Pratite nas

Komentar

Ovako nećemo uspjeti!

Objavljeno

na

U Njemačkoj su nastupili dani kaosa. Ljetos smo počeli eksperimentirati. Sad imamo vulkansku erupciju u izbjegličkoj politici. Na rubu smo izvanrednog stanja, smatra Volker Wagener.

[ad id=”68099″]

Registar grijeha njemačke politike prema izbjeglicama sve je duži i duži. Dok je početak prihvata izbjeglica prošlog ljeta, zasnovan na visoko-moralnom načelu da se ljudima čini dobro, u sebi imao nešto plemenito, sada u političkom Berlinu vlada panika. Sve stranke u Bundestagu pa tako i Zeleni unisono traže “oštar odgovor pravne države”, govore o izgonu napadača i pooštravanju zakona. Pri tome se najveći dio kazni neće moći realizirati jer s podjelom vlasti na izvršnu, sudsku i zakonodavnu nijedan sudac neće dopustiti politici da mu kaže što treba činiti. A izgon iz zemlje ne postoji bez prethodne sudske odluke.

Osnovni problem je što je njemačka vlada odustala od kontrole njemačkih granica. I dalje svaki dan nekoliko tisuća ljudi, koji nisu registrirani i koje nitko ne pita odakle zapravo dolaze, ulazi u zemlju.

Ne znamo tko je sve među nama

Uz to njemačka vlada očito potpuno zatvara oči pred pitanjem, bi li među više od milijun pridošlica mogli biti i teroristi. Nju podržava većina dobronamjernih multi-kulti apologeta u medijima i političkom establišmentu. U posljednjem trenutku spriječeni napad u Parizu, koji je pokušao izvesti jedan simpatizer IS-a, baca svjetlo prije svega na jednu stvar: mi ne znamo koga sve imamo u našoj zemlji. Taj islamist je boravio jedno vrijeme u izbjegličkom domu u Njemačkoj, bio je čak i u njemačkom zatvoru. Žonglirao je sa sedam različitih identiteta. A mi to nismo znali.

I posljednjem multi-kulti romantičaru mora biti jasno da masovni dolazak mladih muškaraca iz arapskog i sjevernoafričkog područja ugrožava unutarnji mir u Njemačkoj. Ali ne zato što bi ih se paušalno sumnjičilo da su kriminalci ili teroristi, već zato što toliki broj pridošlica samo povećava neuspjelu integraciju dijela migranata. Minus puta minus samo u matematici daje plus.

Mi se sada nalazimo usred političko-emocionalnih “klimatskih promjena”. Raspoloženje u Njemačkoj se mijenja – i to vrlo brzo. Osjećaj da su prevareni truje ionako nimalo dobro raspoloženje na ulici, u gradskim upravama i političkom Berlinu. Ne samo u Kölnu, već i na drugim mjestima se gole činjenice preokreću ili prešućuju. Deviza glasi: samo ne povezati masovne kriminalne i seksističke napade, do kojih je došlo u Kölnu, s izbjegličkom politikom njemačke vlade. Jedna stvar je međutim potpuno jasna: strah da bi se netko mogao doimati kao neprijateljski raspoložen prema strancima bio je veći od brige zbog gubitka kontrole nad državom. Mustra ponašanja stalno je bila ista: nije se moglo dogoditi ono što se nije smjelo dogoditi!

Prevelik zalogaj za prvake svijeta u redu i disciplini

Kelnska novogodišnja noć dokaz je za još jedan problem. Upravo mi Nijemci, prvaci svijeta u redu i kontroli, zakazali smo na grandiozan način kada je u pitanju organizacija. Balkanski promatrači njemačkih dana kaosa u nevjerici trljaju oči zbog tolike nesposobnosti. Nema kontrola na granicama, nema registracije izbjeglica, na stotinu tisuća neriješenih molbi za azil. Ali tu je zato puno dobre volja, lakovjernosti i naivne nade da će sve nekako dobro završiti.

Odavno je jasno da se nešto mora dogoditi. Ministar Müller najavljuje srednjoročne prognoze o dolasku osam do deset milijuna izbjeglica. On to dobro mora znati, konačno na čelu je Ministarstva za razvoj i ima u vidu ljude iz Afrike i Azije koji sjede na spakiranim koferima i samo čekaju da krenu. Politički koncept za rješenje izbjegličkog pitanja je na razini EU-a nezamisliv. Tu vlada načelo zatvorenih vrata. Nitko, radilo se o Poljskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Mađarskoj, neće nam tu pomoći. Mi s izbjeglicama sami moramo izaći na kraj. A to počinje tako što ćemo konačno morati biti iskreni jedni s drugima. Mi ne možemo izaći s tim problemom na kraj ako ne smanjimo broj novih dolazaka. Moramo odlučiti želimo li spasiti Schengen kao načelo otvorenih granica ili želimo provesti naš njemački, individualni, u svijetu jedinstveni princip za dobivanje azila. Jer, jedno i drugo ne ide.

Volker Wagener/dw.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davor Dijanović: Orban na udaru bruxelleskoga mainstreama

Objavljeno

na

Objavio

Što bruxellskome mainstreamu smeta kod mađarskog državnika Viktora Orbana?

Kako su izvijestili mediji, Europska pučka stranka (EPP) jučer je iz svojih redova suspendirala stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana, što znači da stranka ne može sudjelovati na sastancima EPP-a, nema pravo glasa i pravo predlaganja kandidata za bilo kakve dužnosti.

Prema rješenju o suspenziji, odbor za procjenu će pratiti ispunjava li Fidesz uvjete koje je postavio Mafred Weber, šef EPP-ova kluba u Europskom parlamentu, i deklaracija EPP-a s kongresa u Helsinkiju krajem prošle godine. Ono što EPP zamjera Orbanu odnosi se na „kampanju protiv Bruxellesa“ i na problem protjerivanja Srednjoeuropskog sveučilišta iza Budimpešte.

Nakon jučerašnje suspenzije, vrijedi se zapitati: čime se je to Orban zaista toliko zamjerio EPP-ovcima da su ga pred europske izbore odlučili suspendirati iz svojih redova?

1.) Kao suverenist Orban se zalaže za Europsku uniju (EU) kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država. Nasuprot tome konceptu stoje federalisti u Berlinu i Parizu koji podupiru koncept EU-a kao superdržave. Ishod europskih izbora koji su pred nama u bitnome će odrediti u kojem će smjeru krenuti EU. Inzistiranje na federativnom načelu i državnosti EU-a moglo bi u konačnici dovesti do raspade te tvorevine.

2.) Orban je veliki kritičar i protivnik masovnih i nekontroliranih migracija i na neki način rodonačelnik protuimigrantske politike. Evocirajući događaje iz mađarske povijesti, on upozorava na to da će masovne migracije uništiti europski identitet i u perspektivi dovesti do islamizacije europskog kontinenta. Statistički podatci i događanja u državama poput Francuske, Njemačke, Švedske, Nizozemske, Belgije ili Velike Britanije daju mu za pravo.

Već danas postoje dijelovi navedenih država koji sliče na Bliski istok i s Europom nemaju baš nikakve veze. Prema anketi Ipsosa, koju je 4. veljače objavio časopis L’Obs 33,2 posto srednjoškolaca u Francuskoj izjašnjava se kršćanima, a 25,5 posto muslimanima. Već danas EU, koja je proteklih godina unutar svojih granica primila milijune muslimana, strahuje od zamjeranja muslimanima, pa se tako boji dati azil pakistanskoj kršćanki Asiji Bibi. Orban ne želi ponavljati sulude politike zapadnih država i na području srednjoistočne Europe.

3.) Orban je uskratio gostoprimstvo srednjoeuropskom sveučilištu i njegovu osnivaču Georgu Sorosu kojeg optužuje za financiranje i podupiranje masovnih i ilegalnih migracija. Prema Orbanu, Soros koristi „predatorske nevladine organizacije“ kako bi preplavio Europu migrantima i stvorio „transnacionalno carstvo“.

4.) Orban smatra da se Europa mora temeljiti na kršćanskim vrijednostima na kojima je uvijek počivala. Kršćanstvo je „posljednja nada Europe“ i „ako ne zaštitimo našu kršćansku kulturu izgubit ćemo Europu, ona više ne će pripadati Europljanima“. Spas za Europu su prokušane kršćanske vrijednosti koje su ju učinile onakvom kakva je nekada bila – moćna i jaka.

5.) Nasuprot modernome transrodnom antropološkom inženjeringu, Orban se zalaže za jake i brojne obitelji. Nedavno su uvedene nove mjere za obitelji s najmanje dvoje djece kako bi im se pomoglo da kupe vlastiti dom, subvencije za kupnju automobila i oslobađanje poreza za žene koje podižu najmanje četvero djece. Žene mlađe od 40 godina koje sklope prvi brak mogu dobiti zajam od deset milijuna forinta (36.000 eura). Trećina zajma oprašta se kada se rodi drugo dijete, a cijeli je otpisan nakon rođenja trećeg djeteta.

Sa stavovima i vrijednostima koje zagovara (a u njih treba ubrojiti i antikomunizam), Orban je dijametralna suprotnost današnjega europskog „mainstreama“ i bilo je samo pitanje vremena kad će ga EPP suspendirati iz svojih redova.

Iako je u Mađarskoj neosporno razvio klijentelističku mrežu koja mu osigurava vlast, Orban se može pohvaliti i s ekonomskim uspjesima pa država bilježi vrlo pristojne stope ekonomskog rasta, izvoz raste, nezaposlenost pada, a još pred nekoliko godina isplaćen je kredit uzet od MMF-a koji je poslan kući.

Sve u svemu, Orban je političar koji uživa potporu mađarskog naroda, koji sluša bilo svoga naroda (za razliku od tzv. mainstream tzv. elita koje preziru mišljenje naroda) i čija će se upozorenja o migracijama i europskome identitetu u budućnosti nesumnjivo pokazati proročanskima.

Davor Dijanović/HKV

Europska pučka stranka (EPP) suspendirala mađarski Fidesz

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Karadžić i marginalizacija hrvatske žrtve

Objavljeno

na

Objavio

Slušajući komentare na presudu Karadžiću, pogotovo u emisiji HRT Otvoreno, koja je još jednom poslužila za promociju bošnjačkih i antifa stajališta, dakle u duhu ignoriranja islamističke prirode bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, čovjek se mora zapitati. Je li se službena Hrvatska svela na nekakvog promotora i zaštitnika bošnjačke žrtve?

Ispada da bi Karadžić bio prihvatljiv Hrvatima da nije počinio zločine nad Bošnjacima. Tek na samoj margini se spomenu i njegovi/srpski zločini prema Hrvatima. Dominiraju priče o Srebrenici, zločini nad muslimanskim življem, potresne izjave i suze, priča o pravdi i pravednosti muslimanskih/bošnjačkih žrtava.

Na taj se način priča o BiH svjesno gura u naručje bošnjačke baštine, a time i povlaštenog bošnjačkog političkog prava. Ako sud u Haagu i političke silnice u njegovoj pozadini imaju takve krajnje namjere, a očito imaju, Hrvatska nikako ne bi trebala biti nijemi promatrač ili čak dionik u razvoju takvih konačnih ciljeva.

Karadžić baštini progon gotovo 200 tisuća Hrvata te smrt tisuća. Karadžić je uz to integralan dio ukupnog zločinačkog projekta, primarno usmjerenog protiv životnih i strateških interesa hrvatskog naroda. To što sud u Haagu tome nije davao značaj iz posve političkih razloga, ne bi smio biti razlog pristajanja na zaborav hrvatske politike i medija. Uz to pristajanje, pristajemo i na pretežito bošnjačko pravo na BiH, što nije ništa manje zloćudno od posljedica Karadžićevog zločina.

 

Ante Nazor: Rat se vodio zbog toga da svi Srbi žive u istoj državi, da to obuhvati velik dio Hrvatske i gotovo cijelu BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari