Pratite nas

Pregled

Ovo je popis Udbaša zbog kojih je donešen Lex Perković!

Objavljeno

na

Jurčević svoje podatke temelji na knjizi-udžbeniku koju su 1997. napisali Josip Perković i Jan Gabriš za potrebe edukacije novih naraštaja obavještajaca: Služba državne sigurnosti – republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SR Hrvatske u vremenu 1980.-30.svibnja 1990. godine (rekonstrukcija).

Oko 90 posto djelatnika jugokomunističke Službe hrvatske sigurnosti 1990. godine ostalo je zaposleno u novostvorenim hrvatskim strukturama vlasti! Ovaj nevjerojatan podatak potvrđuje sve ono o čemu se stalno govori – da su jugoslavenske obavještajne službe gotovo u potpunosti preuzele hrvatski obavještajni sustav.

Čak 750 od 854 ‘udbaša’ ostalo raditi u Hrvatskoj!

Opće je poznato da su upravljačke strukture novostvorenih hrvatskih obavještajnih službi u mnogome zauzeli ljudi koji su bili djelatnici jugoslavenskih tajnih službi. No dosad se rijetko baratalo egzaktnim podacima. Josip Jurčević u svojoj novoj knjizi Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti navodi podatak da je krajem 1989. u Službi državne sigurnosti (hrvatskom “ogranku” zloglasne Službe državne bezbednosti) bilo zaposleno 854 djelatnika; njih 750 ostalo je raditi i nakon sloma komunizma! Samo desetak posto zatražilo je umirovljenje.

“Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH.”, piše Jurčević.

Popis vodećih SDS-ovaca

Jurčević svoje podatke temelji na knjizi-udžbeniku koju su 1997. napisali Josip Perković i Jan Gabriš za potrebe edukacije novih naraštaja obavještajaca: Služba državne sigurnosti – republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SR Hrvatske u vremenu 1980.-30.svibnja 1990. godine (rekonstrukcija). Autor donosi popis rukovodećih djelatnika SDS-a u Hrvatskoj 1980.-1990., od kojih mi izdvajamo republičke i zagrebačke SDS-ovce.

Republički sekretari: Zlatko Uzelac, Pavle Gaži, Vilim Mulc
Zamjenici republičkog sekretara: Vinko Bilić, Zdravko Mustač, Đuro Pešut
Pomoćnici republičkog sekretara: Srećko Šimurina, Josip Perković, Franjo Vugrinec

Načelnici Odjela republičkog sjedišta Službe
I. Odjel za obradu unutarnjeg neprijatelja: Svetislav Bilušić, Mihael Pavlović, Darko Starčević
II. Odjel za obradu neprijateljske emigracije: Josip Perković, Branko Traživuk
III. Odjel za obradu stranih obavještajnih službi: Franjo Vugrinec, Radoslav Bego
IV. Odjel za poslove operativne tehnike: Čedomir Dijanović, Petar Šimundža, Krešimir Galić, Davor Pavičić, Zvonimir Žeger, Đuro Črnjak, Stjepan Višek
V. Odjel za poslove evidencije, statistike i dokumentacije: Koviljka Šijan, Jan Gabriš, Veljko Pajić, Soka Spasojević, Dragica Drobac, Zoran Popović
VI. Odjel za poslove osiguranja osoba i objekata: Ivica Mihaljević, Vinko Horvat
VIII. Samostalni odsjek za obrambene pripreme: Živko Mileusnić, Predrag Vidović

Centar SDS Zagreb: Zdravko Mustač, Franjo Vugrinec, Kolja Družić, Božo Kovačević, Goran Ljubičić, Željko Rajnović, Zoran Markunović, Rade Cervar, Mišo Deverić, Slobodan Vidović, Miroslav Studen, Darinko Pemić, Milan Rkman, Franjo Vučković, Sava Dmitrašinović, Ika Šimundža, Tomislav Lončar, Đorđe Višnjić, Milan Rapaić, Mladen Roguljić

Pedeset posto Hrvata, 30 posto Srba

Jurčević navodi i imena splitskih, osječkih, riječkih, pulskih, karlovačkih, varaždinskih, gospićkih i sisačkih SDS-ovaca. Napomenimo i kako je uz ime većine obavještajaca na popisu spomenuta i njegova nacionalnost. Tako je na popisu 51,3 posto Hrvata, 29 posto Srba, 15,9 posto Jugoslavena i ostali – nacionalna struktura potpuno nesrazmjerna nacionalnoj strukturi stanovnika Hrvatske.

“Naravno, u ovoj činjenici su i razlozi donošenja Lexa Perković”, zaključuje Jurčević.

dnevnohr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hrvatska i Srbija daleko od dogovora o granici

Objavljeno

na

Objavio

Godinu dana nakon susreta Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića u Zagrebu i dogovora da dvije države u iduće dvije godine pokušaju usuglasiti rješenje o granici, između Zagreba i Beograda suglasja o tome još nema. Pozicije su najudaljenije kada je u pitanju razgraničenje na Dunavu.

U veljači prošle godine dvoje predsjednika dogovorilo se da će Hrvatska i Srbija u dvije godine pokušati postići dogovor oko granice, a ne uspiju li u tome obratit će ne nekom međunarodnom sudu.

Srbijanski je predsjednik tada rekao da Zagreb i Beograd imaju suprotna stajališta o granici.

Po Beogradu, iako je došlo do određenih pomaka po pitanju kopnene granice, Hrvatska i Srbija i dalje miljama daleko od dogovora o razgraničenju na Dunavu.

Državni tajnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova Nemanja Stevanović kazao je u nedavnom intervjuu za Tanjug da su najveća prepreka sporazumu dva riječna otoka – Šarengradska i Vukovarska ada, pri čemu Zagreb, po njemu, inzistira na rješenju koje je suprotno međunarodnom pravu.

“Po pitanju Dunava, slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne slažemo, zato što problem vidimo potpuno drugačije. Oni ne žele promijeniti stajalište koje je u potpunosti u suprotnosti s međunarodnim javnim pravom”, rekao je Stevanović i dodao da nije preveliki optimist da će dvije države razgraničenja riješiti bez suda.

Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Hini odbacilo srbijansku tezu o kršenju međunarodnog prava, ponovno istaknuvši da je bivša međurepublička granica hrvatskim osamostaljenjm postala i državna.

“Stajališta i zahtjevi Republike Hrvatske čvrsto su utemeljeni i u skladu su s međunarodnim pravom”, kaže MVEP i dodaje da Hrvatska traži da se u budući bilateralni ugovor o granici ugradi “bivša republička granica iz 1991. godine koja je danom osamostaljenja Hrvatske već postala međunarodna granica između Hrvatske i Srbije”.

Drugim riječima, Hrvatska traži da temelj dogovora bude katastar.

“Navedeno je potvrđeno i u mišljenju Badinterove komisije”, dodaje MVEP.

Beograd predlaže da granična linija ide sredinom rijeke, a kaže da bi katastarska podjela Hrvatskoj dala oko 10.000 hektara na lijevoj obali rijeke. Pritom navodi da je takav princip o granici između dvije države sredinom plovnog toka Dunava već primijenjen i u slučaju razgraničenja između Austrije i Njemačke, Rumunjske i Bugarske te Mađarske i Slovačke.

MVEP odgovara da međurepublička granica nikada nije bila na Dunavu.

“Bivša međurepublička granica, u skladu sa zakonodavstvom i hrvatske i srbijanske strane, bila je precizno utvrđena i nije bila na Dunavu, već se protezala, kako u Srijemu tako i u Baranji, vanjskim granicama općina svake republike koje su ujedno bile i vanjske granice katastara tih općina 1991.”, pojašnjava MVEP.

Ministarstvo također naglašava kako u nastavku pregovora očekuje da se “Srbija pridržava svojih više puta javno izrečenih načelnih stajališta o potrebi poštivanja bivših republičkih granica, kao jednog od temeljnih načela međunarodnog prava, te da to to primijeni pri oblikovanju svojih stajališta za cijelu granicu prema Republici Hrvatskoj jer za sada to prihvaća samo u jednom dijelu granice, u području Srijema”.

Međutim, Stevanović, koji je i nacionalni koordinator za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, nije optimist u vezi dogovora o granici na Dunavu, ali jest u slučaju da pitanje granice dođe pred neovisno međunardono pravno tijelo koje bi donijelo konačnu odluku.

On smatra da će ona ići u korist Srbije ako se ne upletu “izvanpravni čimbenici”, odnosno ako Hrvatska ne bude koristila svoje članstvo u EU-u za “ucjenjivanje”.

“Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, gajim optimizam, ali me iskustvo rada s Hrvatskom naučilo da prije svega treba biti realist, a kad ste realist radeći s Republikom Hrvatskom, niste veliki optimist”, citira Tanjug Stevanovića koji smatra da Hrvatska nakon iskustva sa Slovenijom i arbitražnim sudom neće pristati na takvu opciju već da će se, ako do toga dođe, ići na Međunarodni sud pravde u Den Haagu.

Stevanović ipak dodaje da je na sastanku međudržavnog povjerenstva za granice prošle godine došlo do određenog pomaka kada je riječ o kopnenom dijelu granice.

Hrvatska strana naglašava da je na njezin poziv u Zagrebu u lipnju 2018. održan sastanak povjerenstva za granice, a potkraj prošle godine i jedan sastanak stručne radne skupine.

“Sada očekujemo poziv srbijanske strane za novu sjednicu, a nadamo se da će ona biti održana uskoro”, dodaje MVEP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ante Nazor: Ja sam presretan da smo u ovom kurikulu obuhvatili i nacionalnu sredinu

Objavljeno

na

Objavio

Zašto reforma nastave povijesti izaziva svađe u javnosti? Relativizira li se njome holokaust? Je li učenje o važnim temama poput srednjovjekovne hrvatske povijesti ili Domovinskog rata ostavljeno na izbor nastavnicima?

U emisiji Otvoreno, na ta su pitanja pokušali odgovoriti koordinatorica Stručne radne skupine za povijest Marijana Marinović, bivši član Stručne radne skupine za povijest Neven Budak, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zadru Mladen Ančić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Goran Hutinec te ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor.

Koordinatorica Marijana Marinović kaže da su bili jako iznenađeni doradom koju su morali raditi. Dodaje da se u javnosti jako malo priča, a puno manipulira.

– Skupina za povijest je morala uskladiti dokument s jedinstvenom metodologijom, a zatim i pročitati primjedbe te prijedlog iz javnog savjetovanja. Potom je trebalo vidjeti koje su primjedbe i prijedlozi opravdani te što bi trebalo ugraditi, pojašnjava.

Potom Marinović komentirala navode “da su relativizirali Holokaust”, navodima da se on dogodio “u ratu te u poraću”. Marinović se brani.

– To je stigma koja se baca na neistomišljenike, konkurenciju i protivnike. To je nešto što je praksa u Hrvatskoj od 90-tih godina naovamo i to u visokim političkim krugovima. Podsjećam, sjetite se političara 90-tih koji su stigmatizirali protivnike nazivom “komunjare” pa su im kopali po dosjeima, doktoratima… Ovdje se ne radi o znanstvenom radu već o “uputniku” kako će učitelji i nastavnici podučavati. Tu nema falsifikata. U službenom dokumentu toga nema.

Neven Budak, bivši član Stručne radne skupine za povijest, tvrdi pak da je bilo napisano “Holokaust u ratu i poraću”. Ekspertnu radnu skupinu brani pak Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

 

– Bilo je nekoliko inačica. Skupina je radila u nerazumno bešćutnom znanstvenom roku. Oni su u dva-tri tjedna trebali doraditi ono što su neki radili dvije ili tri godine. U toj brzini i žurbi ERS je objavila inačicu koja je ispravljena, i prava je verzija poslana ministrici. Jasno piše “Holokaust, žrtve rata i poraća u Europi i svijetu”.

Budak kaže pak da postoji niz prigovora na prijedlog. Radi se o prigovorima tehničke i druge prirode.

– Svi i dan danas rade sukladno volji i želji profesora. Primjerice, jedna je profesorica stavila jedan sat posvećen Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, potom je jedan sat posvetila Bleiburgu. Ne vidim po kojem je nastavnom planu to sada moguće, ali ljudi tako rade.

– Mi iz ovih materijala nemamo pojma što će učenici trebati znati, što će trebati svladiti. Učitelji i nastavnici, kao i profesori, žale se i na druge predmete da je u materijalima navedena samo “razina uspjeha dobar”. “Vrlo dobra” i “izvrsna razina” pojavljuju se u metodičkom priručniku, koji uopće još nije napisan, kaže povjesničar Goran Hutinec s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Povjesničar Mladen Ančić, s Filozofskog fakulteta u Zadru, napao je Nevena Budaka govoreći da je privatizirao prijašnju reformu. Također Ančić ističe da dokument prijašnje ERS “nije bio popravljiv” pa se zato pristupilo izradi novog.

 

– Ne možete očekivati da djeca u osnovnoj školi dobivaju tekstove iz srednjeg vijeka i da ih čitaju. Morate napraviti program da se nešto uči, a ne da se ljudi igraju i istražuju. Ovaj sadašnji dokument je popravljiv, mi smo sjeli i dali ideju što bi se dalo napraviti.

– Ja sam presretan da smo u ovom kurikulu obuhvatili i nacionalnu sredinu. Kada govorite o Vukovaru, mora odmah asocijacija biti na Novu Bilu i Hrvate u središnjoj Bosni. Ona prva inačica je bezlična, smatra Ante Nazor.

U studiju je potom došlo do povišenih tonova i tenzija, a nakon što je povjesničar Hutinec javno prozvao koordinatoricu Marinović zbog relativizacije Holokausta navodeći objave u Narodnim novinama u kojima se on navodno ne spominje.

– U jednoj državi koja želi provesti reformu, nećete imenovati skupinu da doradi materijale koji su došli nakon javne rasprave. Potom se ta radna skupina promjeni i radi nova…. Mislim da ovdje nema ideoloških prijepora oko sadržaja, već je problem tko je na ovome radio, dodaje Neven Budak.

Postavljeno je i pitanje zarade na izradi kurikuluma. Govorka se da se po jednom plaća i po 120 tisuća kuna. Neven Budak kaže da mu je jedino plaćen jedan honorar za tekst koji je napisao za metodički priručnik. Radi se o tri tisuće kuna.

– Plaćaju se putni troškovi nastavnika, tu su udžbenici, materijalno opremanje škola, plaćeni su oni koji dolaze pa se plaća smještaj – iznio je podatke Goran Hutinec.
– Mora se stvoriti klima u kojoj će široko zasnovana ekipa ozbiljno napraviti posao. Na brzinu nešto raditi nema smisla, vratit ćemo se u socijalističku Jugoslaviju koja je u 45 godina imala 52 “velike reforme”, zaključio je za kraj profesor Ančić.

 

dr. sc. Ante Nazor: Kontinuitet velikosrpske politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari