Pratite nas

Vijesti

PAMET JE NEGDJE DRUGDJE, A NE U THINK TANKOVIMA…

Objavljeno

na

Nakon dugo vremena naišao sam na ono što sam tražio. Javljanje uglednog Večernjakovog komentatora i kolumnista Borislava Ristića o potrebi, koliko sam shvatio, formuliranja nacionalnih i državnih interesa. Radi se o kolumni objavljenoj 10. ožujka pod naslovom „UVIJEK REAKCIJA, NIKADA AKCIJA“. To sam „preveo“ kao činjenicu da se uvijek reagira na nečiju akciju, a reagirati nije ni lako ni jednostavno kada nemaš nekakav temelj ili argument za formulaciju stava pa se onda reagira u najboljoj ili bilo kakvoj namjeri bez odgovarajuće „težine“ i uz tomu odgovarajuće rezultate. Bez spoznaje ili naznake o tomu tko su akcijaši.
I sam sam nekoliko puta pisao o potrebi formuliranja nacionalnih interesa, jer bi se na taj način točno naznačio cilj, strategija i taktika djelovanja i postizala očekivana uspješnost u njihovu ostvarenju. Sada su nacionalni interesi „rastezljivi“ pa ih svatko vidi na svoj način u skladu sa svojim definiranim interesima i onda preostaje samo reakcija. A reakcija je uvijek kasniji posao od akcije, pa rezultati, i kada bi bili u skladu s nacionalnim interesima, kasne i nemaju pravi timing. Da se o gubljenju učinkovitosti i ne govori. Imao sam i prijedlog o tomu koja bi nacionalna institucija najbolje mogla obaviti taj posao. Radi se o krovnoj organizaciju znanosti i umjetnosti.

SADA SU NACIONALNI INTERESI RASTEZLJIVI

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Nije mi drago „šlepati“ se, ali ovaj put se sa zadovoljstvom „šlepam“ za Večernjakovim kolumnistom, jer se moja zamisao „ BARIŠICA“, objavljena na mojoj FB vremenskoj crti i na jednom portalu, pokazala posve nezanimljivom. Ali prvo si uzimam slobodu navesti, bez interpretiranja, navođenje nacionalnih prioriteta koje je objavio Borislav Ristić. Uz citiranje njegova stava: „ Ne može nama, primjerice, Juncker reći što su naši nacionalni interesi. Pa i čak kada nam Komisija zada ciljeve, koji bi za nas bili korisni, poput reformi, mi to ne provodimo“.

Jedan od nacionalnih prioriteta po Ristiću je izgradnja LNG terminala na Krku. Drugi je prioritet izgradnja nizinske pruge od Rijeke prema Zagrebu. Treći je da bismo infrastrukturno povezivanje trebali tražiti u potezu jadransko-jonske transferzale. Naglašeno je i nastojanje na stvaranju i otvaranju prilik za ulaganje naših poduzetnika u toj regiji gdje su visoko konkurentni – od turizma i graditeljstva. Trebalo bi inzistirati i na Jadransko-jonskom plinovodu (IAP), koji bi se protezao od Albanije do Splita…Tko želi saznati širu elaboraciju neka pročita kolumnu u VL.
Ovako spomenuto i nabrojeno na istom mjestu izgleda fascinantno, ali i obeshrabrujuće za nenaviknute na posao. Obeshrabrujuće, uz ono – po domaće – tko bu sve to napravil…? Obeshrabrujuće je jer danas nema ni ekipa ni kapaciteta za ostvarenje ili ostvarivanje nabrojenih poslovnih pothvata. Ima samo onih koji bi taj posao vodili po načinu i rezultatima o čemu čitamo svakodnevno u novinama i slušamo preko elektronskih medija.

CESTA SUNČANIH 28 DRAGULJA EUROPSKOG JUGA

Sada tek vidim kako i koliko sam bio naivan i šire, da to ne elaboriram, kada sam pod kraj svoje aktivne i sinusoidalne životne putanje pokušao dati svoje viđenje mogućnosti da ova nesretna zemlja krene u nekakav razvoj i pokuša se izvući iz dužničkog ropstva. Viđenje je formulirano u materijal od više kartica novinarskog teksta. Ukratko: naši otoci se prostiru uz našu obalu, ima ih jako puno. Velikih je manje. Zamisao je povezati naše otoke novom otočkom magistralom koja bi išla od sjeverozapada i kvarnerskih otoka prema jugu. Povezivala bi otoke mostovima, trajektima i tunelima. Zvala bi se: CESTA SUNČANIH 28 DRAGULJA EUROPSKOG JUGA
Uz sadašnju kopnenu magistralu i koja će se preurediti u jadransko-jonsku magistralu, prilagođena za sve vrste tereta i kopnenu rivijeru, podijeljenu na više njih, otočkom magistralom dobili bi novu paralelnu turističku cestu. Kreativnim zahvatom i povezivanjem otoka izgradila bi se i turistički označila sjeverna otočka rivijera, ali i južna otočka rivijera. Zakonski bi se reguliralo gradnju i sve ostale prateće radove i objekte. Zamišljao sam da bi se svi objekti gradili pod našim vođenjem i nadzorom od strane naših tvrtki i imali bi posla najmanje desetak godina. Uz zapošljavanje niza servisnih službi.

JEDAN OTOK – JEDNA ČLANICA EU

Zašto 28 sunačanih dragulja europskog juga? Zato jer sam zamislio da se pod određenim modalitetima raspiše natječaj u kojem bi sudjelovale sve članice EU koje bi se natjecale u tomu koja će i pod kojim uvjetima dobiti pravo da uređuje sada neuređeni dio otoka u svojem stilu i po svojoj želji što bi se moralo uklapati u zadane mogućnosti bez odstupanja. Onaj tko bi izlicitirao primjerice Cres, dobio bi pravo uz Cres navesti i eurofrancuski ili neki drugi turistički stil. Tako bi dobili ARHIPELAG HRVATSKIH JADRANSKIH OTOKA kao jednu novu jedinstvenu uređenu turističku otočku cjelinu koju ne bi imao nitko na taj način prezentiranu u EU.
Zamisao „BARIŠICA“ poslana je i na neke urede. Stigao je samo, nakon mojeg traženja, jedan, koji je bolje i ne navoditi.

ARHIPELAG HRVATSKIH JADRANSKIH OTOKA

Sada dolazimo i do osnovnog problema, a taj je da nitko ne bi trebao imati nekakvu zamisao, jer su za zamišljanja i zamisli nadležni neki drugi. A ni samu ocjenu, procjenu, kao i mogućnost ostvarivanja ideja nema tko obaviti. Mi nemamo think-tankove, o čemu je svojedobno elaborairao prof.dr. Slaven Letica u jednom od svojih američkih članaka. Članak je objavljen prije otprilike dvije godine. Domaćeg think-tanka i dalje nema. Prema tomu ni Ristićevi prijedlozi o prioritetima, ni moja zamisao „BARIŠICA“, posvećena mojem unuku Bartolu, ni američka iskustva, koja je, kao vrhunsko intelektualno i poslovno američko iskustvo prezentirao prof.dr. Slaven Letica, ostaju mrtvo slovo na papiru. Na kraju dvostruki citat. Citiramo na kraju Ristića koji je svoju kolumnu završio citatom Chesterona:“ …mrtvog nosi voda, a samo živi može plivati protiv struje“…
I pitanje, zar smo zaista toliko mrtvi da mrtviji glede zamisli i njihova ostvarenja ne možemo biti?

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

Objavljeno

na

Objavio

Dekan Fakulteta političkih znanosti (FPN) iz Sarajeva Šaćir Filandra izjavio je da je “nekulturno i nepošteno” da Bošnjaci nametnu Hrvatima Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH ocjenjujući da je nezadovoljstvo Hrvata tim političkim potezom posve opravdano, prenose u subotu mediji u Mostaru.

“Bošnjaci znaju i trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana predsjedništva, njihova predstavnika. To je sasvim normalno, a ovaj potez je besmislen i rekao bih nekulturan”, rekao je Filandra.

Rekao je kako su opravdani prosvjedi i nezadovoljstvo Hrvata protiv nametanja probošnjačkog političara hrvatskih korijena Željka Komšića za člana državnog vrha.

“(Nezadovoljstvo je) apsolutno opravdano. Međutim, ta se situacija mogla i trebala riješiti. Hrvati moraju znati da izmjena izbornog zakona neće biti temelj za uspostavu trećeg entiteta kao što to smatraju Bošnjaci”, rekao je Filandra.

Po njegovu mišljenju slučaj Komšić predstavlja “jednu veliku političku ujdurmu (podvalu) koju su napravili ljudi koji su u biti politički nepismeni”.

“Sasvim je normalno da Hrvati imaju svoga čovjeka koga smatraju da je njihov predstavnik bez obzira što u ustavu kaže. Ako imate moralni stav, neka onda svatko izabere svog predstavnika”, rekao je Filandra.

Podsjetio je dugu društveno-političku povijest predstavljanja različitih zajednica u Bosni i Hercegovini navodeći da takvi primjeri sežu još iz vremena osmanske vlasti.

“Mi imamo višestoljetnu tradiciju nacionalnog predstavljanja. Kada je u ovu zemlju došao Omer paša Latas 1850. tada mu četiri sarajevske zajednice pravoslavci, katolici, muslimani i Židovi idu u susret dočekati ga. To je zapravo naša tradicija, nije to nikakva sladunjava priča o BiH i jedan ne može predstavljati drugoga”, istaknuo je dekan Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu.

On je izrazio uvjerenje da će se predstavnici vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka uspjeti usuglasiti o ovome pitanju, koje je za profesora Filandru tehničko, ako se zauzmu jasna moralna stajališta o potrebi da svaki narod ima mogućnost predstavljanja u institucijama vlasti.

Na listopadskim općim izborima u BiH Željko Komšić je pobijedio Dragana Čovića u utrci za hrvatskog člana BiH Predsjedništva jer su ga dominantno birali Bošnjaci.

Zbog toga ga je više desetaka općina i županija s hrvatskom većinom proglasilo personom non grata, a u Mostaru je održan mimohod na kojemu je protiv njegova izbora prosvjedovalo oko 10.000 Hrvata.

Ovoga tjedna su bivši visoki međunarodni predstavnici u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Scharz Schilling, koji su i sami kako je rekao hrvatski premijer Andrej Plenković pridonijeli da se s vremenom smanjuju prava Hrvata u BiH i mijenja ono što je dogovoreno u Daytonu i Parizu, optužili državni vrh Hrvatske za miješanje u unutarnja pitanja u BiH te su izbor Komšića ocijenili zakonitim.

Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je na zasjedanju Vijeća Europske unije aktualizirao preglasavanje Hrvata u BiH i narušavanje Daytonskog mirovnog sporazuma, a u ponedjeljak će Vijeće za vanjske poslove EU na kojemu će sudjelovati i šefica hrvatske diplomacije Marija Pejčinović Burić u Bruxellesu raspravljati o situaciji u BiH i krizi nastaloj nakon posljednjih izbora.

(Hina)

 

Plenković: Hrvatska je ustavna obveza štititi interese Hrvata u BiH

 

 

HNS: Visoki predstavnici koriste neprimjerene lobističke akcije kontra RH

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari