Pratite nas

OTVORENO PISMO SRPSKOM GENERALU SVETOMIRU ĐUJIĆU (sedmi (7) dio)

Objavljeno

na

Poznati agent Gestapoa Konrad Klaser, jedan od najsposobnijih protukomunističkih stručnjaka, koje su Niemci imali, bio je zaista prijatelj Hrvata, posebno ustaških krugova i tp radi naše efikasne protukomunističke borbe. Taj je čovjek padao i u nemilost radi intrige srpskih krugova i Srbofila Niemaca u Beču i prije u Beogradu. Ali kada se je ipak vidilo, da Hrvatska postoji, i kada se znalo, da general Luburić ostaje u Domovini i ne ide u emigraciju, onda je “Kaka”, kako je bio zvan, bio poslan u Hrvatsku.

[dropcap]P[/dropcap]redstavio se je sa punomoći Hitlerovog Glavnog Stana, upravljenom na mene, u kojoj mi se dalo znati, da je Konard Klaser postavljen za Glavnog njemačkog povjerenika za poslove odpora komunizmu na Balkanu.

Imao je posebno pismo Himlera i Kaltenbrunera u istom smislu. Ja sam pristao da ide s nama i bude veza s onim njemačkim ustanovama, koje se budu borile protiv ruskog komunističkog terora i njegovih slugu. kao antikomunisti brzo smo se sporazumijeli, a sporazumijet ćemo se i sa svakim drugim antikomunistom na svietu, pa, naravno, i sa srbskim antikomunistima, kojima bude jasno, da možemo biti dobri susjedi na Drini, i nikakva braća iza tih linija.

Ja sam zahtievao, da mi se podredi, što je i učinjeno, kao što su se uostalom podredili i zapovjednici Unagarističke Madžarske Legije, te Albanske legije, i na kraju Crnogorska Vojska, koja je priznavala Sekula Drljevića za Šefa Crnogorske Države, koju je priznala Vlada NDH. Ona je imala svoga zapovjednika, pukovnika Agrama, ali je operativno, stegovno i materijalno bila meni podredjena. Njemačka misija, sastavljena od stručnjaka podzemnog rata, diverzije, dojavne službe i tehničke ekipe, podredila se unapried, i tako izvršila sve svoje naloge. Koristim ovu zgodu, da odam počast velikom njemačkom antikomunisti Konardu Klaseru, koji je junački pao u borbi protiv srbokomunizma, a neka Bog, Poviest i Njemački narod kažu svoju rieč o drugim Njegovim djelima, i djelima Njegovih šefova. Nas su interesirali samo i jedino kao saveznici i antikomunisti.

Zahvaljujući izvanrednoj tehničkoj spremi njemačke skupine, ja sam imao podpuni pregled svih komunikacija izmedju Srba, od kojih je veći broj imao njmački karakter i osoblje. Naša je pak posebna služba pratila kretanje Vaših jedinica. Ni jednog časa Draža nije imao na umu pomagati hrvatske Oružane Snage i suradjivati s nama, ni u Hrvatskoj, ni u Sloveniji, nego je imao cilj prebaciti što više oružanih četnika na zapad, da se vrate s engleskim oružjem i kraljem Petrom i sruše ono, što bi još ostalo od Hrvatske. Dražine izjave na procesu u Beogradu, kao i nadjen materijal, dobrano to potvrdjuju.

Zato sam Vam bio postavio uvjete, da sve Vaše jedinice budu pod nadzorom mojih častnika, da budu izmješane medju moje jedinice, da budu podredjene mojem taktičkom zapovjedničtvu, da se predadu nama oni, koji su se o naše interese težko ogriešili, da budu gosti na hrvatskom području, a ne krvnici, kao što su bili, i.t.d., i.t.d.

Zato i danas postavljamo uvjete: priznajte ono naše, priznajte granicu na Drini, (ja podvukao, mo)jer bez toga nema mira, nema mirna razlaza, nema sporazuma i nema pregovora. Čemu se varati? Nitko od nas ne želi rata, posebno ne krvljenja nakon rata s komunistima. Ali mi znamo, da će do njega doći i ne želimo prevariti sami sebe. Bit će novih četnika, jer ih odgaja Dr. Milan Stojadinovič, kada u svojim novinama piše o srpskom Dubrovniku i srpskim zemljama sa granicom na Kupi pod Zagrebom.

Zato nemojte gubiti vrieme sa “srpsko-hrvatskim stručnjacima”, sa Subašićima, sa Raićima, koji nude podjelu Bosne, sa vječnim izdajicama, sa plaćenicima, sa pokvarenjacima, nego razgovarajmo o tehničkim pitanjima, kako smo to nekada činili: kako se razgraničiti, kako usmjeriti borbu protiv komunizma na terenu, i svaki na svom području, za svoj ideal, za svoj narod i svoju Državu. Ne pokušavajte s novim podvalama, novim jugoslavenstvima, jer je sve zabadava. Najbolju uslugu možete napraviti vašoj Domovini, ako načinite još jedan korak i svom narodu kažete punu istinu.

6.dio

Otporaš/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Što je čudno u zadnjem slučaju Beljak?

Objavljeno

na

Objavio

Dohvativši se kormila HSS-a, tradicionalne hrvatske stranke čije je djelovanje obilježilo prvu polovicu 20. stoljeća, Krešo Beljak ga je skrenuo posve ulijevo, pozicioniravši ga ljevije od ostalih SDP-ovih partnera, pa čak i nekih s ljevice izvan Partijina kišobrana.

Kao čelnik dotad umjerene stranke s određenim ugledom u dijelu konzervativnog biračkog tijela pokazao se upravo idealnim za ulogu gromobrana Zoranu Milanoviću uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pored njegovih krajnje lijevih ideoloških stajališta, a iskazao se i osebujnim tumačenjem događaja iz prošlosti koji izazivaju buru i u sadašnjosti, Milanovićeve verbalne akrobacije bez zdravorazumske legitimacije doimale su se pitomima, gotovo prihvatljivima i normalnima, odatle mu valjda i nadahnuće za slogan na predsjedničkim izborima. Zoran Milanović je znao cijeniti Beljkov angažman osiguravši mu osjetno veći broj saborskih mandata na zajedničkoj listi od realne HSS-ove snage.

Ni poslije izbora samoborski gradonačelnik nije odstupao od zadanog smjera. Štoviše, nastavio je nesmanjenom žestinom udarati ritam avangardnom procesu preobrazbe HSS-a u političku lubenicu (izvana zeleni, iznutra crveni), zaključivši mrtav-hladan – ako je Bleiburg zločin, onda je i Oluja zločin. Što je logički jednakovrijedno tvrdnji – ako Oluja nije zločin, onda ni Bleiburg nije zločin. Temelj za usporedbu Bleiburga i Oluje Beljak nalazi u argumentu kako je prvo bilo osveta za ustaške zločine, a potonje za četničke, što se zapuštenu, nezrelom umu, kakve marljivo proizvodi sustav medijske indoktrinacije, na prvu može učiniti efektnim i privlačnim. No, u tom promišljanju ipak ima jedan mali nedostatak, doduše dovoljno malen da ga nije tako teško prikriti – ni jedno ni drugo nije istina!

Niti je Bleiburg, osim tek u iznimnim slučajevima, bio osveta za bilo čije pa tako ni ustaške zločine, nego pomno planirani, organizirani sveobuhvatni program masovne likvidacije potencijalnih protivnika revolucionarnog komunističkog režima. To, uostalom, potvrđuje i što su egzekutori većinom bili pripadnici slovenskih postrojbi Maršalove soldateske, koji se nisu imali zbog čega ustašama osvećivati.

Niti je Oluja, osim doista sporadično, bila osveta, nego vojna operacija vraćanja međunarodno priznatog državnog ozemlja Republike Hrvatske pod nadzorom odmetnika u njezin ustavnopravni poredak. Napokon, da se radilo o osveti, bi li neprijatelj, koji se doživjevši vojni poraz našao u okruženju i predao, bio tako pažljivo propušten do Srbije a da mu ne padne dlaka s glave?

Proteklih je dana pozornost javnosti izazvala nova umotvorina iz Beljkova arsenala, koja sadržajno zapravo i nije drugo doli parafraza ne tako davne misli istaknutog SDP-ovca Nenada Stazića koji je ustvrdio kako posao u svibnju ’45 nije obavljen dovoljno temeljito, spočitnuvši usput „oslobodiocima“ i šlampavost. Beljak je u biti rekao to isto, samo izravnije – da Udba nije pobila dovoljno emigranata.

Naime, u oba slučaja koalicijski partneri negoduju što nije pobijeno dovoljno onih koji su se borili za samostalnu hrvatsku državu, ili Beljkovim rječnikom rečeno – onih koji su radili sr…

No, ono što upada u oči glede zadnjeg zapaženog Beljkovog ispada je medijska reakcija. Dosad bi njegove eskapade nailazile tek na osudu desne medijske scene, dočim bi ih lijevo-liberalni mainstream prenio prilično nezainteresirano kao agencijsku vijest o prilikama u Džibutiju, bez ikakva popratnog komentara i primjerene karakterizacije riječcom skandalozno. Jednako suzdržano bi ih tretirali kao čuvene zoranizme ili, recimo, informaciju o školovanju darovanom Davoru Bernardiću u vrijednosti većoj od 260 tisuća kuna. Time zapravo navikavaju javnost na ulično ophođenje i nemoralno ponašanje kao nešto bezazleno i prihvatljivo – jer oni su jednostavno takvi i pojeo vuk magare.

I dok su od odgojnih mjera prema drugovima odustali, netko bi pomislio i zato što im njihovo divljaštvo godi ušima – jednostavno, govore naglas ono što oni ne smiju reći, mada bi to rado izrekli – za neke druge, čini se, i dalje misle kako još ima nade da se mogu popraviti. Tako se u sklopu nesmiljene preodgojne harange svjetonazorske desničare čereči već i poradi tračka povijesne istine, a endemski korumpiranim HDZ-ovcima propitkuje boja svakog novčića – previše imaju zato što rade, umjesto da imaju a da ne rade kao sav normalan svijet.

Suprotno uvriježenom, zadnji Beljkov eksces iz nekog razloga nije nestao iz fokusa medija srednje struje već idući dan. Tu začudnu anomaliju u medijskom ponašanju može objasniti tek jedina politički mjerljiva posljedica čitave priče. SDP je, tobože pod pritiskom javnosti, srameći se Beljka zbog istog onog zbog čega se Stazića nije sramio, iskoristio prigodu prepoloviti ponudu broja prolaznih mjesta za HSS-ovce na SDP-ovim listama sa 6 na 3. Po prilici, kako bi se zaštitio od rizika ponašanja predizbornog partnera nakon izbora.

Naime, poučeni iskustvom s HNS-om u tekućem mandatu (pet zastupnika izabranih sa zajedničke liste s SDP-om sklopili su postizbornu koaliciju s HDZ-om), u SDP-u su zaključili kako se smanjivanjem HSS-ovih mjesta smanjuje i potencijal njegova prebježništva, izglednog, primjerice, u slučaju svrgavanja Beljka s čelnog mjesta. S time da nije skroz isključeno kako bi se i sâm Beljak tomu priklonio (ta nije li spočetka u Saboru podržao Plenkovićevu vladu posredno se nudeći kao partner?).

Napokon, nije li Hrvatima u emigraciji, mnogima i u domovini, dobro znano kako se upravo oni najbučniji i najekstremniji obično pokazuju tek provokatorima u službi druge strane? U SDP-u to znaju i bolje, pa njihovi su pređi takve i slali u suparničke redove.

Ostaje jedino pitanje je li čitava ta akcija pokrenuta u dogovoru s Beljkom ili im je jednostavno naletio na volej kako, primjerice, sugerira partijski riječki dnevni bilten. Ako je dogovorena, usput su na vidjelo izašle one lokalne organizacije i utjecajniji pripadnici HSS-a koji bi se mogli pokazati nepouzdanima, i ti se sigurno ne će naći na listama za parlamentarne izbore.

Čime su zapravo jednim udarcem ubijene dvije muhe. Ako nije, iznimno je važno da Beljak odoli pritiscima iz SDP-a za smanjenjem broja mandata, pri čemu ga u njegovoj pravednoj borbi valja svesrdno podržati napadima zdesna.

Bilo ovako ili onako, ostaje razvidno kako je programirana svrha sveg ovog meteža oko Beljka predizborno zbijanje redova u lijevoj koaliciji i zaštita od mogućih neželjenih postizbornih događaja. Usporedno je već uspješno provedeno, i to u dva kruga, testiranje projektila za razbijanje protivničkih redova.

Grube radove pred najvažnije izbore ljevica je, dakle, što uz pomoć sklonih joj medija, što uz pruženu joj ruku kripto-desnice, već obavila.

Razmisli li se hladne glave, u trenutnoj konstelaciji snaga za HDZ bi bilo najpovoljnije da HSS isposluje što bolju poziciju na zajedničkim listama sa SDP-om, pa da mu, baš poput dijela HNS-a u tekućem saborskom sastavu, nakon izbora prenese mandate osvojene kao učinak SDP-ovih glasova.

S time da bi bilo idealno kad bi pojedinci poput Marijane Petir i Branka Hrga pokupili gro glasova HSS-ovog biračkog tijela, onemogućivši tako Beljkov HSS da bitno pridonese rezultatu SDP-ove liste. Zapravo, to se doimlje i najrealnijom mogućnošću izbjegavanja dolaska SDP-a na vlast – bilo sa kvazi-desnim prirepcima, s kojima već nastupa zajednički u Saboru, a mogao se pouzdati u njihovu pomoć i tijekom oba kruga predsjedničkih izbora, bilo kao partner, mlađi ili stariji, a što nipošto nije svejedno, u tzv. velikoj koaliciji s HDZ-om.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Miro Kovač: Moramo vratiti HDZ na Tuđmanov kolosjek

Objavljeno

na

Objavio

Članovi HDZ-a Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier u subotu su potvrdili svoje kandidature na predstojećim unutarstranačkim izborima na koje će izaći kao tim, pri čemu će se Miro Kovač kandidirati za predsjednika HDZ-a.

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava bit će kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a, a saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier za potpredsjednika stranke, objavili su na konferenciji za novinare.

Okupili smo se danas ovdje Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, Davor Ivo Stier i ja da potvrdimo sva trojica svoje kandidature na predstojećim unutarstranačkim izborima. Mi smo postigli dogovor i dogovorili zajednički, timski pristup i usuglasili se da ćemo se međusobno podržati na unutarstranačkim izborima.

Davor Ivo Stier bi bio potpredsjednik HDZ-a, Penava bi bio kandidat za zamjenika HDZ-a, a meni je pripala čast i privilegij da budem kandidat za predsjednika HDZ-a, rekao je Kovač, prenosi N1

Kovač je objasnio i što ih je motiviralo na ovaj potez.

“Rekao bih okolnosti u kojima se nalazi naša stranka koja je stožerna stranka, državotvorna stranka hrvatskog naroda. Očito je potreban zaokret. Birači su to jasno poručili na dvama izborima, na europskim i predsjedničlkim, postigli smo u oba slučaja rezultat koji je nezadovoljavajući. Doživjeli smo neuspjeh posebno na predsjedničkim izborima, gdje smo izgubili predsjednicu Republike”, rekao je Kovač.

“Nitko u HDZ-u za to nije preuzeo odgovornost, nismo dobili pravu raščlambu ni što se dogodilo na europskim izborima, iako sam uvjeren da smo je imali. Slušali smo neke teorije da su krivi birači, da su oni odgovorni za neuspjeh, ali birači nikad nisu odgovorni za neuspjeh. Oni nagrađuju ili kažnjavaju određenu politiku. Zašto se to dogodilo, zašto smo doživjeli neuspjeh – ja sam uvjeren da smo iskočili s kolosijeka na koji je HDZ postavio utemeljitelj Franjo Tuđman. Napustili smo taj kolosijek i bit će izazov vratiti stranku na njega. Puno se zadnjih dana govori o Franji Tuđmanu, no nije relevatnno što netko kaže, nego što misle članovi, glasači, simpatizeri… Moramo vratiti HDZ na kolosijek gdje ga je stavio dr. Franjo Tuđman. Apsurdno je govoriti da birači nisu razumjeli poruke. Mi smo ti koji ih moramo uvjeriti u ispravnost naših politika, ljudi žele demokratičnost, transparentnost i osjetiti da se borimo za njihove interese”, rekao je Kovač na konferenciji za novinare.

“Treća točka je način funkcioniranja HDZ-a. Jasno ću reći – mi smo kandidati, ali i suradnici, surađivat ćemo i zajedno donositi odluke. Nikad neću ignorirati stranački statut kao predsjednik. Nećemo donsiti odluke samostalno pa s time suočavati članstvo da se mora složiti. Primjenjivat ćemo paradigmu predsjednika Tuđmana koju je rekao na prvom Općem saboru kad je rekao da će odgovornost za stranačku politiku imati vodstvo i da ćemo u natjecanju različitih ideja izbistriti politiku i zauzeti stav”, rekao je Kovač.

“Četvrta točka je naše određenje, identitet. Ova ekipa, ovaj tim jasno kaže – HDZ kao najveća stranka, državotvorna, ne može imati kao svoj interes stvaranje velike koalicije. Ne može nam to biti u interesu,. Ne smijemo ići u sukob sa svojim članovima i simpatizerima, koji imaju tradicionalne domoljubne stavove. Oni su naši partneri, ne možemo ići u krilo ljevici, SDP radi svoje, oni su naši sunatjecatelji”, rekao je Kovač.

“Peta točka, ovo je simboličko mjesto gdje je prije više od tri desetljeća Tuđman krenuo sa svojim suradnicima, ima ih tu među nama, u skidanje okova jednoumlja, borbu za samostalnu, slobodnu, demokratsku i neovisnu Hrvatsku. Generacije poslije njega uspjele su staviti HDZ u politički zapad, a na nama je sada, na nama trojici, da krenemo prema članstvu HDZ-a, da vratimo HDZ članstvu. Stranku ćemo nakon unutastranačlkih izbora pripremati za parlamentarne izbore, a Vlada će raditi svoj posao do kraja mandata u čemu će imati našu podršku”, rekao je Kovač.

Podsjetimo, u petak je održan sastanak Predsjedništva HDZ-a na kojoj je odlučeno da će se izbori za predsjednika stranke, zamjenika i četiri potpredsjednika održati 15. ožujka.

Te funkcije biraju se izravno, dakle modelom jedan član, jedan glas. Izborni Sabor HDZ-a bit će 16.svibnja i na njemu ce se delegatski birati članovi Predsjedništva.

Od 21. veljače do 14.ožujka birat će se temeljni ogranci, od 16. ožujka do 18. travnja birat će se općinske i gradske organizacije HDZ-a, od 20. travnja do 3. svibnja birat će se županijske organizacije i zagrebački gradski odbor.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari