Pa nije se Banožić školovao za prevoditelja

Ponekad se upitam, jesam li ja onaj Mujo što vozi u suprotnom smjeru na autocesti i sluša radio? Radio upozorava vozače da jedan luđak vozi pogrješnim smjerom, a Mujo će: „Da jedan“? Je li naše društvo stvarno na takvoj prekretnici, da samo luđaci brane poštene vozeći u pogrješnom smjeru protiv snažne mainstream struje? Ili je ipak Mujo u pravu?  Neki ove slike nazivaju apologetskim, ili navijačkim novinarstvom! A za koga navijaju oni, koji su protiv takvog novinarstva? Oni koji navijaju protiv HDZ-a su objektivni, a oni koji su za HDZ su luđaci, sendvičari i loši novinari? Vrijeme će pokazati!?

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Svojevremeno je predsjednik Stjepan Mesić došao na metu novinara koji su ga priupitali o njegovom poznavanju stranih jezika s obzirom na dužnost koju obnaša u kontekstu ustavnih vanjskopolitičkih ovlasti? Bilo bi dobro znati jezike? Lakonski je odgovorio u svom vic maherskom stilu da se „nije školovao za prevoditelja“ i da govori samo ruski jezik. Kasnije se ispostavilo da i taj ruski jezik ne govori već natuca, no to je ostalo u domeni javnih pošalica i nije mu smetalo da odradi dva mandata predsjednika. Zapravo, Mesić je bio omiljen u mainstreamu, baš onako kao što je danas omiljen i predsjednik Zoran Milanović.

Kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u jeku predizborne kampanje na provokativno pitanje o Milanu Bandiću izjavila da bi ga posjetila u zatvoru i odnijela mu tortu, bila je razapeta k’o grička vještica ili Ivana Orleanska i to je preko noći postao medijski gaf svih gafova. To je jedan od njenih naivnih gafova koji ju je koštao reizbora. Naravno, Milan Bandić je nažalost blagopokojni, nikada nije završio u zatvoru, tako da ga ni bivša predsjednica ne može tamo posjetiti i ispuniti svoje obećanje.

Ali u trogodišnji zatvor će uskoro pravomoćno osuđeni lopov Tomislav Saucha, Milanovićev prijatelj i predstojnik vladinog ureda! I gle vraga, za mainstream nije gaf Milanovićeva izjava kada kaže da će osuđenog lopova Sauchu među prvima posjetiti u zatvoru. Medije ne zanima zašto? Doduše, svi su prenijeli tu senzacionalnu vijest, no nitko to ne problematizira!  Možda Milanović i Saucha imaju neke nerazjašnjene račune? Hoće li ga pomilovati? Možda Saucha ima neke nama nepoznate velike zasluge za državu i naciju kao udbaški ubojice Perković i Mustač?

Ili je Milanovićeva izjava još jedan u nizu  brutalnih napada na hrvatsko pravosuđe i DORH kada Milanović sugerira da je sitni džeparoš koji je krao novac iz vladine blagajne prestrogo kažnjen? Ovdje se postavlja logično pitanje za svakog normalnog ili objektivnog novinara, gdje je u slučaju Sauche i Zeljko Milanovićeva pravna, moralna ili barem etička odgovornost? Ili što bi se dogodilo Andreju Plenkoviću kada bi Zvonimira Frku Petešića ili Krunoslava Katičića policija uhitila, jer kradu novac iz vladine ili HDZ-ove blagajne? Što bi se dogodilo Andreju Plenković da je u zatvoru posjetio Josipu Rimac ili ministricu Gabrijelu Žalac dok još nisu osuđene? Što bi mu se dogodilo da izjavi bilo što slično Milanovićevim izjavama? Naravno, ili bi bio primoran dati ostavku, ili bi ga pogodio kakav metak iz kalašnjikova ispred Banskih dvora?

Ovdje su jasne neke bitne razdjelnice između karaktera i karaktera! Plenkovićev HDZ je zbog Sanaderovih suspekcija pravomoćno presuđen na kaznu od cca. 17 milijuna kuna. Nisu se žalili, već su drugi dan uplatili tu ogromnu svotu u državni proračun. Glede inkriminiranih ministara i dužnosnika, HDZ se nije žalio ni javno ni tajno, već naprotiv, isticali su da protuzakonite radnje imaju svoje ime i prezime bez obzira na stranačku pripadnost. Presumpcija nedužnosti jedini je legitiman alat u normalnim odnosima s javnošću u sličnim slučajevima, ali kada je netko pravomoćno osuđen za brutalno potkradanje državne blagajne u Vladi Republike Hrvatske, a Milanović ga brani,  onda tu staje svaki zdravi razum i poimanje  karaktera i logike.

Ali to mainstreamu nije zanimljiva tema, a predsjednik Milanović je po nekim čarolijama još uvijek najpopularnija osoba u Hrvatskoj. Kada bi to bilo istina, trebali bi se doista zabrinuti za naš narod i naciju?

Ministar Banožić je proglašen redikulom godine, a predsjednik Milanović nije bio čak ni među nominiranim kandidatima. Zašto? Pa vrlo jednostavno, od Banožića su Milanovićevi mediji stvorili redikula godine s ciljem da sruše Plenkovića, koji ga ne želi mijenjati po nečijim željama i pozdravima. Da nema Banožića, tko bi bio redikul godine? Možda ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, možda ministar Tomo Medved, možda ministrica Obuljen-Koržinek,  ili ministar Davor Filipović. Milanoviću je jednostavno potreban redikul godine iz Plenkovićevog tabora da sakrije svoju opaku redikuloznost i ta formula ga drži na ljestvici najpopularnijih političara u Hrvatskoj umjesto obrnuto! Nikada osumnjičeni i nikada osuđeni Banožić, redikul je godine, a Milanović koji brani svoje pravomoćno osuđene  lopove i udbaše je najpopularniji poštenjak? Milanović nije udbaš, a Plenković jest, ili ako nije, onda je „udbaški gojenac“, što se svodi na isto?

Ministar Mario Banožić je prvi menadžer u MORH-u i obavlja svoj posao u zadanim okvirima državnog proračuna i zakona kao službenik Vlade Republike Hrvatske, koja donosi proračune ministarstava i zakone o izvršenju istih. U tim okvirima se kreće Banožić, obavlja svoje zadaće i nema baš nikakvog prostora za improvizacije, jer sve je strogo zadano i dok god radi zakonito i pošteno nema baš nikakvog razloga da ga se redikulizira. Osim ako ima? Što bi dobili da Plenković pod pritiscima Milanovića smijeni Banožića? Ništa! Dobili bi nekog novog Milanovićevog redikula u navedenim imenima ministara kandidata i tako unedogled.  Konačno, nije se Mario Banožić školovao za prevoditelja, a perfektno znanje engleskog jezika, (što bi bilo poželjno), nije u opisu njegovog dužnosničkog mandata. U svakom slučaju, engleskim jezikom vlada daleko bolje od nedodirljivog predsjednika Stjepana Mesića!

Ponekad se upitam, jesam li ja onaj Mujo što vozi u suprotnom smjeru na autocesti i sluša radio? Radio upozorava vozače da jedan luđak vozi pogrješnim smjerom, a Mujo će: „Da jedan“? Je li naše društvo stvarno na takvoj prekretnici, da samo luđaci brane poštene vozeći u pogrješnom smjeru protiv snažne mainstream struje. Ili je ipak Mujo u pravu? Neki ove slike nazivaju apologetskim, ili navijačkim novinarstvom! A za koga navijaju oni, koji su protiv takvog novinarstva? Oni koji navijaju protiv HDZ-a su objektivni, a oni koji su za HDZ su luđaci i loši novinari? Vrijeme će pokazati!?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?