Pratite nas

Ova je navijačica svima zapela za oko

Objavljeno

na

Iako u finalu SP-a nije sve prštalo od golova čini se da je dovoljno atraktivnog sadržaja bilo na tribinama.

sise

Naime, tamo se zatekla prilično upadljiva navijačica njemačke reprezentacije koja je uspjela obradovati čak i snuždene Argentince koji su odlučili pozirati s nepoznatom ljepoticom i njezinim bujnim dekolteom.

Germany v Argentina: 2014 FIFA World Cup Brazil Final

Naravno, prsata navijačica zapela je za oko i fotografima, a njezina se fotografija brzo proširila svjetskim medijima.

Hoće li biti ponuda kao i u slučaju mlade Belgijanke, pokazat će vrijeme, a mi se samo nadamo da na profilu nema slike iz lova.

(hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Ministar Bevanda: Izjava gospodina Novalića da aranžman s MMF-om propada zbog HDZ-a je opasna i nije točna

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH i ministar financija i trezora Vjekoslav Bevanda izrazio je žaljenje što danas nije bilo kvoruma za održavanje sjednice Fiskalnog vijeća BiH zbog nedolaska predsjednika Vlade FBIH u tehničkom mandatu Fadila Novalića i u vezi s tim dao je sljedeću izjavu:

Sve upućuje na to da je premijer Federacije BiH u tehničkom mandatu Fadil Novalić ranije pripremio scenario za propast današnje sjednice Fiskalnog vijeća BiH i da je unaprijed pronašao krivca.

Njegova izjava da aranžman s MMF-om propada zbog HDZ-a ne samo da nije točna i da je vrhunac politikantstva nego je i opasna!

Izaći pred kamere u vrijeme kada se javlja krizni stožer i obratiti se javnosti da će ostati bez 330 milijna eura zbog HDZ-a je obična podvala i dizanje panike i tenzija u vrijeme kada se ljudi bore za život.

Novalić je naveo neke samo njemu poznate podatke da HDZ zahtjeva da se na Pismo namjere s MMF-om stavi 17 potpisa uključujući članove Fikalnog vijeća i predstavnike 10 županija.

Nitko nije tražio da predstavnici županija stave svoj potpis na to pismo jer to nije ni moguće niti je po procedurama, niti nam pada na pamet da komplikujemo stvari vaninstitucionalnim djelovanjem.

Dobro je poznato da Fiskalno vijeće BiH odlučuje o arnžmanima s MMF-om i tako će biti i sada. Imali smo situaciju da se Fiskalno vijeće izjasnilo o Pismu namjere kada je aranžman bio oko 165 milijuna eura, a sada je 330 milijuna i korigovani su neki dijelovi u tom tekstu.

Sasvim je normalno da se sazove sjednica Fiskalnog vijeća da se izjasnimo o novom testu i novom iznosu zaduženja, pa to je kredit to nije nikakv poklon pa da se tek tako odlučuje! I to vrlo dobro zna gospodin Novalić, ali on ne želi da preuzme odgovornost u ovim teškim vremenima i da sjedne za sto i vidi kako se zadužujemo, kome dajemo novac i ko ga vraća. On radije ne dođe na sjednicu Fiskalnog vijeća, pošalje nam pismo da on neće doći, nije spriječen već neće, a dan ranije našao je krivca za propast aranžmana.

Za ovo što se danas desilo kriv je Fadil Novalić, premijer Federacije u tehničkom mandatu, čiji je glas, nažalost, bio neophodna za kvorum, odlučivanje i glasovanje o aranžmanu s MMF-om koji bi po hitnoj proceduri osigurao novac za saniranje loših posljedica koronavirusa.

Pozivam gospodina Novalića da se svede u okvire svojih nadležnosti i da shvati da on ne odlučuje o cijelom svijetu nego da u ovom dugom tehničkom mandatu vodi jednu vladu, u ovom slučaju vladu Federacije BiH koja se sastoji od deset županija i koje imaju ustavno pravo da koriste novac iz federalne kase, a na koncu i ljudsko pravo da se spasavaju od virusa i prirodne nesreće.

Priča o tome da se 22 godine zna kako se dijeli novac MMF-a nema nijedan argument jer se ne radi o klasičnom aranžmanu s MMF-om koji podrazumijeva provedbu reformi u redovnim okolnostima.

Svakoga ko ističe taj argument sada želim podsjetiti da smo imali katastrofalne poplave 2014. godine. Tada sam bio predjsedtelj Vijeća ministara i novac koji je tada osiguiran za pomoć poplavljenim domaćinstvim podjeljen je tako da je po 49 posto pripalo entitetima i dva posto Brčko distriktu. Tada nije bilo takve kuknjave jer je svaka marka trebala svakoj poplavljenoj općini. Tako je i sada, virus ne bira i nećemo dozvoliti da u nekim općinama trpe i ljudske i ekonomske gubitke da bi novac negdje drugdje trošili nemilice.

Ovo jeste težak trenutak i nama je taj novac nužno potreban, ali mi ne možemo urušiti Ustav, zakonodavni sistem, pa i ljudsko dostojanstvo da bi nam netko trenirao disciplinu. Ovdje se kolektivno odlučuje, Fisklano vijeće je takvo tijelo da obuhvati cijelu BiH i gospodin Novalić mora se u to uklopiti ako ne želi da bude odgovoran za gubitak 330 milona KM kredita pomoći za BiH. (mft.gov.ba)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Koliko dugo ćemo se liječiti od ‘lijeka’?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Nino Raspudić

Što će ti taj Ronaldov dres? Idem na nasip, malo otrčati. Vraćaj se, evo sad je Stožer rekao da je od korone umro tvoj vršnjak, potpuno zdrav čovjek bio!

Navečer je ispalo da je čovjek bio nepokretan, tetraplegičar, gojazan i s visokim tlakom. Ne čudi što je dezorijentiranost danas dominantan osjećaj. Dez-orijentiran je onaj koji ne zna gdje je orijent, istok, iskon, smisao, Jeruzalem, uporišna točka prema kojoj se slažu sve druge koordinate.

Ova pandemija je jedinstvena pojava u povijesti čovječanstva. Iako po smrtnosti nije mjerljiva s kugama i ratovima, nikada do sada cijeli svijet nije bio u kućnom pritvoru. Nije sigurno ni kako je započela. Službena varijanta je da nam je virus proslijeđen od šišmiša.

U našem imaginariju i sam šišmiš je nakarada, sisavac koji leti, miš s kožnatim krilima, slijep, radarski se orijentira i još gotički dizajniran. Na mokroj tržnici u Wuhanu ga gledaju kao kod nas mlado janje. Je li nam virus od šišmiša proslijeđen preko laboratorija ili lonca sada je manje važno.

Ne zna se ni koliko je ljudi doista zaraženo, ni kolika je stvarna smrtnost. U Italiji su eksplicitno rekli da pri zbrajanju žrtava ne prave razliku je li umro od korone ili s koronom. Ona je dašak smrti koji ugasi krhki plamen na kraju života, piše Nino Raspudić / Večernji list

Puno je proturječnih informacija, većina ljudi, jasno, ne čita znanstvene časopise, već se (dez)informira iz senzacionalističkih medija, a ovi su stalno u potrazi za klikom. Kako se orijentirati? Kome vjerovati? Treba li, primjerice, nositi maske ili ih ne treba ih nositi? Odgovor se mijenja iz dana u dan. A odgovor na pitanje treba li šetati na svježem zraku u istom danu može ovisiti o tome kojeg člana Stožera pitate.

Opovrgnuta je informacija kako su liječnici u Italiji bili prisiljeni birati koga ostaviti na životu. Sofijin izbor, srećom, nije se događao. Isto tako opovrgnuto je da se preminuli svećenik don Giuseppe Berardelli odrekao respiratora u korist mlađe osobe.

Sve više su zamućene granice epidemiologije, politike, ekonomije i pučke mitologije. Lako je reći kako su javno zdravlje i ljudski životi u prvom planu pa tek onda ekonomija, ali problem je i što će stanje ekonomije povratno utjecati na javno zdravlje. Ne zna se hoće li biti lijeka i cjepiva i kada će ih biti. Hoće li se virus vraćati sezonski, mutiran, pa ni cjepivo neće biti dovoljno.

U općoj dezorijentiranosti, jedino je sigurno da treba slušati struku, ali, važno je napomenuti, samo u domeni te struke. Epidemiolog je autoritet na svom području, međutim kad pređe u sferu političkih odluka ne može prenositi autoritet iz jedne domene u drugu. Gaf sa “zdravim” tetraplegičarem pokazuje nesvjesnu tendenciju širenja straha. Isti dan pravednički bijes cijele nacije pumpan je viješću o ženi koja je zaražena došla u poštu u Zapruđu, da bi se ispostavilo da je žena zdrava, odgovorna i humana, jer je došla predati doznaku za druge slijedeći sve upute Stožera.

Puno je lovaca u mutnom, previše je nepotrebnih uniformi i militarističke retorike. Ovo nije rat. U ratu su bili srušeni gradovi, uništene ceste, mostovi, tvornice, obradiva zemlja posijana minama, poginuli i ranjeni ljudi u naponu snage, veliki dio radno sposobnog stanovništva mobiliziran za front.

Sada nema ničega od toga i stoga ne treba pribjegavati promašenoj hiperboličnoj metaforici. Zvuči banalno, ali sada je potrebno bespogovorno učiniti sve što treba učiniti, ali i ništa preko toga.

Prije svega to se odnosi na neargumentirano sužavanje prostora individualne slobode. Došli smo do toga da nam poklanjaju ono što je naše, kao u slučaju famoznih propusnica za kretanje iz općine u općinu. Vlast prvo zabrani kretanje, a onda izda 700 tisuća propusnica. Čemu? Sadržajno je isto, ali formalno nije – ne krećeš se zato što je to tvoje pravo, već zato što ti je to poklonjeno nečijom milošću.

Totalitarni atavizam najbolje se ipak vidi u namjeri praćenja lokacije mobitela bez preciziranja na koga se odnosi, na koji vremenski rok, kada će se uništiti prikupljeni podaci i tko će sve to nadzirati. Stožer je, unatoč nekim propustima, do sada odradio dobar posao.

Autoritet stručnosti djeluje sam od sebe, što se posebno vidi kod dr. Markotić. Stoga im totalitarni umovi ne trebaju činiti medvjeđu uslugu smišljajući PR smicalice tipa “moj prijatelj Vili” ili dječje crteže superheroja, čime samo postižu kontraefekt i iritiraju javnost. Još fale sletovi i trčanje štafete. Ali uski partijski umovi ni ne znaju drugačije.

Odredbe se odnose na naša tijela, našu fizičku, biološku prisutnosti i potencijal da se zarazimo i prenesemo zarazu drugima. Pokrij gubicu i nos, ne dodiruj druge. Ograničava se što građaninovo tijelo može raditi i gdje i kako se smije kretati.

Za vrijeme opće pogibelji možemo im privremeno može dati na upravljanje svoje tijelo. Ali ne i dušu i um. Kao lojalni građani poštovat ćemo upute stožera, ali nećemo pri tome odustati od prava na razmišljanje, sumnjanje, postavljanje pitanja, traženje argumenta. Inače ćemo se duže čupati od lijeka nego od bolesti, piše Nino Raspudić / Večernji list

Raspudić: ‘Jedva čekamo da se vratimo na ustaše i partizane i da sve opet bude normalno’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari