Pratite nas

Komentar

Ovako nećemo uspjeti!

Objavljeno

na

U Njemačkoj su nastupili dani kaosa. Ljetos smo počeli eksperimentirati. Sad imamo vulkansku erupciju u izbjegličkoj politici. Na rubu smo izvanrednog stanja, smatra Volker Wagener.

[ad id=”68099″]

Registar grijeha njemačke politike prema izbjeglicama sve je duži i duži. Dok je početak prihvata izbjeglica prošlog ljeta, zasnovan na visoko-moralnom načelu da se ljudima čini dobro, u sebi imao nešto plemenito, sada u političkom Berlinu vlada panika. Sve stranke u Bundestagu pa tako i Zeleni unisono traže “oštar odgovor pravne države”, govore o izgonu napadača i pooštravanju zakona. Pri tome se najveći dio kazni neće moći realizirati jer s podjelom vlasti na izvršnu, sudsku i zakonodavnu nijedan sudac neće dopustiti politici da mu kaže što treba činiti. A izgon iz zemlje ne postoji bez prethodne sudske odluke.

Osnovni problem je što je njemačka vlada odustala od kontrole njemačkih granica. I dalje svaki dan nekoliko tisuća ljudi, koji nisu registrirani i koje nitko ne pita odakle zapravo dolaze, ulazi u zemlju.

Ne znamo tko je sve među nama

Uz to njemačka vlada očito potpuno zatvara oči pred pitanjem, bi li među više od milijun pridošlica mogli biti i teroristi. Nju podržava većina dobronamjernih multi-kulti apologeta u medijima i političkom establišmentu. U posljednjem trenutku spriječeni napad u Parizu, koji je pokušao izvesti jedan simpatizer IS-a, baca svjetlo prije svega na jednu stvar: mi ne znamo koga sve imamo u našoj zemlji. Taj islamist je boravio jedno vrijeme u izbjegličkom domu u Njemačkoj, bio je čak i u njemačkom zatvoru. Žonglirao je sa sedam različitih identiteta. A mi to nismo znali.

I posljednjem multi-kulti romantičaru mora biti jasno da masovni dolazak mladih muškaraca iz arapskog i sjevernoafričkog područja ugrožava unutarnji mir u Njemačkoj. Ali ne zato što bi ih se paušalno sumnjičilo da su kriminalci ili teroristi, već zato što toliki broj pridošlica samo povećava neuspjelu integraciju dijela migranata. Minus puta minus samo u matematici daje plus.

Mi se sada nalazimo usred političko-emocionalnih “klimatskih promjena”. Raspoloženje u Njemačkoj se mijenja – i to vrlo brzo. Osjećaj da su prevareni truje ionako nimalo dobro raspoloženje na ulici, u gradskim upravama i političkom Berlinu. Ne samo u Kölnu, već i na drugim mjestima se gole činjenice preokreću ili prešućuju. Deviza glasi: samo ne povezati masovne kriminalne i seksističke napade, do kojih je došlo u Kölnu, s izbjegličkom politikom njemačke vlade. Jedna stvar je međutim potpuno jasna: strah da bi se netko mogao doimati kao neprijateljski raspoložen prema strancima bio je veći od brige zbog gubitka kontrole nad državom. Mustra ponašanja stalno je bila ista: nije se moglo dogoditi ono što se nije smjelo dogoditi!

Prevelik zalogaj za prvake svijeta u redu i disciplini

Kelnska novogodišnja noć dokaz je za još jedan problem. Upravo mi Nijemci, prvaci svijeta u redu i kontroli, zakazali smo na grandiozan način kada je u pitanju organizacija. Balkanski promatrači njemačkih dana kaosa u nevjerici trljaju oči zbog tolike nesposobnosti. Nema kontrola na granicama, nema registracije izbjeglica, na stotinu tisuća neriješenih molbi za azil. Ali tu je zato puno dobre volja, lakovjernosti i naivne nade da će sve nekako dobro završiti.

Odavno je jasno da se nešto mora dogoditi. Ministar Müller najavljuje srednjoročne prognoze o dolasku osam do deset milijuna izbjeglica. On to dobro mora znati, konačno na čelu je Ministarstva za razvoj i ima u vidu ljude iz Afrike i Azije koji sjede na spakiranim koferima i samo čekaju da krenu. Politički koncept za rješenje izbjegličkog pitanja je na razini EU-a nezamisliv. Tu vlada načelo zatvorenih vrata. Nitko, radilo se o Poljskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Mađarskoj, neće nam tu pomoći. Mi s izbjeglicama sami moramo izaći na kraj. A to počinje tako što ćemo konačno morati biti iskreni jedni s drugima. Mi ne možemo izaći s tim problemom na kraj ako ne smanjimo broj novih dolazaka. Moramo odlučiti želimo li spasiti Schengen kao načelo otvorenih granica ili želimo provesti naš njemački, individualni, u svijetu jedinstveni princip za dobivanje azila. Jer, jedno i drugo ne ide.

Volker Wagener/dw.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari