Pratite nas

Komentar

OVO NA SLICI DESNO BILO NAM JE 10 GODINA PREDSJEDNIK DRŽAVE

Objavljeno

na

Ne mogu reći da sam ravnodušan kad netko nas Hrvate nazove budalama ili nas uvrijedi bilo kojim sličnim epitetom, ali, ruku na srce, ne rijetko dođem u iskušenje i sam ustvrditi isto, pogotovu kad pokušam logički objasniti i shvatiti neke događaje iz naše ne tako daleke političke prošlosti.

Nakon krvavog rata i stjecanja samostalnosti, smrti ministra obrane Gojka Šuška i potom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, destrukcija što su je širili Račan, Mesić, Tomčić i ekipa počela je davati rezultate.
Najprije su pokojnom predsjedniku okrenuli leđa najbliži suradnici (Mate Granić, Vesna Škare-Ožbolt) i tako objektivno nalegli na rudu Mesića, Manolića i drugih koji su proces „detuđmanizacije“ započeli još u vrijeme rata (1994. godine).

I da sve ne bi ostalo na tomu, ovoj se družini priključio i nesretni Dražen Budiša, tragikomični lik naše političke scene koji je po mnogo čemu bio tipični, ogledni primjerak urbanog „dudeka“ (liberalni „domoljub“ – ili „domoljubni“ liberal s prepoznatljivom antituđmanovskom orijentacijom).
Naši „demokrati“, „liberali“ i „progresivisti“ tražili neki „treći put“ – odmak od „namrgođenog Tuđmana“ po svaku cijenu, da bi na kraju sve završilo u lakrdiji, u crnohumornoj burleski gdje su glavni akteri političke scene (šestorka: HSS, IDS, LS, HNS, HSLS i SDP) i oskurni Stipe Mesić preuzeli vlast i od države napravili vašarište.

Jako se dobro sjećam kako je Račan vješto iskoristio naivnog Dražena Budišu koji je sam i ničim izazvan uletio u razapetu mrežu i pomogao Mesiću da s 1,5% potpore u javnosti na kraju postane predsjednik države. Naime, iako je Budiša formalno i službeno bio kandidat „šestorke“ (još uvijek mi je pred očima onaj predizborni TV spot u kojemu on i Račan složno sjekirom cijepaju drva u nekom seoskom dvorištu), stranačko i biračko tijelo lijevo-liberalne opcije listom je glasovalo za Mesića. U trenucima kad je bilo jasno da je izgubio predsjedničke izbore, kraj Budiše nije bilo koalicijskog partnera i sudruga iz spota Ivice Račana (što je mali Ivek obrazložio zauzetošću – jer, baš je te noći, zamislite, vrijedno radio na „dugoročnom strateškom programu razvoja Hrvatske“, dokumentu kojega nemamo ni dan-danas).

I tako su oni koji nisu ni luk jeli ni luk mirisali u vrijeme stvaranja Hrvatske zasjeli u sedlo i korak po korak počeli razgrađivati ono što je predsjednik Tuđman mukotrpno, marljivo i vrijedno gradio izgarajući za ovu zemlju i nacionalni interes.

Budiša je koaliciju napustio tek nakon što se uvjerio kako Račan i tadašnja Tužiteljica MKSJ Carla Del Ponte „štelaju“ političke optužnice i selektivno ih „namještaju“ našim generalima i istaknutim braniteljima – prema kriterijima političke podobnosti što ih je određivao SDP. Poslije razlaza je objelodanio sadržaj razgovora između Carle Del Ponte i Račana u kojemu je Tužiteljica predsjedniku SDP-a rekla (pred njime – Budišom): „Podigli smo još neke optužnice za koje vjerujem da će Vam politički odgovarati“, ali isto tako i iznio niz prljavština i zakulisnih igara vezano za preraspodjelu plijena između stranaka na vlasti (nepotističko uhljebljivanje stranačkih kadrova u institucijama i državnim službama, vodećim poduzećima itd., itd.).

Tikva između SDP-a i HSLS-a je konačno pukla 2002. godine, kad je HSLS u Saboru blokirao ratifikaciju ugovora o Nuklearnoj elektrani Krško – no, znalo se kako je to bila samo kap koja je prelila čašu.

Uskoro je „šestorka“ pala na „četvorku“ – ali se nastavilo vladati kao da se ništa bitno ne događa. Mesić je dobio i drugi mandat, i proces „detuđmanizacije“ nastavljen je unatoč pobjedi HDZ-a na parlamentarnim izborima u prosincu 2003. godine, kad je u premijersku fotelju zasjeo „demokršćanin“ Ivo Sanader kojega su lijevo-liberalni mediji ne bez razloga obožavali i kovali u zvijezde sve dok nije dao ostavku i dospio u zatvor.
Tako smo od smrti prvoga hrvatskog predsjednika (prosinca 1999. godine) do danas imali u dva mandata (ukupno 8 godina) lijevo-liberalnu vlast i 15 godina predsjednike iz istog miljea.

Dakako, nikad nitko nije postavio pitanje što su uradila dvojica predsjednika (Mesić i Josipović) u svojih 15 godina vladavine na stabilizaciji države i njezinu napretku, kao ni to koliko su u istom smislu doprinijeli Ivica Račan i Zoran Milanović kao premijeri – osim što su Hrvatsku zadužili za najmanje 20-ak milijardi dolara vanjskog duga i svojski nas vukli na „Zapadni Balkan“.

Gledali smo kako nam predsjednik države otvara širom arhiv u Uredu na Pantovčaku i dijeli strogo povjerljiva dokumenta novinarima stranih televizija, slušali neslane crnohumorne viceve (kakve pristojni ljudi ne pričaju ni u kavanama a kamo li predsjednici pred diplomatskim korom), pred našim očima se odvijala neviđena lakrdija, dok se ugled zemlje srozavao, narod siromašio, proizvodnja padala, uvoz rastao, društvo polariziralo…
Kad se promatra zaduženje po stanovniku u postotcima, rekorder je vlada Ivice Račana, a slijedi je vlada Zorana Milanovića, dok je promatra li se kumulativni iznos cjelokupnog zaduženja u apsolutnom iznosu, uvjerljivo na prvom mjestu fajter Zoki (poznat po sintagmi: „Mi ili oni“), današnji kandidat lijevo-liberalne opcije za predsjednika države.

Što se one druge i mnogo veće štete (vezano za urušavanje države i destrukciju svega što je afirmativno i pozitivno za Hrvatsku) tiče, za to su se pobrinula dvojica predsjednika koji su od 2000. do 2015. godine među ostalim uspjeli toliko srozati i kompromitirati instituciju na čijem su čelu bili, da će trebati desetljeća kako bi se to ispravilo.
Nikad im nitko ništa nije prigovorio. Pojeo vuk magare – rekao bi narod.
Danas se nalazimo pred ponovnim predsjedničkim izborima, a moguće i pred izvanrednim parlamentarnim, a kaos nije ništa manji nego tog prosinca 1999. godine. Kako, kuda i kojim putem, dilema je na koju odgovora nema.

PR ekipe vrijedno rade, političari „pumpaju“ svoje rejtinge preko plaćenih „agencija za istraživanje javnog mnijenja“, a biračko tijelo je jednako zbunjeno i izgubljeno kao i svih proteklih godina.

Svaka ozbiljna analiza onoga što nam se na političkom planu događalo u zadnjih 20-ak godina, neizostavno postavlja pred nas pitanje: je li došlo vrijeme da se počnemo ponašati normalno i racionalno?
Jedva čekam sljedeći nastup našeg univerzalnog analitičara, specijalista opće prakse za sva moguća i nemoguća društvena i politička pitanja Žarka Puhovskog.
Možda on objasni. Jer, taj sve zna.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivkošić: Škoro ni lijevo ni desno, a može i bez Boga

Objavljeno

na

Objavio

Škoro ni lijevo ni desno, a može i bez Boga Miroslav Škoro nastavlja u svom stilu pjevušeći – ne dirajte mi vlast, jer ja ću je osvojiti.

Prije predsjedničkih izbora već se vidio na Pantovčaku, govorio je da drugi krug i neće biti potreban, a sad je malo manje siguran u trijumf pa kaže: “Dobijemo li 76 mandata, ni o kakvoj suradnji ni sa kim neću razgovarati.”

Naravno, i dalje na svojim širokim plećima želi ponijeti sudbinu naroda i države, a ima i novost koja se Crkvi i mnogim biračima neće svidjeti.

Pozivajući se na “zdrav razum” u kojem “nema ni lijevog ni desnog” pita se zar je “pritom važno idu li neki među nama u crkvu ili ne?” Ali ako je tako desnicu i Boga isključio ili relativizirao kao svjetonazorsku identifikaciju, ostao je jedan apsolut – Miroslav Škoro.

Kako nema dovoljno vremena za stvaranje novog političkog brenda, najbolje je da “ostanemo pokret” koji će na izbore izaći “pod mojim zaštitnim znakom”.

Sretna nam je politička budućnost, dakle, opet zajamčena, i opet ćemo vidjeti kako Škoro, kao i na predsjedničkim izborima, od svoga biračkog naroda dobiva premalo glasova, kako gubi i kako se gubi u poplavi svojih ambicija kao što se gubi izlivena Drava tražeći se po Osijeku dok se ne vrati u svoje prirodno korito, piše Milan Ivkošić/vecernji.hr.

Škoro: Na izbore ćemo izaći kao pokret pod mojim zaštitnim znakom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

dr. Herman Vukušić poručio Beljaku: U skoro vrijeme može očekivati ‘šačicu pijanaca’ u Samoboru

Objavljeno

na

Objavio

Poznati psihijatar dr. Herman Vukušić osvrnuo se na najnoviji istup predsjednika HSS-a Kreše Beljaka:

BELJAK OPET U ELEMENTU😡

Ne kaže badava narod: “Nitko ne može protiv budale koliko budala može protiv samoga sebe!”

Krešo Beljak, oličenje političkog hubrisa, bahatosti i primitivizma opet je jučer, prilikom godišnje skupštine križevačko-kalničkog HSS-a sa govornice “opleo” po hrvatskim braniteljima.

Beljak je tom prigodom, između ostaloga, rekao “kako je njegov prijatelj Zoran Milanović dvije godine trpio šator šačice pijanaca u Savskoj”.

-Da sam bio ministar ili premijer to nepoštivanje zakona, ustava, propisa ne bi trpio 24 sata – rekao je Beljak i napomenuo kako nema hrvatskog generala koji nije multimilijuner (citat sa portala “Kamenjar”).

Šačica pijanaca???

Kao prvo, kao što sam već naveo u prethodnoj objavi o apsolutnoj depolitizaciji FB inicijative protiv Beljakovog govora mržnje, jedan sam od prvih koji je kritički pisao i govorio o nekim objektivnim negativnostima vezanim za braniteljski prosvjed u (tada) Savskoj 66.

Međutim, svesti jedno opravdano okupljanje nezadovoljne a zaslužne društvene skupine na “šaćicu pijanaca” može samo devijantni i zločesti um koji nema niti malo poštovanja za žrtve Domovinskog rata.

Iako argumenti Beljaku ništa ne znače, ovim putem želim njega i njegove istomišljenike podsjetiti da su prosvjedu u Savskoj prethodila zakidanja prava najtežih ratnih invalida, kao i neodgovorne izjave visokih dužnosnika Ministarstva branitelja po kojima su pripadnici neprijateljske vojske ispadali “otporni heroji” u odnosu na naše branitelje.

Kada je prosvjed počeo, još se tijelo pokojne Nevenke Topalušić nije niti ohladilo, a sa petog kata Ministarstva branitelja ismijavali su se žrtvama Domovinskog rata, kako vojnim, tako i civilnim.

Sve se to moglo čuti na audio zapisu kolegija koji je tadašnji ministar Predrag Matić osobno vodio, a Bojan Glavašević zavijao “Busovača, zdravoooo!”

Grupa “BRANITELJI PROTIV BELJAKA” u nepunih je 24 sata prikupila skoro 1.000 članova bez (za sada) većeg tehničkog i organizacijskog angažmana, a cijelo me jutro zovu ratni prijatelji od Vukovara do Dobrovnika i šalju poruke potpore.

Stoga, ovim putem poručujem Kreši Beljaku da u skoro vrijeme može očekivati ” šačicu pijanaca” u Samoboru, na legalno prijavljenom, mirnom i dostojanstvenom prosvjedu protiv njegovih poruka mržnje i netolerancije.

Ili to smiju samo Rada Borić i Jelena Veljača?, napisao je Vukušić na facebook-u.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari