Pratite nas

Reagiranja

OTVORENO PISMO USTAVNOM SUDU RH

Objavljeno

na

ustavni sud rh

Poštovani sudci Ustavnog suda RH,

Na žalost niste reagirali na naše pismo od 12. 01. 2016. koje je dano u Prilogu. Dogodila se nova sramota Hrvatskog sudstva. Unatoč neoborivim činjenicama na koje smo vas upozorili Visoki upravni sud prihvatio je žalbu državnog odvjetništva koje smatra da je bivši nogometni reprezentativac Josip Šimunić preblago kažnjen zbog skandiranja ‘Za dom’ u studenome 2013. na stadionu u Maksimiru.

[ad id=”93788″]

http://narod.hr/sport/prihvacena-zalba-tuziteljstva-na-simunicevu-kaznu-zbog-skandiranja-za-dom-spremni

Dakle pozdrav koji je u Domovinskom ratu bio službeni pozdrav jedinica HOS-a koje su bile dio Hrvatske vojske je kažnjiv samo zato što to hrvatski političari traže.

Podsjetit ću vas da je Visoki upravni sud donio ovakvu sramotnu odluku unatoč  nedavno održanom Okruglom stolu u Zagrebu (28. travnja 2016.) koji je organizirao Savez Udruga Dragovoljaca HOS-a, a koji je okupio iznimno velik broj ratnih zapovjednika i pripadnika dragovoljaca HOS-a iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine te članovi iz inozemstva. I oni upozoravaju:

“Na Okruglom stolu jedinstveno smo i najoštrije osudili redovite pokušaje fašizacije i kriminalizacije HOS-a i njihovih ratnih postrojbi, ratnog znakovlja i ratnog pozdrava Za Dom Spremni.“

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/hos-ovci-osudili-fasizacija-i-kriminalizacija-hos-a-i-ratnog-pozdrava-za-dom-spremni-je-nedopustiva-918118

Zar sudce u RH nije sramota imati takav odnos prema hrvatskim braniteljima?

Tu mislim i na vas u Ustavnom sudu jer ste jednostavno mogli upozoriti nas neuke potpisnike pisma ukazujući nam na članak nekog zakona po kome je zabranjen pozdrav ZA DOM SPREMNI. Ili samo da je neistinita tvrdnja da je ZA DOM SPREMNI  bio službeni pozdrav HOS-a u Domovinskom ratu.

Osim ako i vi mislite tj. upozoravate nas da je i za vas ZAKON ono što hrvatski političari tvrde.

Ili se samo uključujute u trenutnu „fašizaciju“ hrvatskog društva, a u tome je i činjenica što su Hrvatski branitelji pobijedili fašističkog agresora na Hrvatsku – fašizam!

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

PRILOG:

Poštovani sudci Ustavnog suda RH,

Tražimo od vas da zaustavite ismijavanje sudskih i drugih odluka kojima je za cilj kažnjavanje poznatog hrvatskog nogometaša Josipa Šimunića. Povod našem zahtjevu je dan u sljedećem tekstu (dnevno.hr, 08. 01. 2016.):

Ne slažu se s  visinom kazne

ŠIMUNIĆ POD PROGONOM: Općinsko državno odvjetništvo traži veću kaznu!

Autor: Boris Biško

“Nakon toga je s uzdignutom rukom, ponovno okrenut prema gledateljima, uzviknuo ‘Za dom’, na što su gledatelji odgovorili sa ‘Spremni’ odnosno opisano je ponovljeno tri puta”, stoji u priopćenju Općinskog državnog odvjetništva.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu žalilo se na presudu Prekršajnog suda u Zagrebu po kojoj je bivši hrvatski nogometni reprezentativac Joe Šimunić kažnjen kaznom od 5000 kuna zbog uzvika “Za dom” nakon utakmice nogometne reprezentacije.

“Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, po primitku presude Prekršajnog suda u Zagrebu protiv 37-godišnjeg hrvatskog državljanina kojom je proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 4. stavak 1. podstavak 7. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5000,00 kuna, uložilo žalbu na tu presudu”, stoji u priopćenju. “Predloženo je da Visoki prekršajni sud presudu Republike Hrvatske presudu preinači i okrivljeniku izrekne strožu novčanu kaznu”, navodi se u priopćenju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Dodaju da je Šimunić bio svjestan da uzvik “Za dom” uz odzdrav “Spremni” simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske odnosno da kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti. “Nakon toga je s uzdignutom rukom, ponovno okrenut prema gledateljima, uzviknuo ‘Za dom’, na što su gledatelji odgovorili sa ‘Spremni’ odnosno opisano je ponovljeno tri puta”, stoji u priopćenju Općinskog državnog odvjetništva.

“Okrivljeniku je stavljeno na teret da je dobacivao gledateljima poruke čiji sadržaj potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti, čime je počinio prekršaj iz članka 4. stavak 1. podstavak 7. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima kažnjiv po članku 39. a, stavak 1., točka 2. istog Zakona. Na navedenu je presudu ovo državno odvjetništvo 7. siječnja uložilo žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji (čl. 194. st. 1. toč. 4. u svezi s čl. 198. st. 1. Prekršajnog zakona) budući da državno odvjetništvo smatra kako je izrečena novčana kazna preniska s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja (ODO u Zagrebu je u optužnom prijedlogu predlagalo kaznu od 25.000,00 kuna) i kako sud nije cijenio otegotne okolnosti, a to su svojstvo počinitelja i intenzitet počinjenja prekršaja”, dodaju iz Općinskog državnog odvjetništva.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/simunic-pod-progonom-opcinsko-drzavno-odvjetnistvo-trazi-vecu-kaznu-879266

Kao što vidite u najcrnjoj maniri iz vremena komunističke diktature Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu tvrdi kako je  Šimunić bio svjestan da uzvik “Za dom” uz odzdrav “Spremni” simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske odnosno da kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti.

Takova tvrdnja doista predstavlja ismijavanje sudstva u RH jer su poznate oslobađajuće presude hrvatskih sudova zbog pozdrava ZA DOM SPREMNI (vidjeti npr. Odluku Prektšajnog suda u Kninu:

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/19334-sud-utvrdio-pozdrav-za-dom-spremni-je-stari-hrvatski-pozdrav.).

Obično se spominje i druga takova presuda: Presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, 23. 12. 2009., mada postoji i odluka istog suda od 04. 04. 2009.

Pitam vas kako je mogao Prekršajni sud u Zagrebu poslije ovakvih presuda kazniti Josipa Šimunića. Pa valjda je i vama jasno da se radi o pritisku političara.

Da skandalozno ponašanje sudova i Državnog odvjetništva u RH bude još veće upozorit ću vas na  slučaj suđenja predsjedniku HČSP-a Josipu Miljku koji mi je o tome pisao:

Poštovani akademiče, evo jedan prilog raspravi o pozdravu Za dom spremni i ustaštvu. HČSP je jedina politička stranka koja u službenim aktima ima registriran pozdrav: Za dom spremni. Kada sam zbog toga bio na sudu po prijavi načelnika prve PP Zagreb, Velimira Tišme (inače Srbin), sutkinja Vlatkica Jurić je bila zaprepaštena kako je to moguće da HČSP ima to u službeno potvrđenom Ustavu (Statutu), i morala s velikim žaljenjem donijeti oslobađajuću presudu. U definiciji presude je izbjegla jasno određenje, pa sam se ja žalio na tu oslobađajuću presudu (naravno da se nemam pravo žaliti na oslobađajuću presudu), što mi je drugostupanjski sud i kazao u rješenju. Bila je sporna naša zastava koja je visjela na zgradi u Frankopanskoj 2, Zagreb, na kojoj je ispod stranačkog grba naš pozdrav; Za dom spremni. Sutkinja je mene oslobodila jer kao nisam ja osobno, kao odgovorna osoba izvjesio tu zastavu, pa ne mogu direktno biti odgovoran. Stoga sam se i žalio na presudu, jer se ostavlja prostor za inkriminaciju legalno registrirane stranačke zastave. To je bilo negdje 2009/10.

Pogledajte i:

http://www.tportal.hr/325833/I-danas-bismo-registrirali-udrugu-Za-dom-spremni.html

(„Naime, ministar Kotromanović pod svojim ministarstvom, u sastavu HV-a, vodi i specijalnu postrojbu ‘Gromovi’ koja u svojoj himni ima poklič ‘Za dom spremni’.“)

Jasno je da je napadom na Josipa Šimunića načinje golema šteta i njemu i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Ali neshvatljiva je boljševička tvrdnja da je netko nešto ZNAO. Ili je samo opet dobro poznata priča o neprijateljskoj ustaškoj emigraciji?

Zbog svega navedenog tražimo od vas da zaustavite ovakvo ismijavanje sudstva u RH i zaustavite progon vrlog hrvatskog domoljuba i svjetski poznatog nogometaša!

S poštovanjem,

akademik Josip Pečarić
dr. sc. Henrik Heger Juričan, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
general Ljubo Ćesić Rojs
general Ivan Tolj
general Marinko Krešić
Marko Perković Thompson
prof. dr. sc. Mirko Valentić, znanstvenik emeritus
dr. sc. Josip Stjepandić
dr. sc. Stjepan Razum
Ante Glibota, potpredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti
prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik HAZU sa sjedištem u Mostaru i Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru sa 1410 članova
prof. em. dr. sc Zvonimir Šeparović
prof. dr. sc. Ivo Rendić – Miočević
dr. sc. Mato Artuković, znanstveni savjetnik
prof. dr. Serđo Dokoza
prof. dr. sc. Mladen Parlov
prof. dr. sc. Milko Brković
prof. dr. sc. Boro Mioč
prof. dr. sc.Vladimir Ćepulić
prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu
prof. dr. sc. Ivan Kordić
prof. dr. sc. Darko Žubrinić
prof. dr. sci. Ivan Malčić
prof. dr.dr.h.c. Nikola Debelić, veleposlanik u m.
prof. dr. sc. Milan Nosić
prof. dr. sc. Ante Lauc
prof. dr. sc. Marin Čikeš
prof. dr.sc. Boris Širola
prof. em. dr. sc. Ante Čuvalo
prof. dr sc. Ivan Petrović
prof. dr. sc. Tanja Pušić
prof. dr. sc. Ivica Veža
Mladen Ibler dr.med., bivši veleposlanik RH
Marko Magdalenić, prof., KBF Sveučilišta u Zagrebu
prof. dr.. sc. Stipe Kutleša
dr. sc. Drago Katović, prof emeritus
Zvonimir Marić, umirovljeni sveuč. prof. i bivši diplomat
dr. sc. Ivo Soljačić, prof emeritus
izv. prof. dr. sc. Vladimir Dananić
doc. dr. sc. Snježana Trojačanec
doc. dr. sc. Hrvoje Kalinić
dr. sc. Antun-Ante Delić, dragovoljac Domovinskog rata
dr.sc. Vladimir David
dr. ing. Marijan Papic, Vancouver, Canada
dr. sc.Miroslav Banović
dr. Mladen Smolčec dipl.ing.građ.
dr. sc. Davor Pećnjak, Institut za filozofiju, Zagreb
dr. sc. August Janeković
Đuro Vidmarović, književnik
mr. sc. Gordana Turić, dipl. ing.
Marija Peakić-Mikuljan, književnica
Ante Nadomir Tadić Šutra, prof., Knin
Nenad Piskač, književnik i kolumnist
Siniša Posarić, književnik iz Rijeke
Vera Primorac, prof., književnica
Ivan Bradvica,dipl.ing.građ.,književnik
Petar Vulić, književnik
prof. Malkica Dugeč, hrvatska pjesnikinja
Janko Bučar, književnik i humanist
Damir Borovčak, dipl. ing., publicist
Mladen Pavković, novinar i publicist
Rudi Tomic, novinar i publicist, Toronto, Kanada
Smiljana Šunde, novinarka i publicistica
Danijela Šakota, glavni urednik Portala Glas Brotnja
Josip Vučetić, glavni urednik www.dragovoljac.com
Krešimir Kraljević, urednik kamenjar.com
Franislav Stanić, kamenjar.com
Diana Majhen, urednik www.dragovoljac.com
Petar Gelo – Urednik i voditelj Hrvatskog radija Melbourne
Stanko Šarić, dipl. ing., Najbolju hrvatski tamburaši
Mario Filipi
Renato Šelj, bojnik, Predsjednik Udruge HVIDR-a Črnomerec
don Miljenko Babaić, ratni kapelan HV
fr. Ante Kukavica, kapucin
don Lazar Čibarić
don Anđelko Kaćunko
Ilija Lukanović, teolog i diplomat
Josip Miljak, predsjednik HČSP-a.
Vladimir Mrkoci, prof.
Zdravko Bošnjak dipl. Ing., Zagreb (dragovoljac i branitelj Domovinskog rata)
Vesna Školnik-Popović, dr. med. spec. Ped.
Stipo Pilić, prof. Povijesti
Željko Tomašević, mag. Iur., član predsjedništva HŽD-a
Marito Mihovil Letica, prof. filozofije i religiologije
mr. sc. Marica Đureković
mr .sc. Ante Milinović
mr. sc. Josip Grilec, dipl. ing.
mr. sc. Josip Papković, dipl. inž.
mr. sc. Davor Božin San Pedro, Kalifornija
mr. sc. Zvonko Marušić
mr. Ljerka Smolčec dipl.ing.med.biokem.
Vladimir Biondić, magistar prava
Mijo Maljković inovator iz Požege
Vlado Glavaš
Danica Glavaš
dr. Ante Kunek, Melbourne
Miroslav Kušek, dipl. Iur.
Jasenka Polić Biliško, prof.
Zvonimir Josip Tumbri dipl.ing. građ.
Ivan Klarić, dipl.ing.građ. u m.
Vlatko Bilić, dipl. ing. arh., umirovljenik, Zagreb
Stipan Perić dipl. oecc Tomislavgrad
Marijan Babić, dipl. Ekonomist
Anto Babić, dipl.ekonomist
Marijana Babić, prof. hrv. i pov.
Iva Babić, dipl. teolog
Tea Babić, dipl. učitelj
Mila Babic, mr. prava
Nevenka Babić
Jelena Mikulić, dipl. ekonomis
Demokrita Perić
Ivanka Bilić. umirovljenica, Zagreb
Branimir Bilić, umirovljenik, Zagreb
Marija Markic, CTC, Toronto
Slobodan Markic, P. Eng., Toronto
Božidar Ručević, dipl. Inž.
Inž. Miroslav Zemljak
mr. sig. Ivan Lulić
Niko Mulanović
Mladen Kostić, član Predsjednistva HNES-a
Krešimir Duvnjak, dipl. ing., mag. phil., relig.
Krešimir Landeka, mag. educ. philol. croat.
Ivan Bastjančić, dipl.ing.
Đurđica Bastjančić, profesorica
Iva Bastjančić, nastavnica
Mladen Križanić, dipl.ing.
Franjo Lučić, prof.
ing. Mijo Mile Kokan, Split
Tomislav Kušec, profesor
Davor Parlov, ing. el.
Vjekoslav Jazbec, dr. med.
Darko Omrčen, dipl.ing.el.
Drago Duvnjak, dipl.ing
Katarina Duvnjak, student
Anamarija Čuljak, student
Jadranka Čuljak – Duvnjak, dipl.iur
Anđela Hodžić, prof.
Dubravko Pižeta, dipl. ing.
Juraj Cigler, dipl. inž. građ., Čakovec
Ivo Markulin, kap.d.pl., Preko
Ankica Markulin, prof., Zadar
Ankica Mandarić, dipl. ekonomist, Mostar
Darko Belović kap.
Marjan Perić, ing.inf.
Nikša Koncani, dipl.ing.
Željko Lenić, dipl.ing.
Branko Juroš, dipl.oec.
Tomislav Bolanča,dipl.oec., Zadar
Damir Tučkar, dipl.ing.
Lovrić Kazimir,, dipl.ing. drvne ehnologije Frauenfeld-Švicarska
Željko Soldo inž. el, Zagreb
Damir Findrik, dipl. ek.
Ljudevit Kotnik, dipl.ing.str.
Branko Hrkač
Josip Maršić
Slobodan Maršić, dragovoljac domovinskog rata
Hrvoje Maršić
Alojzije Petracic, umirovljenik
Maja Šnajder
Miro Banović
Mirko Dijanek
Jakov Bakovic, Stockholm
Marija Bakovic, Stockholm
Ivan Mrčela
Blažena Magdić, umirovljenica;
Ivan Magdić, umirovljeni časnik HV-a
Vide Blažević – strojarski tehničar – Dubrovnik
Petar Bezjak, ex-predsjednik Hrvatskog studentskog zbora
Gojmir Milat
Oskar Šarunić
Anda Luburic
Dusko Abramovic, Toronto-Canada
Nevena Abramovic,Toronto-Canada
Natko Urli
Josip Djukic
Mile Pletikosa
Milivoj Mlikota, umirovljenik, Split
Mladen Deletis
Ivan Vukić
Marija Vukić
Marija Perković
Grozdana Vukić
Tome Vukić
Ante Vukić
Ivan Devčić
Yelka Talaich Realtor w/ Coldwell Banker In California, SAD
Vladimir Dobravec
Mladen Galić
Dragi Ante Doljanin
Pejo Čičak
Katarina Iskra, medicinska sestra, Stuttgart
Dajana Glavota
Hrvoje Glavota
Michael Pack, Engleska
Miljenko Plisic
Stipe ćurić
Ivan Zvonimir ćurić
ilija Ćurić
Katarina ćurić
Ankica ćurić
Marija pavković
Mišel Zaradić
Frano Zaradić
Mišo Zaradić
Ivanka Zaradić
Josip Ivan Brković, Grusi – Poličnik
Hrvoje Ante Brković, Bokanjac – Zadar
Mate Frano Brković, Belafuža – Zadar
Ivo Buntin
Roko Sikirić
Miljenko Baloković
Franjo Filipović
Domagoj Musa
Ante Mlikota, umirovljenik Zagreb
Ivan Mlikota, Zagreb
Marko Mlikota, hrvatski branitelj, Zagreb
Frano Budimlić
Ante Kraljević
Josip Malović, umirovljenik
Marko Šimat,Zadar
Ivanka Koller-Štefančić
Hrvoje Maršić
Mile Pletikosa
Jozo Ćuk
Jelena Ćuk
Ante Marko Ćuk
Alojz Ivan Ćuk
Kate Jelena Ćuk
Tomislav Domagoj Ćuk
Branko Haubrich
Ivanka Haubrich
Ivana Haubrich-Mihovilović
Ivan Balić
Ivo Poljak
Ružica Prišlin
Vicko Goluža, Zagreb
Velimir Čerkez
Zdravko Ban
Vesna Jovicic, Berlin
Ante Babić
Sebastijan Palić, Zagreb
Ile Barišić
Marinko Markic
Carlo Kutniak
Nediljko Žarko
Marko Žarko
Marija Žarko
Kata Žarko
Ana Barišić
Marija Senjić.
Slavica Vučko univ.spec.oec, mag.oec

 Napomena:

još potpisa dano je na:

https://kamenjar.com/otvoreno-pismo-ustavnom-sudu-rh/

Dano u knjizi:

J.Pečarić, Oba su pala, Zagreb, 2016., str. 371.-381.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Atak na Ministra financija Marića je čista destrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Nemamo bogzna kakvu vlast, ali oporba je katastrofa – to bi u najkraćem bio rezime naše političke stvarnosti. I ovu je ocjenu s racionalnog stanovišta nemoguće opovrgnuti.

Kompletna strategija oporbe predvođene SDP-om (uz asistenciju MOST-a, Živog zida, IDS-a, HSS-a i drugih) svodi se isključivo na destrukciju. Glavni i jedini cilj je rušenje vlasti, kako bi se potom zasjelo na kormilo “propale države” u kojoj “vladaju ustaštvo, nered, mito, korupcija” i sve druge moguće i nemoguće pošasti.

Ovi zloguki proroci koji ovih dana traže čak i revoluciju – dakle primjenu izvan-parlamentarnih metoda, što će reći nasilja, po ugledu “Veliki Oktobar” (poput neslanog Kreše Beljaka, grobara HSS-a), nikako se ne mogu pomiriti s time da u ovoj vlasti (ma kakva ona bila) ima nekoliko sposobnih i stručnih ministara koji znaju što rade i iza kojih stoje rezultati.

I oni to otrpjeti ne mogu. Nikako ne mogu “progutati” kad bilo što u Hrvatskoj krene nabolje. I upravo je to najočitije kod ministra financija Zdravka Marića kojega bi svaka normalna zemlja poželjela za ministra financija.

Ministar Marić “kriv” je zato što je uspio konsolidirati državne financije i pokazati kako se iz gotovo nemoguće pozicije, kad si “po ledom” stvari mogu okrenuti u pozitivnom smjeru.

Osjetili su to naši “dični” oporbenjaci, još prije godinu i pol, kad ih je uhvatila panika od uspjeha vlade “briselskog ćate” na gospodarskom i ekonomskom polju, pa se svim silama navalilo na ministra Marića preko kojega se ciljalo na Plenkovića. Bili smo svjedoci neuspješne operacije Marasa i družine (ojačanih “MOST-ovcima” i drugim prirepcima SDP-a) i one tragikomične maratonske sjednice Sabora na kojoj je Božo Petrov u fotelji predsjednika parlamenta sjedio (ako se ne varam) više od 20 sati – samo kako se ne bi na to mjesto uvalio netko drugi i poremetio mu plan smjenjivanja ministra financija. (Vidi: https://croative.net/linc-nije-uspio-rulja-ostala-praznih-saka/).

Ova komedijaška predstava bila je samo nastavak ranijih operacija koje su se sastojale u planskom “odstrelu” ministara, jednog po jednog, kako bi se potom efektom domina urušila vlada, a bratija iz oporbe zajahala na vlast. A sve je započelo još u vrijeme onog kratkog “vladanja” premijera Oreškovića – s nesuđenim ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je bio ministar s najkraćim mandatom na svijetu. Sjećate li se te halabuke, histerije, tog primitivizma, te medijske harange kojoj je ravna jedino gebelsovska ili miloševićevska propaganda iz 90-ih?

Pa se onda oštrica destrukcije usmjerila prema Tomislavu Karamarku. I opet grmljavina medija, atmosfera linča, zasjedanje “Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa” pod dirigentskom palicom Dalije Orešković kao izvršitelja naloga. Na kraju Karamarko odlazi zbog indicija o mogućem sukobu interesa koji nije dokazan, ali je za svaki slučaj u cijelu konstrukciju koja je trebala dokazati njegovu “krivnju” ugrađena i optužba vezano za mogući “sukob interesa” koji se stavlja na teret njegovoj nevjenčanoj supruzi!? što je zrelo za rubriku “s onu stranu pameti”…

Uglavnom, Karamarka su uspjeli “otpiliti”, pa se krenulo na ministra kulture Hasanbegovića, potom dalje, na Dalićku, sad opet na Zdravka Marića. Nekad “ubodu” nekad ne, ali naši oporbenjaci “ljuti”, uporni su do bola.

Kako već rekoh, ovih dana najavljuju i uličnu revoluciju, ne posustaju u svojoj destrukciji. I nema sumnje kako bi je izveli. Samo nemaju s kime, niti za takvo što imaju muda (da se i ja poslužim ovom već izlizanom metaforom, nije možda pristojno, ali slikovito jeste).

Kao da zaboravljaju da smo još uvijek – barem formalno, po Ustavu i zakonima zemlja parlamentarne demokracije i da se smjena vlasti događa nakon slobodnih, demokratskih, višestranačkih izbora.

Što god tko mislio o Vladi, Plenkoviću i današnjem trenutku u Hrvatskoj, ne može se opovrgnuti činjenica da je Zdravko Marić vrhunski financijski stručnjak koji je uspio napraviti ono o čemu su svi njegovi prethodnici od 1990. godine do danas mogli samo sanjati.

I zato ga sad treba progoniti dalje – putem nasljednice Dalije Orešković koja svoje zadaće odrađuje jednako politikantski, drsko, bezobrazno i namjenski kako je to činila njezina prethodnica. Zar nije tragikomično kad “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” donese službeni zaključak kako onaj tko je bio predmetom sumnje “nije bio u sukobu interesa”, ali (ima ali, ima, itekako) je zato “izvršio povredu obnašanja javne dužnosti” (kako, čime, kada i u kojem obliku, ne pojašnjava se).

Najkraće – Natašino “Povjerenstvo” nije našlo nikakvoga prekršaja iz svoje nadležnosti, ali zato postoji “nešto drugo”, na čemu su izrekli negativno mišljenje o Zdravku Mariću, a što nema veze sa “sukobom interesa”!?

Sad će Nataša Novaković u suradnji sa svojim političkim mentorima i naredbodavcima vjerojatno proširiti ingerencije, pa i sam naziv “Povjerenstva” i nazvati ga: “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i utvrđivanje povrede obnašanja javne dužnosti”.

Pa kad se s “desnice” pojavi netko kod koga će se zaključiti da je “povrijedio” nešto što nije obuhvaćeno ni takvim (proširenim) ingerencijama, nema problema – proširit će se njegova nadležnost i to naravno, može tako u nedogled.

Ako ministar Marić ode, on svakako izgubiti neće ništa. Vratit će svoj mir, a posao pronaći prije nego siđe s Markovog trga, jer takvog stručnjaka treba svatko. Ali će Hrvatska izgubiti svakako.

No, koga briga za to? Marasa, Beljaka, Komadinu, Petrova, Anku Mrak-Taritaš…!? 

Jedino što kod nas funkcionira bez greške i savršeno je cirkus koji se odvija na javnoj sceni.

Samo što je to već malo komu smiješno – za razliku od onoga što se događa pod pravim cirkuskim šatrama.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

ZUV HGP – Imamo li hrabrosti i mudrosti sačuvati teško stečeni suverenitet?

Objavljeno

na

Objavio

arhiva

Godišnjica je smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana pod čijim smo mudrim vodstvom stvorili samostalnu i suverenu Državu Hrvatsku. Previše smo to platili životima naših sugrađana, suboraca, previše nas je ostalo invalidima. Hrvatska je natopljena našom krvlju. To je prevelika cijena da bismo se nekom Uredbom, Odlukom stranih moćnika odrekli svoje suverenosti i samostalnosti skrušeno prihvaćajući preporuke stranaca u odlučivanju o našoj budućnosti i našim nacionalnim interesima.

Nema pobjedničke vojske bez pobjedničke države. Nema pobjedničke države bez nadmoćne ideje. Nema nadmoćne ideje i riječi iza koje ne stoji narod. Sve to smo imali devedesetih godina, imali smo i u trenutku stradanja Vukovara i tolikih gradova i ljudi diljem Hrvatske, imali smo i zato smo smogli snage podnijeti takvu žrtvu. Zato neprijatelj razarajući naše gradove i ubijajući našu braću, nije mogao pobijediti. Nije mogao ubiti ideju koja nas je vodila. Nakon stradanja Vukovara, došle su Bljesak i Oluja. Nakon smrti, došao je život. Jer smo vjerovali u sebe, u svoju državu, ideju i riječi koje su nas vodile. Vjerovali smo našemu predsjedniku. Zato smo bili nadmoćni sili zla koja je nasrnula na nas.

Nismo tražili tada uporišta u izvanjskom svijetu, sve su zemaljske sile bile protiv našega prirodnog i narodnog prava. Izručile su nas krvniku goloruke. Vjerovali smo u ideju svoga državnog poglavara, vjerovali smo našoj Katoličkoj crkvi, vjerovali smo u Boga i to iskazivali s krunicom oko vrata.

Danas nema jasne ideje, nema ni dovoljno ujedinjene snage i ponosa iskazivati vjeru i odanost našoj Crkvi, ne nosimo krunicu oko vrata. Državne politike koje su nas predvodile nakon blistavih pobjeda dopustile su da nas okuju stranim idejama, nepoznatim i nesigurnim vrjednotama, pokušavaju nam oduzeti ime i prezime, ponos i identitet, stvoriti od nas nešto što nikada nismo bili. Danas umjesto krunice oko vrata, bježimo od krunice i sebe pod nasrtajem novih silnica zla.

Oko našega malenog planeta, Lijepe Naše Domovine, gomilaju se odavno tmurni oblaci. Preko naše zemlje su protutnjale kolone, stotine tisuća nepozvanih i nepoznatih ljudi, ušli su u srce naše civilizacije a ne znamo tko su, niti nam se predstavljaju. Niti to žele. Niti nam se dopušta pitati ih tko su. Mi smo kršćanski katolički narod, naša vjera nam je podarila silnu ljudsku solidarnost, ali nam nije osporila razum. Mi moramo znati s čime se suočavamo. A ne znamo.

Na našim granicama gomilaju su nepoznati ljudi, nasilno traže ostvarenje svojih ciljeva, ne priznaju poredak današnjega svijeta, ni ne kriju da su potencijalni vojnici jedne drugačije kulture, tradicije, vrjednota, često suprotstavljenih našima i to pokazuju tolikim zlim postupcima pred kojima već danas strijepe europski narodi koji su ih primili bez pitanja – što žele i tko su.

Nismo u stanju spriječiti iseljavanje pola milijuna naše subraće sa svojih ognjišta, a preuzimamo na sebe odgovornost za milijune stranaca.

Umjesto hrvatske državne ideje i razumnih odgovora, očekuje se od nas slijepo vjerovanje nekim novim bogovima. Nudi nam se spas nepoznatih ljudi za koje s punim pravom možemo sumnjati da su upravo oni kreatori uništenja civilizacije kojoj pripadamo, za koje znademo da su pokrenuli procese uništenja europskih naroda. Njih nam umjesto razuma nameću, nude nam ih kao rješenje.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da najavljenih 250 milijuna ljudi koji će se pokrenuti u migracijama nisu opasnost, ne pristajemo da teško obranjenu Lijepu našu mirno izručimo tim milijunima stranaca, koji imaju svoje domove, svoje zemlje, koje mi ne ugrožavamo. Mi ne pristajemo na objašnjenje da naša tek stvorena država, za koju su toliki naši suborci umrli ovisi o volji nepoznatih moćnika. Ne pristajemo na objašnjenje da naša budućnost postane dio velikih svjetskih igara i planova. Mi znademo da im se ne možemo usprotiviti u svijetu izvan Hrvatske, to ni ne namjeravamo, ali zahtijevamo jamstvo da neće upravljati našom sudbinom. Ne prazne riječi, nego povjerenje i djela u koja smo ponovo spremni vjerovati.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da je Marakeški sporazum važan za naš suverenitet, da je to naša globalna obaveza, da je to nužno zbog budućnosti svijeta, jer niti smo poticali tolike milijune na migracije, niti im možemo pomoći, niti imamo kao narod i država snage upravljati svjetskim procesima. Ne možemo dati nikome ono što nemamo, ni kršćanski ni ljudski to nismo dužni, ali i kršćanski i ljudski smo dužni obraniti pravo na svoj život, svoju zemlju, svoje vrjednote. I ostaviti to generacijama iza nas, kao što su nama ostavili naši preci.

Neka posljedice međunarodnih procesa snose oni koji su ih i izazvali.

Nama je dosta suza i rana kao što je Vukovar, Škabrnja, Voćin i mnoga druga mjesta.

Ne budite sudionici povijesnoga zla i opasnosti koja se nadvila nad Lijepom našom, jer nitko na to nema pravo, niti može imati.

Zato od naše hrvatske države zahtijevamo razum, savez s državama koje nam povijest i zajedničke vrjednote nude, savez u razumu i zaštiti suvereniteta i naše kulture, savez u ustrajnosti na svome ovozemaljskom kraljevstvu, kojemu ni jedno drugo kraljevstvo ne smije nikada propisivati i donositi zakone. Pogotovo nepozvano kraljevstvo, kakvo se skriva iza globalnih pokušaja. Jer, ovo je Hrvatska, a mi smo njeni vojnici!

Nacionalni interesi, suverenost i samostalnost u odlučivanju osnovna je zadaća svake vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj. Oni koji na to nisu spremni ili nemaju dovoljni mudrosti i hrabrosti ne mogu očekivati niti podršku u donošenju takvih Odluka koje se protive svim vrednotama koje smo stoljećima stvarali, za koje smo ginuli i koje danas živimo.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

IN MEMORIAM: Dr. Franjo Tuđman (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari