Pratite nas

Otvoreno pismo Zoranu Milanoviću: Spasite sebe i nas. Ostavkom

Objavljeno

na

Ovotjedni se pad BDP-a nije mogao zadržati u okviru mog TV ekrana. Lupio je o pod stana. Susjedu ispod nas buka nije izazvala posebnu pozornost jer mu se zadnjih tri godine to ionako stalno događa. Nažalost, u ovoj državi jedina kretnja je kretnja prema dolje. Optimističniji kažu, sve je stalo. Samo djeca rastu. Slaba nam je to utjeha jer ćemo ih ionako teško zadržati. Ne budemo li puno toga mijenjali. Za početak, promjena nabolje nastala bi samo jednom Vašom odlukom: raspisivanjem prijevremenih izbora! Vi to možete učiniti! Mnogima je to zadnja nada!

Zagreb, 29.04.2013 - Izaslanstvo SDP-a polozilo cvijece na grob Ivice Racana povodom godisnjice njegove smrtiTakva je odluka ozbiljna, a ja ću Vam na jednostavan način pokušati objasniti zbog čega mislim da je krajnje vrijeme za to. Vjerojatno ćete pomisliti kako ću Vam negirati legitimitet kao premijera. Ne. I Vas je, kao i sve dosadašnje Vlade (i kao što će to i ubuduće biti), birao hrvatski narod, hrvatski građani. Za utjehu, i drugi narodi, politički stariji i zreliji od Hrvata, znaju izabrati pogrešno. Komedijaš Beppe Grillo umalo je postao premijer Italije. Nisu se ni Francuzi usrećili. Doduše, tamo su i loše ankete razlog za odlazak.

No ovdje se radi o koži hrvatskog naroda, koji je duboko razočaran Vašim radom, iako mislim kako Vas se povremeno nepravedno optužuje za stvari za koje niste krivi. Doista, u takvim prilikama imam razumijevanja za Vas. Nije Vam lako. Liberal koji vodi socijaldemokratsku stranku. Gotovo nespojivo.  Često primjećujem dobre namjere. A znate već onu o paklu, putu i dobrim namjerama. Shvaćam i da Vas često ne razumiju. Obrazovani ste, daleko nadmašujete prosjek. Izvrsno govorite engleski. Ni to Vam ne uzimaju kao vrijednost. Druge se zbog poznavanja stranih jezika navodi kao političare za primjer.

Svi su Vam dosadni – članovi partije, ministri, opozicija, sindikati, poduzetnici, Crkva, građani… Kao da je za Vas Bijelo dugme odsviralo onu poznatu:

“Životi gnjave,
smrti gnjave.
Mrzim priče i šuplje glave.
I mudrace.
Uvijek iste face”.

 Duboko ste uvjereni kako su Vaše mogućnosti davno nadrasle ovu malu zemlju. Rekli ste da možete trojicu nositi u zubima. Pokazali ste to kada ste izbacili Linića. Svaka čast, njega nije lako nositi. Mislim da Vam je to najbolji potez kao mandatara ove Vlade. Izgleda da Vas je dobro izmorio. Ne vidim da više možete išta po(d)nijeti (kamoli još dvojicu), a trebali biste izbaciti još barem njih desetoricu.

Na godišnjem ste radili na tjelesnoj izdržljivosti. Trčali ste svaki dan. Kad sam Vas vidio dobro oznojenog u sportskoj opremi, prva asocijacija mi je bila crna komedija “Maratonci trče počasni krug”. Ne znam, pripremate li se i za koji krug maratona, ali svakako nemojte preuzeti ulogu najmlađeg člana obitelji iz tog filma, Mirka Topalovića. Mladi je Mirko bio uvjeren kako ga nitko ne razumije, nitko ne voli i da svi ga podcjenjuju. Odlučio je preuzeti stvari u svoje ruke. Završetak i sami znate.

Hrabrosti Vam ne nedostaje. Odigrali ste hrabro, pokeraški kada ste dozvolili tajno glasovanje na Glavnom odboru SDP-a. Imate li hrabrosti za jači potez – raspisivanje prijevremenih izbora? Dok je lakoća izjava već postala Vaša prepoznatljivost, sad imate priliku pokazati lakoću donošenja dobre odluke.

Raspišite izbore! Nemojte nam ubijati nadu. Ako se ne sjetite boljeg razloga, recite, na primjer, da Vam majstori nisu dobro popravili vodovodnu cijev, opet je pukla, pa morate otići. Vi biste barem naveli razlog.

 

Blog Drage Prgometa čitajte OVDJE!

(politikaplus)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Višnja Starešina: Tuđman i Orban kao mainstream naroda

Objavljeno

na

Objavio

Foto HINA

Danas kad gledam mržnju i bijes kojima jugoslavenske antife na stalnom radu i djelovanju u Hrvatskoj dočekuju postavljanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, prisjećam se slika s njegova posljednjeg ispraćaja, prije 19 godina.

U predsjedničkom uredu na Pantovčaku tada sam kao novinarka Večernjeg lista „pokrivala“ dolazak stranih izaslanstava na ispraćaj.

U atmosferi pripreme „detuđmanizacije“, trojica simboličnih su mi ostala u osobitom sjećanju: Hans-Dietrich Gencher, Sulejman Demirel i Viktor Orban.

Hans- Dietrich Genscher, tada već bivši njemački ministar vanjskih poslova, ali zauvijek glavni politički motor međunarodnog priznanja Hrvatske, dugo je stajao sam pred Tuđmanovim odrom, onako ogroman, pognute glave, brada mu je drhtala.

Tek pet-šest godina poslije saznala sam da je iskusni Genscher već tada dobro znao što slijedi. Nekoliko tjedana prije Tuđmanove smrti primio je gospođu Amaliju Janović, Hrvaticu iz Njemačke, s kojom je povremeno održavao privatne kontakte još od hrvatske bitke za priznanje. Raspitivao se za zdravlje Predsjednika, ponovio joj da dobro upamtimo kako bez Franje Tuđmana, onakvog kakav je bio sa svim svojim vrlinama i manama, bez njegove upornosti i tvrdoglavosti – nikada ne bi bilo hrvatske države. I da mu to neće biti oprošteno. Potom je, sjeća se gđa. Amalija, zamišljeno izgovorio rečenicu, koju ni ona u tom trenutku nije sasvim razumjela: „Na njega će se sada sručiti sila svega i ne pitajte me što sve. Nadam se samo da će hrvatski narod imati dovoljno snage i mudrosti da ga barem dostojanstveno isprati i pokopa.“ Imao je baš toliko mudrosti.

Kao ni mnogi drugi, ni ja tada još nisam slutila što je sve detuđmanizacija, što će sve donijeti, koga će sve pomesti. Na simboličan način ona je već bila tu, pokraj odra. “Nešto“ ženskog roda, što je uzgajano kao novi smjer posttuđmanovskog slobodnog novinarstva, histerično je skakalo po Predsjedničkom uredu, pitajući „tko je to Genscher?“ Pa se bacilo na mobitel da izvijesti urednika kako je „došao neki Genscher“, pa se „Nešto“ željelo baciti na samog Genschera da mu postavi nekoliko pitanja, ljutito što Genscher ne želi raspravljati s „Nešto“ uz odar. „Nešto“ i njezinog urednika je dakako zanimalo zašto se Genscher došao oprostiti od diktatora i alternativno – ratnog zločinca.

Mirogoj, Zagreb – Pokop prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana. Sulejman Demirel Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Drugi veliki, koji je dugo stajao pred Tuđmanovim odrom bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Mnogima je i danas nepoznato da su Tuđman i Demirel imali odnose pune razumijevanja, slične poglede na državu pa i na BiH, da je Demirel bio mnogo bliži Tuđmanu, nego Izetbegoviću. Njemu Izetbegović nikada ne bi ostavio Bosnu u amanet. Demirel je već tada izvjesno predosjećao ili znao da je to posljednja etapa Turske kao moderne svjetovne države. Gradonačelnik Istanbula T. R. Erdogan, sa svojom neoosmanskom politikom i snažnim uporištem u islamu već je kucao na vrata.

13.12.1999.. Mirogoj, Zagreb – Pokop prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana. Janez Jansa; Viktor Orban Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Treći, pored odra, koji mi je ostao u sjećanju bio je Viktor Orban, tada mladi mađarski premijer u svome prvome mandatu. Orban nikada, pa ni tada ne stoji dugo na jednom mjestu i nikada pa ni tada nije se obazirao na političke konvencije i korektnost, čak uživajući na svoj način u prkosu svima. I koliko se sjećam kazao je, na iznenađenje „slobodarskih“ novinara, nešto slično onome što je prije desetak dana izgovorio u Zagrebu: da je došao ispratiti predsjednika Hrvatske, velikog državnika koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti.

Priznajem, tada nisam sasvim razumjela što to povezuje mladog mađarskog predsjednika vlade, inicijalno politički oblikovanog u Sorosevoj „školi“, tada još političkog liberala Viktora Orbana i Franju Tuđmana. Danas znam: povezuje ih strast prema politici, odanost državi i narodu, osjećaj za politički trenutak, sposobnost da vide unaprijed, upornost i odlučnost da ostvare svoje vizije unatoč i usprkos jačima od sebe. Uvijek tzv. mainstreamu usprkos. I Tuđman i Orban su mainstream naroda.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Tuđman kao spomenik od danas dočekuje „Nešto“ i druge antife na najljepšem ulazu u središte Zagreba.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Orbanova koncepcija EU postupno postaje europski mainstream. A Orban vođa tog narodnog manistreama u stabilizaciji srednje Europe i opstanku europske Europe, napisala je Višnja Starešina.

U Zagrebu otkriven spomenik Franji Tuđmanu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Zoran Erceg uzvikivao ‘Tuđman, zločinac!’ pa dobio šaku u glavu!?

Objavljeno

na

Objavio

Na ceremoniji otkrivanja spomenika bivšem predsjedniku Franji Tuđmanu, kojem je prisustvovao i državni vrh, dogodio se incident.

Na raskrižju Ulice grada Vukovara i Ulice Hrvatske bratske zajednice otkriven je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, u organizaciji Grada Zagreba, javlja N1.

Nakon što je netko viknuo ‘Tuđman je zločinac’, došlo je do naguravanja među grupom okupljenih, a navodno je “pala” i šaka u glavu.

U zagrebačkoj policiji za N1 potvrdili su da su na ovoj svečanosti dva puta postupali zbog narušavanja javnog reda i mira i to prvi put u 15 sati, kada je prekršaj napravio muškarac rođen 1957., a koji se još nalazi na ispitivanju u policijskoj postaji.

Drugi put policija je postupila u 16 sati, kad je došlo i do fizičkog obračuna. U policiji kažu da je muškarac rođen 1959. godine trenutno u bolnici, a da u ovom slučaju još traje utvrđivanje činjenica odnosno da se tek treba rasvjetliti što se dogodilo, prenosi Tportal.

Da se radi o Zoranu Ercegu, ‘bivšem agentu KOS-a’, osobi koja se pojavljuje na braniteljskim skupovima i manifestacijama domoljubnog sadržaja doznao je Maxportal

U Zagrebu otkriven spomenik Franji Tuđmanu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari