Pratite nas

Otvoreno pismo Zvonke Jurišića: I mi bi u HNS!

Objavljeno

na

Najavu ulaska u Hrvatski narodni sabor (HNS) u BiH najavila je Hrvatska stranka prava BiH. Ova stranka je uputila otvoreno pismo koje je predsjednik HSP BiH dr. Zvonko Jurišić uputio članovima Predsjedništva HNS BiH, odnosno predsjednicima stranaka koje tvore HNS BiH oko stava HSP-a BiH glede mogućnosti sudjelovanja stranke u djelovanju HNS BiH.

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

”Obraćam Vam se ovim Otvorenim pismom kao predsjednik Hrvatske stranke prava BiH najstarije političke stranke u Hrvata. Ovo činim zbog toga što osjećam potrebu ukazati na trenutačno konfuzno društveno političko stanje unutar hrvatskoga političkoga bh. korpusa.

Smatram kako ovakvo konfuzno stanje ne pridonosi općem narodnome interesu nego je u interesu pojedinaca i pojedinih političkih skupina.

Posebice bih, Vama članovima Predsjedništva, ukazao na konfuziju i dezorijentiranost u svezi Hrvatskoga narodnoga sabora BiH ili bolje rečeno u svezi onoga što Vi poturate da je HNS BiH.

Podsjetio bih Vas da je HSP BiH utemeljiteljicom izvornoga HNS BiH koji je osnovan 28. listopada 2000. godine u Novome Travniku. Sastavnim dijelom HSP BiH sada su i Hrvatski demokršćani koji su također dali veliki obol utemeljenju i djelovanju izvornoga HNS BiH.

Upravo su se ove dvije stranke prve očitovale u svezi nedosljednosti tada jedinstvenoga HDZ-a, a glede odustajanja od koncepta HNS BiH i samim tim odustajanja od provedbe Deklaracije o pravima i položaju hrvatskoga naroda u BiH koja je usvojena toga dana u Novom Travniku kao temeljni dokument HNS-a BiH i koja je potvrđena na referendumu hrvatskoga naroda koji je održan na dan izbora 11. studenoga 2000. godine.

Napomenuo bih kako su vodeći ljudi pored Ante Jelavića koji su napustili koncept HNS BiH nekoliko mjeseci nakon utemeljenja tvrdeći kako je to propao projekt bili i Martin Raguž, predsjednik Međužupanijskoga-međuopćinskoga vijeća kao oblika Hrvatske samouprave, te Dragan Čović i Božo Ljubić njegovi zamjenici. Zanimljivo je konstatirati kako upravo protiv ovih vodećih ljudi HNS BiH nije bila podignuta optužnica od strane Tužiteljstva BiH iako je optužnica podignuta protiv drugih niže rangiranih osoba kao što su Petar Milić, pokojni Zdravko Batinić, Ivo Andrić Lužanski i drugi.

Simptomatična je činjenica kako su se upravo ti isti Dragan Čović i Božo Ljubić deset godina kasnije točnije 22. ožujka 2011. sjetili kako propali projekt HNS-a BiH treba obnoviti. Svakako im je to prosvjećenje palo na pamet koji dan iza formiranja Vlade Federacije BiH, u kojoj njih nije bilo, jer njihov mozak i mentalitet reagiraju samo kada je u pitanju vlast, moć i osobni interes.

Iz konteksta se da zaključiti kako je takozvano reaktiviranje HNS BiH 19. travnja 2011. bilo isključivo u izvedbi potreba dvaju HDZ-ova i nema nikakvih dodirnih točaka s općenarodnim hrvatskim interesom niti s izvornim HNS BiH.

Da je tomu tako u prilog nam ide i činjenica, kako su upravo u eri propagiranja takozvanoga reaktiviranoga HNS-a BiH koji je nelegitiman u odnosu na izvorni HNS BiH koji je utemeljen u Novome Travniku, za vrijeme općinskih izbora 2012. godine članice HNS BiH imali različite kandidate u multietničkim općinama pa su sukladno tomu u Vitezu, Odžaku, Novome Travniku, Jajcu i Busovači za gradonačelnike izabrani Bošnjaci.

Ne smatram da bi temeljna funkcija istinskoga HNS BiH trebala biti izborna problematika ali svakako to mora biti u slučajevima kada su u pitanju izbori za one izborne jedinice gdje zbog broja Hrvata i pozicije hrvatskoga naroda ne možemo otvoriti vrata bezgraničnome pluralizmu.

Zanimljivo je kako HDZ1990 u ovakvoj situaciji gubljenja mjesta načelnika u pet općina nije uspio razotkriti podmetanje unutar ovakvoga HNS BiH nego se toga sjetio kada je HDZ BiH smijenio predsjednika Vlade Županije Herceg-Bosanske i ministre HDZ1990 zamijenio s ministrima stranaka koje nisu članice ovakvoga HNS BiH. Tek tada je HDZ1990 isključivo iz osobnoga interesa gubljenja vlasti optužio HDZ BiH za manipuliranje i podmetanje s HNS-om BiH.

Najnovije nastojanje Dragana Čovića uz potporu Bože Ljubića da HNS BiH iskoristi kao okvir za sužavanje pluralizma i demokracije unutar hrvatskoga korpusa najoštrije osuđujem. To je još jedan pokazatelj da oni isti koji su se prije deset godina odrekli HNS BiH i danas njime manipuliraju u osobne svrhe.

Osobno i u ime HSP BiH pozivam sve članove Predsjedništva takozvanoga reaktiviranoga HNS BiH vratiti se izvornim načelima HNS iz Novoga Travnika i okupiti se oko onih pitanja koja i pripadaju u ingerencije HNS BiH, a to je prije svega ostvaraj prava i poboljšanje položaja hrvatskoga naroda u BiH kako je to i navedeno u Deklaraciji HNS BiH.

Sva ostala pitanja trebaju biti individualna za svakoga autonomnoga političkoga subjekta, a oni koji su na vlasti moraju biti pod packom hrvatske oporbe za svoje djelovanje kako je to uobičajeno u cijelome svijetu.

Nadam se kako ćete osjetiti i prepoznati moje iskrene i dobre namjere te da ćete smoći snage napraviti odmak od ovakvoga HNS BiH do onoga izvornoga u kojem, po samoj definiciji, mora biti mjesta za sve Hrvate koji su djelom izvršne i zakonodavne vlasti, bez obzira iz koje političke opcije dolazili, na svim razinama kako je to definirano u Odluci o utemeljenju i konstituiranju HNS BiH koja je usvojena 2000. godine u Novome Travniku.

HSP BiH je spreman sudjelovati u radu izvornoga HNS BiH na način kako je to definirano dokumentima usvojenim 28. listopada 2000. godine u Novome Travniku i dati svoj doprinos poboljšanju položaja i ostvaraju prava hrvatskoga naroda”, stoji  u otvorenom pismu koje potpisuje predjednik HSP BiH Zvonko Jurišić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Je li savezništvu Rusije i Turske došao kraj?

Objavljeno

na

Objavio

Vladimir Putin stalno umiruje Erdoğana, ali ovaj je na rubu živaca te neki ne isključuju da bi Turska i Rusija ponovno mogli zahladiti odnose kao i 2015. godine kada su Turci srušili jedan ruski borbeni zrakoplov u Siriji.

Je li savezništvu Rusije i Turske došao kraj? Je li suradnja sada tako krhka da bi moglo doći i do izravnog sukoba dvaju donedavnih glavnih igrača u Siriji?

Razlog je Idlib, odnosno jedini teritorij koji u Siriji ne kontroliraju snage predsjednika Bašara al Asada, koji je sada uz pomoć Irana, navalio na područje koje drže antibašarovske snage i to uz pomoć Turske. Ankara taj dio Sirije smatra zonom svog utjecaja zbog vlastite sigurnosti, a s Rusijom su u Sočiju 2017. godine i dogovorili demilitarizaciju Idliba koju osigurava Turska.

Sad je, pak Bašar al Asad, ojačan ruskom podrškom (on je opstao na vlasti zahvaljujući Rusima) odlučio i taj dio Sirije “priključiti ” sebi – prvo zato što je tamo značajna antibašarovska Nacionalna vojska Sirije (nekada poznata kao Slobodna sirijska armija), a tamo prolaze i dvije najznačajnije ceste M 4 i M 5, glavne transportne žile kucavice Sirije, piše jutarnji list

U napadima na Idlib, gdje ima najmanje 3 do 4 milijuna izbjeglica, ima puno poginulih civila, ali i turskih vojnika, što je razbjesnilo turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je tražio od ruskog kolege Vladimira Putina, da smjesta obuzda Bašara al Asada i Irance, ali i da sa svojom avijacijom i logistikom ne sudjeluje u napadima na Idlib (Moskva, Teheran i Damask inače tvrde da su tamo ostaci vojnih struktura iz Islamske države i njenih saveznika).

Naime, Ankari je posve jasno da Bašar al Asada u potpunosti ovisi o Rusima i teško da bi jednu takvu vojnu operaciju poduzeo na svoju ruku, bez odobrenja ili konzultacija s Kremljem. Turska se čak, nakon dugogodišnjih napetih odnosa sa SAD-om, sada odjednom obratila Washingtonu, tražeći od njih raketni sustav Patriot koji bi razmjestili u dometu Idliba.

No, sada je problem da je Turska, ignorirajući, upozorenja Bijele kuće, kupila od Rusa njihov proturaketni sustav S 400. No, neki čak u šali kažu da bi se u Idlibu mogla dogoditi bizarna i apsurdna situacija da S 400 bude uporabljen protiv Asada pa čak i Rusa!?

Osim toga, Turci navodno žele da se i Amerikanci uključe u patroliranje i nadgledanje neba iznad Idliba, što bi moglo dovesti do toga da se Rusi i Amerikanci gledaju preko nišana.

Vladimir Putin stalno umiruje Erdoğana, ali ovaj je na rubu živaca te neki ne isključuju da bi Turska i Rusija ponovno mogli zahladiti odnose kao i 2015. godine kada su Turci srušili jedan ruski borbeni zrakoplov u Siriji.

Tako da je sada situacija vrlo napeta te bi, nakon određenog primirja, ponovno moglo doći do razbuktavanja sukoba, ali ovaj put uz direktno sudjelovanje dvaju saveznika na suprotstavljenim stranama.

Teško je, za sada, povjerovati u takav rasplet, (i Moskva i Ankara bježe od izravnog sukoba), ali Turska neće dozvoliti da izgubi kontrolu nad tim dijelom Sirije, što je za njih od strateške važnosti, no ne želi se konfrontirati s Rusijom, pogotovo jer je još uvijek u napetim odnosima sa SAD-om i EU.

Moskva također ne bi htjela izgubiti važnog saveznika, pogotovo jer preko Turske dodatno destabilizira NATO, što je jedna od najvažnijih strateških ciljeva Rusije. No, ipak treba napomenuti da su čak tri runde rusko-turskih razgovora propale, ali se čeka nastavak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nino Raspudić u Širokom Brijegu predstavio knjigu ‘Kratki espresso’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fena

Zbirka kolumni “Kratki espresso”, koju potpisuje hrvatski intelektualac Nino Raspudić, u petak je predstavljena u Širokom Brijegu.

Na početku predstavljanja prikazan je film “Nino ili Bruce Lee” u kojemu su prikazani inserti iz internetskih skečeva “nezavisnih intelektualaca” u kojima Fino Nastupić (Nino Raspudić) polemizira s Rolsom Rojsom (Ljubo Ćesić Rojs) i Ivom Kabancem (Ivo Banac), a nakon toga o knjizi su govorili autor i Zoran Zeljko.

– Teško je imati tremu u Širokom jer sam tu na domaćem terenu. Jedna baba mi je iz Širokog, otac mi je predavao matematiku u Širokom, bespredmetno je razgovarati o tremi – kazao je Raspudić na početku predstavljanja.

Govoreći o svojim kolumnama, Raspudić je rekao kako je na početku mislio da će sve što ima napisati u nekoliko tekstova, međutim suradnja s Večernjim listom nastavila se godinama. Dodao je kako nastoji da njegovi tekstovi imaju dozu humora koji mora biti vezan za sadržaj o kojemu se govori.

Kazao je kako je možda polovica tema o kojima piše politička, ali zna pisati i o drugim temama poput nogometa. – Ja nisam sportski novinar, ali znao sam pisati i o nogometu kad je bilo Svjetsko prvenstvo 2018., naši dobiju Argentinu 3:0, bilo bi hipsterski pisati o nečem drugom, taj sport puno govori o identitetu – rekao je Raspudić.

Govoreći o popularnosti, Raspudić je rekao da je najbolje biti zdrav, bogat i anoniman.

– Kad odem na plac, znaju me ove kumice i pripaze me, to je ta neka protekcija – kaže Raspudić.

O BiH i hrvatskom pitanju u BiH toliko ne piše jer se, kako kaže, ništa strukturno ne događa. – Sve je poznato oko Željka Komšića, nema se što dodati. Ja sam govorio o tom kada je trebalo pojasniti, sada se sve zna.

U BiH se ništa supstancijalno novo ne događa, dok se s druge strane u svijetu dogodilo štošta, poput pobjede Trumpa, Brexita i tomu slično – dodao je Raspudić.

Zbirka kronološki, u dvije knjige “Kratki espresso 2016./2017.” i “Kratki espresso 2018./2019.”, obuhvaća 186 kolumni objavljenih u Večernjem listu u kojima se na osebujan način obrađuju aktualne političke, društvene, kulturne, sportske i druge teme u Hrvatskoj, BiH i svijetu.

Nino Raspudić: Kakva država takva i masonerija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari