totalitarni duh u državnim strukturama, većini političkih stranaka, medijskim kućama, a osobito na HRT-u, te da se taj duh udružio i s velikosrpskim totalitarnim idejama i projektima.

Obiteljska stranka i ja osobno odlučio sam se obratiti hrvatskom narodu i predložiti političkim strankama, udrugama, organizacijama, sveučilištima, znanstvenim i kulturnim institucijama, tijelima državne vlasti, prvenstveno Saboru, Vladi, Predsjedniku Republike i svima odgovornima da temeljito odbace bilo kakve duhovne, intelektualne, moralne i druge veze sa propalim komunističkim sustavom, te da u svojim redovima pročiste one koji su bili na odgovornim dužnostima tijekom jugoslavenskog komunističkog totalitarnog sustava i agresije na Republiku Hrvatsku i hrvatski narod.

Pozivamo Sabor, Vladu i Predsjednika Republike da odstrane iz svojih ureda bivše dužnosnike komunističkog totalitarnog sustava i da na ta mjesta postave ljude neopterećene komunističkom prošlošću i protunarodnim djelovanjem.

Pozivamo SOCIJALDEMOKRATSKU PARTIJU da izrazi javno kajanje zbog žrtava koje je Komunistička Partija Hrvatske-Komunistička partija Jugoslavije (SKJ/SKH), počinila protiv hrvatskog naroda i hrvatskih državljana i drugih nevinih ljudi te da komunističku politiku ne prikazuju u pozitivnom svjetlu.
Pozivamo sve bivše komuniste, ako to već nisu učinili, da odbace komunizam kao zlo i da svim srcem sudjeluju u izgradnji hrvatske države kao jedinog trajnog i pouzdanog jamca napretka hrvatskog naroda i države. Pozivamo bivše komunističke dužnosnike da ne skrivaju komunističke zločine i zločince kako bi došlo do istinskog mira u njima i pomirenja hrvatskog naroda.

Pozivamo mlade generacije da budu svjesne da su i danas izložene indoktrinaciji preživjelih antihrvatskih i protuljudskih ideja na sveučilištima, u medijima, udrugama i institucijama te da su, moguće i nesvjesno, indoktrinirani, da ozbiljno prouče narav komunizma i jugoslavenstva pa da ne ponavljaju zablude iz prošlosti.

Za Hrvatsku slobodnu od komunističkog duha i kadrova!

Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari