Pratite nas

Gost Kolumne

Pametniji u BiH više nemaju što popuštati, dotjeran je car do duvara, a osim toga car je i gol

Objavljeno

na

Samoproglašeni duhovni i politički sljednici Tita, Partije i ZAVNOBiH-a zaboravljaju na nacionalni ključ koji je u BiH vrijedio u vrijeme maršalove diktature, a zaboravljaju i na temeljnu odrednicu zasjedanja na koji se tako žestoko pozivaju, a koja glasi: “Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska (sada bošnjačka)!”.

Izbori su završili, a sada treba ustrojiti održivu vlast na županijskoj, federalnoj i državnoj razini. Ići će teško, što je i razumljivo jer u daytonskoj državi triju etniciteta i dvaju entiteta ništa nije lako. Pa su više nego potrebne ustavne reforme, a pogotovo izmjene Izbornog zakona, koje će jamčiti legitimno predstavljanje triju konstitutivnih naroda kako je to odlučio Ustavni sud BiH, najviša sudska instanca u državi. Nadamo se da će bošnjačke političke strukture ipak podržati stav reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića da nije dobro da pripadnici jednog naroda biraju zastupnike drugom narodu. Kavazović je u Večernjaku naglasio kako treba tražiti politička rješenja koja će osigurati to da u BiH zažive europske vrijednosti te da političari trebaju naći načina kako provesti odluke ustavnih sudova BiH, ali i onih europskih. Te riječi zazvučale su jako ohrabrujuće za BiH, a za hrvatski konstitutivni narod pogotovo, piše Frano Vukoja/Večernji List

No, što s onima koji su, kao glumac Emir Hadžihafizbegović, u nekom drugom filmu? Poznati glumac koji po Hrvatskoj “mlati pare” smatra da treba politički mlatiti Hrvate u BiH. Bivši ministar kulture Sarajevske županije s pomanjkanjem političke kulture reče jasno i glasno kako podržava kandidaturu Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH iako dobro zna da njegov “komšija” Komšić može imati par ili nepar postotaka hrvatskih glasova za tu vrlo važnu političku dužnost. Glumac Hadžihafizbegović zna i to da svaka ptica na grani u BiH prepoznaje to znano podmetnuto “građansko” kukavičje jaje. Pritom glumac, ljubimac eura, pokušava glumiti europejca, zalažući se tobože za europsku BiH. A u europskoj Španjolskoj nezamislivo je da Španjolci biraju Kataloncima političke predstavnike ili u europskoj Belgiji Flamanci Valoncima, a o Švicarskoj da i ne govorimo. Jer tamo nema teorije, a kamoli prakse, za takvo nešto. Osim toga, političko poštenje u razvijenim demokracijama ne dopušta nepošteno političko postupanje. Hadžihafizbegović i ostali tobože proeuropski glumci na sarajevskoj pseudograđanskoj sceni djeluju na načelu novog vica o Chucku Norrisu: “Chuck Norris kandidirao se za sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine!”.

Samoproglašeni duhovni i politički sljednici Tita, Partije i ZAVNOBiH-a zaboravljaju na nacionalni ključ koji je u BiH vrijedio u vrijeme maršalove diktature, a zaboravljaju i na temeljnu odrednicu zasjedanja na koji se tako žestoko pozivaju, a koja glasi: “Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska (sada bošnjačka)!”. Ali se zato ponašaju kao sekretar jedne seoske partijske ćelije. Taj sekretar rekao je jednom partijskom drugu da mora ženiti neku Šemsu.

– Druže sekretare, ali ja volim Anđu – usprotivi se partijski drug.

– Ti voli Anđu koliko hoćeš jer demokracija je, ali ženit ćeš Šemsu zbog Partije – objasni mu sekretar.

Program “građanskih” političkih struktura u Federaciji zapravo je politički pogrom bh. Hrvata, što se vidi čak i s tamne strane Mjeseca. Stoga su ovi izbori pobudili javnost u širem okruženju, ali i dalje u Europi i svijetu. Zagrebački Globus prošloga tjedna pisao je ovako: “Ako bošnjačka većina ponovno nametne Hrvatima Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, slijedi potpuna blokada vlasti“. Globus čak navodi kako bi moglo doći do potpunog političkog sloma u BiH, a u naslovu stoji: “Bude li ugrožen mir, moguća je i intervencija vojnih snaga!”.

Pametniji u BiH više nemaju što popuštati, dotjeran je car do duvara, a osim toga car je i gol. U sarajevskoj pseudograđanskoj čaršiji uvjereni su da će se na kraju balade bh. Hrvati ponašati mazohistički po onoj: “Prijeđeš li preko svega, onda će sve prijeći preko tebe!”. No, ne znaju da su Hrvati tvrd kamen, a ujedno i zaglavni kamen ćemera Bosne i Hercegovine. A bez tog kamena i ćemera BiH je na putu jada i čemera. A trebala bi krenuti europskim putem jer joj je i u geografskom pogledu sudbina Europa, a sve drugo je tropa. “Građanske”, a zapravo unitarističke i hegemonističke, političke opcije u BiH na sve nedopustive načine pokušavaju od bosanskohercegovačkih Hrvata napraviti političke papučare. Bilo bi smiješno da nije toliko otužno. Šljive su rodile pa se ovih dana u bosanskim selima priča sezonski vic. Pitanje glasi:

– Kako ćeš prepoznati papučara u selu?

– To je onaj koji je potrošio više šljiva na pekmez nego na rakiju – glasi odgovor.

Krajnje je vrijeme da daytonski dušobrižnici BiH osujete one koji od tri bh. konstitutivna naroda nastoje napraviti “građanski” pekmez!

Frano Vukoja/Večernji List

Ovako govori ‘simpatični Ante’ iz super plaćenih reklama hrvatskih kompanija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Damir Pešorda: Ćiro na traktoru

Objavljeno

na

Objavio

Iskreno, malo sam se začudio kada sam pročitao da je Milorad Pupovac angažirao Miroslava Ćiru Blaževića da kroz promidžbeni spot pomogne SDSS-u u predizbornoj kampanji za Europski parlament. Ne zbog Ćire, jer taj pomalo zahrđali limeni pijetao i dalje nepogrješivo pokazuje otkuda vjetar puše, nego zbog Pupovca.

Teško da će mu Ćiro donijeti neke glasove kod Srba, a Ćirino mu napadno hrvatovanje sigurno nije simpatično. Zašto ga je onda uzeo? Ne mogu domisliti neki drugi razlog, osim puke želje da se naruga Hrvatima, nešto u smislu: ”Eto, vidite, kako ste jadni kad mogu natjerati i vašeg legendarnog trenera da pleše kako ja sviram!” Ćiro s druge strane vjerojatno rezonira: ”Pupovcu hrvatska vlast daje silne novce, red je da ja nešto od toga i vratim. Sebi, ne Hrvatskoj jer ipak nisam Robin Hood, nego Ćiro Blažević.”

”Ćirohito” se lukavo brani objašnjavajući svoj angažman kao krajnje benigan, štoviše simpatičan: ”Nešto vezano za traktore, tamo gdje ima traktora ima i djece…” I tako: Ćiro na traktoru, Dejan Jović možda u Europarlamentu, a Hrvatska i dalje na začelju Europe. Smisao europskih izbora ionako nije da se nešto promijeni, nego da se nešto već odlučeno potvrdi. Pupovčeva je, barem deklarirana, nakana da i Srbi dobiju predstavnika u Europarlamentu premda bi, po nekim demokratskim uzusima, zastupnik izabran u Hrvatskoj trebao biti hrvatski zastupnik, bez obzira na nacionalnost. Drugi pak nagađaju da Pupovac sudjelovanjem u europskim izborima pomaže svom koalicijskom partneru Plenkoviću jer, oduzimajući glasove SDP-u za kojeg Srbi tradicionalno glasuju, jača HDZ, a njegova stranka ionako neće dobiti dostatan broj glasova da uđe u Europski parlament.

Za ove izbore osobito je aktualna borba protiv fašizma. Partija, Možemo, Pametno, Start, Radnička fronta… sve listom antifašisti! Danas me na Trgu bana Jelačića presretne Nadežda Čačinović i s osmjehom ostarjele djevojčice tutne mi letak liste Možemo. Što ti je aktivizam! Antifašisti, svaka čast, kad bi oni što ih vi fašistima nazivate imali upola vašeg elana i borbenosti, kada bi vremešni sveučilišni profesori s te strane političkog spektra dijelili letke – gdje bi im bio kraj!? Ovako samo statiraju u vašim povjerenstvima i sličnim tijelima koja malo-pomalo hrvatsku povijest vraćaju na svijetle staze revolucije i partizanskog antifašizma. Samo, fašizam stalno mijenja krinke, a nije mu strana ni krinka antifašizma. I već vidim Markovinu pred zrcalom kako ponavlja: ”Are you talking to me?”

Dok se lijevi bore protiv fašizma kojega nema, barem ne tamo gdje ga oni vide, HDZ se, ojačan Angelom Merkel i Manfredom Weberom, bori protiv nacionalizma. ”Naše vrijednosti su to što možemo biti ponosni na svoju zemlju – domoljublje i EU nisu u suprotnosti. A nacionalizam je protivnik koji želi uništiti Europu i to moramo jasno reći” – rekla je Mutti Merkel u Ciboni prepunoj razdraganih hadezeovaca. Kapulici se pokvario pljeskomjer od silnih ovacija kojim su dočekane te duboke i mudre riječi. Svakom poštenom hdezeovcu srce je zaigralo od želje da se iskaže u borbi protiv nacionalizma. Baš kao što su donedavno, u Karamarkovo vrijeme, bili žestoki nacionalisti. Samo mijena na tom svijetu stalna jest.

Kad sam pročitao Merkeličine riječi, i meni su se oči otvorile. Ako nacionalizam želi uništiti Europu, onda mora da taj nacionalizam nije toliko loš. Naime, i u Jugoslaviji su vodeći političari stalno grmjeli protiv nacionalizma, na kraju je Jugoslavija svejedno uništena. A to je nedvojbeno bilo dobro. Bojim se da bi isto moglo važiti i za EU ako nastavi zatiranja nacija od kojih je sastavljena baš kao i Jugoslavija. Samo da ne bude nekog europskog Miloševića. Uostalom, i Hitler je na svoj način ujedinjavao Europu i vidjeli smo kako je to završilo. Europa koja bi se odrekla svojih kršćanskih korijena i svojih starih naroda i ne bi bila Europa, možda tek jezgra novog Babilona.

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Benjamin Tolić: Veliki ljudi i velike neistine

Objavljeno

na

Objavio

Rijetko se u Hrvatskoj viđa takva, rekao bi Mate Granić, oluja! Oluja pameti i čestitosti, znanja i domoljublja, iskrenosti i poštenja, kakva nas je zahvatila u zadnjih desetak dana! Meteorološki je uzrok zamašan: politički Hrvati (Hrvati, eurohrvati, jugohrvati, etnički nehrvati, transhrvati) biraju u sljedeću nedjelju, 26. svibnja, 11 (ili 12) od 751 zastupnika u Saveznoj skupštini Europske unije (tzv. Europskom parlamentu).

Za Hrvatsku su ovi izbori prevažni. Važniji nego za ijedno kraljevstvo, za ijednu republiku, za ijedno vojvodstvo u carstvu koje se zove Europska unija. To potvrđuje širina hrvatske predizborne agitacije. Tzv. „Plenkijeva sela“, što se na HRT-u i u Večernjemu listu već mjesecima dižu diljem Hrvatske, odavno su zasjenila glasovita sela ruskoga kneza Potëmkina; nikad dosad njemačka kancelarica i europska carica Angela Merkel nije realno agitirala ni u jednoj predizbornoj kampanji izvan Njemačke; Hrvatska (oko 4 milijuna žitelja) brojem kandidatskih lista (33) u stopu prati Francusku, koja je pučanstvom 15-ak puta veća od nje, a istaknula je 34 kandidatske liste u natjecanju za mandate u Saveznoj skupštini Carstva.

Hrvatska je, kažu, u usporedbi s Njemačkom i Francuskom, mala država. Mala, ali važna. U prvoj polovici sljedeće godine predsjedat će Carstvu.

Hajde, dobro. To se može nekako prihvatiti. Ali Hrvatska nije samo važna, ona je i „snažna država“. Predsjednica joj je „prava generalica“, veli papa Franjo, koji u bratskoj ljubavi s njegovim „preosveštenstvom“ Irinejem, „velikim patrijarhom“ Srpske pravoslavne crkve, neumorno nastoji oko istine. Bit će da su veliki patrijarh i veliki papa zajedno procijenili snagu hrvatske države i zajedno tako ocijenili njezinu Predsjednicu.

Papina je tvrdnja u očitu neskladu sa sekularnom istinom. Njegova „snažna država“ zapravo je vrlo slaba. Ne može svojom proizvodnjom hrane prehraniti svoje pučanstvo, a nitko od njezinih državljana dosad nije čuo da je Predsjednica, gđa Kolinda Grabar-Kitarović, nekakva, a kamoli „prava“ generalica. Papa se očito ruga.

Ali mi Hrvati volimo Papu, kao što i Papa voli nas. Stoga nam taj rug ne će nimalo pomutiti naše razdragano predizborno raspoloženje. A i zašto bi pomutio, kad možemo, uz malo katoličke himbe, prvosvećenikovu porugu shvatiti i doslovce, kao političku pohvalu? Poruga je uz to i posve pristojna. I puno je blaža od one prostote austrijskog „desničara“ Heinz-Christiana Strachea, kojom je budući potkancelar, prijatelj Republike Srpske i Milorada Dodika, prije dvije godine na Ibizi odvraćao lažnu Ruskinju od tobožnjih ulaganja u Hrvatskoj. Vikao je: „Hrvatska je s.anje, s.anje!“

Što dakle? Ništa. Samo treba imati na umu da se velikim ljudima u stanovitim okolnostima znaju omaknuti velike neistine i očita protuslovlja. A predizborno je vrijeme vrlo pogodno za takve provale bedastoća.

Eto, primjera radi, Plenković je pred Banskim dvorima dolično dočekao gospođu Merkel – s limenom glazbom i počasnom stražom. Carica je poslije, u Banskim dvorima, istaknula da u Njemačkoj živi „100.000 Hrvata“ i da su oni most suradnje između Njemačke i Hrvatske, a kao uzornu je suradnju istaknula ulaganja Deutsche Telecoma u Hrvatski telekom. Plenkoviću je obećala potporu pri guranju Hrvatske u jezgru Carstva (tzv. „schengensku zonu“), a podupirat će i Plenkovićevu čvrstu centrističku politiku, te suzbijati populizam i braniti tzv. europske vrjednote od suverenista i nacionalista.

Nije spominjala, niti ju je Plenković podsjećao, da je svojedobno virtualno agitirala za Ivu Sanadera gotovo isto onako kako danas Miroslav Ćiro Blažević i Nikica Gabrić agitiraju za Sanaderova i Plenkovićeva Milorada Pupovca.

Ne bih htio uvrijediti veličanstvo, ali istine radi moram reći da je Carica, po njemačkim statističkim podatcima, utajila 300.000 Hrvata koji žive u Njemačkoj. A prodor Deutsche Telecoma u Hrvatsku iz domoljubne se hrvatske perspektive ne vidi samo kao bezobziran jednokratni grabež, nego i kao trajan mehanizam za nadzor i iscrpljivanje nacije. Primjer zorno prikazuje čisti odnos između velikih i malih, između jakih i slabih nacija u Carstvu i, ako baš hoćete, pokazuje krajnji smisao svih slavnih „europskih vrjednota“.

Velike neistine i očita protuslovlja ne treba zamjerati velikim ljudima. Lagarije moralnih patuljaka i opsjenarstvo tuđinu podložnih moćnika treba pozorno promatrati, a u nedjelju treba izaći na izbore i glasovati za one koji se zauzimaju za preuređenje Carstva u savez suverenih nacionalnih država. Inače će nas kolektivno pozobati svinje. Stoga će moja neznatnost glasovati za listu Neovisnih za Hrvatsku.

Benjamin Tolić/Hrvatsko Slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati