Connect with us

Religija i Vjera

Ovo su bile posljednje riječi blaženog Alojzija Stepinca, mučenika, biskupa i kardinala

Objavljeno

on

10. veljače slavimo blaženog Alojzija Stepinca, čovjeka žive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, kardinala koji je i u najtežim trenucima tješio, a ne osuđivao. Zbog njegove posvećenosti Bogu i narodu kao i mučeničke smrti, Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. Smatramo ga zagovornikom hrvatskog naroda, a u njemu vidimo simbol otpora režimu koji je za vrijeme Jugoslavije prijetio uništenjem katoličkog identiteta Hrvatske.

Nije imao nikakva teka. Ležao je na visokom uzglavlju i neprestano upirao pogled u Gospinu sliku povrh kreveta. Oko 10 sati htjeli su mu dati injekciju, no on prekine župnika i reče mu:

– Znate što, župniče! Pustite vi injekciju. Idemo najprije na ono što je najvažnije. Uzmite štolu. Čemu se zavaravati? Sjednite ovdje, pa idemo od početka. Osigurati se, pa što Bog dade. Obavio je opću ispovijed. Nakon ispovijedi reče župniku: – Dajte mi sv. pomast. Pozovite i sestre ovamo neka se mole. Svi su klečali i molili. Iako nitko od nazočnih nije mislio da bi to mogao biti smrtni čas, Kardinal je to jedini znao.

Dok je primao sv. sakramente, bio je posve miran, bez ikakvih bolova. Nakon što ih je primio, postao je neobično radostan i vedar. Odmah je počeo glasno govoriti, a to mu već od Nedjelje nije bilo moguće. Njegova sestra Josipa ostala je bez riječi, sjela je i počela plakati. Kardinal, želeći je ohrabriti, nasmije se i reče joj veselo:

– Zašto plačeš? U ruke Božje i čega se imamo bojati? Ludo je plakati, ako nam je poći s ovoga svijeta. Uvijek sam primao sve iz ruku Božjih, primam i sada, primat ću i ubuduće. Za kršćanina nema veće sreće negoli su ovi sv. sakramenti. Vidjevši ga ovako dobro raspoložena i vedra, ukućani su mislili da je po sv. sakramentima kriza prošla, no, dogodilo se suprotno. Upravo o podne vratila mu se velika klonulost, kao što ju je osjećao i prije nego što je primio sv. sakramente. Odbio je svako jelo i naglašavao da se osjeća vrlo slabo te molio da ga ne ostavljaju samog. Da ga malo osokole, spomenuli su mu da su pozvani liječnici iz Zagreba i da će doskora stići, no on reče:

– Lijepo mi ih pozdravite, ali mi se više nećemo vidjeti. Pogled mu je bio izmoren, a oči nisu više imale one živosti kao do tada.
Zatim je pet puta rekao:

– Deo gratias! Uspravio se na rukama u postelji, upro pogled u Gospinu sliku nad krevetom i rekao glasno:
– Blagoslovljeno Božje Ime! Fiat voluntas tua! Disanje mu je postajalo sve teže, no ipak se trsio da sad tiše, a sad glasnije s njima zajedno moli: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.“ Pojavili su se i jaki grčevi. S teškim je naporom hvatao zrak, donja čeljust bi mu se iskrivila od boli ali i dalje je neprestance gledao Gospinu sliku i tiho odgovarao na molitvu.

Točno u 14 sati reče:
– Dajte mi onu moju svijeću!

Na Svijećnicu je, naime, dao blagosloviti posebnu svijeću s primjedbom da će je doskora trebati. Kad su mu sestre donijele željenu svijeću, kako je krevet bio uza zid, a on je ležao na desnoj strani prema zidu gledajući Gospinu sliku, stavili su mu svijeću u lijevu ruku. Kad je ugledao zapaljenu svijeću, snažno ju je prihvatio i stisnuo rukom. Bila mu je ona simbol one nadnaravne svjetlosti sv. vjere za koju se borio do svršetka, koja mu je sada budila nadu da će se doskora preobratiti u plameno svjetlo koje se više nikada neće ugasiti. Ustima je micao moleći i opetujući:

– Fiat voluntas tua! (Budi volja Tvoja)

Bile su to posljednje riječi koje su nazočni čuli iz njegovih umirućih usta. Slijedila su još tri ili četiri bolna uzdisaja, i ispustio je svoju dušu, držeći čvrsto u ruci blagoslovljenu svijeću, s kojom je vedro dočekao anđela smrti. S molitvom na ustima i u srcu, prepuštajući se vodstvu sv. vjere i oslanjajući se sigurno na kršćansku nadu u bolji život, svjestan kamo ide, pošao je na Božji sud.

Bilo je to u 14,15 sati. Zapaljena je svijeća još čitav sat bila u već zgrčenoj ruci mrtvoga hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca. Ukućani, duboko potreseni, ostali su još dugo u molitvi kod mrtva tijela velikog Pokojnika.

Bl. Alojzije Stepinac moli za nas.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari