Pratite nas

Reagiranja

OTVORENO PISMO PREMIJERU RH: DJELUJTE ili odstupite!

Objavljeno

na

Poštovani,

onog trenutka kad ste dobili Mandat za sastav naše nove VRH iz ruku Predsjednice svih Hrvata, bio sam ponosan i radostan, a osobito pročitavši Vaš životopis.

Odahnuo sam, priznajem, i glasno uskliknuo: IMAMO HRVATSKU!

Danas više ne kličem tako radosno ni ushićeno. Prva pogrješka koju ste napravili, još dok ste bili Mandatar, jeste to što ste Predsjednicu RH potpuno KRIVO „raportirali“, kako su prenijeli pojedini mediji, o financijskom stanju u RH, kao i o visini Javnog duga RH.

[ad id=”93788″]

Naime, 13. siječnja 2016., „raportirali“ ste Predsjednicu svih Hrvata da je Javni dug RH skoro 90 % BDP-a, te što mislite učiniti po tom pitanju.

Tom prilikom javno sam Vas „prozvao“ izazvan Vašim propustom ili neznanjem riječima:

„ Gospodine Orešković, dug RH nije “skoro“ 90 % BDP-a!

Javni dug RH je odavno premašio 90% BDP-a!

Molim da pogledate istini u oči!

Javni dug RH sa svim Jamstvima (i jednoj “suglasnosti”) trenutno iznosi nešto manje od 310 000 000 000 HRK!

Ako Vam se čini da izneseni podatci nisu točni, tada Vas molim da još jednom pregledate službene stranice: HNB-a, MFIN-a, DZS,.. kao i “suglasnost” Kukuriku Kukulele koalicijske Vlade RH iz 2012. godine, kad je HEP dobio “suglasnost” da se samostalno zaduži na tržištu kapitala, a što je 2015. “refundirano” te s 500 milijuna US $ povećano na 550 milijuna US $!

Ovog trenutka Javni dug RH iznosi cca 94 % BDP-a!

(to je nama “naša” Kukuriku Kukulele dala….)“

Vi, kao poslovna osoba koja dolazi iz svijeta financija, trebali bi vrlo dobro znati kakvo je točno financijsko stanje Države kojoj postajete Premijer.

Razočarano sam „prešao“ preko toga, razmišljajući da još niste „pohvatali sve konce“, ali ubrzo poslije toga postajete Premijer jedine nam i voljene RH i nastavljate raditi pogrješku za pogrješkom.

DA!

Napravili ste najmanje tri kardinalne pogrješke koje su me neugodno iznenadile i zaprepastile, a Vas će pratiti do kraja Vašeg Mandata i to su:

  1. Omalovažavanje gospodina Milijana Brkića.
  2. Neprimjereno kašnjenje pri supotpisu Odluke o razrješenju gospodina Lozančića, (zadnji normalni rok supotpisa istekao je 04.03.2016.) pri čemu ste se doveo u neprimjerenu i ponižavajuću situaciju Instituciju Predsjednice RH.
  3. Samostalno (iako je to Vaše neupitno pravo) predložio novu osobu na čelu SOA-e, bez konzultacija. (Razumio bih da Vi gospodine Premijeru dovoljno poznajete političku i sigurnosnu situaciju u RH, ali NE POZNAJETE!).

Danas je 69. dan naše Vlade RH kojoj ste na čelu, a obzirom na jučerašnju sramotnu Prvostupanjsku oslobađajuću presudu ratnom zločincu, postavljam Vam upit:

Jeste li sigurni u Vaš Izbor za prvog čovjeka SOA-e?

Jeste li poduzeli dodatne sigurnosne mjere koje mogu proizići iz gore navedene oslobađajuće Presude ratnom zločincu“?

Poštovani Premijeru RH, mogao bih Vam postavljati nebrojeno pitanja, ali još želim vjerovati da možete voditi Vladu RH, iako ste zatekli katastrofalno stanje u svemu.
Želim vjerovati i nadati se da će te poduzeti sve potrebne  sigurnosne mjere za zaštitu RH, kao i svih Hrvata u BiH.

Nemam potrebu dodatno Vas upozoravati da je katastrofalna gospodarska situacija u RH, neminovno i usko povezana sa sigurnosnom situacijom, te da se obje moraju rješavati istodobno, a osobito u ovoj situaciji i  geopolitičkom okruženju u kojem se nalazimo.

Pišem Vam ovo pismo jer se bliži 100. dan naše i Vaše VRH i od tog trenutka više Vas nitko neće „štedjeti“ niti imati razumijevanja.

U potpunosti mi je jasno i vidljivo da ste već puno toga napravili i samim Proračunom, te da ste već uspjeli smanjiti brzinu rasta Javnog duga RH, u odnosu na bivšu VRH, za nekih cca 50 %.

 I da do kraja ove godine ne napravite više ništa, već ste napravili mnogo, ali to nije dovoljno.

Pišem također i iz razloga što mogu pomoći i Vama i RH svojim gospodarskim planom temeljenim na inovacijama da RH postane energetski neovisna.

Stojim Vam na raspolaganju jer moj život je moja Domovina kako u ratu tako i u miru.

Poštovani Premijeru, jedino što Vam još mogu reći jeste: DJELUJTE ili odstupite!

S poštovanjem,
Milivoj Lokas/Kamenjar.com

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Krešimir Macan doček Vatrenih nazvao “Državnim udarom – koji nije uspio”

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom da znamo da je Krešimir Macan službeni premijerov PR, pitamo se govori li Macan u ime Vlade i premijera ili u svoje osobno ime!? Jer nazvati nastup Marka Perkovića Thompsona ‘mekim ustaškim državnim udarom’ je ‘pucanj u nogu’!?

Ima li netko tko radi kao posebni savjetnik premijera pravo na osobni stav i može li nekoga nazivati marginalnom skupinom koja je pokušala izazvati ‘meki ustaški državni udar’!?

Kako su igrači uvjetovali nastup MPT te ga i pozvali da se vozi s njima u autobusu, Krešimir Macan tom izjavom direktno je optužio Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’.

Hoće li se Vlada i premijer oglasiti i distancirati od njihovog zaposlenika zaduženog za krizno komuniciranje!?

Podsjetimo, Tonci Percan je na twitteru napisao: ”Drzavni udar” @DalicZlatko i ekstremne desnice. Znaci Francuze je docekao predsjednik. @HNS_CFF nije dozvolio ni @KolindaGK ni @VladaRH ni @AndrejPlenkovic da budi na dočeku ali su zato ugurali Thompsona i ustaštvo. Meni ovo mirise na meki ustaški državni udar.

Krešimir Macan mu je potvrdio sa: ” Koji nije uspio”., a kasnije je to i ponovio!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Brigadir Ilija Vincetić: Uzmicati se više nema kamo!

Objavljeno

na

Objavio

Ako je ovo što živim, radim, osjećam, govorim, pišem, što sam bio i radio 1991. – 1995. fašizam, klerofašizam… onda jesam. No to se neće promijeniti. Nakon 1991.godine, pa do smrti, bio sam, jesam, i biti ću, Za Dom Spreman!! I živjeti i umrijeti! Ima li nešto lošeg u tome?

Iskreno, ne zanima me! Ja jednostavno između “svoj Dom životom braniti”… i … “svoj dom kukavički izdati”, ne vidim alternativu. Oni koji vide ili imaju drugo rješenje ili opciju, neka Dom moj… zaobilaze!!

Jer uzmicati se više nema kamo. Još korak natrag, i iza nas su Križni putovi, bezimene jame, zatvorena rudarska okna, “grabe pokraj puta”. Ja uzmicati više… nemam kamo! Oni koji mogu… Političari se Thompsona boje. S razlogom. Iskreni jugoslaveni su neizlječivi nekrofili i kao takvi će umrijeti. Mrzeći sve i svakoga.

Mentalni jugoslaveni su nostalgični. Ne luče mladost i ono što ona sa sobom nosi od propalog, nakaznog, potpuno ideologiziranog sustava koji je uništavao i pojedince i narod, dok na kraju nije uništio sam sebe. No, oni to ne vide. “Sigurnost” radnog mjesta, (kakve-takve plaćice), iluzija “potemkinovih sela”, klimoglav, savijena kralježnica… kao stav, puzanje kao oblik kretanja, urezani su duboko u njih. I fale im. Osjećanu fantomsku bol. No, najgori su “slučajni Hrvati”. Oni kojima se Hrvatstvo… dogodilo… Bez njihove želje. Zasluge. Oni nas mrze. Iskreno. Duboko. Iskonski. Poput nesretnika koji mrzi, osuđuje, krivi… sretne ljude oko sebe.

Ne zbog toga što su sretni, što se raduju… nego zbog toga što sretni MOGU BITI!! A on/ona?!! Nije lako ne “osjećati se dobro u svojoj koži”!! Još manje manje je lako gledati druge koji su u svojoj… sretni”!! Ali, nesretnici, postoji rješenje. LIJEČITE SE!! MIJENJAJTE SEBE!! Nas ionako ne možete!!

Ilija Vincetić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori