Pratite nas

Reagiranja

Ovog slučaja nema ni u jednom „svjetskom“ izvješću. Kako to?

Objavljeno

na

Dr. Ivan Šreter, 18. kolovoza 1991, vraćajući se kući osobnim automobilom iz Zagreba,  nasilno je otet u naselju Kukunjevac, na dionici ceste Kutina –Pakrac. Otada mu se gubi svaki trag! Barikade na cesti postavili su mu pobunjeni Srbi, koje je u to vrijeme na tom području predvodio Veljko Džakula, ratni vođa srpskih terorista, inače miljenik žalosnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića (muzičara).

Prema nekim saznanjima, njega su četnici odveli u logor Bučje, nedaleko Pakraca. Tamo su ga mučili poput zvijeri, o čemu je svjedočio i njegov kolega i prijatelj dr.  Vladimir Solar, koji je kasnije završio i u logoru Stara Gradiška.

Što se stvarno dogodilo s dr. Šreterom, nitko ne zna. Tamošnji Srbi na čelu s Džakulom šute i ne otkrivaju pojedinosti, čak ni to gdje je sahranjen ovaj čovjek koji je jedino  kriv što je bio – Hrvat. Džakula i njegovi kompanjoni danas slobodno šeću Pakracem i Hrvatskom, čak i javno (!) dijele lekcije o stvaranju hrvatske države, ili drugim riječima, zaštićeni su poput „magaraca“. Nikada nećemo i ne smijemo zaboraviti onu sliku kad hrvatska policija uhićuje Džakulu i njegove barbare, ali ono što se nakon toga dogodilo još je uvijek nerazjašnjeno. Naime, već drugi dan nakon uhićenja ovog zločinca, policija je dobila zadatak ne samo da ga pusti na slobodu, već da ga i – čuva!? Zar smo se za to borili?

O tužnoj priči dr. Šretera, inače Junaka hrvatskog Domovinskoga rata, treba neprestano govoriti, pisati i podsjećati, iako takvih i sličnih sudbina ima zaista mnogo. Poglavito u Pakracu, koji je uz Vukovar, Škabrnju, Lipik, Voćin, Saborsko i druge krajeve teško nastradao u Domovinskome ratu.

Kad me moj prijatelj, već dobrano zaboravljeni dr. Hrvoje Šošić, (1928.-2012.), o kojem sam snimio i dokumentarni film, tjerao da stalno pišem i svjedočim o takvim temama, jednom sam mu odgovorio: „Pa, doktore već sam o tome najmanje desetak puta pisao!“ A on će meni: „Kakve to ima veze? Napišite sto puta! Što mislite da su svi pročitali vaš članak, odnosno da ga se svi sjećaju?“ Bio je u pravu. Srbijanskim zlotvorima, domaćim izdajicama i dezerterima uvijek i na svakom  mjestu moramo dati do znanja da nismo zaboravili što su činili tijekom agresije, odnosno uvijek ih podsjećati na zlo od kojeg se na žalost još dugo nećemo oporaviti.

A to da se ni nakon toliko vremena ne može naći ni mjesto gdje je pokopan dr. Šreter (ali i mnogi drugi), samo govori o užasima kroz koje su prolazili nevini hrvatski rodoljubi. Naime, nemoguće je da ni Džakula ni ostali njegovi pomozbog junaci ne znaju ili nikada nisu čuli što se dogodilo s ovim velikim čovjekom. Što je to u njima da i nakon toliko godina šute kao zaliveni? Odgovor može biti samo jedan – Do grla su upetljani u te i druge zločine, pa ne žele jedan drugoga izdati! A uz to još se prave nevini: ništa ne znaju, ništa nisu vidjeli ni čuli!

Uspomena na dr. Ivana Šretera živi i živjet će, osobito u pakračkom kraju (iako bi trebala u cijeloj Hrvatskoj). Osnovana je i djeluje „Zaklada dr. Ivan Šreter“, koja skrbi o njegovu djelu i ne dopušta da se zaboravi njegov svijetli lik.

A progon dr. Šretera počeo je još u vrijeme komunizma. Tome su poglavito „kumovali“ političar Stipe Šuvar, (1936.-2004.), i srbijanski književnik Goran Babić, ali i brojni tadašnji tzv. hrvatski intelektualci koji ga nisu znali ni htjeli dostojno zaštititi. Na Općinskom sudu u Pakracu branio ga je  častan i ugledan hrvatski odvjetnik Milan Vuković. Međutim, dr. Šreter je osuđen na 50 dana zatvora! Za što? Priča ide ovako: Dr. Šreter je bio liječnik u bolnici Lipik. Na pregled mu je 3.listopada 1984. došao Stevo Majstorović sa statusom – „penzionirani oficir“. Poslije obavljenog pregleda, upisujući podatke o pacijentu u zdravstveni karton, dr. Šreter je napisao umjesto „penzionirani oficir“ – umirovljeni časnik, dakle riječi, kako je rekao dr. Vuković, za  koje je dr. Šreter znao da su najnormalnije riječi hrvatskog jezika. To je bilo dovoljno da ga  sudac Branko Radulović 27. lipnja 1986. proglasi krivim zbog prekršaja iz čl. 3. St.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te kazni – zatvorom.

Često smo, ali i ovog puta, postavljamo pitanje: gdje su danas i što rade suci ala „radulović“, odnosno kako je moguće, a jeste, da oni koji su sudili i optuživali nevine Hrvate u vrijeme komunizma, sude i optužuju i dalje, kao da se ništa nije dogodilo?

O dr. Šreteru možete čuti samo pohvale. Malo je tko bio toliko cijenjen i štovan kao ovaj hrvatski domoljub. Zabilježili smo i riječi Đure Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika (DHK), koji je istaknuo i ovo:

  • „Ispunjava me srećom i ponosom činjenica da dr. Ivan Šreter nije zaboravljen. Taj svijetli lik hrvatskog domoljuba, liječnika, političara i mučenika može nam svima služiti kao uzor. Za slobodu domovine padali su najbolji njezini sinovi. Njegova je smrt zločin za koji počinitelji nisu kažnjeni. No, vjerujem da bi i on sam danas pozivao na oprost u duhu Onoga pred čije sudište svi krećemo. Zbog toga neka ovo sjećanje bude prilog suživotu, a ne mržnji“. („Svjedočanstva“, 2005.)

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

PETERNEL: Mnogi se ne usude reći, ali emisiju NU2 treba ukinuti

Objavljeno

na

Objavio

Prekrasno je što brojni zabrinuti izražavaju podršku Stankoviću iako se može primijetiti da kod nekih drugih slučajeva nisu bili toliko pravdoljubivi zagovornici slobode govora.

Pitanje koje se nameće je u čemu je problem čak i ako se emisija ukine?

Zar je Nu2 doživotna emisija na koju Stanković ima ljudsko pravo?

Nije problem sto je Aco rekao nešto sto se nekome ne sviđa, to ne smije biti problem, već što mu se emisija potrošila i što permanentno govori gluposti koje se većini uljuđenih ne sviđaju – loš je, šablonski subverzivan, nepripremljen, nameće stavove, izlizala se forma. privatizira termin te selektivno prijateljsko-ideološki promovira izdavače, knjige, autore, firme, a omalovažava neistomišljenike.

Jednostavno je zreo za hlađenje i novi novinarski zadatak.

Mnogi se to iz nekog razloga ne usude reći, ali ja otvoreno kažem da tu emisiju treba ukinuti. Trebalo je još prije tri godine otkad kvalitetom ne zadovoljava standarde, napisao je potpredsjednik HHO-a Igor Peternel.

Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara: Šteta koju je Stanković nanio je nemjerljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara: Šteta koju je Stanković nanio je nemjerljiva

Objavljeno

na

Objavio

Postavlja se pitanje do kojih granica novinar ima pravo pozivati se na slobodu govora. Smije li pri tome vrijeđati i omalovažavati druge?, poručuje predsjednik Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara Zvonko Čurković

Udruga veterana zagrebačkih branitelja Vukovara pohvalila je danas stav HRT-a, koji se ogradio od izjava Aleksandra Stankovića o Domovinskom ratu u emisiji Nedjeljom u 2.

Podsjetimo, HRT se ogradio od izjava koje je Stanković dao u svojoj emisiji ispitujući gosta Predraga Mišića, a to ograđivanje osudio je HND nazvavši ga “licemjernim napadom vodstva HRT-ova na vlastitog novinara”.

“Pohvaljujemo stav Hrvatske radio televizije da su zaposlenici javnoga medijskog servisa obavezni objektivno i nepristrano raditi te poštivati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske što je navedeni novinar prekršio svojim nastupom te se nadamo da će HRT nastaviti dosljedno štiti dignitet Domovinskog rata.

Štetu koju je novinar Aleksandar Stanković nanio dignitetu Domovinskoga rata i hrvatskim braniteljima koji su zbog njegovih neprimjerenih izjava ponovno proživljavali svoje ratne traume je nemjerljiva i na žalost dugo ćemo osjećati posljedice tih izjava”, stoji u priopćenju koje potpisuje predsjednik Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara Zvonko Čurković.

Dodaje da Stankovićevi istomišljenici “nastavljaju s vrijeđanjem hrvatskih branitelja i propitkivanjem karaktera Domovinskoga rata sve pod krinkom prava na slobodu govora”.

“Postavlja se pitanje do kojih granica novinar ima pravo pozivati se na slobodu govora. Smije li pri tome vrijeđati i omalovažavati druge? Smije li narušavati suverenitet države i kršiti Ustav Republike Hrvatske, zakone, deklaracije te druge propise? Smije li iskrivljavati povijesne činjenice? Smije li novinar svojom javnom riječi širiti mržnju među građanima?

Trebaju li svi građani postati taoci takvih novinara koji će pravo na slobodu govora širiti do te granice da se ugrožavaju slobode i prava drugih ili državne institucije koje financiraju te novinare trebaju podvući crtu između prava na slobodno izražavanje i ugrožavanja prava drugih.

Ti isti novinari kada netko iznese stav koji je suprotan njihovim vrijednostima zaboravljaju na pravo slobode govora i koriste svoj javni utjecaj kako bi omalovažili tuđe (drugačije) mišljenje.

Stoga smatramo da je doista važno s više strana promotriti je li dozvoljena ekstenzija prava na slobodu govora da tih granica da je se percipira na način da svatko može govoriti što želi bez baratanja činjenicama i bez obzira kakve posljedice izrečena riječ ostavlja”, kaže Čurković.

Kamenjar.com

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi traži suspendiranje Aleksandra Stankovića

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari