Connect with us

Kolumne

PALAC GORE, PALAC DOLJE!! KAMO TO VODI?

Objavljeno

on

Ponovno se (kada je HDZ u pitanju) olako lijepe „udbaške etikete“, govori o ulozi i utjecaju „svemoćne UDB-e“ u toj stožernoj hrvatskoj stranci. Provodi se neviđena hajka, sudi se na ulici, argumentima (medijske) snage. Zanemaruje se snaga argumenata. Od Ive Sanadera do danas, HDZ se vrti u „spirali propadanja“. Svađaju se dojučerašnji prijatelji, „do krvi“, „ZA PODJELE (uvijek) SPREMNI!! Novi „domoljubni pozdrav“!! Kako nam lijepo pristaje!! Kao budali šamar!!

[ad id=”93788″]

Ima li UDB-a „prste u ovoj priči“??!

Podjednako je opasno “bagatelizirati” problem UDB-e i udbaša u hrvatskom “društvu” i državnim institucijama, i (naravno) strankama, (pa i u HDZ-u), kao i neodgovorno lijepiti ljudima (udbaške) etikete. Kako se kome prohtije. Ulogu „UDB-e“ treba promatrati odgovarajući na jednostavna, logična pitanja, koja izviru iz proizvedenih učinaka. Što bi narod rekao:-“Ako koza laže, ne lažu rogovi”!!

Udbaša, kao što neki govore, (nesumnjivo) ima i u HDZ-u. No, to je sasvim drugačiji „slučaj od udbaša u SDP-u. Kao razlika između kukolja u žitu i žita u kukolju!!¨No, učinci su pogubni i njima bi trebalo posvetiti pozornost.

Razlika u učinkovitosti udbaša u SDP od onih u HDZ, uvjetovana je sa najmanje pet čimbenika:

  1. neusporedivo više udbaša je u SDP-u.
  2. udbaši u HDZ-u djeluju prikriveno, rade pod “stigmom”. U SDP-u djeluju javno. Slavljeni.
  3. u HDZ-u su oporba, u SDP-u su vlast.
  4. u SDP-u (ili oko njega) su “kapitalci, sa moćnim, razgranatim vezama, dostupni su im arhivi, imaju pristup “partijskom blagu”, nadziru bankarski sustav, medije. Udbaši u HDZ-u su doušnička razina, ljudi koji na još uvijek živu strukturu (bivše) SDS nemaju utjecaja. Ne mogu aktivno djelovati, ali joj služe, ovisno o stupnju pojedinačne ucjenjivosti. “SDP-ovi” udbaši si infiltrirani u sve pore sustava (duboko ukopani) u institucijama države i kulturi, u sigurnosnom sustavu, i tamo se ne eksponiraju. oni u medijima su “odradili posao”. Razasuli su “nove snage”, (redakcije Ferala, dobar dio Globusa, cijeli Nacional, manjinske novine i publikacije. Gotovo svi dnevni listovi. Što nije bilo moguće “pokoriti”, uništeno je.
  5. SDP-ovi udbaši su dobili novi identitet, (imaju vjerodostojnu “legitimaciju), etablirani su, dobro organizirani, nadziru instrumentarij moći (novac, bankarski sektor i kompromitirajući materijal kojim u “pokornosti” drže one „udbaše“ u HDZ-u), nitko ih ne progoni, ne propitkuje, prošlost im nije teret nego je kapital. HDZ-ovi udbaši su nesigurni, “sitni miševi” (osim dva tri čovjeka) koji oko sebe šire svoju nesigurnost i defetizam. Djeluju više kaotično nego planski, uglavnom “po pozivu” onih iz

SDP-a, prema snazi koju u sebi nosi prijetnja ucjene. U poziciji su „da ne mogu ništa napraviti“ (sve i kada bi htjeli), no „pokvariti mogu“. I to (svjesno ili nesvjesno, namjerno ili pod pritiskom) čine!! Naravno, ima tu i nekoliko aktivnih “krtica”, koje ruju duboko ispod površine.

HDZ je tom problemu pristupio prilično neodgovorno. Umjesto da ih se “lustrira” i time pasivizira, ukloni im se “s leđa” taj teret ucjenjivosti, izloženi su (neformalnoj) stigmatizaciji, (u kuloarima, “iza leđa”), ali ih se (formalno) ostavlja “peći se na tihoj vatri”. U poluilegali u odnosu na prošlost. Od takvih ljudi nikada nije bilo, niti će biti trajne koristi. Trebalo im je jasno dati do znanja “kako stvari stoje”, omogućiti (i tražiti) iskupljenje, ili udaljiti iz stranke.

No, puno veći problem HDZ-a je nedostatak unutarnjeg “inteligence service-a”, odanog stranci a ne osobama. Ovako, svi ti ljudi (bivši udbaši), za “nekoga rade”.

Za koga? Kako? Protiv koga?

To su temeljne razlike. HDZ je morao u ovih 25 godina osvijestiti činjenicu da je vrlo mali broj onih koji su “potpisali lojalnost”, TRAJNO RJEŠENJE!! Morali su shvatiti da se, čak i nad takvim “kadrovima” ne treba iživljavati. Ako nije nužno,e treba stvoriti niti jednog neprijatelja. Međutim, u ovih 25 godina demokracije trebalo ih je (u normalnom, „tihom“) postupku (nakon racionalne uporabe) amortizirati i zamijeniti. Novim, profiliranim kadrovima. To je vidljivo na svakom koraku. No, HDZ niti danas nije sposoban svoje probleme rješavati u demokratskom postupku. Još uvijek se nisu naučili “smjenjivati” ljude. U otvorenom, jasnom, demokratskom postupku i proceduri. HDZ će (po svemu sudeći),još dugo biti stranka bez bivših čelnika. Umjesto da se ljude smjenjuje i postavlja u normalnom postupku, da razlozi za to budu racionalni, mjerljivi, na dokazima utemeljeni, ljudima se “skidaju glave”, proizvode se neprijatelji, stranka se atomizira.

Uzmimo primjer Tomislava Karamarka. Nisam njegov zagovaratelj, mislim da je napravio dosta grešaka, no, zar nije koliko jučer, bio redoviti izborni Sabor HDZ-a. Zar nije glasovalo oko 90 000 članova straneke?

Zar nije svaki od tih 90 000 birača koji su mu dali svoj glas, mogao (i morao) isti taj glas  i uskratiti, u demokratskoj proceduri. Ako danas smatraju da za smjenu (u nedemokratskom postupku, revolucionarnim metodom, nedomišljeno, nepromišljeno, u induciranioj “histeriji mase” koja dolazi iz protivničkog tabora) ima razloga, umjesno je upitati se:-“Kako to niste vidjeli prije 15, mjesec  dana??!” Tko vuče konce iza kulise u tako velikoj stranci? Je li ta “razularena masa” (žedna krvi), svedena na glasovanje “palac gore, palac dolje”, svjesna što čini.

Smijeniti Karamarka?!! Zašto NE?! Međutim, u ovoj “priči”, se ne postavlja jasno i glasno pitanje:-“Zašto da”!!

ZAŠTO DA?, mora biti ono što će opredijeliti ozbiljne ljude u HDZ-u!! Je li razumno to činiti “u afektu”? Na mah?!! U kojoj demokratskoj proceduri se isprofilirao “nasljednik”?!! Koliko vremena će proći prije nego “frenetični” obožavatelji “novog gladijatora”, zaviču “PALAC DOLJE”?!! I dokle tako?!! Politička arena je postala gladijatorsko borilište. Gladijator u areni živi dok pobjeđuje!! I to je jedini kriterij!! Politička stranka ne može i ne smije tako funkcionirati. Da, svatko mora biti zamjenjiv, smjenjiv, no argumentacija NE SMIJE biti “ad hominem”!! Nedopustivo je dojmove proglašavati činjenicama, a činjenice relativizirati dojmovima. Čini mi se da, polako ali sigurno, pristajemo na “IGRE BEZ GRANICA”!! BEZ PRAVILA!! U takvim igrama nema stvarnih pobjednika. Samo zadovoljavanje najnižih (političkih i drugih) strasti. A dokučiti kamo to vodi, ne treba biti posebno pametan!!

Ilija Vincetić/Hrvatsko Nebo /Kamenjar

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari