Pratite nas

Komentar

Ove godine „Oluja“ se treba obilježiti 4. i 5. kolovoza!

Objavljeno

na

U jeku udara na nacionalne osjećaje i simbole hrvatskog naroda, uši je zaparala vijest kako su se aktualni vlastodršci s lijeva počeli igrati i s najblistavijom hrvatskom vojnom operacijom, „Olujom“. Prilično je nepotrebno trošiti riječi na hodajući cirkus koji nam vodi državu, ali nikako se ne bismo smjeli pomiriti s uništavajućim djelovanjem kukurikavaca, piše Tomislav Stipić / Hrsvijet.net

Predsjednica je Milanoviću u par navrata pružila ruku i ponudila suradnju što vidjelo i u pozivu da se zajednički dogovore oko proslave Oluje. Ranije najave kako bi se okrugla obljetnica trebala, paralelno s proslavom u Kninu, obilježiti i s velikim vojnim mimohodom, evocirala je uspomene na dva velika mimohoda još za vrijeme Vrhovnika, dr. Franje Tuđmana. Dok je prvi mimohod, održan na od Račanovih komunista ukraden Dan državnosti, 30. svibnja 1995., trebao Srbima pokazati da su se previše igrali i da sad moraju snositi posljedice za ono što će ih dva mjeseca kasnije snaći, drugi mimohod održan na isti dan dvije godine kasnije, trebao je pokazati da je Hrvatska, s najsnažnijom vojskom u susjedstvu, garant mira i stabilnosti.

Ako već proslavljamo Oluju kao temelj hrvatske državnosti i opstanka, onda ta proslava treba biti dobro osmišljena i planirana. Nitko nema ništa protiv vojnog mimohoda, pogotovo ako bi takav mimohod bio svojevrsni odgovor srpskoj vojnoj paradi održanoj lanjske godine u Beogradu. No vojni mimohod ne smije zasjeniti ono najvažnije, proslavu hrvatske pobjede i konačnoj uspostavi mira i stabilnosti na ovim područjima.

kolinda knin

Ideja predsjednice Republike da se vojni mimohod održi u predvečerje obljetnice, 4. kolovoza u Zagrebu ima dvojaki značaj. Prvo, to će u hrvatskom narodu izazvati sjetno prisjećanje na godine ponosa i slave, kada je prije 20 godina upravo na taj dan, Hrvatska vojska krenula u oslobađanje hrvatskih okupiranih krajeva. Taj ponos koji nas je ispunjavao prije 20 godina, u hrvatskom čovjeku nije nestao. On je nepravedno potiskavan posljednjih 15 godina, a trebao ga je zamijeniti osjećaj krivnje kojeg su nametale nevladine organizacije i petokolonaški političari.

Drugo, ne manje važno je činjenica da je Oluja uspjela upravo zahvaljujući grandioznoj operaciji Hrvatske vojske sjajno vođene od prvog hrvatskog predsjednika dr . Franje Tuđmana. Tek nakon što je vojska prošla i oslobodila Knin, narod je imao razloga za slavlje. Upravo iz tog razloga, 5. kolovoza, kada je oslobođen Knin, a njegovim oslobođenjem pala zločinačka tvorevina tzv. RSK, mora biti obilježen u Kninu.

Mimohod u Zagrebu, na dan kada je Hrvatska vojska prije 20 godina krenula u blistavu i čistu vojnu operaciju Oluja, mora imati za cilj i poručiti svim onima koji se još uvijek bore protiv Hrvatske, izvana ili iznutra, da Hrvatska još uvijek ima, možda oslabljenu, ali motiviranu vojsku koja će u svakom trenutku biti spremna obraniti svoj dom.

U tom smislu, predsjedničin prijedlog trebalo bi nakon razmatranja prihvatiti i provesti u djelo. Još kada bi u prvom redu na mimohodu u uniformama sjedili ljudi koji su Oluju sprovodili, bilo bi to pravo predvečerje najvećeg nacionalnog praznika. A onda sutradan, svi bi se, u interesu Hrvatske trebali naći na pučkom veselju u Kninu. Jer Oluja nije prošla i sprovedena zbog političara i visokih dužnosnika, već da donese slobodu jednom narodu. Toga bi trebao biti svjestan svatko tko se danas igra s osjećajima tog istog naroda.

Milanovićev pokušaj bijega s obljetnice u Kninu, očito motiviran izbjegavanjem zvižduka, jednostavno nigdje ne vodi.

 [ad id=”68099″]

Tomislav Stipić / Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Kad vam je već toliko stalo do zaštite manjina, provodite zakon i uhitite ratne zločince i silovatelje

Objavljeno

na

Objavio

U IME UBIJENOG GRADA

Mislio sam, vjerovao, nadao se da je to završena priča.
Osuđen kao i mnogi drugi zbog razbijene ploče s ćiriličnim natpisom na policijskoj postaji sad već davne 2014.

Grad je polako počeo disati, nakon svih nedaća, nesreća, zločina srbočetnika koje su se dogodile.
Tisuće ubijenih, silovanih i prognanih.

Ustavni sud donosi skandaloznu odluku. Znamo tko bira suce.
Ne poštujući volju građana, ne poštujući žrtvu.

Kad vam je toliko stalo do zaštite manjina, pa poštujte volju istih.
Kao pripadnik srpske nacionalne manjine ja osobno i većina mojih sunarodnjaka odričemo se svih ustavnih prava kao manjina.
Ne stavljajte nam teret koji ne želimo. Ne želim suživot, želim život.

Grad koji se u zadnjih nekoliko godina pretvorio u mjesto ugodnog življenja na čelu sa Ivanom Penavom i Marijanom Pavličekom svojim nakaradnim zakonima vraćate u 91.

Kad vam je već toliko stalo do zaštite manjina, provodite zakon i pohapsite ratne zločince i silovatelje. Pustite nas u ime Boga da živimo.

Pohapsite zločince sa Ovčare, Škabrnje……
Krijući se iza nakaradnog zakona ubijate ovaj narod po tko zna koji put.

Zatočili ste ionako ubijen grad u vaše zakone.
Ali nemojte misliti da će vam proći.
Niti jedno slovo niti jedna ploča neće biti postavljena.

Čak mislim da ste svjesni toga na ovaj način prikrivate vaše prljave rabote, pokradene milijarde kuna.
Krast možete novac. Dušu ovog napaćenog krvlju natopljenog grada nećete.

NIKADA VIŠE “GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA”
Nama ste mladost uzeli. Mojoj Dunji i drugoj djeci nećete

 

PENAVA: Sa zebnjom gledam što će se dogoditi ako dođe do erupcije nezadovoljstva građana

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predsjednica o povijesnom finalu SP-a: Bila sam iznimno ponosna. Svijet je prepoznao jedinstvo hrvatske reprezentacije

Objavljeno

na

Objavio

Suzdržanost je dobra za diplomaciju, ali tog dana, tamo na stadionu, pokazala sam i podijelila svoje osjećaje, i osjećaje naše momčadi. Toga me nije sram. Hrvatska u tom finalu nije samo ‘izgubila’, inače ne volim tu riječ, a posebno u ovom slučaju, jer momci su osvojili drugo mjesto i za nas ostali pobjednici.

Uvijek kad sam na tribinama i navijam za našu nacionalnu vrstu, nosim dres, a tako je bilo i u Moskvi u svečanoj loži. To sam najavila i domaćinima i Fifi i nitko nije prigovarao zbog toga, baš suprotno. Dresom sam, između ostalog, našim reprezentativcima željela poručiti: ‘Momci, vjerujem u vas i vašu pobjedu’.

Dramatičan finale, nabijen emocijama gledala sam iz svečane lože u društvu ruskog predsjednika Vladimira Putina, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i šefa Fife Giannija Infantina. Čini mi se da je i za njih kao i za mene Hrvatska bila glavna priča Svjetskog prvenstva, zbog našeg jedinstva i timskog duha.

Tijekom utakmice bili smo dobro i složno društvo.

Predsjednik Macron i ja čestitali smo jedan drugome na golovima. Doista je prevladao sportski duh.

Tog smo dana inače općenito svi bili pomalo nervozni.

Utakmica je bila poput tobogana smrti, i nakon nje bili smo istovremeno i tužni i ponosni. Jer malo tko je vjerovao da ćemo uopće ući u finale, a na kraju Hrvatska je bila ta zemlja koja je obilježila prvenstvo, rekla je predsjednica za Jutarnji list.

Sjećam se brojnih detalja – na jutarnjem charter letu za Moskvu snimili smo poruku na ruskom jeziku i pozvali ruske navijače da navijaju za Hrvatsku. Sa mnom su putovali i suprug i djeca na naš vlastiti račun. Nakon službenog susreta s Putinom u popodnevnim satima sam uspjela otići do hotela u kojem je odsjela reprezentacija i tamo sam porazgovarala i s izbornikom Dalićem.

Ja osobno, a vjerujem i svi Hrvati diljem svijeta, osjećali su ogroman ponos nakon ove utakmice jer su naši igrači, osim talenta i sportskog duha, pokazali kako se voli svoja zemlja, a svoja srca ostavili su na terenu. I kakav god rezultat bio na kraju, kad ovako srčano i pošteno igrate, na kraju slavite sa svojim narodom.

Sjećam se da su mi tamo dolje na terenu, kad je krenula svečanost podjele medalja, igrači prilazili tužnih lica. Kroz glavu mi je prošlo da smo neopravdano tužni jer u istom trenutku cijela Hrvatska je slavila njihovo postignuće. Nije se bez razloga diljem svijeta pronijela izreka: ‘Francuzi su osvojili Svjetsko prvenstvo, a Hrvati srca cijeloga svijeta’ pronijela se širom svijeta.

Protokol je nalagao da se krene na pobjednički podij, a onda je krenuo pljusak, kao da su i nebesa proplakala. U tom trenutku gledam Luku Modrića, u rukama drži pokal za najboljeg igrača svijeta, ali u očima mu vidim da bi ga odmah zamijenio za momčadski pokal koji je otišao Francuzima. Kao pravi sportaši, iako su osvojili srebro u najpopularnijem sportu na svijetu, igrači se nisu mogli veseliti porazu.

Zamolila sam Putina, Macrona i Infantina da odemo u svlačionice čestitati objema ekipama. Nakon one famozne kiše na terenu još su nas Francuzi zalili šampanjcem. Skandirali su ‘Croatie, Croatie’.

Bila sam iznimno ponosna. Svijet je prepoznao jedinstvo hrvatske reprezentacije, skromne i ponizne igrače koje je njihov izbornik vodio kao tim, što je na ovom prvenstvu prevladalo nad momčadima koje su se sastojale od pojedinačnih zvijezda.

Igrači su pokazali da nije bitno što smo mala zemlja i da sve možemo ako nam profesionalnost, poniznost i izgaranje za svoju zemlju postanu prioritet i nesporna vrijednost.

Možda nismo dovoljno dobro iskoristili uspjeh naših nogometaša kao zemlja. Iako Hrvatsku ne treba gledati samo kroz sport jer ona je mnogo više od toga, u Rusiji smo pokazali koliko smo posebni i to je bio dobar trenutak da shvatimo kako je krajnji trenutak da počnemo pričati o sebi i predstavljati se onako kako je primjereno i potrebno, a ne onako kako to žele drugi.

Stoga sam okupila neke od naših ponajboljih stručnjaka kako bismo pronašli najbolji način stvaranja prepoznatljivog imidža kojim bismo ojačali svoju poziciju u odnosu na druge države i u međunarodnim odnosima u cijelosti, a posebno u odnosu na one države koje su nam izravni konkurenti u područjima u kojima se želimo isticati. Smatrala sam kako moramo iskoristiti trenutak svjetskog interesa i pozitivnih dojmova za Hrvatsku koje imamo nakon Svjetskog prvenstva u nogometu.

U svim susretima, od onih sa svjetskim državnicima do ‘običnih’ ljudi na ulici, shvatila sam koliko je naš nastup na Svjetskom prvenstvu pomogao da percepcija o Hrvatskoj bude pozitivna. Taj uspjeh i sve druge uspjehe, ne samo sportaša, moramo pretvarati u trajnu pozitivnu sliku i graditi vlastito samopouzdanje.

 

Dan zajedništva, ponosa i sreće u znak sjećanja na nogometni uspjeh

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari