Connect with us

Vijesti

PAMET JE NEGDJE DRUGDJE, A NE U THINK TANKOVIMA…

Objavljeno

-

Nakon dugo vremena naišao sam na ono što sam tražio. Javljanje uglednog Večernjakovog komentatora i kolumnista Borislava Ristića o potrebi, koliko sam shvatio, formuliranja nacionalnih i državnih interesa. Radi se o kolumni objavljenoj 10. ožujka pod naslovom „UVIJEK REAKCIJA, NIKADA AKCIJA“. To sam „preveo“ kao činjenicu da se uvijek reagira na nečiju akciju, a reagirati nije ni lako ni jednostavno kada nemaš nekakav temelj ili argument za formulaciju stava pa se onda reagira u najboljoj ili bilo kakvoj namjeri bez odgovarajuće „težine“ i uz tomu odgovarajuće rezultate. Bez spoznaje ili naznake o tomu tko su akcijaši.
I sam sam nekoliko puta pisao o potrebi formuliranja nacionalnih interesa, jer bi se na taj način točno naznačio cilj, strategija i taktika djelovanja i postizala očekivana uspješnost u njihovu ostvarenju. Sada su nacionalni interesi „rastezljivi“ pa ih svatko vidi na svoj način u skladu sa svojim definiranim interesima i onda preostaje samo reakcija. A reakcija je uvijek kasniji posao od akcije, pa rezultati, i kada bi bili u skladu s nacionalnim interesima, kasne i nemaju pravi timing. Da se o gubljenju učinkovitosti i ne govori. Imao sam i prijedlog o tomu koja bi nacionalna institucija najbolje mogla obaviti taj posao. Radi se o krovnoj organizaciju znanosti i umjetnosti.

SADA SU NACIONALNI INTERESI RASTEZLJIVI

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Nije mi drago „šlepati“ se, ali ovaj put se sa zadovoljstvom „šlepam“ za Večernjakovim kolumnistom, jer se moja zamisao „ BARIŠICA“, objavljena na mojoj FB vremenskoj crti i na jednom portalu, pokazala posve nezanimljivom. Ali prvo si uzimam slobodu navesti, bez interpretiranja, navođenje nacionalnih prioriteta koje je objavio Borislav Ristić. Uz citiranje njegova stava: „ Ne može nama, primjerice, Juncker reći što su naši nacionalni interesi. Pa i čak kada nam Komisija zada ciljeve, koji bi za nas bili korisni, poput reformi, mi to ne provodimo“.

Jedan od nacionalnih prioriteta po Ristiću je izgradnja LNG terminala na Krku. Drugi je prioritet izgradnja nizinske pruge od Rijeke prema Zagrebu. Treći je da bismo infrastrukturno povezivanje trebali tražiti u potezu jadransko-jonske transferzale. Naglašeno je i nastojanje na stvaranju i otvaranju prilik za ulaganje naših poduzetnika u toj regiji gdje su visoko konkurentni – od turizma i graditeljstva. Trebalo bi inzistirati i na Jadransko-jonskom plinovodu (IAP), koji bi se protezao od Albanije do Splita…Tko želi saznati širu elaboraciju neka pročita kolumnu u VL.
Ovako spomenuto i nabrojeno na istom mjestu izgleda fascinantno, ali i obeshrabrujuće za nenaviknute na posao. Obeshrabrujuće, uz ono – po domaće – tko bu sve to napravil…? Obeshrabrujuće je jer danas nema ni ekipa ni kapaciteta za ostvarenje ili ostvarivanje nabrojenih poslovnih pothvata. Ima samo onih koji bi taj posao vodili po načinu i rezultatima o čemu čitamo svakodnevno u novinama i slušamo preko elektronskih medija.

CESTA SUNČANIH 28 DRAGULJA EUROPSKOG JUGA

Sada tek vidim kako i koliko sam bio naivan i šire, da to ne elaboriram, kada sam pod kraj svoje aktivne i sinusoidalne životne putanje pokušao dati svoje viđenje mogućnosti da ova nesretna zemlja krene u nekakav razvoj i pokuša se izvući iz dužničkog ropstva. Viđenje je formulirano u materijal od više kartica novinarskog teksta. Ukratko: naši otoci se prostiru uz našu obalu, ima ih jako puno. Velikih je manje. Zamisao je povezati naše otoke novom otočkom magistralom koja bi išla od sjeverozapada i kvarnerskih otoka prema jugu. Povezivala bi otoke mostovima, trajektima i tunelima. Zvala bi se: CESTA SUNČANIH 28 DRAGULJA EUROPSKOG JUGA
Uz sadašnju kopnenu magistralu i koja će se preurediti u jadransko-jonsku magistralu, prilagođena za sve vrste tereta i kopnenu rivijeru, podijeljenu na više njih, otočkom magistralom dobili bi novu paralelnu turističku cestu. Kreativnim zahvatom i povezivanjem otoka izgradila bi se i turistički označila sjeverna otočka rivijera, ali i južna otočka rivijera. Zakonski bi se reguliralo gradnju i sve ostale prateće radove i objekte. Zamišljao sam da bi se svi objekti gradili pod našim vođenjem i nadzorom od strane naših tvrtki i imali bi posla najmanje desetak godina. Uz zapošljavanje niza servisnih službi.

JEDAN OTOK – JEDNA ČLANICA EU

Zašto 28 sunačanih dragulja europskog juga? Zato jer sam zamislio da se pod određenim modalitetima raspiše natječaj u kojem bi sudjelovale sve članice EU koje bi se natjecale u tomu koja će i pod kojim uvjetima dobiti pravo da uređuje sada neuređeni dio otoka u svojem stilu i po svojoj želji što bi se moralo uklapati u zadane mogućnosti bez odstupanja. Onaj tko bi izlicitirao primjerice Cres, dobio bi pravo uz Cres navesti i eurofrancuski ili neki drugi turistički stil. Tako bi dobili ARHIPELAG HRVATSKIH JADRANSKIH OTOKA kao jednu novu jedinstvenu uređenu turističku otočku cjelinu koju ne bi imao nitko na taj način prezentiranu u EU.
Zamisao „BARIŠICA“ poslana je i na neke urede. Stigao je samo, nakon mojeg traženja, jedan, koji je bolje i ne navoditi.

ARHIPELAG HRVATSKIH JADRANSKIH OTOKA

Sada dolazimo i do osnovnog problema, a taj je da nitko ne bi trebao imati nekakvu zamisao, jer su za zamišljanja i zamisli nadležni neki drugi. A ni samu ocjenu, procjenu, kao i mogućnost ostvarivanja ideja nema tko obaviti. Mi nemamo think-tankove, o čemu je svojedobno elaborairao prof.dr. Slaven Letica u jednom od svojih američkih članaka. Članak je objavljen prije otprilike dvije godine. Domaćeg think-tanka i dalje nema. Prema tomu ni Ristićevi prijedlozi o prioritetima, ni moja zamisao „BARIŠICA“, posvećena mojem unuku Bartolu, ni američka iskustva, koja je, kao vrhunsko intelektualno i poslovno američko iskustvo prezentirao prof.dr. Slaven Letica, ostaju mrtvo slovo na papiru. Na kraju dvostruki citat. Citiramo na kraju Ristića koji je svoju kolumnu završio citatom Chesterona:“ …mrtvog nosi voda, a samo živi može plivati protiv struje“…
I pitanje, zar smo zaista toliko mrtvi da mrtviji glede zamisli i njihova ostvarenja ne možemo biti?

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas