Pratite nas

Istaknuto

Pad Vlade ili „velika koalicija“!

Objavljeno

na

Andrej Plenković ruši vlastitu Vladu ili si otvara prostor za preslagivanje u Hrvatskom saboru što neodoljivo podsjeća na epizodu kojoj smo svjedočili u nedavnim događajima Karamarkovog pada. Sličnosti su bez ikakve sumnje velike, akteri su isti i oni vidljivi i oni nevidljivi. Ipak postoje značajne razlike.

Most je rušio Karamarka iz posve drugih pragmatičnih motiva nego što je to, navodno, činio u ovom slučaju! U periodu njihovog političkog djelovanja za vrijeme Karamarka u Mostu je prevladala jedina moguća ambicija, a to je učvrstiti svoj položaj na političkoj sceni, ostati, a ne nestati u trenutku kada su se počeli osipati zahvaljujući Petrini i Prgometu. U Mostu su bili itekako svjesni da je premijer Orešković tek privremeno rješenje, a isto tako su znali da je njihova ogromna politička moć u Vladi kroz ucjenom oteta ministarstva također privremeno rješenje i da će HDZ u svojevrsnoj kupovini vremena kad-tad krenuti u konačnu ofenzivu i obračun s njima. Možemo slobodno tvrditi da se tu radilo o uzajamnom neprijateljstvu. Mostovo rušenje Karamarka bez ikakve sumnje bilo je podupirano od udbaškog podzemlja, nevjerojatno dobro osposobljene i ustrojene organizacije, a osnovni motiv udbe i njihovih satelita nije bio formalna  pomoć Mostu već zaustavljanje Karamarkovih suverenističkih politika, zaustavljanje konzervativne revolucije, spašavanje Tita, zaustavljanje lustracije, zaustavljanje ujedinjavanja branitelja, a osobito zaustavljanje revizije pretvorbe i privatizacije. Jedan od najvećih krimena Tomislava Karamarka bio je najavljeni otvoreni rat uvoznom lobiju koji kontrolira cjelokupni mainstream medijski prostor. Dakle Karamarko nije dočekao svojih pet minuta pojesti ili oslabiti Most, već je bio srušen u poznatom udbaškom scenariju uz pomoć unutarstranačkih struktura u HDZ-u koje su se protivile Karamarkovim politikama. Poznata su imena koja su se protivila Karamarkovim politikama, bila ona javna, bila ona tajna i ta imena danas dominantno vladaju u HDZ-u. U ta imena,  prvi među jednakima spada Andrej Plenković koji je to javno obznanio i priznao, pa onda i djelatno dokazao smjenom Karamarkovih ministara.

Nesretni i nespretni pokušaj Mosta rušiti ministra Marića zbog sukoba interesa i kazneno progoniti Todorića nije bio usmjeren na rušenje ove Vlade već je to klasičan populistički potez unutar predizborne kampanje. Taj potez bio je utemeljen i na opće prihvaćenom mišljenju svekolike javnosti koja opravdano misli da slučaj Agrokor nije nikako mogao egzistirati bez ozbiljnog kriminala. Potpuno je razvidno da je Plenkovićeva Vlada mogla i dalje funkcionirati i bez Zdravka Marića, dakle smjenom jednoga, a ne četiri ministra, ukoliko bi se  Mariću dokazao sukob interesa i potpuno je razvidno da mogući  kazneni progon Todorića ne bi imao utjecaj na daljnji uspješan rad Plenkovićeve Vlade. Od istražnih radnji, kriminalističkih vještačenja, do mogućeg optuženje Todorića prošlo bi najmanje dvije godine, ako ne i više!? Dakle paralelno je bez problema mogao ići „Lex Agrokor“ i mogući kazneni progon, jer vjerojatno će kad-tad do toga neminovno doći. Zanimljivo je u cijelom ovom slučaju da je Dalija Orešković, ista ona koja je bez ijednog valjanog dokaza srušila Karamarka, odgodila rasprave u tri prijave protiv Zdravka Marića u kojima postoje indicije za ozbiljan sukob interesa. Ako smo opravdano optužili Daliju Orešković da je instrument u rukama mentalno komunističke bulumente u slučaju „konzultantica“, u čijim je rukama Dalija instrument danas ako ne u istim? Tko je zaustavio te procese?

Ona ista udba koja je pomogla Mostu srušiti Karamarka, poglavito pomoću obavještajnog podzemlja i vješto falsificiranih dokaza kojima su na dnevnoj bazi bombardirali Petrova i Orepića, zatim uz masovnu pomoć svih medija, podmetnula je ovaj put Mostu udbašku koru banane na koju se neiskusni Most poskliznuo i vjerojatno se više ne će nikada dići, kao i mnogi „treći putevi do sada“!?  Nagovorili su istaknute pojedince iz Mosta  da krenu đonom na Marića i Todorića, a ovi su naivno, bez ikakve ozbiljne analitike krenuli u vlastito samoubojstvo iz zasjede. „Tko se mača laća i sam od njega pogine“, a meni se čini da je Most dobio ono što je zaslužio. Ali ne zbog ove naivne akcije rušenja ministra Marića, već ih je Božja kazna stigla zbog rušenja Karamarka i njegovih politika.

Plenković je jedva dočekao ovu jedinstvenu šansu dokazati da nije anemični birokrata nego je sposoban i ima hrabrosti povlačiti državničke poteze. Andrej Plenković nije morao nužno znati pozadinu ove zavjere koja ga je konačno dovela pred svršen čin, nije nužno bio planer, ali svi njegovi prethodni potezi koje je povukao bili su priprema za moguće iskakanje ili rušenje Mosta. Moramo priznati ti potezi bili su pragmatično nužnost obzirom na realan odnos političkih snaga i s obzirom na činjenicu da povjerenje u Most nije bilo na potrebitoj razini zbog prijašnjeg Mostovog lutanja.

U te preventivne poteze svakako ubrajamo uklanjanje svih Karamarkovih ljudi na čelu sa Hasanbegovićem, bezrezervna suradnja sa Pupovcem i manjincima, koketiranje s HNS-om i Vesnom Pusić, odabir Prgometa za gradonačelničkog kandidata, suradnja s Bandićem i niz drugih sitnica koje su upućivale na to da može i bez Mosta ako to zatreba i da može učiniti korak ulijevo u datom trenutku. Iz politika HDZ-a Plenković je potpuno izbacio svjetonazorske teme, zaustavio Hasanbegovićeve projekte „zatvaranja pipe“ i tom politikom otvorio si je put za dobar odmak iz centra ulijevo ako to zatreba. Na žalost, Mostovi pod kapacitirani provincijalski političari nisu vidjeli ništa zaslijepljeni svjetlima reflektora na velikoj pozornici i kao slijepi miševi ili guske u magli upali su u vlastitu mišolovku.

Plenković je ovim političkim hororom svjesno ili nesvjesno gurnut prema velikoj koaliciji o kojoj sam više puta analitički pisao predviđajući to kao završnu scenu operacije rušenja Karamarka, rušenja Milanović, instalacije Plenkovića i Bernardića. Velika koalicija u hrvatskom slučaju ne može se nikako uspoređivati s onom u Njemačkoj. Naime, Njemačka je obavila lustraciju, nema Tita, nema aboliranih četnika, nema svoje Srbe, nema ideološki korumpirano pravosuđe, nije imala domovinski rat i nije imala pljačku u privatizaciji i pretvorbi.

Na spomen velike koalicije u Hrvatskoj svakome odmah padne asocijacija da se tu nužno radi o koaliciji HDZ-a i SDP-a što je potpuno netočno. Za SDP bi ovog trenutka bilo izrazito štetno ulaziti u bilo kakvu koaliciju sa HDZ-om, nalaze se u dubokim previranjima, ali to ne znači da se ideološki ne slažu s mnogim Plenkovićevim potezima. Velika koalicija koja će nastati preslagivanjem ove Plenkovićeve Vlade je ideološka koalicija, koalicija u kojoj će svi partneri imati isti stav o Titu, lustraciji, kopanju po prošlosti, arhivima i isti stav o procesuiranju pljačke u pretvorbi i privatizaciji. Jedino takva velika koalicija u Hrvatskoj je i moguća, a ona s Tomislavom Karamarkom nije bila moguća i zbog toga je srušen. Svi mogući potencijalni partneri u Plenkovićevoj presloženoj Vladi o ovim teškim svjetonazorskim pitanjima imaju isti stav i konačno se udba kroz ovaj sofisticirano osmišljen projekt vratila kući jača nego ikada prije. Ta moćna organizacija postoji i djeluje na prostorima cijele bivše Jugoslavije i kroz nju Jugoslavija nije nikada prestala postojati.

Preslagivanje saborske većine će uspjeti, jer je neformalno dogovoreno puno ranije, Most će ostati bez četiri ministra i bez predsjednika Hrvatskog sabora i konačno će omraženi Most, a omražen je i ljevici i desnici, doživjeti svoj drastičan pad, a možda i silazak s političke scene. Predizborna je kampanja, uslijedit će potpuna medijska blokada Mosta, a s druge strane svjedoči ćemo medijskom veličanju državnika Plenkovića. Moguće je da će i u Mostu doći do raskola, jer posve sam siguran da za operaciju Marić i Todorić nisu u Mostu svi znali niti su te ishitrene, naivne  odluke podržali. Ostale strančice u Hrvatskom saboru podržat će bez ikakve sumnje Plenkovića, jer mogući novi izbori za njih bi značili gubitak saborske fotelje zauvijek. Nakon što prođu lokalni izbori podrška Plenkoviću još će narasti, jer u jeku predizborne kampanje mnogi svoju predizbornu taktiku baziraju na napadima na HDZ u želji da ih oslabe ili im otmu dio biračkog tijela. Raskol u HDZ-u malo je vjerojatan scenarij.

Mnogi će pozdraviti Plenkovićevo preslagivanje radi ostanka Vlade i proklamirane stabilnosti Hrvatske, mnogi će ga proglasiti državnikom i herojem, osim onih koji misle da su neriješena povijesna pitanja iz prošlosti mlinski kamen o vratu Hrvatske koji objektivno prijeti potapanjem i onoga što sada imamo. Više je nego razvidno, svi će procesi i snovi o snažnoj Hrvatskoj koja bi se trebala temeljiti na istini o prošlosti, radi sadašnjosti i budućnosti, biti zaustavljeni radi stabilnosti Hrvatske. Tu stabilnost u ovim turbulentnim vremenima, sa utegom INE, Agrokora, Piranskog zaljeva, izbjegličke krize, neriješenih pitanja sa Srbijom i BiH, pod teretom prijeteće globalne krize, na svojim plećima mora ponijeti Andrej Plenković sa novom Vladom i neprincipijelnom koalicijom, za koju hrvatski narod nije glasovao kada je glasovao za HDZ. Ono što zabrinjava jest to što mu je jedini Pupovac dao bezrezervnu podršku!? Znači li to da će onda Plenković tu bezrezervnu podršku Pupovca platiti bezrezervnom podrškom Srbiji po nalogu Angele Merkel i Bruxellesa radi stabilnosti regiona!?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari