Pratite nas

Vijesti

PAMET JE NEGDJE DRUGDJE, A NE U THINK TANKOVIMA…

Objavljeno

na

Nakon dugo vremena naišao sam na ono što sam tražio. Javljanje uglednog Večernjakovog komentatora i kolumnista Borislava Ristića o potrebi, koliko sam shvatio, formuliranja nacionalnih i državnih interesa. Radi se o kolumni objavljenoj 10. ožujka pod naslovom „UVIJEK REAKCIJA, NIKADA AKCIJA“. To sam „preveo“ kao činjenicu da se uvijek reagira na nečiju akciju, a reagirati nije ni lako ni jednostavno kada nemaš nekakav temelj ili argument za formulaciju stava pa se onda reagira u najboljoj ili bilo kakvoj namjeri bez odgovarajuće „težine“ i uz tomu odgovarajuće rezultate. Bez spoznaje ili naznake o tomu tko su akcijaši.
I sam sam nekoliko puta pisao o potrebi formuliranja nacionalnih interesa, jer bi se na taj način točno naznačio cilj, strategija i taktika djelovanja i postizala očekivana uspješnost u njihovu ostvarenju. Sada su nacionalni interesi „rastezljivi“ pa ih svatko vidi na svoj način u skladu sa svojim definiranim interesima i onda preostaje samo reakcija. A reakcija je uvijek kasniji posao od akcije, pa rezultati, i kada bi bili u skladu s nacionalnim interesima, kasne i nemaju pravi timing. Da se o gubljenju učinkovitosti i ne govori. Imao sam i prijedlog o tomu koja bi nacionalna institucija najbolje mogla obaviti taj posao. Radi se o krovnoj organizaciju znanosti i umjetnosti.

SADA SU NACIONALNI INTERESI RASTEZLJIVI

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Nije mi drago „šlepati“ se, ali ovaj put se sa zadovoljstvom „šlepam“ za Večernjakovim kolumnistom, jer se moja zamisao „ BARIŠICA“, objavljena na mojoj FB vremenskoj crti i na jednom portalu, pokazala posve nezanimljivom. Ali prvo si uzimam slobodu navesti, bez interpretiranja, navođenje nacionalnih prioriteta koje je objavio Borislav Ristić. Uz citiranje njegova stava: „ Ne može nama, primjerice, Juncker reći što su naši nacionalni interesi. Pa i čak kada nam Komisija zada ciljeve, koji bi za nas bili korisni, poput reformi, mi to ne provodimo“.

Jedan od nacionalnih prioriteta po Ristiću je izgradnja LNG terminala na Krku. Drugi je prioritet izgradnja nizinske pruge od Rijeke prema Zagrebu. Treći je da bismo infrastrukturno povezivanje trebali tražiti u potezu jadransko-jonske transferzale. Naglašeno je i nastojanje na stvaranju i otvaranju prilik za ulaganje naših poduzetnika u toj regiji gdje su visoko konkurentni – od turizma i graditeljstva. Trebalo bi inzistirati i na Jadransko-jonskom plinovodu (IAP), koji bi se protezao od Albanije do Splita…Tko želi saznati širu elaboraciju neka pročita kolumnu u VL.
Ovako spomenuto i nabrojeno na istom mjestu izgleda fascinantno, ali i obeshrabrujuće za nenaviknute na posao. Obeshrabrujuće, uz ono – po domaće – tko bu sve to napravil…? Obeshrabrujuće je jer danas nema ni ekipa ni kapaciteta za ostvarenje ili ostvarivanje nabrojenih poslovnih pothvata. Ima samo onih koji bi taj posao vodili po načinu i rezultatima o čemu čitamo svakodnevno u novinama i slušamo preko elektronskih medija.

CESTA SUNČANIH 28 DRAGULJA EUROPSKOG JUGA

Sada tek vidim kako i koliko sam bio naivan i šire, da to ne elaboriram, kada sam pod kraj svoje aktivne i sinusoidalne životne putanje pokušao dati svoje viđenje mogućnosti da ova nesretna zemlja krene u nekakav razvoj i pokuša se izvući iz dužničkog ropstva. Viđenje je formulirano u materijal od više kartica novinarskog teksta. Ukratko: naši otoci se prostiru uz našu obalu, ima ih jako puno. Velikih je manje. Zamisao je povezati naše otoke novom otočkom magistralom koja bi išla od sjeverozapada i kvarnerskih otoka prema jugu. Povezivala bi otoke mostovima, trajektima i tunelima. Zvala bi se: CESTA SUNČANIH 28 DRAGULJA EUROPSKOG JUGA
Uz sadašnju kopnenu magistralu i koja će se preurediti u jadransko-jonsku magistralu, prilagođena za sve vrste tereta i kopnenu rivijeru, podijeljenu na više njih, otočkom magistralom dobili bi novu paralelnu turističku cestu. Kreativnim zahvatom i povezivanjem otoka izgradila bi se i turistički označila sjeverna otočka rivijera, ali i južna otočka rivijera. Zakonski bi se reguliralo gradnju i sve ostale prateće radove i objekte. Zamišljao sam da bi se svi objekti gradili pod našim vođenjem i nadzorom od strane naših tvrtki i imali bi posla najmanje desetak godina. Uz zapošljavanje niza servisnih službi.

JEDAN OTOK – JEDNA ČLANICA EU

Zašto 28 sunačanih dragulja europskog juga? Zato jer sam zamislio da se pod određenim modalitetima raspiše natječaj u kojem bi sudjelovale sve članice EU koje bi se natjecale u tomu koja će i pod kojim uvjetima dobiti pravo da uređuje sada neuređeni dio otoka u svojem stilu i po svojoj želji što bi se moralo uklapati u zadane mogućnosti bez odstupanja. Onaj tko bi izlicitirao primjerice Cres, dobio bi pravo uz Cres navesti i eurofrancuski ili neki drugi turistički stil. Tako bi dobili ARHIPELAG HRVATSKIH JADRANSKIH OTOKA kao jednu novu jedinstvenu uređenu turističku otočku cjelinu koju ne bi imao nitko na taj način prezentiranu u EU.
Zamisao „BARIŠICA“ poslana je i na neke urede. Stigao je samo, nakon mojeg traženja, jedan, koji je bolje i ne navoditi.

ARHIPELAG HRVATSKIH JADRANSKIH OTOKA

Sada dolazimo i do osnovnog problema, a taj je da nitko ne bi trebao imati nekakvu zamisao, jer su za zamišljanja i zamisli nadležni neki drugi. A ni samu ocjenu, procjenu, kao i mogućnost ostvarivanja ideja nema tko obaviti. Mi nemamo think-tankove, o čemu je svojedobno elaborairao prof.dr. Slaven Letica u jednom od svojih američkih članaka. Članak je objavljen prije otprilike dvije godine. Domaćeg think-tanka i dalje nema. Prema tomu ni Ristićevi prijedlozi o prioritetima, ni moja zamisao „BARIŠICA“, posvećena mojem unuku Bartolu, ni američka iskustva, koja je, kao vrhunsko intelektualno i poslovno američko iskustvo prezentirao prof.dr. Slaven Letica, ostaju mrtvo slovo na papiru. Na kraju dvostruki citat. Citiramo na kraju Ristića koji je svoju kolumnu završio citatom Chesterona:“ …mrtvog nosi voda, a samo živi može plivati protiv struje“…
I pitanje, zar smo zaista toliko mrtvi da mrtviji glede zamisli i njihova ostvarenja ne možemo biti?

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ni jedna inicijativa za referendum nema dovoljno potpisa

Objavljeno

na

Objavio

Vlada Republike Hrvatske danas će na redovnoj sjednici raspravljati o prijedlogu mirovinske reforme, ali i o potpisima referendumske inicijative

Vlada Republike Hrvatske u srijedu će na redovitoj sjednici raspravljati o mirovinskoj reformi i izmjenama postojećeg sustava.

Druga točka dnevnog reda je izvješće o prebrojavanju potpisa za referendumske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj. Izvješće podnosi ministar uprave Lovro Kuščević.

Prije samog početka sjednice, Kuščević je istaknuo da Vlada podržava referendume kao demokratski oblik izjašnjavanja volje građana i ne zamjera inicijative, ali zamjera organizatorima dva referenduma zbog nepravilnosti prilikom prikupljanja potpisa.

– O tim nepravilnostima, njihovu broju, broju važećih, odnosno nevažećih potpisa možemo razgovarati nakon što prezentiramo izvješće. Povjerenstvo je završilo svoj posao, predalo je izvješće, a ja ću ga danas prezentirati Vladi – rekao je Kuščević novinarima pred Banskim dvorima.

Premijer Andrej Plenković uvodno je rekao da se bliži dvije godine rada Vlade te kako svim članovima i članicama Vlade treba biti zadaća da se još intenzivnije bave poboljšanjem života građana.

Podsjetio je na posjet Parizu te susret s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom te druženje s iseljenim Hrvatima, ocijenivši taj susret jako dobrim.

– Što se tiče prosvjeda u Vukovaru – čuli smo poruku žrtava – naglasio je i dodao kako DORH i policija rade svoj posao te istaknuo kako taj posao treba nastaviti.

–  Jednu od bitnih ostavština predsjednika Franje Tuđmana je proces mirne reintegracije Podunavlja – podsjetio je.

Naveo je kako je već tada zaključeno kako Podunavlje treba integrirati mirnim, diplomatskim putem.

– To je provedeno putem niza mjera, a jedna od njih bila je izgradnja povjerenja – kazao je Plenković.

– Na nama je da stalno naglašavamo stratešku važnost tog postignuća. Moramo stvarati ozračje koje je primjerenije 2018. godini i budućnosti koja je pred nama – istaknuo je premijer.

– Čini mi se da hrvatska javnost i svi mi koji smo politički odgovorni moramo staviti te poruke u prvi plan. Želimo graditi odnose koji se baziraju na povjerenju i suradnji, ali isto tako nećemo zaboraviti niti dopustiti da zločini ostanu nekažnjeni – dodao je.

Osvrnuo se i na vojnu vježbu Velebit 18 te pohvalio organizaciju i izvedbu vježbe.

Što se tiče izvješća ministra uprave Lovre Kuščevića, Plenković je rekao dani jedna inicijativa nije prikupila dovoljan broj potpisa za pokretanje referenduma. Omogućit će građanskim udrugama, ali i svim zainteresiranima, dodao je, uvid u nepravilnosti koje su pronašli.

Ministar uprave Lovro Kuščević izvijestio je na sjednici Vlade kako ni jedna referendumska inicijativa nije prikupila najmanje 374.740 valjanih potpisa, koliko je bilo potrebno za raspisivanje državnih referenduma o izmjenama izbornog zakonodavstva i ukidanju Istanbulske konvencije.

– ‘Istina o Istanbulskoj’ predala je 390.916 potpisa, ispravnih je bilo 345.942, a neispravnih 44.974.
– Narod odlučuje za prvu referendumsku inicijativu prikupio je 412.325, od kojih je ispravno 371.450, a neispravno 40.875.
– Za drugu inicijativu ‘Narod odlučuje’ prikupio je 407.835, od kojih ispravno 367.169, a neispravno 40.666.

Inicijativa Istina o Istanbulskoj zalagala se za otkazivanje tzv. Istanbulske konvencije. Inicijativa Narod odlučuje u prvom se referendumskom pitanju zalagala za promjenu Ustava tako da se smanji broj zastupnika u Saboru na 100 do najviše 120, da se ukinu dva saborska mandata srpskoj nacionalnoj manjini i da ukupni broj manjinskih zastupnika bude šest. Tražili su i da se uvedu tri preferencijska glasa, da se prekrajaju izborne jedinice, da se prag za ulazak u Sabor smanji na četiri posto, te uvede i dopisno i elektroničko glasovanje. U drugom referendumskom pitanju tražili su da manjine ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu. Obje inicijative potpise su prikupljale od 13. do 27. svibnja.

Lovro Kuščević o potpisima: Tko izgubi, ima pravo da se ljuti

Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je u uvodnom dijelu sjednice Vlade da se čini da niti jedno od tri referendumska pitanja nije prikupilo dovoljan broj potpisa. “Zadužit ćemo ministra uprave da građanskim inicijativama, a i svim drugim zainteresiranima, omogući uvid i kontrolu u sve one potpise koji su proglašeni neispravnima, odnosno nevažećima, tako da uz punu transprentnost oni koji su zainteresirani vide o čemu je točno riječ”, naglasio je premijer.

Nastavio je obrazlažući ciljeve izmjena paketa zakona koji se tiču mirovinske reforme.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari