Pratite nas

Naši u svijetu

Ovo su sve regije koje bi Rusija mogla da pripoji

Objavljeno

na

Etničkih Rusa ima u svim republikama bivšeg Sovjetskog Saveza, a u pojedinima čine i trećinu ukupnog stanovništva. Nisu svuda teritorijalno koncentrirani, ali regije gdje jesu mogu poslije Krima odlučiti da slijede isti put.

Sa Krimom koji je trenutno u fokusu cijelog svijeta, čiji je regionalni parlament proglasio pripajanje Ruskoj Federaciji i za 16. ožujak pomjerio održavanje već najavljenog referendumu koji će ovakvu odluku potvrditi (barem se tako nadaju njegovi pokretači), bilo bi dobro da se pozabavimo ruskim manjinama koje su rasute po cijeloj istočnoj Europi i Srednjoj Aziji. Krim, ma koliko bio poseban, daleko je od izuzetka. Šta više, u bivšim sovjetskim republikama ostalo je “zarobljeno” čak 25 miliona etničkih Rusa!

Krenućemo od zapada prema istoku. U cijeloj Ukrajini živi ih preko osam miliona, mahom u istočnim oblastima ove ogromne zemlje. Njihova najveća koncentracija je upravo na spornom poluotoku gdje se nalazi sjedište ruske Crnomorske flote

Značajan broj se nalazi i u Bjelorusiji (skoro 800.000), premda nisu koncentrirani nigdje posebno, ali u baltičkim republikama koje su sada u Europskoj uniji i NATO paktu: ukupno 1,05 miliona, gdje postoje regije u kojima su i većina. U Estoniji ih ima 320.000, što čini 24 posto ukupne populacije, koja mahom živi u prestonici Talinu. U Letoniji ih ima 557.119, što je 26,9 posto stanovništva; u prestonici Rigi čine 42,3 odsto žitelja, a drugom najvećem gradu, Daugavpilsu su većina pošto ih ima 53,3 posto. Značajno manje ih je u Litvaniji, gdje ih ima 176.913 odnosno 5,8 posto.

U Moldaviji ih ima 202.000, i mahom žive u međunarodno nepriznatoj Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici koja se nasilno otcijepila. U Finskoj ih je 51.683.

Srednja Azija, sa druge strane, ima takođe ogroman broj Rusa, posebno u Kazahstanu: u ovoj državi skoro 4,5 miliona, što znači da čine oko trećine ukupnog broja stanovništa. Zanimljivo je da je situacija prije pedeset godina bila potpuno drugačija, pošto su tada bili većina a etnički Kazasi manjina. Posebno su koncentrirani u sjevernim oblastima ove zemlje, kao što možete da vidite na karti priloženoj ispod.

Međutim, ovdje se priča ne završava. Veliki broj Rusa živi i u Uzbekistanu (1,6 miliona), Kirgistanu (604.000), Turkmenistanu (314.000), Azerbejdžanu (144.000), Gruziji i Tadžikistanu gdje se broj kreće oko 68.000).

Cio ovaj prostor, koji je prije sto godina bio dio Ruske Imperije a potom i Sovjetskog Saveza, Rusi inače zovu “blisko inostranstvo”. Da li će poslije Krima i ustavnog olakšavanja pristupanja drugih zemalja ili dijelova zemalja Ruskoj Federaciji ovo postati u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti nove ruske “krajine”, ostaje da se vidi.

Nama samo ostaje da se nadamo da svi shvataju da ni jedan komad zemlje nije vrijedan dječijeg plača, majčine tuge i razorenih domova.

telegraf.rs

facebook komentari

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari